1

Poslovni broj: 5 Gž R-847/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-847/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB …, iz B., zastupanog po punomoćnici M. J. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB …, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15986/2021-18 od 2. ožujka 2023., dana 25. rujna 2023., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15986/2021-18 od 2. ožujka 2023., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.327,22 EUR/10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 23. studenog 2020. do isplate i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete od 20.080,00 kn za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenog 2020. do 19. siječnja 2021., i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tuženiku C. o. d.d. isplatiti tužitelju zatezne kamate na isplaćeni iznos glavnice od 20.080,00 kn za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenog 2020. do 19. siječnja 2021., po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., da od 1. siječnja 2023. do 19. siječnja 2022. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.327,22 EUR/10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2020. do isplate i za naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos naknade štete od 20.080,00 kn za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenog 2020. do 19. siječnja 2021.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.   

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio ozljeđivanjem na radu pod poslodavca K. p. i. d.o.o. temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti zaključene između njegova poslodavca i tuženika.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tužitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

 

6. U stadiju žalbenog postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske štete, kao i imovinske štete (tuđa pomoć) ukupni iznos od 20.080,00 kn. Sporna je visina tužbenog zahtjeva i osnovanost zahtjeva za isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana plaćanja.

 

7. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva medicinskim vještačenjem je u postupku je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju 14.4.2020. zadobio višedijelni prijelom donje falange palca lijeve šake bez pomaka ulomka, koja ozljeda nije dovela do trajnih posljedica, a zbog koje ozljede je trpio fizičke boli i strah jačine i trajanja navedenog u nalazu i mišljenju vještaka, te mu je bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 51 sat.

 

8. Na temelju tih činjenica prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. čl. 1100. st. 2. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) utvrdio da tužitelju imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha po kriteriju fizičkih boli pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 kn, a po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 8.000,00 kn, a za pretrpljenu imovinsku štetu (tuđu pomoć) iznos od 1.760,00 kn ili ukupno 20.080,00 kn, no kako je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći) navedeni od 20.080,00 kn, to je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj u ovom postupku potražuje daljnju isplatu neimovinske štete.

 

9. Ujedno je odbio kao neosnovan i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete od 20.080,00 kn za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenog 2020. do dana isplate 19. siječnja 2021., uz obrazloženje da se radi o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti i da tuženikova obveza u smislu odredbe čl. 919. st. 1. ZOO dospijeva protekom vremena od 14 dana od kada je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi, te kako tužitelj nije dokazao kada se obratio tuženiku i koju mu je dokumentaciju dostavio, ocjena je suda prvog stupnja da tuženik nije bio u zakašnjenju s isplatom osigurnine.

 

10. Žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno zbog činjenice da je tuženik već prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 20.080,00 kn na ime naknade štete i da je to dokaz da je kod tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti, nisu osnovani. Naime, provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da ozljeda palca lijeve šake nije kod tužitelja ostavila trajne posljedice i da je nakon završenog liječenja prijelom saniran u cijelosti s urednim opsegom pokreta palca lijeve šake. Kako je vještak dr. Z. Z. svoja utvrđenja iz nalaza i mišljenja usmeno obrazložio na ročištu i otklonio sve prigovore tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud taj nalaz i mišljenje kao stručan i obrazložen prihvatio u cijelosti, a odbio tužiteljev prijedlog za provođenjem novoga medicinskog vještačenja, jer za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 261. ZPP. Okolnost da je tuženik isplatio tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 20.080,00 kn prije podnošenja tužbe, nikako ne upućuje na zaključak da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice, kako to pogrešno tumači žalitelj.

 

11. Imajući u vidu težinu povrede, te jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, kao i obim imovinske štete (tuđe pomoći) pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je isplaćenom iznosom od 20.080,00 kn koji je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku, tužitelj u cijelosti namiren u odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu koju je pretrpio u štetnom događaju 14. travnja 2020. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja kojim u ovom postupku potražuje daljnji iznos naknadu štete preko iznosa koji mu je isplaćen u mirnom postupku pravilno odbijen kao neosnovan.

 

12. Međutim, odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos glavnice od 20.080,00 kn za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenog 2020. do 19. siječnja 2021., prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 919. st. 1. i 2. ranijeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO/91), umjesto sadržajno slične, ali dopunjene odredbe čl. 943. novog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21., 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), koji Zakon se obzirom na vrijeme nastanka osiguranog slučaja (štetnog događaja) primjenjuje na konkretni pravni odnos stranaka.

 

13. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika temeljem ugovornog osiguranja koje je poslodavac tužitelja – tvrtka K. p. i. d.d. zaključila za svoje radnike s tuženikom kao osiguravateljem.

 

14. Prema odredbi čl. 943. ZOO/05 kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. toga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).

 

15. Zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao kada se obratio tuženiku u mirnom postupku i koju dokumentaciju mu je dostavio, ne može se prihvatiti, jer iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uz tužbu priložio kao dokaz odštetni zahtjev i svu medicinsku dokumentaciju koju je uz taj zahtjev dostavio tuženiku. Tvrdnje tužitelja da je tuženik odštetni zahtjev od 20. studenog 2020. zajedno sa svom medicinskom dokumentacijom zaprimio 23. studenog 2020., tuženik je u odgovornu na tužbu potvrdio. Kako je isplatu osigurnine tuženik u cijelosti izvršio tužitelju tek po proteku rokova propisanih čl. 943. st. 1., 2. ZOO, a ne u roku od 30 dana od primitka odštetnog zahtjeva u kojem je morao u cijelosti utvrditi svoju obvezu, to se prema ocjeni ovoga suda dan primitaka odštetnog zahtjeva od strane tuženika (23. studeni 2020.) ima smatrati danom primitka obavijesti o osiguranom slučaju, pa suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda na plaćeni iznos glavnice od 20.080,00 kn tuženik duguje tužitelju zatezne kamate za razdoblje od 23. studenog 2020. do dana plaćanja 19. siječnja 2021.

 

16. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

17. Kako je nakon preinačenja pobijane presude tužitelj uspio samo s neznatnim dijelom sporednog zahtjeva (zatezne kamate), zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, to je neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, zbog čega je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu odluke o troškovima, a iz istih razloga odbijen je i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

 

U Zagrebu 25. rujna 2023.

                                                                                                              Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.