Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-138/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katarina Džimbeg, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-13845/2021-50 od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 13845/2021-50 od 27. studenoga 2024. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-543972-57-2021 od 31. ožujka 2021. godine, kojom je tuženik Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, otkazao tužiteljici ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu broj H3-867044-255-2020 od 1. ožujka 2020. godine, nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto stručnjak za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima tužiteljice, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 27. studenoga 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 756,18 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I/ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-543972-57-2021 od 31. ožujka 2021. godine, kojom je tuženik Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, otkazao tužiteljici ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu broj H3-867044-255-2020 od 1. ožujka 2020. godine, nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto Stručnjak za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima tužiteljice, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 27. studenoga 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" , broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a njemu dosudi troškove parničnog postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu. Potražuje troškove žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženik. To stoga što, protivno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa je istu stoga moguće i ispitati.

5.1. Jednako tako, tuženik neosnovano ističe i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP, obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi brižljivo i savjesno cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju tako provedene ocjene dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz tužiteljičinog ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR).

6. Međutim, ovaj sud nalazi da tuženik osnovano ističe da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena tuženikova odluka od 31. ožujka 2021. kojom joj je otkazan ugovor o radu od 1. ožujka 2020. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je radila prije predmetnog otkaza odnosno na drugo radno mjesto koje odgovara njezinom radnom iskustvu, obrazovanju i njezinim sposobnostima.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu stručnjak za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže 1 u Odjelu za elektroničko komunikacijsku strukturu (EKI),

- da je odlukom od 31. ožujka 2021. tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog provedenih organizacijskih promjena i utvrđenog kolektivnog viška radnika,

- da je u obrazloženju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu navedeno da je razlog nastanka viška radnika smanjenje opsega poslova vezanih uz administriranje imovinsko-pravnih odnosa s vlasnicima nekretnina te drugom logističkom podrškom, a sve u vezi veće standardizacije procesa rada i korištenja sustava verifikacije podataka; da je radno mjesto na kojem je tužiteljica bila zaposlena kao jedini izvršitelj ukinuto u okviru promjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta; da je poslodavac prilikom odlučivanja kojim će radnicima otkazati ugovor o radu vodio računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR kao i dodatnim kriterijima (procjena učinka radnika za 2019. i 2020.), kao i kriterijima za socijalni odabir,

- da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu, u skladu s odredbom članka 150. ZR, savjetovao s Radničkim vijećem, jer mu je dostavio sve podatke važne i potrebne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika,

- da je tužiteljica u Odjelu EKI bila jedina djelatnica zaposlena na radnom mjestu stručnjak za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže 1,

- da je tužiteljica u okviru svog radnog mjesta obavljala poslove administriranja vezane za imovinsko-pravne poslove (unošenje podataka u sustav i njihovo ažuriranje), da je obavljala poslove plaćanja iz budžeta koji je posebno odobravan za odjel u kojem je zaposlena, ali i da je bila uključena u projekt Legalizacije koji je kod tuženika započet neposredno prije spornog otkazivanja ugovora o radu,

- da je u istom odjelu postojalo i radno mjesto specijaliste za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže 2, na kojem je bila zaposlena djelatnica JM,

- da su u tom odjelu bile zaposlene i vanjske suradnice odnosno agencijske suradnice GM i ŠM,

- da se, unatoč uvođenju softverskog programa One.ERP u siječnju 2021., koji je za cilj imao automatizaciju i standardizaciju procesa unosa podataka, opseg poslova ručnog unošenja podataka nije smanjio, već su ti poslovi raspoređeni na vanjske suradnice GM i ŠM,

- da je na projektu Legalizacije, koji je kod tuženika nastavljen najmanje do 2023., bio raspoređen već broj vanjskih suradnika.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da potreba za administrativnim poslovima koje je tužiteljica obavljala nije prestala već su te poslove preuzele druge djelatnice tuženika (vanjske suradnice), kao što nije prestala potreba za poslovima plaćanja koje je tužiteljica obavljala iz budžeta koji je odobravan za odjel u kojem je bila zaposlena. Uz to, kako je projekt Legalizacije, u koji je tužiteljica neposredno pred otkaz bila uključena, zasigurno zahtijevao i obavljanje administrativnih poslova, prvostupanjski sud smatra da potreba za poslovima koje je tužiteljica obavljala i/ili mogla obavljati nije prestala, a kako je se moglo rasporediti i na manje složeno radno mjesto stručnjaka za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže 2, na kojem je bila zaposlena JM, prvostupanjski sud zaključuje da nije postojao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz.

9.1. Iako to u svojoj odluci navodi podredno, nezakonitost odluke o otkazu se, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, ogleda i u nedostatnosti odnosno kontradiktornosti njegovog obrazloženja iz kojeg nije moguće na nedvojben način utvrditi je li tužiteljica bila jedini izvršitelj radnog mjesta koje je ukinuto ili je došlo do smanjenja broja izvršitelja na njezinom radnom mjestu.

10. Prije svega valja reći da iz pobijane odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je radno mjesto na kojem je tužiteljica bila zaposlena kao jedina izvršiteljica ukinuto s danom 1. ožujka 2021. u okviru izmjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kako to proizlazi iz citiranog Pravilnika.

10.1. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi radna mjesta stručnjaka za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže bez broja te 1 i 2, unatoč različitim nazivima i oznakama, sadržajno bila identična njezinom, a iz iskaza svjedokinje HM proizlazi da postoji bitna razlika u složenosti navedenih radnih mjesta. Pritom iz samog IntraNet imenika koji je tužiteljica dostavila proizlazi da stručnjak za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže bez broja (ŽMO) i specijalist za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže 2 imaju različite nadređene osobe (TM i VM) od osobe koja je bila nadređena tužiteljici (HM), što dodatno upućuje na zaključak da se ne radi o istim radnim mjestima.

10.2. Samim time, kako na radnom mjestu tužiteljice nije bilo više izvršitelja, a isto je ukinuto, tuženik kao poslodavac nije bio dužan provesti postupak usporedbe radnika. Činjenica da se u odluci o otkazu navode kriteriji provođenja postupka usporedbe radnika ne čini sama po sebi odluku o otkazu nezakonitom (nevaljanom), niti je obrazloženje odluke o otkazu tijekom sudskog postupka posebno nadopunjavano.

11. Iako je utvrdio da je zbog uvođenja softverskog programa One.ERP u odjelu EKI došlo do nove organizacije poslova, zbog koje je radno mjesto tužiteljice ukinuto, prvostupanjski sud, oslanjajući se najviše na iskaze svjedoka BM i ČM, zaključuje da je i dalje postojala potreba za ručnim unosom podataka i njihovim ažuriranjem, samo što je tuženik te poslove rasporedio na druge djelatnice (vanjske suradnice).

12. Imajući na umu da je tuženik softverski program One.ERP uveo u siječnju 2021., a da je svjedok BM kod tuženika radio samo do kraja siječnja 2021., osnovano tuženik žalbom ukazuje da sud svoje uvjerenje o neopravdanosti razloga za otkaz nije mogao graditi na iskazu tog svjedoka, jer taj svjedok nema neposrednih saznanja o učinkovitosti implementacije softverskog programa odnosno o smanjenju opsega poslova koje je tužiteljica obavljala.

13. Osim što je nelogično i neživotno da uvođenje nekog softverskog programa sa ciljem automatizacije unosa podataka nije utjecalo na smanjenje potrebe ručnog unosa podataka, čak i da se prihvati utvrđenje prvostupanjskog suda da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu i dalje postojala potreba za radom tužiteljice (u vidu ručnog unosa podataka), u postupku nije utvrđeno da je te poslove preuzeo neki novi radnik, već da su poslove tužiteljičinog radnog mjesta preuzele vanjske suradnice FM i ŠM koje su već tada radile kod tuženika i koje je tužiteljica, prema vlastitim navodima, educirala u obavljanju tih poslova.

13.1. S tim u vezi, ovaj sud ističe kako je pravo poslodavca organizirati svoje poslovanje na način koji smatra da je najbolji uključujući i to da obavljanje dosadašnjih poslova privremeno ili trajno rasporedi na druga postojeća radna mjesta, kao što je njegovo pravo da radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji ili ukine određena radna mjesta.

14. Ako je većinu poslova tužiteljice (unos podataka i evidencija ugovora, radnika, uredske opreme i sl.) trebao zamijeniti novi softverski program i ti su poslovi do potpune implementacije programa raspoređeni na druge djelatnice koje su te poslove nastavile obavljati uz svoje, okolnost što je tužiteljica prije otkazivanja ugovora o radu obavljala i određena plaćanja u okviru budžeta namijenjenog odjelu u kojem je radila, ne znači da se radilo o takvom opsegu poslova koji bi opravdavali njezin ostanak kod tuženika.

15. Tuženik osnovano žalbom ukazuje da nije trebao dokazivati zašto tužiteljicu nije uključio u projekt Legalizacije na kojem je, i prema navodima same tužbe, tužiteljica prije otkazivanja ugovora o radu radila samo sporadično. Osim što je taj projekt kod tuženika trajao relativno kratko vrijeme prije sporne odluke o otkazu, prema navodima svjedokinje HM za rad na tom projektu bila su potrebna određena tehnička znanja. Ako je tužiteljica i obavljala neke administrativne poslove u okviru tog projekta, evidentno nije riječ o poslovima koje je ona redovito obavljala u okviru svog radnog mjesta. Stoga je u pravu tuženik kada ističe da ni sud ni radnik ne mogu određivati poslodavcu na koji će način organizirati svoje poslovanje, koga će uključiti u koji projekt i na koji će način obavljati određeni posao.

16. Kada je tuženik s ciljem učinkovitijeg i ekonomski isplativijeg poslovanja odlučio automatizirati poslove koje je tužiteljica u okviru svog radnog mjesta ručno obavljala i izvršio reorganizaciju rada na način da je ukinuo radno mjesto na kojem je ona radila, a do potpune učinkovitosti novog sustava njezine poslove preraspodijelio na druga i postojeća radna mjesta, onda je prema ocjeni ovog suda postojao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljice.

17. Tužiteljici je, prema njezinim navodima, ponuđeno drugo radno mjesto (agenta u call centru), koje ona nije prihvatila, a ista nije dokazala da je kod tuženika postojalo neko drugo slobodno mjesto na kojem je mogla nastaviti raditi kod tuženika.

17.1. S tim u vezi, ističe se kako ovaj sud ne prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik mogao tužiteljicu rasporediti na radno mjesto Specijaliste za planiranje i upravljanje resursima za razvoj mreže 2 samo zato što se radi o manje složenom radnom mjestu od njezinog (ukinutog). Bez obzira na to bi li to radno mjesto za tužiteljicu bilo odgovarajuće s obzirom na njezino obrazovanje, sposobnosti i radno iskustvo, u postupku je utvrđeno da to radno mjesto nije bilo slobodno. Štoviše, sam sud navodi da je na tom radnom mjestu bila zaposlena JM, pa nije jasno kako je onda tuženik mogao tužiteljici ponuditi ugovor o radu za to radno mjesto.

18. S obzirom na to da i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik ispoštovao formalnu proceduru savjetovanja s radničkim vijećem iz članka 127. i 150. ZR, jer mu je dostavio sve potrebne podatke za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj tužiteljice, bez obzira na protivljenje radničkog vijeća namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu, ovaj sud nalazi da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nije nezakonita, jer je za to postojao opravdani razlog iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR.

19. Samim time, kako otkaz nije nedopušten, radni odnos tužiteljice je prestao i tuženik nema obvezu vratiti tužiteljicu na rad u smislu odredbe članka 124. stavak 1. ZR.

20. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, prvostupanjsku je presudu valjalo preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

21. Zbog preinačenja prvostupanjske presude, na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, jednom odlukom potrebno je odlučiti o troškovima cijelog postupka.

21.1. Tako je tuženiku, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP te članka 155. ZPP, priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku koji je, na temelju odredbe Tbr. 52. stavak 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.), odmjeren za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa/22), a za sastav žalbe u iznosu od 60 bodova (Tbr. 10/2 Tarife/22), što sve uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur te PDV po stopi od 25 % iznosi 650,00 eur.

21.2. Uz navedeni trošak zastupanja, tuženiku je, na temelju Tar.br. 3/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.), priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eur, pa ukupni parnični troškovi tuženika iznose 756,18 eur.

22. Kako trošak sastava odgovora na žalbu nije potreban trošak u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, neosnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška.

U Sisku, 17. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić