REPUBLIKA HRVATSKA

P-4515/2021-17

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ČI OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić odvjetnicima iz Splita, Kvaternikova 31., protiv tuženika ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Andrei Bakić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 03. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnikom tužiteljice Igora Kalebića, odv. u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Ante Ivanda, odvj. vjež. u OD Mijoč i Bakić d.o.o., te na ročištu za objavu 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ČI OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 1.186,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici sve troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici ČI OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana parnični trošak od 1.164,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, izračunate po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 285,18 eura ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u svojstvu tužene i tuženik u svojstvu punomoćnika tužitelja LI sudjelovali su u parničnom postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod brojem Pn-503/16, radi naknade štete. Presudom donesenom u tom postupku dana 25. srpnja 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-540/2018-2 od 11. lipnja 2019. naloženo je tužiteljici (u tom postupku tuženoj) isplatiti ĆI (u tom postupku tužitelju) iznos od 10.000,00 kn s osnova naknade štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23.09.2016. do isplate, te iznos od 8.300,00 kn s osnova troškova postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25.07.2018. do isplate. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3422/2019 od 10. lipnja 2020. ukinute su navedene presude i predmet vraćen Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak.

1.1. U postupku prisilne naplate koji je vođen kod FINA pod oznakom Pn- 503/16IZ.NA od tužiteljice je dana 23. rujna 2019. prijenosom s računa tužiteljice na račun tuženika naplaćen iznos od 8.300,00 kn s osnova troška postupka, te kamata na taj iznos od 639,09 kn, ukupno 8.939,09 kn. Dopisom od 04. kolovoza 2020. i ponovljenim dopisom od 15. srpnja 2021. pozvan je tuženik na povrat neosnovano naplaćenih sredstava, međutim, isti se na taj poziv oglušio, te je tužiteljica bila primorana neosnovano naplaćeni iznos, uvećan za zakonsku zateznu kamatu od neosnovane naplate 23. rujna 2019. do isplate zatražiti sudskim putem.

1.2. Radi navedenog, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se tuženik obvezao da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 8.939,09 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. rujna 2019. do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Naime, tuženik osporava da bi u konkretnoj pravnoj stvari došlo do prijenosa novčanih sredstava sa računa tužiteljice na račun tuženika iz razloga što tuženik nije bio stranka postupka izravne naplate već samo ovlaštenik zaprimanja novčanih sredstava, sa pozivom na odredbu članka 154. Zakona o parničnom postupku.

2.1. Dakle, tuženik je predmetni novčani iznos koji predstavlja parnični trošak koji je tužiteljica bila u obvezi podmiriti protivnoj strani primio na svoj račun ali u ime stranke koju je zastupao. Naime, tuženik je u postupku izravne naplate djelovao kao punomoćnik a ne kao protivna strana, što da je razvidno iz zahtjeva za izravnu naplatu koji je dostavljen ovog tužbi kao prilog, jer je iz toga vidljivo da je tuženik punomoćnik ovrhovoditelja. U tom svojstvu je tuženik primio novčani iznos, jer ga je njegov klijent ovlastio da u njegovo ime a za račun ovog tuženika primi troškove postupka. Davanjem takvog ovlaštenja tuženikov klijent je podmirio svoju obvezu prema tuženika kao svojem punomoćniku.

2.2. Radi navedenog, kako u konkretnoj situaciji nisu ostvareni uvjeti za potraživanje stečenog bez osnove od tuženika jer nije došlo do prijenosa imovine tužiteljice u imovinu tuženika to ne postoji pravna osnova za potraživanje utuženog iznosa od tuženika, pa tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i istu obvezati na isplatu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka tužiteljica ustraje u navodima iz tužbe a u odnosu na tuženikov odgovor na tužbu navodi kako da je iz dokumentacije koja je priložena spisu, Zahtjeva za izravnu naplatu od 24. srpnja 2019. s prilozima i Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje PN- 503/16IZ.NA klasa: 120-11/21-02/7, ur.broj: 08-5012-21 od 22.09.2021., razvidno da je tuženik na svoj račun broj IBAN: [broj bankovnog računa] primio iznos koji se prema ovršnoj ispravi, presudi Općinskog suda u Splitu br. Pn-503/16 od 25. srpnja 2018., odnosio na trošak postupka uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Po tom osnovu s računa tužiteljice na račun tuženika dana 23. rujna 2019. prebačen je ukupan iznos od 8.939,09 kn, odnosno sada prema fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznos od 1.186,42 eura. Prema punomoći koja je priložena Zahtjevu za izravnu naplatu od 24. srpnja 2019. proizlazi da je LI opunomoćio tuženika da iznos presuđenih troškova postupka primi za svoj račun. Da je navedeni iznos tuženik primio za svoj račun proizlazi iz činjenice da je iznos koji se temeljem navedene Presude odnosio na glavnicu primio LI na svoj račun, dakle iznos troškova postupka uvećan za zakonske zatezne kamate bio je namijenjen tuženiku, te je on te iznose na svoj račun i primio. Dakle, nisu osnovani prigovori tuženika kojima želi osporiti svoju obvezu povrata navedenog iznosa tužiteljici, obzirom da je presuda temeljem koje je naplata izvršena ukinuta, te je postupak u konačnici pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva.

3.1. Obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u RH i određenom fiksnom tečaju konverzije od 1 eur=7,53450 tužiteljica iskazuje tužbeni zahtjev u eurima pa tako sada predlaže sudu obvezati tuženika da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od1.186,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. pa do isplate kao i da joj isti naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik tijekom postupka ustraje u svim prigovorima i navodi iz odgovora na tužbu te ističe ponovno prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da parnični trošak koji je prenesen na račun tuženika ne pripada tuženiku već stranci tuženika LI koji je uspio u gore navedenom sporu protiv tužiteljice, te su mu sukladno članku 154. Zakona o parničnom postupku pripali parnični troškovi koje mu je tužiteljica bila dužna naknaditi. U prilog svemu navedenom ide i recentna sudska praksa, odnosno presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 5965/2017-3 od 6. veljače 2020. godine u kojoj odluci sud navodi kako: „Okolnost da su sredstva po nalogu tuženika kao ovrhovoditelja prenesena na račun tuženikovog odvjetnika ne oslobađa tuženika obveze da postupi po odredbi članka 1111. ZOO-a, jer se on okoristio provedenom ovrhom te je troškove za rad njegovog odvjetnika umjesto njega platio tužitelj“. Iz citiranog dijela odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jasno je kako je tužiteljica promašila pasivnu legitimaciju pokrenuvši postupak protiv tuženika budući da je postupak radi isplate stečenog bez osnove trebala pokrenuti protiv stranke koja joj je bila protivna u postupku Pn-503/16, Općinskog suda u Splitu i koja je u krajnjoj liniji pokrenula, kao ovrhovoditelj, postupak izravne naplate protiv tužiteljice, a nikako protiv odvjetnika protivne strane koji je samo zastupao kao punomoćnik svoju stranku u predmetnim postupcima.

4.1. Nije sporno da je u postupku prisilne naplate koji se vodio kod FINA Split s računa tužiteljice na račun tuženika dana 23. rujna 2019. prebačen ukupan iznos od 8.939,09 kn, odnosno sada prema fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznos od 1.186,42 eura. Za navedeni iznos je povećana imovina tuženika, te je on kao stjecatelj na kojeg je izvršen prijenos sporne tražbine, pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, prema odredbi čl. 210. st. 1. ZOO, proizlazi da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Prema odredbi čl. 210. st. 3. ZOO, stjecanje bez osnove znači stjecanje neke koristi na štetu drugoga, kada za takvo stjecanje ne postoji pravni osnova ili pravni osnova ima neku manu zbog koje nije valjan, ili je njegova valjanost kasnije prestala. U konkretnom slučaju ukidanjem presude Općinskog suda u Splitu br. Pn- 503/16 od 25. srpnja 2018. pravna osnova temeljem kojeg su sredstva u utuženom iznosu prebačena s računa tužiteljice na račun tuženika je otpao, te je tuženik dužan vratiti ono što je temeljem takve osnove primio.

5. U postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa Općinskog suda u Splita broj Pn-324/2020 stare oznake PN-503/2016. posebno presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-540/2018 od 11. lipnja 2019 i odluke Ustavnog suda RH-a br. U-III- 3422/2019. od 10. lipnja 2020., Zahtjeva za izravnu naplatu od 24. srpnja 2019. ( str 17. i od 65), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanja PN-503/16 IZ.NA ( str 19. i 64), dopisi upućeni tuženiku od strane punomoćnika tužitelja od 15.07.2020., 04.08.2020. ( str 20., 21.), Preslika prijamne knjige HP ( str.22., 23.), saslušanjem tužiteljice na ročištu od 03.04.2025., ( str 59.60.).

6. Parnične stranke su popisale parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica iz ovog postupka bila tužena u postupku koju je LI vodio protiv nje u predmetu ranije oznake Pn-503/2016 sadašnje oznake Pn-324/2020.

- da je u tom predmetu punomoćnik tužitelja LI bio tuženik ZI, odvjetnik u [adresa].,

- da je presuda donesena u predmetu br. Pn-503/2016. potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-540/2018 od 11. lipnja 2019.,

- da je u tome predmetu LI kao tužitelj bio zastupan po punomoćniku ovdje tuženiku ĐI temeljem odvjetničke punomoći, kako to proizlazi uvidom u punomoć na str.14 spisa br. Pn-503/2016 kasnije oznake Pn-324/2020.,

- da je LI po pravomoćnosti presude br. Pn-503/2016. putem svog odvjetnika i punomoćnika ovdje tuženika odvjetnika Draga Mijoča, podnio zahtjev za izravnom naplatom temeljem navedene presude, kako to proizlazi iz uvida u predmet FINE-e za izravnom naplatom potraživanja broj PN-503/16 IZ.NA,

- da je ovdje tuženiku, na temelju provedene izravne naplate na temelju gore navedene presude, na njegova račun isplaćen parnični trošak kako to proizlazi iz Specifikacije izvršenja osnove za plaženje od 22.09.2021. ( str.19.)

9. Među strankama je sporna:

- pasivna legitimacija,

- prigovor zastare potraživanja,

- je li došlo do stjecanja bez pravne osnove od strane tuženika kao punomoćnika tužitelja iz predmeta br. Pn-503/2016 tj. Pn-324/2020 na način da se povećala njegova imovina a tužiteljičina smanjila, jer je presudom Ustavnog suda RH-a br. U-III- 3422/2019. od 10. lipnja 2020. ukinuta presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 540/2018 od 11. lipnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splita broj Pn-503/2016., tj koja je osnova stjecanja nesporno isplaćenog parničnog troška tuženiku u ovoj pravnoj stvari u postupku izravne naplate koji se vodio kod FINE.

10. Ovaj sud Uvidom u Zahtjev za izravnom naplatom od 24.07.2019. koji je zahtjev podnio odvjetnik ĐI u ime ovrhovoditelja LI protiv ovršenika ČI, razvidno je da se kao prilozi nalaze ovršna odluka u izvorniku kao i izvornik punomoći, da se traži ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. Pn-503/2016 od 25.07.2018. koja je ovršna 19.07.2019, na način da se sa računa ovršenika ovdje tužiteljice ČI prenesu novčana sredstva na račun ovrhovoditelja LI kojega je isti imao otvoren kod OTP banke, time da iznos parničnog troška treba uplatiti na račun punomoćnika ovrhovoditelja, tuženika u ovom postupku, zajedno za zateznim kamatama na troškove postupka koje nisu određene osnovom plaćanja u cijelosti.

10.1. Uvidom u Specifikaciju izvršenja izravne naplate razvidno je da je glavnica potraživanja po gore navedenoj presudi isplaćena tužitelju LI dok je parnični trošak sa obračunatim zateznim kamatama isplaćen na račun odvjetnika ovrhovoditelja ovdje tuženika ĐI.

10.2. Ocjenom gornjih dokaza svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti za zaključiti je da je parnični trošak iz predmeta br. Pn-503/2016. zajedno sa kamatama isplaćen tuženiku odvjetniku ĐI. Međutim, isti odvjetnik je u postupku izravne naplate postupao na temelju punomoći i zastupao je interese LI, dakle, postupao je u ime istoga, time da je u odnosu na glavnicu postupao u njegovo ime i za njegov račun, a u odnosu na parnični trošak sa obračunatom zateznom kamatom, je postupao po njegovom nalogu ali u korist svoga računa.

10.3. Stoga, nije u pravu tužiteljica koja drži kako je na strani tuženika došlo do povećanja njegove imovina uz smanjenje imovine tužiteljice, već je došlo do smanjenja imovine LI, jer pravna osnova stjecanja novčanih sredstava koja predstavljaju parnični trošak sa obračunatom zateznom kamatom a proizišle iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. Pn-503/2016., punomoć za zastupanje u postupku izravne naplate kod FINE koju je LI dao tuženiku kao njegovom punomoćniku. Radi navedenog, donošenjem presude Ustavnog suda RH-a br. U-III-3422/2019. od 10. lipnja 2020. kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-540/2018 od 11. lipnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splita broj Pn-503/2016., nije otpala pravna osnova stjecanja tih novčanih sredstava koja utužuje tužiteljice.

10.4. Naime, sva novčana sredstava kako glavnicu tako i parnične troškove stekao je LI na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. Pn-503/2016. koji je tuženiku kao svom punomoćniku isplatio troškove zastupanja u tom postupku izravne naplate putem FINE, na način da se naplatom od strane tužiteljice iznos parničnog troška sa zateznom kamatom, isplate, umjesto njemu, isplate tuženiku kao punomoćniku. Na taj način je LI isplatio tuženika kao svog punomoćnika za poslove koji je ovaj kao odvjetnik učinio njemu a sve na temelju odvjetničke punomoći.

11. Naime, odredom članka 95. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje ZPP) u st. 1. t. 2. i 3. propisano je da je odvjetnik na temelju punomoći za vođenje parnice ovlašten stavljati zahtjev za ovrhu te od protivne stranke primiti dosuđene troškove dok iz uvida u punomoć koju je LI dao tuženiku kao svom punomoćniku proizlazi da ga je ovlastio između ostalog da u njegovo ime vrši naplate potraživanja na svoj račun i da u njegovo ime vrši isplate sa svog računa.

13. Uzimaju u obzir sve gore navedeno, ovaj sud je zaključio da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan. Naime, tužiteljica je trebala za potraživanja prisilno naplaćenih parničnih troškova utužiti LI a ne tuženika kao njegovo punomoćnika.

14. Prigovor zastare potraživanja tuženika nije osnovan jer je tužiteljica tražila isplatu utuženog iznosa iz osnove stjecanja bez pravne osnove temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23 - dalje ZOO/05) u kojem slučaju vrijedi opći zastarni rok od pet godina prema odredbi članka 225. ZOO-a, jer zakonom nije određen drugi rok zastare, pa kako je tuženiku izvršena isplata izravnom naplatom preko FINE 24.07.2019. a tužiteljica je tužbu podnijela 21.12.2021. to taj zastarni rok nije istekao.

15. Međutim, kako je sud utvrdio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

16. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. ZPP-a i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife), pa obzirom da je tuženik u ovog parnici uspio sa 100% to ga pripada priznati parnični trošak sukladno VPS od 1.186,42 eura.

16. Priznati parnični trošak tuženika sastoji se od sastava odgovora na tužbu od 25.07.2022. od 75 bodova, od sastava podneska od 14.10.2024. od 75 bodova, od zastupanja na ročištu od 22.10.2024. po Tbr. 9.t.2. od 37,5 bodova, za zastupanje na ročištima od 23.01.2025., 03.07.2025., 03.09.2025. za svaku radnju po 75 bodova, te za zastupanje na ročištu objave presude od 37,5 bodova što ukupno iznosi 450 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak tuženika iznosi 900,00 eura koji iznos valja uvećati za 25% PDV-a od 225,00 eura te sudsku pristojbu odgovora na tužbu od 39,82 eura pa isti ukupno iznosi 1.164,82 eura za koji iznos valja obvezati tužiteljicu na isplatu u roku od 15 dana dok se sa više zatraženim iznosom od 285,18 eura ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano.

16. Tuženika na dosuđeni priznati parnični trošak pripada zatražena zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29.st.2. ZOO-a koja teče temeljem odredbe članka 151.st.3. ZPP-a od presuđenja do isplate.

U Splitu, 17. listopada 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu , a putem ovog suda 3 primjerka i putem e komunikacije. Obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. u svezi sa čl. 460. ZPP-a te prema odredbi čl. 467 st.1. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis