REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-633/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Lovri Sardeliću, pravnoj stvari tužitelja FI.-MA. d.o.o., OIB 35660411389, Kralja Petra Svačića 15, Nova Gradiška, zastupanog po punomoćniku Juraju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VODOTEHNIKA d.d., OIB 17631431320, Koturaška Cesta 49, Zagreb, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Anita Škurajnec iz Zagreba, poslovnog broja Ovrv-27/2024 od 1. ožujka 2024. i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku VODOTEHNIKA d.d., OIB: 17631431320, Koturaška Cesta 49, 10000 Zagreb, da tužitelju FI.-MA. d.o.o., OIB: 35660411389, Kralja Petra Svačića 15, 35400 Nova Gradiška, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Izvod otvorenih stavki, namiri tražbinu u iznosu od 700,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 11.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 17631431320, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 212,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 17631431320, sve u roku od 8 dana.

II. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 700,00 EUR te se prigovor radi prebijanja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 1.151,54 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2025., a koje se obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Anita Škurajnec iz Zagreba, poslovnog broja Ovrv-27/2024 od 1. ožujka 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi zakonsku zateznu kamatu na iznos 212,50 EUR, koje teku od 1. ožujka 2024. do 17. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja prema tuženiku

– protivniku osiguranja iz posl. br. Ovrv-1893/2024 (UPP/OS-27/2024) od 1. ožujka 2024. godine, koje je donijela javna bilježnica Anita Škurjanec iz Zagreba, Gajeva ulica 2 kao povjerenik Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u iznosu od 700,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 11. prosinca 2023. godine do isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i radi osiguranja tražbine tužitelja

– predlagatelja osiguranja na temelju dosuđenog nastalog ovršnog troška iz predmetnog Rješenja o ovrsi u iznosu od 212,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2025. godine do isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

1. Zabranjuje se svim bankama kod kojih se vodi račun ili se nalaze novčana sredstva tuženika - protivnika osiguranja, a prema osobnom identifikacijskom broju tuženika protivnika osiguranja VODOTEHNIKA d.d., Zagreb, Koturaška cesta 49, OIB: 17631431320 , da prema nalogu tuženika - protivnika osiguranja ili treće osobe isplate s bilo kojeg računa tuženika - protivnika osiguranja VODOTEHNIKA d.d., Zagreb, Koturaška cesta 49, OIB: 17631431320, iznos od 700,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos počevši od 11. prosinca 2023. godine do isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i iznos od 212,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2025. godine do isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da uputi nalog bankama za izvršenje ovog Rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa.

2. Iznos novčanih sredstava tuženika - protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa tuženika - protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova postupka.

3. Provedbom prethodne mjere tužitelj - predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima tuženika - protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

4. Provedbu točke 1. izreke ovog Rješenja izvršit će Financijska agencija.

5. Zabrana iz točke 1. izreke ovog Rješenja trajat će najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

6. Odbija se prijedlog za osiguranje dijela ovršnih troškova i to u dijelu u kojem se tuženiku nalaže da naknadi zakonsku zateznu kamatu na iznos 212,50 EUR, koje teku od 1. ožujka 2024. do 17. listopada 2025, kao neosnovan.

7. Nalaže se tuženiku - protivniku osiguranja naknaditi tužitelju - predlagatelju osiguranja trošak u iznosu od 214,04 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dana 11. siječnja 2024. godine prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik Anita Škurajnec iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1893/2024 od dana 1. ožujka 2024. godine kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu 212,50 eura.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi kao i odmjerenim troškovima postupka ovršenik, sada tuženik je podnio prigovor, sad odgovor na tužbu, u kojem u bitnome navodi da je cjelokupno potraživanje tužitelja namireno i da ne postoji nikakvo dugovanje tuženika prema tužitelju.

4. Rješenjem poslovni broj Povrv-996/2024 od 27. ožujka 2024. Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim za rješavanje u ovoj pravnoj stvari i ustupio spis stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

5. Povodom prigovora ovršenika, ovaj sud donio je, pod poslovnim brojem Povrv-633/2024 dana 29. svibnja 2024. godine, rješenje kojim je stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Podneskom od 7. lipnja 2024. godine tužitelj u bitnome navodi da tuženik u prigovoru samo paušalno pobija osnovu i visinu potraživanja tužitelja navodeći kako ne postoji dugovanje tuženika prema tužitelju. Tužitelj ističe kako tuženik ne osporava postojanje ugovornog odnosa između stranaka tijekom utuženog razdoblja, već samo navodi kako je podmirio predmetno potraživanje u cijelosti. Pojašnjava kako se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na potraživanje s osnove neplaćene najamnine za stan u vlasništvu tužitelja, a koji je stan na temelju Ugovora o najmu koristio tuženik. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na potraživanje s osnove neplaćene najamnine prema računu broj 696-2-91 od 30. studenog 2023. godine. Stranke su bile u međusobnom odnosu na temelju Ugovora o najmu nekretnine od 8. veljače 2023. godine (dalje u tekstu: Ugovor o najmu), a kojim je tužitelj kao najmodavac predao na korištenje tuženiku kao najmoprimcu nekretninu i to dio kuće u [adresa], na adresi [adresa]. Odredbom članka 2. predmetnog Ugovora o najmu stranke su ugovorile predmetni najamni odnos na određeno vrijeme točnije na razdoblje od 6 mjeseci, dakle u konkretnom je slučaju sklopljen ugovor o najmu na određeno vrijeme. Stranke su dva puta produljivale trajanje predmetnog ugovora, oba puta sklapanjem Aneksa Ugovora, pa je najamni odnos ukupno trajao od 8. veljače 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine. Odredbom članka 3.1. predmetnog Ugovora o najmu stranke su ugovorile fiksni iznos najamnine u iznosu od 700,00 EUR mjesečno + PDV. Tuženik nikada nije podmirio račun broj 696-2-91 od 30. studenog 2023. godine za najamninu te u njemu iskazano potraživanje predstavlja potraživanje tužitelja u ovom postupku. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćenu najamninu za razdoblje od 6. studenog 2023. godine do 30. studenog 2023. godine te iz tog razloga je tužitelj fakturirao razmjerni dio najamnine u iznosu od 700,00 EUR (540,00 EUR + PDV). Tuženik paušalno navodi kako je podmirio cjelokupnu najamninu tijekom trajanja ugovornog odnosa, međutim isto ničime ne dokazuje. Tužitelj ističe kako tuženik ni koji način nije reklamirao predmet najma, kao ni uslugu najma stana koju je primao od tužitelja.

7. Podneskom od 28. lipnja 2024. godine tuženik u bitnome navodi da je nesporno je da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu i to na temelju Ugovora o najmu od 8.02.2023. g, aneksa I. Ugovora o najmu od 06.08.2023. g. i aneksa Il. Ugovora o najmu od 6.11.2023. g. kojim aneksima se produljio rok trajanja najma. Tuženik je sukladno članku 13. Osnovnog ugovora o najmu dana 15.02.2023. g. uplatio iznos od 700,00 EUR na ime sredstva osiguranja plaćanja odnosno pologa kao bitnog sastojka predmetnog Ugovora i to za slučaj neplaćanja najamnine i režijskih troškova ili potraživanja s osnove naknade štete i sl. Ugovaranje pologa odnosno pravno nazvano kapare uređuje se čl. 303. Zakona o obveznim odnosima te se u smislu navedene odredbe polog gleda kao izvršenje plaćanja najamnine, uračunava se u nju te će po isteku najma iznos biti vraćen ukoliko nije postajala šteta na stanu. U slučaju jenja ugovora, najmodavac mora polog vratiti najmoprimcu ili uračunati u ispunjenje obveze. Tuženik odnosno služba financija tuženika je dana 30.11.2023. g. u svojim poslovnim knjigama potraživanje tužitelja s osnove najamnine u iznosu od 700,00 EUR „zatvorila" pologom od 15.02.2023. g. o čemu je i obavijestila financije tužitelja da u svojim poslovima knjigama potraživanje s osnove najma za mjesec studeni 2023. g. isto tako „zatvore" pologom koji je tuženik uplatio tužitelju dana 15.02.2023. g. Tuženik i tužitelj su ll. aneksom Ugovora o najmu produžili rok trajanja najma do 30.12.2023. g. te je tuženik platio najamninu za mjesec prosinac 2023. u iznosu od 875,00 EUR (700,00 EUR +PDV). S obzirom da je tuženik podmirio sve svoje ugovorne obveze u smislu troškova režija i da u stanu nisu utvrđena nikakva oštećenja za koja bi bio odgovoran najmoprimac (ovdje tuženik) te da tužitelj nikad nije izvršio povrat pologa tuženiku niti je isti uračunao u ispunjenje najamnine za mjesec studeni 2023. g. nego je podnio prijedlog za ovrhu s osnove najamnine za mjesec studeni 2023. g. tuženik ovim putem izjavljuje procesnopravni prigovor radi prebi janja sukladno članku 288.a st.7 Zakona o parničnom postupku. Naime, tuženik je mišljenja da su se u predmetnom ispunile sve izvjesne pretpostavke za prebijanje potraživanja i to uzajamnost, istorodnost i dospjelost. Slijedom iznesenog tuženik predlaže da Naslovni sud deklaratornom odlukom utvrdi postojanje međusobnih potraživanja nakon čega će konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj.

8. Podneskom od 10. srpnja 2024. godine tužitelj u bitnome navodi da tuženik u svom podnesku ne osporava činjenicu da isti nije podmirio potraživanje tužitelja s osnove najamnine za studeni 2023. godine, već navodi kako je isto „zatvorio“ iz pologa u iznosu od 700,00 EUR. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja s osnove povrata pologa u iznosu od 700,00 EUR. Tužitelj ističe kako je tuženikov prigovor neosnovan s obzirom na neosnovanost tuženikovog potraživanja s osnove povrata pologa. Odredbom članka 13. predmetnog Ugovora o najmu nekretnine stranke su ugovorile kako se, radi osiguranja naplate potraživanja najmodavca (ovdje tužitelja) prema najmoprimcu (ovdje tuženiku) na temelju Ugovora o najmu i to iz članka 3., 4. i 5. ovog Ugovora (s osnove najamnine i režijskih troškova), kao i eventualnih drugih potraživanja najmodavca prema najmoprimcu na temelju Ugovora (npr. eventualne naknade štete i sl.), najmoprimac obvezuje uplatiti najmodavcu polog u iznosu od 700,00 EUR (u visini jedne mjesečne najamnine) i to najkasnije u roku od 3 dana od dana sklapanja Ugovora, a koji će se polog koristiti i tijekom trajanja ovog Ugovora. Nije sporno da je tuženik uplatio navedeni polog u iznosu od 700,00 EUR . Nadalje, odredbom članka 13.2. ugovoreno je kako, u slučaju da najmodavac (ovdje tužitelj) ne iskoristi predmetni polog u skladu s odredbom članka 13.1. Ugovora, najmodavac se obvezuje, odmah nakon prestanka ovog Ugovora, vratiti najmoprimcu novčani polog iz članka 13.1. Ugovora. U konkretnom slučaju tužitelj kao najmodavac je iskoristio polog u skladu s odredbom članka 13. Ugovora radi naknade štete koju je tuženik prouzročio na nekretnini. Nakon prestanka Ugovora o najmu tužitelj je preuzeo posjed predmeta najma, a u kojem je nastala šteta tijekom trajanja ugovornog odnosa i to prvenstveno u vidu oštećenja zidova i stolarije zbog gljivica do kojih je došlo uslijed neadekvatnog korištenja predmeta najma (neprovjetravanja, zadržavanja vlage i sl.) od strane tuženika i osoba kojima je povjerio nekretninu na korištenje. Odredbom članka 13. Ugovora o najmu propisano je da najmodavac (tužitelj) ima pravo iskoristiti polog u iznosu od 700,00 EUR (koji je uplaćen pri sklapanju Ugovora) i to radi naplate potraživanja najmodavca (tužitelja), između ostalog, i s osnove naknade štete. Predmetna šteta (koja se sastoji u troškovima sanacije zidova) utvrđena je u iznosu većem od iznosa pologa. Tužitelj je o svim navedenim činjenicama obavijestio tuženika dopisom od 14. veljače 2024. godine. Tužitelj je sanirao predmetnu štetu te u prilogu ovog podneska dostavlja ponudu za sanaciju, račun za izvršenu uslugu sanacije te potvrdu o plaćanju po navedenom računu čime je tužitelju nastala imovinska šteta u iznosu od 980,00 EUR. Iz svega navedenoga jasno proizlazi da je tužitelj osnovano naplatio nastalu štetu iz pologa danog za tu svrhu kao osiguranje, slijedom čega je neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.

9. Podneskom od 6. kolovoza 2024. godine tuženik u bitnome navodi da u cijelosti osporava bilo kakvu odgovornost za štetu na nekretnini koja je bila predmet najma a kako tužitelj u svom podnesku navodi da je došlo do oštećenja zidova i stolarije zbog gljivica do kojih je došlo zbog neadekvatnog korištenja predmeta najma (neprovjetravanjem i zadržavanjem vlage). Ovakav stav tužitelja tuženik ne prihvaća. To stoga što članak 12. stavak 1. Zakona o najmu stanova određuje da najmodavac predaje stan najmoprimcu u stanju pogodnom za stanovanje. Budući da predmetna nekretnina nije imala grijanje niti je građevina prikladno izolirana, a što prema današnjim standardima stanovanja predstavlja minimum uvjeta, takav stan prema današnjim standardima ne predstavlja stan pogodan za stanovanje. Naime, šef operative tuženika je radi potrebe žurnog smještaja stranog radnika angažirao jednog od zaposlenika (operativca) da pronađe privremeni smještaj radniku (na nekoliko mjeseci). S obzirom da tržište nekretnina, vezano za najam smještaja stranih radnika, zahtjeva najam od četiri pa više radnika jako je teško bilo naći smještaj za jednog stranog radnika te u tom trenutku jedino što je bilo na raspolaganju (preko agencije za nekretnine g. DR) je nekretnina na adresi [adresa]. Najmoprimac u nijednom trenutku nije mogao znati da je kuća bez izolacije i da će u zimskim mjesecima doći do izbijanja gljivica i pljesni do te razine da predstavlja ugrozu za zdravlje (iako se iz fotografija jasno vidi da je interijer kuće u lošem stanju te se postavlja pitanje kakvu bi najmoprimac štetu u ovako devastiranoj nekretnini mogao napraviti). Ugovor je sklopljen na rok od 6 mjeseci te je dva puta produljivan aneksima osnovnog ugovora jer stan koji je tuženik adaptirao za strane radnike nije bio spreman za useljenje. Tuženik napominje da cijelo vrijeme vezano za predmetni najam komunikaciju vrši s DR (vlasnikom agencije za nekretnine), a ne s najmodavcem. S obzirom da je u predmetnoj nekretnini bio smješten strani radnik iz Kirgistana koji ne zna hrvatski ni engleski jezik isti se tek nakon nekoliko mjeseci (u listopadu) požalio jednom od kolega da je u kući jako hladno i pljesnivo te da nema grijanje. Kolega mu je nabavio i dostavio dvije uljne grijalice i tom prilikom je fotodokumentirao nekretninu koja je bila predmet najma. Navod tužitelja da je tuženik kriv za nastalu štetu na zidovima nekretnine (kolonije gljivica i pljesni) je krajnje neozbiljan s obzirom da se radi o istrošenoj, derutnoj nekretnini koja nema nikakve hidro ni toplinske izolacije, nekretnina je puna vlage tako da se gljivice nalaze u zidovima i neminovno je da će u kući bez bilo kakve izolacije i grijanja u zimskim mjesecima doći do izbijanja gljivica i pljesni što ne bi bila odgovornost najmoprimca već isključivo najmodavca koji uopće takvu nekretninu stavlja u promet za najam pritom naplaćuje iako veliku najamninu. Očito je da tužitelj ima uigran hodogram zadržavanja pologa na način da je znao da će u zimskim mjesecima doći do izbijanja gljivica i pljesni (jer nekretnina nema grijanje niti ikakve izolacije građevine) što podvede pod štetu za koju je kriv najmoprimac i na taj način izbjegne povrat pologa. Pri tom Zakon o obveznim odnosima definira da najmodavac odgovara za stvari koje najmoprimcu pri ulasku u stan nisu mogle biti poznate, a najmodavac je za njih znao. Stoga se takve stvari ne bi trebale smatrati štetom koja se pokriva iznosom pologa. Slijedom iznesenog tuženik osporava bilo kakvu štetu za koju bi najmoprimac (ovdje tuženik) bio odgovoran te ustraje kod iznesenog prigovora radi prijeboja obzirom da tužitelj do danas nje izvršio povrat pologa.

10. Podneskom od 28. kolovoza 2024. godine tužitelj u bitnome navodi kako je predmetni najamni odnos trajao skoro godinu dana, stoga su deplasirani navodi tuženika o neadekvatnosti predmetnog stana jer isti ne bi koristili stan u tako dugom periodu da nije bio adekvatan. Štoviše, najam je započeo u veljači 2023. godine, dak le usred zime pa su svi navodi tuženika iz podneska neživotni i nelogični. Navodi da je nakon prestanka Ugovora o najmu tužitelj je preuzeo posjed predmeta najma, a u kojem je nastala šteta tijekom trajanja ugovornog odnosa (a koje nije bilo pri primopredaji u posjed tuženiku) i to prvenstveno u vidu oštećenja zidova i stolarije zbog gljivica do kojih je došlo uslijed neadekvatnog korištenja predmeta najma (neprovjetravanja, zadržavanja vlage i sl.) od strane tuženika i osoba kojima je povjerio nekretninu na korištenje. Dodatno, da je šteta postojala ranije, u trenutku kad je tuženik preuzeo nekretninu, isti je bio dužan to istaknuti, međutim ista nije postojala pa tuženik to nije ni naveo.

11. Predmet ovog postupka je isplata iznosa od 700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

12. U postupku nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu. Nadalje nije sporno da su utuženi račun nije podmiren. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva niti cijena izvedenih građevinskih radova u iznosu od 980,00 eura. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan podmiriti tražbinu po utuženom računu te da li je ispravno iskorišten iznos pologa.

13. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu i to: prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 12. travnja 2023. (list 1-5 spisa), izvod iz otvorenih stavki tužitelja na dan 10.01.24. (list 7 spisa), knjiženje kartice dobavljača (list 27 spisa), Ugovor o najmu nekretnine od 8. veljače 2023. s aneksima od 6. kolovoza 2023. i 6. studenog 2023. (list 50-56 spisa), račun 696-2-91 (list 57 spisa), izvod iz otvorenih stavki tužitelja na dan 03.06.24. (list 58 spisa), fotografije (list 64-65 spisa), ponuda br. 1-1-1 (list 66 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 14. veljače 2024. s povratnicom i prilozima (list 67-70 spisa), e-mail korespondencija s fotografijama (list 73-95 spisa), isprava tuženika o odbitku pretporeza (list 109 spisa), kao svjedoci saslušani su DR i IR, te je saslušan zakonski zastupnik tužitelja TR, dok zakonski zastupnik tuženika GR nije saslušan u budući da istome nisu poznate sporne činjenice u ovom predmetu (čl. 265. ZPP-a).

14. Ostale predložene dokazne prijedloge tužitelja i tuženika sud je odlučio ne provoditi obzirom da je mišljenja kako se sve činjenice koje su važne za donošenje odluke mogu utvrditi temeljem isprava i dokumentacije koje prileže spisu kao i izvedenih dokaza, a posebno se pri tome vodio činjenicom da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

15. Na temelju provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan , a da je tuženikov prigovor radi prebijanja u cijelosti neosnovan.

16. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 700,00 eura, a koji se odnosi na najam nekretnine i to dio kuće u [adresa], na adresi [adresa]. Utuženi račun je ostao nepodmiren, što proizlazi iz otvorenih stavki koje je tužitelj dostavio u spis, a tuženik je isti račun zaveo u svoje poslovne knjige i po njemu koristio pravo na odbitak pretporeza, što proizlazi iz podatka dostavljenih od strane tuženika (list 109 spisa). Tuženik je na početku postupka osporavao dugovanje po utuženom računu navodeći da je isti podmiren, da bi kasnije tijekom postupka, naveo da je financijska služba tuženika potraživanje tužitelja s osnove najamnine "zatvorila" pologom od 15. veljače 2023. o čemu je obavijestila financija tužitelja. Međutim, tijekom postupka tuženik nije dostavio dokaz da je obavijestio tužitelja o istome.

17. Uvidom u dopis tužitelja tuženiku od 14. veljače 2024. s povratnicom i prilozima (list 67-70 spisa) te u Ugovor o najmu nekretnine od 8. veljače 2023. s aneksima od 6. kolovoza 2023. i 6. studenog 2023. (list 50-56 spisa) utvrđeno je da je odredbom članka 13. Ugovora o najmu propisano je da najmodavac (tužitelj) ima pravo iskoristiti polog u iznosu od 700,00 EUR koji je uplaćen pri sklapanju Ugovora od strane tuženika te da je dopisom od 14. veljače 2024. tužitelj navedeni polog iskoristio radi plaćanja troškova sanacije zidova u iznosu od 980,00 eura.

18. Iz iskaza svjedoka DR u bitnome proizlazi da je isti bio posrednik prilikom sklapanja ugovora o najmu dvosobnog stana na adresi [adresa] ili 11a, u Zagrebu. Nadalje navodi da je spojio najmoprimca i najmodavca ovdje tužitelja i tuženika. Navodi da se radilo o stanu u kojem su smješteni radnici, da je prilikom pokazivanja predmetnog stana predstavnik VODOTEHNIKE d.d. nakon što je pregledao predmetni stan naveo samo da kada mogu iznajmiti predmetni stan. Navodi da tom prilikom on nije uočio nikakva oštećenja niti su mu ista prijavljena od strane predstavnika VODOTEHNIKE d.d. Koliko se sjeća predmetni stan je bio funkcionalan. Navodi da su potom još u dva navrata predmetni ugovor o najmu produljivali, da je on sudjelovao u sastavljanju anexa ugovora, međutim da više nije dolazio do predmetnog stana. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je prilikom vraćanja stana bio u predmetnom stanu, navodi da jest, a na poseban upit u kakvom je stanju bio stan, navodi da je stan bio pun vlage i gljivica, prljav i loše održavan. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je prilikom ulaska radnika tuženika stan bio pun vlage i gljivica, svjedok odgovara da nije. Na poseban upit punomoćnika tuženika kakvo grijanje ima stan, svjedok odgovara grijalice na struju. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je bio upoznat sa toplinskom i hidroizolacijom predmetnog stana, svjedok odgovara da nije.

19. Iz iskaza svjedoka IR, zaposlenika tuženika, u bitnome proizlazi da su mu poznate okolnosti predmetnog slučaja, da se radi o stanu u kojem je boravio djelatnik tuženika UR iz [adresa]. Navodi da je navedenog djelatnika osobno dovezao pred predmetni stan gdje ga je potom preuzeo agent za nekretnine. Potom je ponovno nakon dva tri dana došao do predmetnog smještaja, budući da mu je UR rekao da nešto nije u redu sa smještajem. Kada je ušao u stan vidio je da je isti derutan, vlažan i pun smeća. Koliko se sjeća bilo je to u veljači ili ožujku 2023. godine. Tom prilikom je i slikao predmetni stan te je te slike dao VODOTEHNICI d.d. i ukazao na loše stanje smještaja. Koliko je njemu poznato predmetni smještaj je UR koristio do isteka ugovora o najmu budući da je bilo jako teško pronaći novi smještaj za njega, a svakako je trebalo ispoštovati ugovor. Sjeća se da u predmetnom stanu nije bilo grijanja te su iz alatnice tuženika posudili dva uljana radijatora s kojima se grijao predmetni stan, a isto tako predmetni stan nije imao toplu vodu za kupanje i osobnu higijenu. Navodi da je predmetna nekretnina sigurno u istom stanju u kakvom je i bila prilikom boravka OR. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je bio prisutan prilikom primopredaje stana, odgovara da nije, da je samo doveo OR pred predmetni stan jer je agent kasnio na dogovorenu primopredaju. Na daljnji upit da li je izjavio prigovor agentu ili najmodavcu, odgovara da nije jer nije osoba ovlaštena za zastupanje, ali je prigovore u telefonskom razgovoru naveo agentu, čak su se tom prilikom i porječkali. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li mu je poznato da li je VODOTEHNIKA izjavila pisani prigovor tužitelju, odgovara da mu nije poznati budući nije osoba ovlaštena za zastupanje. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li mu je poznato da je ugovor o najmu produljivan anexima, odgovara da mu nije poznato.

20. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja TR u bitnome proizlazi da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja od 2023. godine te je Ugovor o najmu isto tako sklopljen 2023. godine sa pravnom osobom, a u svrhu iznajmljivanja iste radnicima tuženika. Navodi kako je prije no što je nekretnina dana u najam izvršio uvid u istu te je nekretnina u cijelosti bila uredna te svakako bez naknadno uočenih gljivica na zidovima koje gljivice su se pojavile uslijed korištenja nekretnine od strane tuženika, obzirom prije korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika kao što je naveo ista je u cijelosti bila uredna bez gljivica na zidovima. Nakon što je tuženik izašao iz nekretnine te nakon što je uočeno da je zapravo uslijed korištenja od strane tuženika nastala šteta, kontaktirali smo tuženika, no isti je rekao kako nema namje ru sanirati štetu kako isto kao takvu i ne priznaje te da se posljednji iznos najamnine ima namiriti iz danog pologa pri zaključivanju ugovora. Navodim kako je riječ o stambenoj nekretnini te u konkretnom slučaju riječ o prizemlju iste. Po završetku ugovora bili smo primorani sanirati štetu te smo za saniranje iste potrošili otprilike iznos od 1.000,00 EUR. Na upit pun. tužitelja navodi kako tuženik niti prilikom preuzimanja nekretnine te stupanja u posjed iste kao niti po završetku ugovora o najmu nije imao niti je isticao ikakve primjedbe koje bi se sastojale da bi isti naveo da postoji određeni nedostaci prostora koji se daje u najam.

21. Slijedom ovako utvrđenih činjenica sud je utvrdio kako su stranke, u odnosu na utuženu tražbinu bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o najmu sukladno odredbi čl. 3. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 te da je tužitelj, kao najmodavac, u cijelosti izvršio svoju obvezu da preda stvar najmoprimcu na uporabu, dok tuženik kao najmoprimac nije izvršio svoju obvezu u cijelosti i to obvezu plaćanja najamnine utuženom iznosu. U odnosu na prigovor tuženika kako financijska služba tuženika potraživanje tužitelja s osnove najamnine "zatvorila" pologom od 15. veljače 2023. o čemu je obavijestila financije tužitelja, potrebno ukazati na odredbu čl. 7. i čl. 219 ZPP-a kojima je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, tuženik je trebao tijekom postupka dokazati da je obavijestio tužitelja o navedenoj činjenici, što isti do zaključenja glavne rasprave nije učinio. Tužitelj tijekom postupka dokazao da je u skladu odredbom članka 13. Ugovora o najmu iskoristio polog u iznosu od 700,00 eura koji je uplaćen pri sklapanju Ugovora od strane tuženika te da je dopisom od 14. veljače 2024. tužitelj obavijestio tuženika, koji dopis je tuženik zaprimi, da je navedeni polog iskoristio radi plaćanja troškova sanacije zidova u iznosu od 980,00 eura. Slijedom svega navedenog sud je cijenio osnovanim tužbeni zahtjev te je odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude primjenom odredbi čl. 9. i 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) te čl. 451. st. 3. ZPP-a.

22. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja, valja navesti kako je tužitelj osporio tražbinu tuženika u cijelosti navodeći da je tuženikov prigovor neosnovan s obzirom na to da je tužitelj kao najmodavac iskoristio polog u skladu s odredbom članka 13. Ugovora radi naknade štete koju je tuženik prouzročio na nekretnini. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tražbina tuženika s osnove povrata pologa u iznosu od 700,00 eura prestala na način da je navedeni polog iskorišten radi sanacije zidova u iznosu od 980,00 eura pa je u tom pogledu neosnovana te tražbina tuženika te je u odnosu na nju prigovor radi prijeboja neosnovan zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude temeljem odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a.

23. Budući da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenika nastavljen kao postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. godine) zbog čega je odlučeno kao u točki IV. Izreke.

24. Sukladno čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, valjalo je tužitelju priznati sljedeće troškove postupka obračunate u skladu Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21, 18/22 i 154/22) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), a u skladu sa vrijednosti predmeta spora (700,00 eur).

25. U odnosu na trošak ovršnog postupka tužitelju pripada ovršni trošak koji se sastoji od javnobilježničke nagrade i troškova zajedno sa nastalim PDV-om odnosno ukupno 25,00 eura. Nadalje je tužitelju valjalo priznati trošak sastava prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 150,00 eura (Tbr. 11/1 OT), a što sve zajedno uvećano za PDV (37,50 eura, Tbr. 46 OT) ukupno iznosi 212,50 eura zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

26. U odnosu na trošak parničnog postupka tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja na ročištima održanim 27. studenog 2024., 6. ožujka 2025. i 18. rujna 2025. svako u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9/1 OT-a), trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024., 11. srpnja 2024. i 28. kolovoza 2025., svako u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT-a) , odnosno sveukupno 900,00 eura, a što sve zajedno uvećano za PDV (225,00 eura, Tbr. 46 OT) ukupno iznosi 1.125,00 eura. Nadalje je tužitelju valjalo priznati trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 26,54 eura eura sukladno Tbr. 2.1. Tarife sudskih pristojbi, koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18: dalje ZSP). Dakle, tužitelju je valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 1.151,54 eura.

27. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 30. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/2022, 6/2024) dosuđene zakonske zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate.

28. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u točki I. i III. izreke presude.

29. Odredbom iz čl. 501.a ZPP-a određeno je da će sud, u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

30. Tužitelj je u podnesku od 11. srpnja 2024. predložio određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a radi osiguranja njegove novčane tražbine u na iznos glavnice s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka. U konkretnom slučaju tužitelj je uspio u predmetnoj parnici s zahtjevom za isplatu glavnice u cijelosti u iznosu od 700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eura s pripadajućim kamatama . Nadalje,po stajalištu ovoga suda za sada ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu u odnosu na utuženu tražbinu. Obzirom na navedeno ispunjeni su svi zakonski uvjeti za određivanje prethodne mjere u ovome postupku u odnosu na utuženu tražbinu valjalo je u tom dijelu odrediti osiguranje tražbine određivanjem prethodne mjere, sve primjenom odredbe iz čl. 501.a ZPP-a.

31. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 501.a ZPP -a odlučeno je kao u točki 1. izreke ovog rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 3. OZ -a kao u točki 3. izreke rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 4. OZ-a kao u točki 2. izreke rješenja, a na temelju odredbe iz čl. 337. st. 2. OZ-a kao u točki 5. izreke rješenja, dok je na temelju odredbe iz čl. 501.a ZPP-a odlučeno je kao u točki 4. izreke rješenja.

32. Kako tužitelj nije uspio s dijelom ovršnih troškova i to u dijelu u kojem se tuženiku nalaže da naknadi zakonsku zateznu kamatu na iznos 212,50 EUR, koje teku od 1. ožujka 2024. do 17. listopada 2025, u tom dijelu sud nije odredio prethodnu mjeru, sve primjenom odredbe iz čl. 501.a ZPP-a, zbog čega je riješeno kao u točki 6. izreke rješenja.

33. U odnosu na trošak postupka osiguranja tužitelju-predlagatelju osiguranja pripada trošak koji se sastoji od troška sastava prijedloga za osiguranje u zatraženom iznosu od 150,00 eura (Tbr. 11/1 OT), a što sve zajedno uvećano za PDV (37,50 eura, Tbr. 46 OT) ukupno iznosi 187,50 eura. Nadalje je tužitelju-predlagatelju osiguranja valjalo priznati zatraženi trošak sudske pristojbe za prijedlog i rješenje o osiguranju u ukupnom iznosu od 26,54 eura eura sukladno Tbr. 1.1. i 1.2. Tarife sudskih pristojbi, koja je sastavni dio ZSP-a. Dakle, tužitelju – predlagatelju je valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 214,04 eura zbog čega je odlučeno kao u točki 7. izreke rješenja.

U Zagrebu, 17. listopada 2025. godine

SUDAC

Lovre Sardelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Protiv rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. Žalba protiv rješenja o osiguranju ne zadržava provedbu rješenja.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za pristojbu na presudu vps: 700,00 eur

2. tuženiku po punomoćniku

3. Financijska agencija