REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-94/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Željku Damjancu, odvjetniku Požegi, Sv. Florijana 9, Požega, protiv I-tuženika IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , II-tuženika EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III- tuženika ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a svi zastupani po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, Ulica dr. Filipa Potrebice 4, Požega, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, v.p.s. 1.000,00 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja, II-tuženika i opunomoćenika I, II i III-tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 17. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 12. 10.2020. kojim je tuženik ŠA bez naknade darovao GA nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište i kč. br. [katastarska čestica] oranica, uz istovremenu uknjižbu tereta prava plodouživanja za svoju korist i korist tužene ČA, bez pravnog učinka prema tužitelju ĆA u dijelu potrebnom za namirenje njegove tražbine prema tuženiku JA u iznosu od 9.007,43,€ / 67.866,51 kunu, sa zakonskim zateznim kamata na taj iznos tekućim od 23. 12.2004., pa do 1.08.2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% pa do isplate, a od 01.08.2015. pa do 01.01.2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023 pa do ispalite po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjeg iznos od 385,38 € / 2.903,64 kune, sa zakonskim zateznim kamatama od 24.02.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".
II Nalaže se tužitelju ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženicima, I-tuženiku IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , II-tuženiku NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III-tuženiku ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] solidarno naknadi trošak parničkog postupka u iznosu od 1.125,00 eura (tisućustodvadesetpeteura) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 17. listopada 2025. godine pa do isplate (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a u roku od 15 dana.
III S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 112,50 eura i zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 17. listopada 2025. pa do isplate tuženici se odbijaju.
Obrazloženje
1. Tužitelj ĐA u tužbi koji je podnio protiv tuženika GA, EA i ČA radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ističe činjenične navode i to da Croatia osiguranje d.d. Zagreb, ima dospjelo novčano potraživanje prema tuženiku EA. i tužitelju kao solidarnom jamcu s osnova osiguranja uredne isplate kredita kojeg je ovaj tuženik, kao korisnik kredita, podigao kod Raifeisenbank d.d. po ugovoru broj: 518-50-979235 od 23. prosinca 2004. godine, u iznosu od 23.505,87 €, /177.093,22 kn, od čega iznos od 9.007,43 € /67.855,48 čini dospjela glavnica a iznos od 14.498,44 €/ 109.238,49 kn obračunate dospjele kamate. Navedeni kredit banka je otkazala i po dospijeću namirila od osiguratelja Croatia osiguranje d.d., tako da su sva potraživanja kreditora prema tuženiku EA i tužitelju prešla na osiguratelja, što je i utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda Zagreb Pn-6115/06 od 15. siječnja 2018.
Temeljem naveden presude Croatia osiguranje d.d. je prema tužitelju ishodila rješenje o osiguranju, prisilnim zasnivanjem založnog prava na njegovim nekretninama izdano od strane Općinskog suda Požega pod brojem Ovr-43/2023, od 24.02.2023. Tim rješenjem je radi osiguranja naplate tražbine Croatia osiguranja od 23.505,87 €, te daljnjega iznosa od 385,38 € na ime troškova postupka osiguranja određena uknjižba založnog prava na nekretninama tužitelja i to kč. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Određivanjem osiguranja-ovrhe, prema tužitelju kao solidarnom jamcu, dospjela je tražbina tužitelja prema tuženiku ŠA s osnova jamstvenog regresa.
Tuženik ŠA nema nikakve imovine iz koje bi tužitelj mogao regresno prema njemu namiriti tražbinu Croatia osiguranja koja se ostvaruje u navedenom ovršnom postupku prema njemu kao solidarnom jamcu a namirenje koje je osigurano prisilnim zasnivanjem založnog prava na tužiteljevim nekretninama. Jedina imovina koju je tuženik ŠA imao i iz koje je tužitelj mogao namiriti svoju regresnu tražbinu prema njemu su nekretnine međutim te nekretnine je tuženik ŠA otuđio. Radi se o nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište te kč. br. [katastarska čestica] oranica. Ove nekretnine on je darovao svom sinu MA tuženiku IA. darovnim ugovorom od 12. 10. 2020., stime da je za sebe i za svoju suprugu IA ČA, tuženu zadržao osobnu služnost prava plodouživanja. Temeljem navedenog darovnog ugovora tuženici su ishodili uknjižbu vlasništva odnosno tereta plodouživanja.
Tuženici su znali da ovim darovanjem nanose štetu tužitelju kao vjerovniku tuženika ŠA., jer su time onemogućili naplatu dospjele tražbine tužitelja a njihovo znanje obzirom na srodstvo i činjenicu da se radi o besplatnom raspolaganju se pretpostavlja u smislu članka 67.st.2.i 3. ZOO. Kako je ovo darovanje poduzeto upravo sa ciljem da se onemogući naplata tužiteljeve tražbine prema tuženiku Ad.2., tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka po osnovu čl. 66. do 71. ZOO, donese presudu kojom će sud utvrditi da je Ugovor o darovanju od 12. 10.2020. kojim je tuženik ŠA bez naknade darovao GA nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište i kč. br. [katastarska čestica] oranica, uz istovremenu uknjižbu tereta prava plodouživanja za svoju korist i korist tužene ČA, bez pravnog učinka prema tužitelju ĆA u dijelu potrebnom za namirenje njegove tražbine prema tuženiku JA u iznosu od 9.007,43,€ / 67.866,51 kunu, sa zakonskim zateznim kamata na taj iznos tekućim od 23. 12.2004., pa do 1.08.2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% pa do isplate, a od 01.08.2015. pa do 01.01.2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, a od 01.01.2023 pa do ispalite po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te daljnjeg iznos od 385,38 € / 2.903,64 kune, sa zakonskim zateznim kamatama od 24.02.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, da su tuženici dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
2. Tužitelj je predložio da sud temeljem odredbe članka 87. ZZK., donese rješenje o zabilježbi spora na nekretninama tuženika MA upisanim u zk. ul. br. zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica].
3. U odgovoru na tužbu tuženici su istaknuli da je odredbom čl. 69. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju korist je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika, a da je tužbom obuhvaćena i ČA koja nije bila stranka pravnog posla tj. ugovora o darovanju na temelju kojega je tuženik ŠA darovao svoje nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište i kč. br. [katastarska čestica] oranica, a to temeljem ugovora o darovanju od 12. listopada 2020.
4. Slijedom toga tuženica ČA predlaže da sud u odnosu na nju odbije tužbeni zahtjev zbog istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije.
5. U nastavku su tuženici u odgovoru na tužbu istakli da je za pobijanje dužnikovih pravnih radnji potrebno ispunjenje određenih pretpostavki tj. općih pretpostavki i to: dospjelost za isplatu, insolventnost dužnika, postojanje pravne radnje dužnika te oštećenje vjerovnika pod uvjetom da pobijanje omogućuje namirenje vjerovnika. Dakle, ocjena je tuženika, tužitelj kao vjerovnik mora dokazati stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine odnosno insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu. Ocijenili su da bi najbolji dokaz bio da tužitelj dokaže neuspjeh namirenja iz već utuženog potraživanja, ali da su mu dovoljni i drugi dokazi kao npr. nenaplativa tražbina iz prije vođenih sporova od strane istog ili drugog vjerovnika, izjave samog dužnika bijeg u inozemstvo itd. tuženici su istaknuli da iz zakonskog teksta proizlazi zaključak za kumulativnim ispunjenjem svih općih pretpostavki kako bi se s uspjehom pobijala dužnikova pravna radnja, a tužitelj da to tužbom ne dokazuje, niti čak predlaže utvrđivanje činjenice o insolventnosti dužnika već očito pretpostavlja kako takva zakonska pretpostavka postoji i nije ju potrebno dokazivati.
6. Tuženici ističu da, osim što tužitelj nije dostavio dokaze o insolventnosti tuženika EA on u tužbi nije predložio niti dostavio podatak o mjesečnim prihodima tuženika EA, stanju njegovog računa, pokretninama evidentiranim pri Ministarstvu unutarnjih poslova, vrijednosnim papirima pri središnjem klirinškom depozitarnom društvu, kao ni dokaze o eventualnoj nemogućnosti naplate potraživanja ovršnim ili kakvim drugim prisilnim naplatnim postupkom, a zbog čega bi bilo nužno pokrenuti parnični postupak pobijanja dužnikovih pravnih radnji.
7. Tuženici ocjenjuju da sve navedeno predstavlja odlučne pretpostavke za odlučivanje o zahtjevu tužitelja, a neispunjenje istih dovodi do zaključka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Osim toga pretpostavka koja izostaje, ističu tuženici, za udovoljenjem tužbenom zahtjevu jest nastanak i dospijeće tražbine tužitelja. Tuženici primjećuju da tužitelj paušalno navodi da je njegovo regresno potraživanje dospjelo trenutkom određivanja osiguranja tražbine na njegovoj imovini, iako pravno regresno potraživanja tužitelju nastaje trenutkom plaćanja duga za tuženika JA po osnovi jamstva. Niti u jednom trenutku tužitelj nije isplatio dug s osnova s osnove jamstvene obveze prema vjerovniku Croatia osiguranje d.d. pa onda nije nastupila niti zakonska subrogacija - prijenos prava na naplatu od glavnog dužnika. Tuženici su istakli da tužitelj mora dokazati da je platio dug s osnove obveze temeljem jamstva, a da bi nastalo (i dospjelo) regresno potraživanje.
8. Vjerujući da će tužitelj u svom iskazu potvrditi da niti u jednom trenutku nije platio dug tuženika EA s osnove jamstva tuženici su se protivili tužbenom zahtjevu u cijelosti, opet uz napomenu da tuženica AA nije pasivno legitimirana u ovom sporu, da u odnosu na nju treba odbiti tužbeni zahtjev zbog osnovanog prigovora promašene pasivne legitimacije a u odnosu na tuženike GA i EA da sud odbije tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao ispunjenje općih pretpostavki pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Zahtijevali su tuženici troškove parničnog postupka od tužitelja sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate.
9. Na podneseni odgovor na tužbu očitova se tužitelj i istakao da je pogrešan stav tuženika ČA da nije bila stranka pravnog posla tj. ugovora o darovanju od 12. listopada 2020. Na protiv, tužitelj ističe kako je ista bila stranka navedenog pravnog posla jer je stekla pravo plodouživanja, a koje pravo predstavlja teret na predmetnoj nekretnini te je na taj način smanjena vrijednost darovane nekretnine, a time i mogućnost namirenja iz iste.
10. Tužitelj ocjenjuje da je pobijanje pravne radnje širi pojam od pravnog posla obzirom da se pod pravnom radnjom smatra svako raspolaganje kojim se smanjuje mogućnost namirenja vjerovnika. Što se tiče insolventnosti tuženika EA tužitelj je istakao da je predložio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-6115/06 u kojem je utvrđena činjenica insolventnosti, a jer je prvotni vjerovnik EA bio Raiffeisen bank d.d. koji je bezuspješno pokušao naplatiti dospjelo potraživanje prema njemu na mirovini, a za koje je solidarni dužnik tužitelj i kako je pokušaj namirenja ostao bezuspješan, zbog nedostatka primanja za namirenje tada je namirenje provedeno s osnova osiguranja prema osiguratelju Croatia osiguranje d.d., a na kojeg je prešla tražbina kreditora. Iz isprava u navedenom predmetu, ističe tužitelj, da je bilo moguće utvrditi da je tuženik ŠA otuđio automobil koji je bio vlasnik, a da je insolventan potvrđuje i činjenica da je otuđio nekretnine u k. o. [katastarska općina] svom sinu GA. Tužitelj je istakao kako je neosnovan i materijalno-pravni prigovor vezan za dospjelost tražbine i u tom pravcu istakao da je trenutkom namirenja tražbine prvotnog vjerovnika Raiffeisen bank d.d. od strane osiguratelja tj. Croatia osiguranja d.d., zakonskom subrogacijom u cijelosti prešlo potraživanje prema tužitelju kao solidarnom dužniku, a što je i utvrđeno presudom Općinskog građanskog suda posl.br. Pn-6115/06-38 od 15. siječnja 2018. temeljem koje je doneseno rješenje o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava. Tužitelj ocjenjuje da je trenutkom donošenja rješenja o osiguranju njegova tražbina prema EA neupitno dospjela i onda on ima pravni interes osigurati mogućnost naplate upravo dospjele tražbine prema tuženiku EA kako bi mogao osloboditi svoje nekretnine zaloga, a koji je uknjižen radi osiguranja naplate duga tuženika EA, a za koji je on jamčio kao solidarni dužnik.
11. Tuženici su ponovili kako ostaju kod svojih pravnih stavova, a u prilog svojih tvrdnji da tuženik ŠA tužitelju ne duguje bilo kakva novčana sredstva dostavili su dopis Croatia osiguranje d.d. od 5. srpnja 2023. (stranica 42-43 spisa) koji je kao odgovor na pritužbu tužitelja navedeni osiguratelj dostavio tužitelju, a u kojem osiguratelj ističe da ŠA aktivno otplaćuje dug prema osiguratelju. U tom pravcu su tuženici ocijenili da taj sadržaj odgovora osiguratelja, za koji je upućen gospodinu ĆA, tj. tužitelju ne predstavlja dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali ne predstavlja ni dokaz postojanja tražbine prema tuženicima. Dakle, tuženici smatraju da ako osiguratelj Croatia osiguranje kao vjerovnik novčane tražbine temeljem pravomoćne presude ne nalazi osnovu za podnošenje tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika, a tužitelj koji nije vjerovnik prema tuženiku EA za istu nalazi osnov tada nedvojbeno proizlazi da ne postoji dospjela regresna tražbina temeljem koje bi tužitelju pripadalo ovlaštenje za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Kako je odredba članka 66. ZOO/05 jasna i nedvosmislena glede osobe ovlaštenika na pobijanje, a pod citiranu odredbu zakona se ne može podvesti pravni odnos tužitelja i tuženika EA te kako regresni odnos između dvaju solidarnih dužnika nije nastao niti postoji novčana tražbina kao pretpostavka ovlaštenja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji tada su tuženici ocijenili da iz ranije obrazloženih navoda sud treba tužbeni zahtjev odbiti.
12. Između tužitelja i tuženika EA nije sporno da su na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-6115/06-38 od 15. siječnja 2018. u obvezi solidarno tužitelju Croatia osiguranju d.d., Filijali za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, isplatiti iznos od 67.866,51 kn sa zateznom kamatom počev od 23. prosinca 2004. pa do isplate i to prema definiciji zatezne kamate sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate i članka 29. stavak 2. ZOO/05, a i isplatiti tužitelju tj. Croatia osiguranju d.d. iznos od 4.835,00 kn po osnovi troška parničnog postupka sa zateznom kamatom počev od
15. siječnja 2018. pa do isplate.
13. Nije sporno da tuženik ŠA dospjelo potraživanje vjerovnika tj. Croatia osiguranja d.d., Filijali za osiguranje prijevoza i kredita redovito otplaćuje ukupno potraživanje ustegom na mirovini, a što je u odgovoru tužitelju priopćio upravo osiguravatelj Croatia osiguranje d.d. dana 5. srpnja 2023.
14. Nije sporno da je tužitelj ŠA kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 496 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica od 148 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] darovao svom sinu GA na temelju ugovora o darovanju od 12. listopada 2020., a za sebe i svoju suprugu ČA zadržao pravo osobne služnosti plodouživanja, a kako i stoji u teretnom listu za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
15. Nije sporno da je Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagreb, OIB: 26187994862 kao predlagatelj osiguranja prijedlogom za osiguranje zatražio protiv ovdje tužitelja, tamo protivnika osiguranja ĆA, zasnivanje založnog prava na nekretninama tužitelja i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Dilovi od 4878 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] u naravi livada Smiljanka od 1994 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi livada Smiljanka od 618 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi livada u selu od 5458 m2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvorište i oranica u selu Bankovci od 3083 m2, a koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a temeljem ovršne isprave i to spomenute presude Općinskog građanskog suda posl. br. Pn-6115/06 od 15. siječnja 2018., radi osiguranja svoje novčane tražbine u iznosu od 9.007,43 eura/67.866,51 kn zajedno s kamatom tekućom od 2. veljače 2023. do isplate, na ime zateznih kamata od 14.498,44 eura/109.238,50 kn i radi troška ovršnog postupka u iznosu od 447,60 eura/3.372,44 kn, a da je ovaj sud rješenjem o osiguranju posl. br. Ovr-43/2023-2 od 24. veljače 2023. odredio predloženo osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava i troškove postupka odredio u iznosu od 385,38 eura/2.903,65 kn.
16. Ostalo je sporno između parničnih stranaka je li osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istakla tuženica ČA odnosno treba li sud, inače pravilno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, odbiti kao neosnovan u odnosu na tuženike GA i EA ili tužbeni zahtjev prihvatiti.
17. U dokaznom postupku, radi utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao u svrhu dokazivanja tužitelja ĆA i tuženika EA, a zbog nepristupanja na raspravu tuženika GA i tuženice ČA sud nije mogao utvrđivati činjenice na temelju njihovog iskazivanja.
18. Na temelju utvrđenih pravno relevantnih činjenica iz iskaza tužitelja i tuženika EA, a uz pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
19. Prigovor tuženice ČA o promašenoj pasivnog legitimaciji u odnosu na nju je osnovan.
20. Naime, kako je naprijed istaknuto tužitelj je pravilno postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje da pravni posao tj. ugovor o darovanju koji su zaključili kao darovatelj ŠA i kao daroprimatelj IA **.**.2012. pravni učinak prema onom tužitelju koji je vjerovnik i samo onoliko koliko je potrebno za namirenje njegovog potraživanja tj. za ispunjenje tužiteljeve tražbine. Dakle, sukladno čl. 70. ZOO/05 ako bi sud usvojio tužbeni zahtjev tada pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju kao vjerovniku i samo toliko koliko je potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja.
21. Na temelju izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u teretovnici izvatka iz zemljišne knjige sud je mogao utvrditi da je prijedlog radi uknjižbe osobne služnosti – prava plodouživanja, a na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 12. listopada 2020., zaprimljen 15. listopada 2020. pod broj Z-4227/2020 i doista je za korist tuženika EA i tuženice ČA uknjižena osobna služnost na identificiranim nekretninama tj. kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 496 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica od 148 m2. Međutim, u ugovoru o darovanju od 12. listopada 2020. ugovorne stranke su darovatelj tj. tuženik ŠA i daroprimatelj tj. tuženik IA i upravo je stjecatelj darovanih nekretnina dozvolio ranijem vlasniku EA i ČA uknjižbu prava vlasništva, a što znači da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženicu ČA jer ona nije bila ugovorna stranka u ugovoru o darovanju,
22. Potrebno je istaći kako je institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji doista važan način očuvanja opravdanih pravnih interesa vjerovnika u onim situacijama kad dužnih poduzimanja određene pravne radnje želeći onemogućiti naplatu dospjelog duga i oštetiti vjerovnika.
23. Odredbom članka 66. st. 1. ZOO/05 propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Dakle, odredbom čl. 66 ZOO/05 utvrđene su opće pretpostavke koje su nužne za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i koje se moraju ispuniti kumulativno, dok su odredbom članka 67. ZOO/05 propisane posebne pretpostavke tih radnji pa je za uspješnu realizaciju instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji potrebno da je ispunjena barem jedna od posebnih pretpostavki. To znači da za uspješno realiziranje pobijanja dužnikovih pravnih radnji trebaju biti ispunjeni kumulativno sljedeći uvjeti i to:
- dospjelost tražbine vjerovnika za isplatu;
- pravna radnja dužnika;
- insolventnost dužnika;
- postojanje oštećenja vjerovnika time da pobijanje onemogućuje vjerovnikovo namirenje.
Dakle, ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67 ZOO/05.
24. Odredbom čl. 67. ZOO/05 propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili je moglo biti poznato.
25. Nedvojbeno je da je tuženik IA sin tuženika EA, a ČA je supruga EA i majka GA pa se u smislu čl. 67. st. 2. ZOO-a smatra da je sinu i supruzi tuženika EA bilo poznato da njihov otac i suprug može nanijeti štetu svom vjerovniku, osim ako dokažu suprotno. Međutim, kako se radi o ugovoru o darovanju koji je besplatni pravni posao smatra se da je tuženik ŠA znao da učinjenim darovanjem može nanijeti štetu svom vjerovniku i onda se za pobijanje tih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi tj. GA bilo poznato ovo ili mu je moglo biti poznato.
26. Odredbom čl.69. stavak 2. ZOO/05 propisano je kako se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija. Dakle, pravilno je tuženica ČA ocijenila da je u odnosu na nju neosnovan tužbeni zahtjev jer kod ovoga instituta stranke su tužitelj kao vjerovnik, a tuženici su osoba koja nešto duguje tj. dužnik i treća osoba s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija. Nedvojbeno je za zaključiti da je tuženik ŠA poduzeo pravnu radnju darovanja i to za korist svoga sina GA pa su pasivno legitimirani upravo IA i ŠA a ne i tuženica ČA.
27. No, polazeći od toga da moraju biti kumulativno ispunjeni uvjeti tj. pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a to je prije svega uvjet o dospjelosti tražbine vjerovnika za isplatu valjalo je analizirati izreku navedene pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.broj Pn-6115/06-38 od 15.siječnja 2018., a sve zbog istaknutih prigovora tuženika da tužitelj nije vjerovnik dospjelog potraživanja prema tuženiku EA kao dužniku, a jer to ne proizlazi iz bilo koje pravomoćne odluke suda ili iz eventualno druge javne isprave. Naime, navedenom presudom obvezani su tuženici ŠA i tamo tuženik ĐA da tamo tužitelju Croatia osiguranju d.d. Filijali za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb isplate solidarno novčanu tražbinu u naprijed navedenim iznosima zajedno sa sporednim potraživanjima tj. zateznom kamatom i troškom parničnog postupka.
28. Dakle, upravo je vjerovnik potraživanja navedeni osiguratelj, a tuženici ŠA i ĐA su na temelju pravomoćne i ovršne presude solidarni dužnici, a što znači da je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje cijele obveze i od jednog i od drugog tuženika kao dužnika, sve dok ukupno potraživanje vjerovnika ne bi bilo namireno. Upravo je vjerovnik tj. rečeni osiguratelj radi osiguranja naplate svog potraživanja iz navedene presude zahtijevao uknjižbu založnog prava na nekretninama tamo tuženika ĆA, ovdje tužitelja, a jer je to pravo osiguratelj imao na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude.
29. Osnovano ističu tuženici da tužitelj prema tuženiku EA nema dospjelu novčanu tražbinu, a jer takvu dospjelu novčanu tražbinu tužitelj nije dokazao vjerodostojnom ispravom ili pravomoćnom sudskom odlukom. U pravu su tuženici kada ističu da nije dospjelo regresno potraživanje tužitelja u času određivanja osiguranja tražbine osiguratelja na temelju rješenja ovog suda tj. Rješenja o osiguranju posl.broj Ovr-43/2023-2 od 24.veljače 2023. Doista bi u pravnom smislu regresno potraživanje tužitelja moglo nastati u trenutku plaćanja duga za tuženika EA po osnovi činjenice nesporno utvrđenog jamstva tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu između korisnika kredita EA i kreditora tj. banke.
30. Na temelju iskaza tužitelja, a u najbitnijem dijelu koji se odnosi na elaboriranje činjenica o eventualnom dugu EA prema tužitelju, ovaj sud je mogao utvrditi da tužitelj na temelju citirane pravomoćne i ovršne presude, kao solidarni dužnik nije ništa platio vjerovniku tj. osiguratelju Croatia osiguranje d.d. Ovo je bitna činjenica na temelju koje sud zaključuje da tužitelj nije isplatio dug s osnove jamstva prema vjerovniku tj. Croatia osiguranju d.d., a onda doista nije mogla nastupiti pravna situacija tj. zakonska subrogacija i tužitelj nije imao osnova naplatiti se od tuženika EA kao glavnog dužnika.
31. Dakle, na temelju uvjerljivog iskaza tužitelja, a koji je, kao i tuženik iskazao da je s tuženikom bio prijatelj i da će s tuženikom ostati prijatelj sud je nedvojbeno mogao utvrditi da ne postoji dospjela regresna tražbina temeljem koje bi tužitelj imao pravo podnositi tužbu na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a jer takvo ovlaštenje tj. pravo imao svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu. Očito je da, za sada vjerovnik nije tužitelj, a tuženik ŠA nije dužnik vjerovniku jer je iskreno iskazao da po osnovi jamstva nije za dužnika osiguratelju ništa platio. Sud prihvaća stav tuženika da regresni odnos između tužitelja i tuženika EA kao solidarnih dužnika nije nastavo, a ne postoji niti novčana tražbina kao pretpostavka ovlaštenja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.
32. Saslušan u svrhu dokazivanja tuženik je istakao da dospjelu tražbinu prema svom vjerovniku tj. osiguratelju Croatia osiguranje d.d. ispunjava svaki mjesec na način da mu se od mirovine plijeni određeni novčani iznos i doznačuje za korist vjerovnika, a to sve dok ukupno potraživanje vjerovnika ne bude namireno. Na ovaj način, dakle iz iskaza tuženika, a što ne spori ni tužitelj, tuženik ima redovita mjesečna primanja u vidu priznatog prava na isplatu mirovine i kraj tako nesporno utvrđene činjenice sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi tuženik ŠA bio insolventna osoba. U tom pravcu je sud cijenio i sadržaj dopisa osiguratelja od 5.srpnja 2023., a u kojem je osiguratelj istakao da ŠA vrši redovita plaćanja u otplati duga na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude.
33. Zbog naprijed navedenih razloga sud prihvaća stav tuženika EA i GA da tužitelj nije dokazao ispunjenje općih pretpostavki pobijanja dužnikovih pravnih radnji, a zbog čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), jer je tužitelj izgubio parnicu pa je u obvezi tuženicima isplatiti trošak parničnog postupka koji je bio potreban za vođenje ove parnice. Kako je sve tuženik zastupano opunomoćenik – odvjetnik tada je sud trebao utvrditi ukupne parnične troškove kao izdatke učinjene u tijeku ovog postupka, a to znači da te troškove obuhvaća i nagrada za rad odvjetnika koji je zastupao tuženike, a koji rad odvjetnika se vrednuje sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) jer je odredbom Tarifnog broja 52. st.3. Tarife propisano kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
35. Dakle, utvrđujući vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 eura opunomoćenik tuženika za sastav odgovora na tužbu od 26.svibnja 2023. osnovano zahtijeva 75 bodova temeljem Tbr. 8 toč.1., a u svezi tbr.7.toč.1 Tarife o.t. Kako je sukladno Tbr.54. tarife vrijednost boda 2,00 eura tada je nagrada za sastav odgovora na tužbu 150,00 eura. Opunomoćenik tuženika je nazočio pripremnom ročištu od 20.studeni 2024. te i pripremnom ročištu na dan 14.svibnja 2025. kada je zaključen prethodni postupak, a bio je nazočan i glavnoj raspravi od 15.rujna 2025. pa mu za nazočnost ročištima pripada također po 150,00 eura za svaku radnju sukladno tbr. 9. toč.1 Tarife. Opunomoćenik tuženika je osnovano sastavio obrazloženi podnesak od 12.svibnja 2025., a u kojem se očitovao kao opunomoćenik tuženika na podnesak tužitelja te mu temeljem tbr. 8.toč.1. Tarife za sastav tog obrazloženog podneska također pripada nagrada u iznosu od 150,00 eura. Opunomoćenik tuženika je zastupao troje tuženika i onda mu temeljem tbr.40. Tarife pripada povišenje za 20% u odnosu na utvrđenu osnovicu. Utvrđena osnovica je 750,00 eura pa je uz povišenje osnovica za obračun PDV-a 900,00 eura. PDV na iznos od 900,00 eura iznosi 225,00 eura, pa je ukupan trošak, kao izdatak tuženika u ovoj parnici sud utvrdio iznosom od 1.125,00 eura, a pri tome treba istaći da tuženicima nije priznat trošak ročišta od 4.lipnja 2025. jer su tražili izuzeće suca, a njihov zahtjev za izuzeće je odbijen kao neosnovan. Nagradu za nazočnost objavi ove presude, za sada tuženicima nije sud priznao jer taj trošak za tuženike nije nastao do časa objave presude. To znači da eventualno, ako nazoče ročištu za donošenje, objavu i uručenje pisanog sastava presude tuženici mogu zahtijevati taj trošak, a svakako da će sud trošak priznati temeljem rečene Tarife odvjetniku ako isti nazoči ročištu i taj trošak zahtjeva.
36. Zbog iznesenih razloga valjalo je odbiti višak zahtijevanog troška tuženika i njihov zahtjev za isplatom zatezne kamate na odbijeni višak zahtijevanog troška, a na dosuđeni iznos troška parničnog postupka tuženicima priznati zateznu kamatu u smislu odredbe čl.151. st.3. ZPP-a jer je zatezna kamata zahtijevana na trošak parničnog postupka.
37. Osim navedenog potrebno je istaći da tuženici nisu obveznici plaćanja pristojbe na presudu, a za sada niti na odgovor na tužbu jer je obveznik plaćanja pristojbe na presudu tužitelj, a obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sukladno čl.4.toč.2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23).
U Požegi, 17. listopada 2025.
Sudac:
Ljubomir Mirković
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Odvjetnik Željko Damjanac, iz Požege, Sv. Florijana 9
2. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega, Ulica dr. Filipa Potrebice 4