REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-14213/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika VĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Vukomanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja VĐ i punomoćnika tuženika Dejana Vukomanovića, dana 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj VĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 iznos od 3.716,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 309,69 EUR počam od 30.1.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.2.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.3.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.4.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.5.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.6.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.7.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.8.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.9.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.10.2020. do isplate

- na iznos od 309,69 EUR počam od 15.11.2020. do isplate

- na iznos od 309,65 EUR počam od 15.12.2020. do isplate

a koje kamate se obračunavaju o stopi koja se određuje, do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. ožujka 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sukladno odredbi čl. 29.st.2. ZOO- a, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 167,23 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17.10.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sukladno odredbi čl.29. st.2. ZOO-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužena polaznica sveučilišnog interdisciplinarnog poslijediplomskog specijalističkog studija Upravljanje gradom pri Sveučilištu u Zagrebu, Centru za poslijediplomske studije u vezi sa stručnim usavršavanjem službenika tužitelja, a temeljem odredbe čl.81., 82. i 83. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 4/2018, 96/2018, 112/2019-dalje u tekstu: Zakon o službenicima). Navedeni studij u trajanju od 2 godine tužena je upisala akademske godine 2009./2010. Tužitelj je temeljem odredbe čl.4. i 5. Ugovora o pružanju usluga stručnog usavršavanja službenika gradske uprave Grada Zagreba od 18.5.2010. i od 30.11.2011., isplatio za tuženicu 28.000,00 kuna odnosno 70 % cijene troškova stručnog osposobljavanja, a koja cijena iznosi 20.000,00 kuna po godini.

2. Temeljem odredbe čl.7. i čl.8., a u svezi s odredbom čl.2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice KLASA: 131-02/11-02/12, URBROJ:251-13-01/06-11-2 od 19.12.2011. zaključenog između tužitelja i tuženika tužena se obvezala završiti studij najkasnije do 31.12.2013. i ostati u službi 4 (četiri) godine računajući od dana završetka poslijediplomskog specijalističkog studija. Rok za završetak studija produžen je Aneksima Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice KLASA: 131-02/11-02/12, URBROJ:251-13-01/06-11-2 od 19.12.2011. zaključenim s tuženicom najkasnije do 31.12.2019.

3. Navodi kako tužena nije završila studij do 31.12.2019. niti je u mogućnosti ostati u službi 4 godine od dana završetka studija. Završetak studija propisan je odredbama Pravilnika o poslijediplomskim specijalističkim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Člankom 37. Pravilnika određeno je da se izdaje diploma kojom se potvrđuje završetak studija i stjecanje akademskog naziva. Tužena nije dostavila dokaz o završetku studija do 31.12.2019. sukladno odredbi čl. 6. Ugovora. Pored navedenog tuženoj je dana 31.12.2020. prestala služba po sili zakona.

4. Dalje navodi da je tužena, temeljem odredbe čl.84. st.4. i odredbe čl.84. st.5. Zakona o službenicima, dužna vratiti cjelokupan iznos sredstava utrošenih za stručno usavršavanje ukoliko:

- po završetku službe ne ostane u službi najmanje dvostruko vremena od vremena koliko je trajalo stručno osposobljavanje

- ne završi program stručnog osposobljavanja.

Tužena se obvezala i temeljem odredbe čl. 8. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 19.12.2011. i Aneksa navedenih u tužbi vratiti iznos s naslova troškova stručnog usavršavanja ako ne ispuni obveze odnosno ne završi poslijediplomski studij najkasnije do 31.12.2019.

5. Sukladno odredbi čl.8. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 19. prosinca 2011., zaključenog između tužitelja i tuženice, pročelnik će o načinu vraćanja i visini mjesečnog obroka službenicu obavijestiti posebnim aktom. Tužena je obaviještena o načinu vraćanja aktom pročelnika od 30. siječnja 2020. Predloženo joj je i potpisivanje sporazuma u kojem je predviđeno da dugovani iznos od 28.000,00 kuna vrati u 12 mjesečnih rata na način da joj se mjesečni obroci obustave na plaći. Tužena nije potpisala navedeni Sporazum. Tužitelj je obavijestio tuženu o visini mjesečnih obroka (12 obroka) te isti dospijevaju počam od 30. siječnja 2020. do 30. prosinca 2020. Budući da tužena do podnošenja tužbe nije izvršila povrat sredstava utrošenih za stručno usavršavanje to tužitelj, temeljem odredbe čl.84. st.5. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 4/2018, 96/2018, 112/2019 i odredbe čl.9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), a u svezi s Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 19.12.2011. i Aneksima ugovora, predlaže obvezati tuženu na isplatu ukupnog iznosa od 3.716,24 eura (28.000,00 kuna), s kamatama od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja, te navodi kako je točno da je tužena polaznica sveučilišnog interdisciplinarnog poslijediplomskog specijalističkog studija Upravljanje gradom pri Sveučilištu u Zagrebu, Centru za poslijediplomske studije. Međutim, tužitelj neosnovano potražuje utužene iznose od tužene. Naime, dana 4. lipnja 2010. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, s jedne strane, te tužena s druge strane, sklopili su (prvi) Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice, klasa: 131-02/10- 02/12, urbroj: 251-13-01/06-10-1, koji regulira I. godinu studija te kojim se tužena se obvezala:

- redovito pohađati predavanja,

- položiti sve ispite I. godine najkasnije do 26.4.2012.,

- ostati u službi u Gradskom uredu 2 (dvije) godine od dana završetka I. godine studija,

- vratiti iznos od 14.000,00 kn ukoliko ne ispuni gore navedene obveze ili ako joj služba prestane njenom krivnjom.

Tužena je redovito pohađala predavanja, položila je sve ispite I. godine, te je ostala u službi u Gradskom uredu 2 godine od dana završetka I. godine studija (tužena je nesporno bila zaposlenik Gradskog ureda do 31.12.2020.).

Predmetni Ugovor od dana 4. lipnja 2010. u potpunosti je ispunjen budući da je za tuženu kao polaznicu uplaćen iznos od 14.000,00 kn dana 18.11.2010. na račun Sveučilište u Zagrebu, dok je tužena kao polaznica studija također ispunila sve svoje ugovorne obveze iz tog Ugovora.

7. Nakon toga, dana 19. prosinca 2011. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, s jedne strane, te Tužena s druge strane, sklopili su (drugi) Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice, klasa: 131-02/11- 02/12, urbroj: 251-13-01/06-11-2, koji regulira II. godinu studija i završetak studija te kojim se tužena se obvezala:

- redovito pohađati predavanja,

- završiti poslijediplomski specijalistički studij najkasnije do 31.12.2013. ,

- ostati u službi u Gradskom uredu 4 godine od dana završetka poslijediplomskog studija,

- vratiti iznos od 14.000,00 kn (a ne 28.000,00 kn) ukoliko ne ispuni gore navedene obveze ili ako joj služba prestane njenom krivnjom.

Tužena je redovito pohađala predavanja i položila je sve ispite II. godine, odnosno sve ispite predviđene poslijediplomskim studijem, dok je za polaznicu uplaćen iznos od 14.000,00 kn dana 9.2.2012. na račun Sveučilište u Zagrebu.

8. Dalje navodi da je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice od 4.6.2010., kao i Ugovor od 19.12.2011. tužena sklopila s Gradskim uredom za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, zastupanom po Pročelniku ĐĐ (kasnije u aneksima zastupanom po Pročelniku GĐ), a ne s tužiteljem pa stoga tužena ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. S druge strane, tužitelj Grad Zagreb nema reguliran ugovorni odnos s tuženom, a vezano uz obveze koje se tiču povrata sredstava u svezi poslijediplomskog specijalističkog studija pa stoga tužena ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Uz navedeno, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet ne može biti ugovorna stranka niti nositelj ugovornih prava i obveza. Iz tužbe je razvidno da tužitelj ovom tužbom potražuje iznos glavnice od 28.000,00 kn iz čega proizlazi da potražuje iznos od 14.000,00 kn temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice, klasa: 131-02/10-02/12, urbroj: 251-13-01/06-10-1 od 4. lipnja 2010. , te dodatni iznos od 14.000,00 kn temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice, klasa: 131-02/11-02/12, urbroj: 251-13-01/06-11-2 od 19. prosinca 2011. Dakle, postoje dva ugovora sa različitim obvezama i različitim rokovima. Sve obveze iz (prvog) Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice, klasa: 131-02/10-02/12, urbroj: 251- 13-01/06-10-1 od 4. lipnja 2010. tužena je u potpunosti ispunila pa nema nikakve osnove da tužitelj potražuje taj dio od 14.000,00 kn. Čak i da tužena nije ispunila svoje obveze iz tog Ugovora tužena opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja. Također, tužena ističe prigovor zastare potraživanja i na preostali dio tužbenog zahtjeva. Vezano uz Anekse Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice, klasa: 131-02/11-02/12, urbroj: 251-13-01/06-11-2 od 19. prosinca 2011., koji su sklapani između Gradskog ureda za prostorno uređenje i Tužene, a kojima je produžavan rok u kojem je Tužena dužna završiti studij ističe se slijedeće. Nesporno je da su predmetni aneksi ugovora sklopljeni te da su se aneksima stranke suglasile da se Tuženoj produlji rok u kojem je dužna završiti studij (a što je definirano člankom 2. Aneksa). Međutim, iz sadržaja svih aneksa Ugovora (pa i zadnjeg aneksa sklopljenog 28.06.2019.) razvidno je da je rok za završetak studija produljen najkasnije do 31. prosinca 2019., ali se također izričito navodi da stranke nisu izmijenile niti jednu odredbu osnovnog Ugovora od 19.12.2011., iz čega proizlazi da su sve odredbe tog Ugovora i dalje na snazi. Tako je i dalje na snazi odredba članka 8. Ugovora, vezano uz članak 6. Ugovora kojim je reguliran rok od 31.12.2013. Stoga je i po toj osnovi, za preostali dio tužbenog zahtjeva od 14.000,00 kn nastupila zastara potraživanja. Ujedno, odredba Ugovora koja regulira obvezu ostanka u službi 4 godine od dana završetka studija u ovom slučaju nije primjenjiva jer taj rok počinje teći tek od dana završetka studija, a studij nesporno nije završen pa rok nije niti počeo teći. S druge strane, Ugovor o pružanju usluga stručnog usavršavanja službenika gradske uprave Grada Zagreba, sklopljen 2011. godine između Grada Zagreba, Sveučilišta u Zagrebu i polaznika, ne predviđa obvezu polaznika da vrate novčana sredstva, ali u članku 7. stavak 3. propisuje da polaznici moraju završiti poslijediplomski studij do 31.12.2013. . Budući da ne postoje aneksi tom Ugovoru te da rok iz tog Ugovora nije produljen, za potraživanja Grada Zagreba iz tog Ugovora svakako je nastupila zastara potraživanja pa tužena ističe prigovor zastare i po toj osnovi. Budući da tužitelj u tužbi navodi dvije osnove kao temelj za svoje potraživanje tužena će se posebno osvrnuti na svaku osnovu. Kao prvu osnovu tužitelj u tužbi navodi da tužena nije završila studij do 31.12.2019. Međutim tužitelj ne navodi da članak 8. Ugovora predviđa obvezu vraćanja uplaćenog iznosa iz članka 4. Ugovora (14.000,00 kn) u slučaju da tužena bez opravdanog razloga ne ispuni obveze iz članka 6. Ugovora (završiti studij i dostaviti potvrdu). Tužena je imala više opravdanih razloga radi kojih nije završila poslijediplomski studij. Ovdje prvenstveno treba napomenuti da je tužena položila sve predviđene studijske ispite u roku i to do 19.7.2012. , što znači godinu i pol dana prije predviđenog roka. Iz Dopisa Sveučilišta u Zagrebu od 11. prosinca 2019. („Status studenata, zaposlenika Grada Zagreba na PDSS Upravljanje gradom“) proizlazi da je od 14 studenata, samo njih 5 (uključivo tuženu) položilo sve ispite. Nakon polaganja svih ispita tužena je pokušala dogovoriti završni rad prvo sa dr.sc. ĐĐŠ, dogovori su trajali, ali je navedena profesorica preuzela mjesto u vladi te više nije mogla biti mentor. Nadalje tijekom 2016. godine i 2017. godine tužena je pokušala dogovoriti završni rad sa dr.sc. HĐ redovnim profesorom na sveučilištu Arhitekture, uspjela je dogovoriti temu te počela je sa istraživanjem i pripremama za izradu rada. O svemu ovome saznanja je imao i prof. ČĐ, dekan studija. Tijekom 2017. godine tužena postaje žrtva mobinga na poslu te nakon podnošenja prijave za mobing poslodavac pokreće protiv Tužene postupak zbog teške povrede službeničke dužnosti pred Službeničkim sudom u Zagrebu koji je postupak završio odbacivanjem (najvećeg dijela) zahtjeva pročelnika Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (prilog rješenje). Nakon toga poslodavac nastavlja sa nezakonitim postupanjem prema tuženoj i donosi nezakonito i neosnovano rješenje o premještaju tužene na radno mjesto upravne savjetnice u Treći područni odsjek za graditeljstvo Sesvete koje je također radi nezakonitosti poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu od 19.11.2019. te nakon toga rješenjem Grada Zagreba od dana 17.12.2019. (prilog rješenje). Tijekom navedenog perioda poslodavac neosnovano tuženu ocjenjuje lošim ocjenama (ne zadovoljava) iako je tužena u prijašnjim godinama uredno bila ocjenjivana odličnim ocjenama i nagrađivana za svoj rad. Stoga je i Upravni sud u Zagrebu Presudom od 10.12.2019. poništio rješenje o ocjeni tužene od strane Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (prilog rješenje). Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj kontinuirano nezakonito postupao prema tuženoj, a što je kod tužene prouzročilo ozbiljne zdravstvene probleme (uz zdravstvene probleme koje je imala), visoku razinu stresa te ozbiljne psihičke posljedice radi kojih se tuženoj ozbiljno pogoršava zdravstveno stanje i tužena obolijeva. Također, tužena dana 19.5.2017. stradava u prometnoj nesreći u kojoj je pretrpila ozbiljno iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice radi čega ima trajne zdravstvene posljedice i tegobe. Radi visoke razine stresa na poslu i nezakonitog postupanja prema njoj od strane poslodavca tužena tijekom 2017. godine ozbiljno obolijeva te joj je dijagnosticirano anksiozno i depresivno stanje, utvrđene su smetnje spavanja, pojačani psihomotorni nemir, gubitak kilaže, noćne more, poteškoće u koncentraciji. Sukladno navedenom propisana joj je medikamentozna terapija te je uključena u psihoterapijski bihevioralno-kognitivni tretman. U nastavku liječenja tužena je dana 3.11.2017. pregledana u KBC Zagreb, Klinici za psihološku medicinu gdje joj je određena daljnja medikamentozna terapija. Tijekom 2018. godine tužena je u psihoterapijskom bihevioralno-kognitivnom tretmanu u Poliklinici Aviva u kojem je utvrđena visoka razina stresa, odnosno akutna reakcija na stres radi situacije na poslu. Iz nalaza psihologa proizlazi da se tužena nalazi u reaktivnom depresivnom stanju uzrokovano objektivno visokom razinom stresa uz destabilizaciju živčanog sustava, izražene smetnje spavanja i pojačani psihomotorni nemir te je preporučena radna pošteda, nastavak psihoterapijskog tretmana i pregled psihijatra. Iz navedenih razloga tužena se u određenim periodima nalazi i na bolovanju. U nastavku liječenja tužena je ponovno pregledana u KBC Zagreb, Klinici za psihološku medicinu od strane specijalista psihijatra gdje je preporučena daljnja terapija uz dodatne lijekove. Iz Povijesti bolesti od 3.12.2018., Kliničke bolnice Merkur, proizlazi da se tužena duže vremena liječi radi problema sa štitnjačom (difuzna bolest štitnjače) te srčane aritmije te joj je dijagnosticirana hipotireoza, autoimuni tireoiditis, kronična opstruktivna plućna bolest, osteoporoza, hiperkolesterolemija te dobroćudna novotvorina nadbubrežne žlijezde. Navedeno zdravstveno stanje, kao i liječenje, se nastavlja i tijekom 2019. i 2020. u Zavodu za neurologiju Kliničke bolnice Dubrava te u Domu zdravlja Zagreb Centar gdje joj je dijagnosticiran vertigo, hipotenzija, poremećaj metabolizma, opstruktivna plućna bolest, osteoporoza, nestabilnost kralježnice, poliartroza, iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, somatoformni poremećaji, teška koksartoza, teške degenerativne promjene koljena i stopala, depresivno stanje, nesanice, oštećenja ramena, anksiozni poremećaji, dobroćudna novotvorina nadbubrežne žlijezde, itd. Tužena se radi teškog zdravstvenog stanja na predmetnom liječenju nalazi i danas. Također se napominje da je tuženoj od 1998. godine utvrđeno tjelesno oštećenje 4. stupnja (70 %) te je iz tog razloga bila zaposlena na pola radnog vremena odnosno 4 sata jer joj zdravstveno stanje nije omogućavalo dulji rad, iako je na poslu kontinuirano bila preopterećena. Također, tijekom 2020. godine tuženoj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a radi pogoršanja zdravstvenog stanja u prethodnom periodu, utvrdio tjelesno oštećenje (invalidnost) od 90 % što svakako dodatno dokazuje ozbiljno pogoršanje zdravstvenog stanja Tužene koje je nastupilo. Iz svega navedenog proizlazi da je tužena dulje vrijeme, a svakako u zadnje 4 godine (intenzivno tijekom 2018-2019. nadalje), iako je imala najbolju namjeru završiti poslijediplomski studij, imala objektivne i subjektivne opravdane i ozbiljne razloge, kako u privatnom tako i u poslovnom životu, zbog kojih joj se ozbiljno narušilo zdravlje i radi kojih razloga nije bila u mogućnosti završiti poslijediplomski studij. Tužena se cijelo to vrijeme bori sa depresivnim stanjem koje se kontinuirano pogoršava, poremećajem metabolizma, osteoporozom, nestabilnošću kralježnice, anksioznim poremećajima, svakodnevnom nesanicom, učestalim nesvjesticama, konstantnim glavoboljama i velikom oscilacijom hormona zbog čega se i dalje liječi. S druge strane potpuno je životno nelogično da bi tužena položila sve ispite i to godinu i pol dana prije zadanog roka, platila svoj dio studija, došla praktički pred sam kraj, a onda bez ikakvog razloga ne bi izradila i obranila završni rad i time završila poslijediplomski studij. Uostalom, i članak 208. Zakona o obveznim odnosima propisuje da „obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara“, a tužena zasigurno nije kriva za svoje poremećeno i teško zdravstveno stanje. Kao drugu osnovu tužitelj u tužbi navodi da tužena nije u mogućnosti ostati u službi 4 godine od dana završetka studija. Vezano uz to ističe se da u ovom konkretnom slučaju taj razlog ne može biti osnova za vraćanje novčanih sredstava. Naime, člankom 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice od 28.6.2019. tužena se obvezala ostati u službi 4 godine računajući od dana završetka poslijediplomskog specijalističkog studija. Iz te ugovorne odredbe jasno proizlazi da rok od 4 godine počinje teći od dana završetka studija, a budući da studij nije završen taj rok nije niti počeo teći. Stoga se na tuženu može primjenjivati samo rok iz članka 6. Ugovora. Također, tužitelj se u tužbi poziva i na članak 84. stavak 4. i stavak 5. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Međutim, navedena zakonska odredba regulira plaćeni studijski dopust, a tužena se nije uopće nalazila na plaćenom studijskom dopustu pa se na nju ne može primijeniti ta zakonska odredba, a dodatno i iz razloga što su ugovorne strane svoja prava i obveze regulirale ugovorom. Uz sve navedeno, tužena je stavljena u neravnopravan položaj sa ostalim službenicima koji su bili uključeni u poslijediplomski studij te diskriminirana od strane poslodavca. Naime, iako je Centar za poslijediplomske studije u svom Dopisu od 11. prosinca 2019. potvrdio da je suglasan da se za sve studente produži rok za završetak studija do 30.6.2020., tužitelj nije želio tuženoj omogućiti produljenje roka, iako je to omogućeno drugim polaznicima. Tužitelj je uputio svom Uredu Obavijest od dana 17. prosinca 2019., a koja je dostavljena i tuženoj, u kojem se navodi da se tuženoj neće omogućiti produljenje roka radi prestanka službe po sili zakona. Tužena je dana 30.12.2019. tužitelju uputila pisanu molbu da joj se produlji rok za završetak studija. U molbi tužena kao razlog navodi svoje zdravstvene probleme. Tužitelj je potom tuženoj uputio Dopis od dana 30. siječnja 2020., u kojem navodi da Tužena nije u mogućnosti ispuniti obvezu ostanka u službi radi ispunjavanja uvjeta za prestanak službe po sili zakona te joj dostavljaju Sporazum o vraćanju uplaćenog iznosa. Tužena je odgovorila tužitelju na Obavijest od 30.1.2020. svojim Očitovanjem od 5.2.2020. u kojem navodi da želi završiti studij, da je to omogućeno drugim zaposlenicima te da se smatra diskriminiranom, da je Sveučilište odobrilo produžetak roka studija pa moli tužitelja da joj omogući potpisivanje aneksa kojim će se produžiti rok. Tužitelj nije odgovorio tuženoj, niti udovoljio njenoj molbi te je svom Gradskom uredu dana 6. veljače 2020. uputio obavijest da tuženoj prestaje služba po sili zakona i to dana 31.12.2020. te da pokrenu proceduru povrata sredstava. Postavlja se pitanje zašto je uopće Gradski ured za prostorno uređenje još 2016. godine sklopio sa tuženom aneks Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice, kojim aneksom se produžava rok završetka studija do 31.12.2017., kada je već tada znao da će službenici u svakom slučaju prestati radni odnos po sili zakona dana 31.12.2020. (jer službenica tada navršava 65 godina života i već je tada imala 20 godina mirovinskog staža) i da niti tada neće biti moguće zadovoljiti uvjet ostanka u službi još 4 godine. Unatoč tome Gradski ured za prostorno uređenje je s tuženom sklopio aneks od dana 30.12.2016., pa nakon toga aneks od dana 29.12.2017., pa aneks od dana 29.6.2018., pa aneks od dana 28.12.2018. te aneks od 28.6.2019. Iz navedenog jasno proizlazi da tužitelju uvjet ostanka u službi nije uopće bio bitan, odnosno suglasnošću stranaka u potpunosti je zanemaren. Nadalje, treba imati u vidu da na stručno usavršavanje tužena nije išla svojom željom već je na stručno usavršavanje upućena po nalogu poslodavca radi potreba posla. Stoga je u članku 1. Ugovora o pružanju usluga stručnog usavršavanja službenika gradske uprave Grada Zagreba, izričito navedeno da je stručno usavršavanje i osposobljavanje bilo potrebno radi uspješnijeg obavljanja poslova radnog mjesta svakog pojedinog službenika polaznika, te je stoga na poslijediplomski specijalistički studij upućeno 25 službenika gradskih upravnih tijela. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

9. Tijekom dokaznog postupka su je izvršio uvid u Ugovor o pružanju usluga stručnog usavršavanja službenika gradske uprave Grada Zagreba od 18.05.2010. sklopljen između Grada Zagreba i Sveučilišta u Zagrebu za polaznike (između ostalih i za tuženu), Ugovor o pružanju usluga stručnog usavršavanja službenika gradske uprave Grada Zagreba od 30.11.2011. sklopljen između Grada Zagreba i Sveučilišta u Zagrebu za polaznike (između ostalih i za tuženu), Zaključke o korištenju sredstava, izvatke s računa, Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice od 4.6.2010. sklopljen između Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, te tužene, Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice od 19.12.2011. sklopljen između Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, te tužene, Anekse ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice od 28.6.2019., 28.12.2018., 29.6.2018., 29.12.2017., 30.12.2016., 31.12.2015., 30.6.2015., 31.12.2014., 30.6.2014., 20.12.2013., dostavnice, Rješenje od 26.10.2020., izvadak iz Pravilnika o poslijediplomskim specijalističkim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Sporazum od 28.1.2020., dokumentaciju, presliku indeksa, Rješenje Grada Zagreba od 7.3.2018., od 17.12.2019., presudu Upravnog suda u Zagrebu Usl-1963/18, medicinsku dokumentaciju, dopise, Rješenje Grada Zagreba od 4.3.2019., od 17.6.2020., potvrdu HZZO, evidenciju posjeta liječniku, saslušana je tužena, dok je tužena tijekom postupka odustala od prijedloga za saslušanjem svjedoka ĐĐŠ i HĐ.

10. Sud je odbio prijedloge tužene za saslušanjem svjedoka ČĐ i provođenjem psihijatrijskog vještačenja kao nepotrebne, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

12. Prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije je neosnovan, obzirom su ugovori iz kojih proizlazi obveza tužene zaključeni po upravnom tijelu Grada Zagreba, odnosno Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, te se odnose na tuženu.

13. Prigovor zastare istaknut od tužene je također neosnovan, obzirom su sastavni dio Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice od 19.12.2011. i odredbe Ugovora od 4.6.20010., te je tuženoj kao krajnji rok za završetak studija određen 31.12.2019. Kako je tužba podnesena 27.5.2021., to je prigovor zastare, sukladno čl.139. ZR, neosnovan u cijelosti.

14. Iz Ugovora o pružanju usluga stručnog usavršavanja službenika gradske uprave Grada Zagreba od 18.5.2010. sklopljenog između Grada Zagreba i Sveučilišta u Zagrebu za polaznike (između ostalih i za tuženu), te iz Ugovora o pružanju usluga stručnog usavršavanja službenika gradske uprave Grada Zagreba od 30.11.2011. sklopljenog između Grada Zagreba i Sveučilišta u Zagrebu za polaznike (između ostalih i za tuženu), proizlazi da je tužena polaznica sveučilišnog interdisciplinarnog poslijediplomskog specijalističkog studija Upravljanje gradom pri Sveučilištu u Zagrebu, Centru za poslijediplomske studije u vezi sa stručnim usavršavanjem službenika tužitelja, te da je navedeni studij u trajanju od 2 godine upisala akademske godine 2009./2010., dok je tužitelj temeljem odredbe čl. 4. i 5. navedenih Ugovora o pružanju usluga stručnog usavršavanja službenika gradske uprave Grada Zagreba, isplatio za tuženicu 28.000,00 kuna odnosno 70 % cijene troškova stručnog osposobljavanja, a koja cijena iznosi 20.000,00 kuna po godini. Isto je vidljivo iz izvadaka o isplatama u spisu.

15. Temeljem odredbe čl.7. i čl.8., a u svezi s odredbom čl.2. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice KLASA: 131-02/11-02/12, URBROJ:251-13-01/06-11-2 od 19.12.2011. zaključenog između tužitelja i tuženika tužena se obvezala završiti studij najkasnije do 31.12.2013. i ostati u službi 4 (četiri) godine računajući od dana završetka poslijediplomskog specijalističkog studija. Rok za završetak studija produžen je Aneksima Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem službenice KLASA: 131-02/11-02/12, URBROJ:251-13-01/06-11-2 od 19.12.2011. zaključenim s tuženicom najkasnije do 31.12.2019.

16. Nije sporno da tužena nije završila studij do 31.12.2019. niti je bila u mogućnosti ostati u službi 4 godine od dana završetka studija. Završetak studija propisan je odredbama Pravilnika o poslijediplomskim specijalističkim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Člankom 37. Pravilnika određeno je da se izdaje diploma kojom se potvrđuje završetak studija i stjecanje akademskog naziva. Tužena nije dostavila dokaz o završetku studija do 31.12.2019. sukladno odredbi čl. 6. Ugovora. Pored navedenog tuženoj je dana 31.12.2020. prestala služba po sili zakona.

17. Temeljem odredbe čl.84. st.4. i odredbe čl.84. st.5. Zakona o službenicima, tužena je dužna vratiti cjelokupan iznos sredstava utrošenih za stručno usavršavanje ukoliko:

- po završetku službe ne ostane u službi najmanje dvostruko vremena od vremena koliko je trajalo stručno osposobljavanje

- ne završi program stručnog osposobljavanja.

Tužena se obvezala i temeljem odredbe čl. 8. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 19.12.2011. i Aneksa navedenih u tužbi vratiti iznos s naslova troškova stručnog usavršavanja ako ne ispuni obveze odnosno ne završi poslijediplomski studij najkasnije do 31.12.2019. Tuženoj je od strane tužitelja predloženo potpisivanje sporazuma u kojem je predviđeno da dugovani iznos od 28.000,00 kuna vrati u 12 mjesečnih rata na način da joj se mjesečni obroci obustave na plaći, no ista ga nije potpisala.

18. Saslušana kao stranka tužena je iskazala da je s Gradskim uredom za prostorno uređenje i izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet sklopila Ugovor o međusobnim i pravnim obvezama, te je morala završiti studij u roku koji joj je dan. Ona je sve napravila i završila osim završnog rada. Naime, profesorica ĐĐŠ koja joj je bila mentor otišla je u Vladu pa je izgubila mentora, tada je dobila novog mentora prof. HĐ, u međuvremenu je imala spor sa Gradom, te joj je odobren jedan produžetak za završetak studija do 2019. dok je ponovno tražila da joj se produži rok radi tog završnog rada, produžetak nije odobren. Ona nije završila studij u roku koji je bio određen ugovorom, obzirom nije predala završni rad u roku, razlog tomu bili su zdravstveni razlozi i to što nije imala mentora. Na poseban upit pun. tuženika na što se odnosio prvi ugovor i koju je obvezu imala po istom te je li istu ispunila navodi kako se taj ugovor odnosio na prvu godinu studija i to je obavila. Nakon što je ispunila obveze iz prvog ugovora sklopila je novi ugovor prema kojem su njene obveze bile završiti drugu godinu studija i napraviti završni rad. Položila je sve ispite na toj drugoj godini studija. Tražila je zamolbom produženje roka za diplomski studij, to su tražili puno njih zajedno i to je bilo odobreno, a svatko je pojedinačno tražio produžetak i svima je odobreno. Prije kraja tog zadnjeg produžetka ona je tražila ponovno produžetak roka međutim to joj je odbijeno. Služba kod tužitelja prestala joj je tako što je otišla u mirovinu jer je imala pune uvjete za starosnu mirovinu, a to je bilo 31.12.2020. Za vrijeme kada je tražila taj zadnji produžetak imala je spor s Gradom Zagrebom na Upravnom sudu i Grad Zagreb izgubio je taj spor u konačnici. Aneksi ugovora potpisivani su iz razloga da se ljudima omogući da završe studij, a na daljnji upit je li postojala kakva njena obveza ukoliko se ne završi studij u roku navodi kako se sada ne sjeća što je točno pisalo, zna da je sufinancirano školovanje. Nakon što se tuženoj predočavaju aneksi ugovora, njih deset priloženih uz tužbu, da li se na istima nalazi njezin potpis, tužena nakon uvida u anekse navodi da je sve te anekse ona potpisala. Povećala bi joj se plaća da je završila studij u roku. Od kada je dala zadnji ispit nije uspjela naći novog mentora. Na poseban upit što se 2017. događalo vezano uz njezin radni odnos i kako je spor okončan navodi kako je protiv nje Grad 2017. podnio tužbu radi pogrešnog izdavanja dozvole, u konačnici je taj spor završen u njenu korist pred Upravnim sudom. Također je dobila i rješenje o premještaju o čemu je također vođen spor i on je završen tako da su ta rješenja Grada poništena. Na poseban upit pun. tuženika navodi da su ti događaji u to vrijeme utjecali na njeno zdravstveno stanje o čemu je priložila u spis liječničku dokumentaciju.

19. Dakle, tužena nije završila poslijediplomski studij na koji je upućena, nije završila studij do 31.12.2019., dok joj je 31.12.2020. prestala služba po sili zakona. Stoga je ista dužna temeljem čl.84. st.7. i 8. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 4/2018, 96/2018, 112/2019 i obvezama iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama zaključenim između tužitelja i tužene vratiti tužitelj iznos koji je za tuženu uplatio na ime sredstava za stručno usavršavanje. Tužena nije izvršila svoje obveze temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanje i osposobljavanjem službenice od 4.6.2010. jer nije do zadanog datuma 26.4.2012. položila sve ispite, što proizlazi iz očitovanja Sveučilišta u Zagrebu, Centra za poslijediplomske studije od 12.7.2021. (list 141 spisa), te indeksa tužene, jer proizlazi da je ista kolegij Upravljanje gradom položila 19.7.2012., a ne do 26.4.2012., odnosno do datuma završetka predviđenog ugovorom. Tužena nije izvršila svoje obveze temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi sa stručnim usavršavanje i osposobljavanjem službenice od 19.12.2011., obzirom nije završila studij do 31.12.2013., odnosno do 31.12.2019., pa ni u rokovima prema naknadno sklopljenim Aneksima koji prileže spisu. Stoga je posljedica nezavršetka studija u roku zakonska i ugovorna obveza vraćanja sredstava koje je za tuženu isplatio tužitelj.

20. U pogledu razloga kojima tužena pokušava opravdati nezavršetak studija (dogovor s profesorima oko završnog rada) valja navesti kako su takvi razlozi koje navodi i o kojima iskazuje tužena neuvjerljivi i paušalni, pri čemu tužena nije priložila niti jedan dokaz o pokušaju realizacije završnog rada, te je odustala od prijedloga za saslušanjem predloženih profesora kao svjedoka - ĐĐŠ i HĐ, dok je sud odbio prijedlog za saslušanjem dekana studija ČĐ kao svjedoka, obzirom je ocijenjeno da isti kao dekan s kojim tužena nije niti kontaktirala u svezi navedenog, o istom ne može imati konkretna saznanja, pored činjenice da pisani dokaz o pokušaju realizacije završnog rada i dogovoru s profesorima PĐ i HĐ ne postoji.

21. Niti okolnosti da tužena tvrdi da je bila žrtva navodnog mobinga kod tužitelja, te da je došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, ne opravdavaju nepostupanje tužene u skladu sa sklopljenim ugovorima, pri čemu valja ukazati kako medicinska dokumentacija koju je tužena dostavila u spis obuhvaća razdoblje od 2017. pa nadalje, dok je u konkretnom slučaju riječ o ranijem periodu, a također dokumentacija koja se odnosi na razdoblje nakon 31.12.2019. nije relevatna za spor. Stoga je sud odbio prijedlog tužene za provođenjem psihijatrijskog vještačenja kao nepotrebnog.

22. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen je osnovanim u cijelosti, pa je odlučeno kao u izreci presude.

23. Kamate suđene po stopi određenoj čl.29. st.2. ZOO-a.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, pa su tužitelju priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 83,62 eura i presudu u iznosu od 83,61 eura, odnosno ukupno 167,23 eura.

25. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog Zakona (NN 112/12).

26. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

27. Tuženoj nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154. st.1. ZPP-a, obzirom je u cijelosti izgubila parnicu.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. punomoćniku tuženika