Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-865/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama MA, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1947., [adresa], kojega zastupa punomoćnica Petra Vuljak Žugaj, odvjetnica u Petrinji, odlučujući o žalbi MA izjavljenoj na rješenje Županijskog suda u Sisku od 10. listopada 2025., poslovni broj: R1-321/2025-10, u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2025.,
R i j e š i o j e
Odbija se žalba MA kao neosnovana, te potvrđuje rješenje Županijskog suda u Sisku od 10. listopada 2025., poslovni broj: R1-321/2025-10.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 10. listopada 2025. poslovni broj: R1-321/2025-10 riješeno je:
"Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj MA u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 9. listopada 2025."
2. Na takvo rješenje MA (dalje: prisilno smještena osoba), po odvjetniku, pravovremeno je uložio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da prisilno smještena osoba u svom jasnom, logičnom, preciznom i životno uvjerljivom iskazu danom i prilikom vještačenja te ročišta je iskazao da se nema namjeru ubiti tj. „da nije tako mislio“ kada je kazao da će se ubiti, da ne posjeduje oružje, da je zdrav i da ne želi ostati u bolnici, te da uzevši u obzir činjenicu da ga je bračna družica napustila i odselila iz zajedničkog kućanstva, njegove suicidalne izjave nisu bile ozbiljne jer on to nije stvarno mislio. Smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu i odbije prijedlog za prisilan smještaj MA u psihijatrijskoj ustanovi; a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a u svezi članka 34. stavak 3. i 8. i članka 50. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 36/14., dalje: ZZODS) niti da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjska odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni te se pobijana odluka može ispitati.
5. Suprotno navodima žalbe prisilno smještene osobe, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je i pravilno primijenio odredbu članka 27. i 39. ZZODS kada je pobijanim rješenjem smjestio, prisilno, MA u hospitalno-psihijatrijsku ustanovu, a gdje je isti i prisilno zadržan.
6. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je, a temeljem provedenog psihijatrijskog vještačenja i medicinske dokumentacije, ali i iskaza same prisilno smještene osobe, da je MA, sada u dobi od 78 godina, osoba sa psihičkim promjenama u okviru kronične paranoidne psihoze, te početnog kroničnog psihoorganskog sindroma, sa impulzivnošću i povremenim iskazivanjem suicidalnih namjera u frustrativnim situacijama, ali i potencijalnoj opasnosti od agresivnosti prema drugim osobama, primarno svojoj supruzi. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 označene su šifrom F07.9 početni kronični psihoorganski sindrom, F22.9 paranoidna psihoza - sindrom patološke ljubomore, što je teška duševna bolest. Isti nije kritičan i nema uvid u svoje stanje i poremećaje koji determiniraju njegovo ponašanje, zbog toga nije sposoban u potpunosti shvatiti svoje radnje i voljno upravljati svojim postupcima, adekvatno shvaćati i rasuđivati, nije kritičan prema svom stanju i potrebi liječenja. Utvrđeno je da je liječenje potrebno nastaviti uz još uvijek nužan nadzor koji ima u bolničkom okruženju, uz psihoaktivnu farmakoterapiju, te sociookupacione i psihoterapijske metode te da u ovoj fazi liječenja, još nisu nastupile očekivane pozitivne promjene, kritičniji uvid i realnije procjene stanja i okolnosti.
7. Dakle, suprotno navodima same prisilno smještene osobe, psihičke promjene koje su nastale kod istog nisu zanemarujuće, već se radi o teškoj duševnoj bolesti (kako je to propisano člankom 27. ZZODS), a koja svako utječe na njegovu sposobnost da shvati svoje radnje i da voljno upravlja njima, kao i da bude kritičan spram svog stanja i bolesti kao i potrebi liječenja.
8. Postojanje izravne i ozbiljne ugroženosti (vlastita ili tuđeg života), iako prisilno zadržana osoba osporava postojanje iste, tijekom prvostupanjskog postupka je potvrđena u više navrata, jer je prisilno zadržana osoba verbalizirala (kako prije prisilnog zadržavanja, ali tako i tijekom ovog sudskog postupka) suicidalne namjere (primjerice tijekom prvostupanjskog postupka, i nakon što osporava ozbiljnost svojih riječi o suicidalnim namjerama, iskazuje "daje mi da umrem, dajte mi otrov koji je M uzeo u sudnici"), ali i fiksaciju na bivšu bračnu družicu zbog koje manifestira sindrom kroničnog psihoorganskog sindroma i paranoidne psihoze - sindrom patološke ljubomore (a koja je teška duševna bolest) iz zbog koje je potencijalno opasan za druge, ne samo zbog izostanka kritičnosti prema svome stanju i bolesti kao i potrebi liječenja, već i zbog realne opasnosti obzirom na činjenicu da je bio lovac (dostupnost oružja) ali i sudionik Domovinskog rata sa utvrđenim ranijim posjedovanjem oružja (prema njegovom iskazu oružje je vratio). Suprotno navodima same prisilno smještene osobe, isti zbog odlaska bračne družice nije samo povrijeđen (a što bi podrazumijevalo tugu i depresiju, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno), već upravo suprotno ustrajnu fiksaciju na bračnu družicu (u okviru patološke ljubomore) gdje u svojim navodima ne prihvaća prekid bračne zajednice, već manifestira usredotočenost isključivo na bivšu bračnu družicu i njezine "nevjere" ističući da navodnu nevjeru bračne družice oprostio ali da ju neće zaboraviti dok je živ, da ju je "durao", a na pitanje kakve sada ima osjećaje prema bivšoj bračnoj družici navodi "da to sada ne smije reći", pritom ne osporavajući da prema njoj ne osjeća ljutnju. Stoga, u ovoj fazi liječenja prisilno smještene osobe, još nisu nastupile okolnosti koje bi opravdavale otpust istog i ambulantno liječenje bez nadzora u okviru bolničkog okruženja, a kako se isti protivi hospitalnom liječenju, navodi žalbe su ocijenjeni neosnovani u cijelosti, kako u odnosu na činjeničnog stanje tako i primjenu članka 27. ZZODS u vezi članka 39. istog zakona.
. 9. Zbog žalitelja se napominje da u konkretnom slučaju upravo je zaštita
samog MA inicirala predmetni postupak, a kako je to propisano odredbama članka 2. točke 1. i 2. ZZODS, ali i zaštita drugih osoba (primarno bivše bračne družice) slijedom čega je upravo njegovo pravo na slobodu ograničeno temeljem članka 34. - 39. ZZODS, aktualno minimalno u trajanju od 30 dana.
10. Obzirom na sve navedeno ovaj sud je temeljem članka 43. ZZODS odbio žalbu prisilno smještene osobe te je odlučio kao u izreci.
U Sisku 17. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
