Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-31/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Golubić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić u Čakovcu, protiv tuženika TRGOVINA KRK d.d. Malinska, Dubašljanska 80, OIB 66548420466 (kao pravnog slijednika METSS d.o.o., Čakovec, Žrtava fašizma 2/a, OIB: 71112872675), kojeg zastupa punomoćnica Edita Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pešut Matić Galeković Zgombić u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Pr-12/2022-13 od 29. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Preinačava se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Pr- 12/2022-13 od 29. studenoga 2024. i sudi:
Utvrđuje se da je odluka tuženika od 13. siječnja 2020. u kojoj je navedeno da je tužitelju s danom 13. siječnja 2020. prestao radni odnos nedopuštena i nezakonita te da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao.
Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 29. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odluka tuženika od 13. siječnja 2020., kojom je utvrđeno da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao s danom 13. siječnja 2020., nedopuštena i nezakonita te da radni odnos između stranaka nije prestao, zahtjev tužitelja za vraćanje na rad kod tuženika, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke), dok je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.125,00 eur (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja istu predložio odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu. Potražuje troškove žalbenog postupka.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika od 13. siječnja 2020. o prestanku radnog odnosa nedopuštena i nezakonita, pa posljedično tome i zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da je tužitelj 30. travnja 2004. s tuženikom sklopio ugovor o radu (direktora) na neodređeno vrijeme koji je izmijenjen aneksima od 26. listopada 2006., 19. siječnja 2012., 11. ožujka 2016. i 5. veljače 2018.,
- da taj ugovor predstavlja mješoviti ugovor o radu, odnosno menadžerski ugovor s elementima radnopravnog odnosa, jer je tužitelj tim ugovorom zadržao i sva prava iz radnopravnog odnosa ne neodređeno vrijeme stečena kod osnivača tuženika društva Čakovečki mlinovi d.o.o. [adresa], kao što su prava u vezi s otkazom, otkaznim rokom, otpremninom i drugim pravima u skladu s odredbama Zakona o radu,
- da je tužitelj s funkcije direktora – jedinog člana uprave društva opozvan odlukom od 11. studenoga 2019., kojom je istovremeno za novog člana uprave društva imenovan TFD,
- da je istog dana novi direktor društva TFD donio odluku kojom je utvrđen prestanak mandatno statusnog odnosa tužitelja, ali i kojom je jednostrano raskinut ugovor o radu tužitelja u smislu odredbe članka 6. stavak 3. ugovora o radu, pa je tom odlukom tužitelj oslobođen obveze daljnjeg dolaska na rad uz obvezu tuženika (poslodavca) da mu isplati dvije mjesečne plaće koje bi temeljem ugovora o radu primio,
- da se pred Trgovačkim sudom u Varaždinu vodi postupak radi ocjene dopuštenosti i zakonitosti odluke kojom je tužitelj opozvan s funkcije direktora – jedinog člana uprave društva tuženika,
- da je odlukom od 13. siječnja 2020. utvrđeno da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao 13. siječnja 2020. kao zadnjim danom rada uslijed jednostranog raskida ugovora o radu, kojom odlukom je utvrđeno i pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2019. u iznosu od 45.197,07 kn,
- da je tužitelj protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik u roku od 15 dana nije očitovao.
7. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao temeljem Odluke tuženika od 11. studenoga 2019. kojom mu je, zbog opoziva s mjesta direktora društva, prestao i radnopravni status kod tuženika jer je ugovor o radu tom odlukom jednostrano raskinut, dok je osporenom odlukom odlučeno isključivo o stečenom pravu tužitelja na godišnji odmor za 2019. odnosno pravu na novčanu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, u odnosu na koje pravo primjena ZR odredbom članka 4. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17. – dalje: ZR) nije isključena.
7.1. Prvostupanjski sud smatra da se na tužitelja, kada je ugovorom o radu bio uređen ne samo njegov radnopravni status već i onaj mandatni, u odnosu na prestanak ugovora o radu i otkazni rok ne primjenjuju odredbe ZR (članak 4. stavak 4. ZR), već opći propisi obveznog prava (članak 8. stavak 4. ZR). Kako je odredba članka 4. stavka 4. ZR kogentne naravi, shvaćanje je prvostupanjskog suda da je u odnosu na prestanak radnog odnosa neosnovano pozivanje tužitelja na članak 7. ugovor o radu kojom su se stranke uistinu sporazumjele da tužitelj, u skladu s odredbama ZR, zadržava sva prava iz radnog odnosa pa tako i ona u vezi s otkazom i otkaznim rokom.
8. U ovom stupnju postupka i dalje je sporno je li tužitelju radni odnos kod tuženika prestao te je li zakonita odluka tuženika kojom utvrđuje prestanak tužiteljevog radnog odnosa kod tuženika uslijed raskida ugovora o radu.
9. Priklanjajući se shvaćanju prvostupanjskog suda da ugovor o radu od 30. travnja 2004. (i njegovi aneksi od 26. listopada 2006., 19. siječnja 2012., 11. ožujka 2016. i 5. veljače 2018.) predstavlja mješoviti ugovor jer je njime, osim što je tužitelj imenovan direktorom odnosno jedinim članom uprave tuženika, reguliran i njegov radnopravni odnos kod tuženika (na neodređeno vrijeme), ovaj sud ne prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da se na tužitelja, u odnosu na prestanak ugovora o radu, ne bi primjenjivale odredbe Zakona o radu.
10. Iako je odredbom članka 4. stavak 4. ZR propisano da se na člana uprave (izvršnog direktora) koji vodi poslove društva (poslodavca) u slučaju kada on kao radnik obavlja određene poslove za poslodavca ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu, osnovano tužitelj u žalbi ističe da se ne radi o prisilnom propisu koji bi isključivao mogućnost ugovornih strana da ugovore primjenu Zakona o radu i na pitanje prestanka radnog odnosa.
10.1. Naime, prisilne (kogentne) pravne norme su one kojima se u pravnom poretku pojedini odnosi reguliraju na točno određeni način i koje ne ostavljaju pravnim subjektima slobodu izbora između raznih oblika ponašanja u društvenim odnosima. Kada neka odredba ima kogentan značaj i narav, to je uvijek vidljivo i iz njezinog sadržaja i kogentnost prava kojim ugovorne strane ne mogu slobodno raspolagati najčešće se ogleda u izrazima „ne može“, „zabranjeno je“ i sl. Takve odredbe onda bezuvjetno obvezuju sve pravne subjekte na njihovo poštivanje.
10.2. U konkretnom slučaju iz sadržaja odredbe članka 4. stavak 4. ZR, kojom je (samo) isključena primjena odredbi Zakona o radu na pojedina pitanja iz radnog odnosa („ne primjenjuju se“) ne proizlazi da bi sporazum ugovornih strana o tome da će se i prestanak radnog odnosa razriješiti primjenom odredbi Zakona o radu bio protivan prisilnom propisu, odnosno da bi primjena odredbi Zakona o radu u konkretnom slučaju bila prisilno isključena.
11. Kada su se ugovorne strane slobodno sporazumjele (članak 7. Ugovora o radu od 30. travnja 2004.) da tužitelj zadržava sva prava iz radnog odnosa stečena kod ranijeg poslodavca u skladu s odredbama Zakona o radu, pa tako i ona u vezi sa otkazom, ovaj sud prihvaća shvaćanje žalitelja da radnopravni status tužitelja nije riješen odlukom od 11. studenoga 2019., kojom mu je tuženik, uslijed opoziva tužitelja s mjesta direktora (člana uprave društva), jednostrano raskinuo ugovor o radu i koju odluku, između ostalog, tužitelj pobija u parnici Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-266/2019.
11.1. Da je tome tako, proizlazi iz navedene odluke kojom je, u točki II. stavku drugom, odluka o radnopravnom statusu tužitelja sukladno odredbama Zakona o radu odgođena („Radnopravni status gospodina TF riješit će se sukladno odredbama Zakona o radu i drugim radnopravnim propisima.“). Tužitelj je stoga legitimno očekivao tuženikovu (posebnu) odluku o svom radnopravnom statusu.
11.2. Promašeno je u odnosu na prestanak radnog odnosa tužitelja pozivanje tuženika na odredbu članka 6. Ugovora o radu, jer se ta odredba odnosi isključivo na mandatni, a ne i na radnopravni status tužitelja i ta je odluka predmet ispitivanja u posebnom postupku pred nadležnim Trgovačkim sudom u Varaždinu.
12. Tuženik, smatrajući pogrešno da se na tužitelja u odnosu na prestanak radnog odnosa ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, istome radni odnos nije otkazao, već je pobijanom odlukom samo deklarirao da mu je uslijed jednostrane izjave o raskidu ugovora o radu radni odnos prestao s danom 13. siječnja 2020. kao zadnjim radnim danom.
13. S obzirom na to da odredba članka 112. ZR taksativno navodi razloge prestanka ugovora o radu, a da raskid ugovora o radu nije jedan od predviđenih razloga prestanka ugovora, osnovano tužitelj smatra da odluka tuženika kojom utvrđuje prestanak radnog odnosa pozivom na jednostrani raskid ugovora o radu nije dopuštena odnosno nije u skladu s odredbama Zakona o radu.
14. Kada tužitelju radni odnos nije prestao na temelju neke od zakonom predviđenih osnova, obveza je tuženika vratiti tužitelja na rad neovisno o tome što je još uvijek u tijeku parnica radi ocjene valjanosti razrješenja (opoziva) tužitelja dužnosti člana uprave društva.
14.1. Imajući na umu sadržaj ugovora o radu, posebno članak 2. tog ugovora, prestanak mandatnog statusa tužitelja bi se mogao odraziti i na radnopravni status tužitelja, ali na tuženiku je, ukoliko je opozivom prestala svrha ugovora odnosno radnog odnosa koji na temelju tog ugovora postoji ili tužitelju nije moguće ponuditi neko drugo radno mjesto, da postupi u skladu s odredbama Zakona o radu i radnopravni status tužitelja riješi na dopušten način.
15. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, prvostupanjsku je presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti u cijelosti.
16. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, ovom je odlukom, uslijed preinake prvostupanjske presude, valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.
16.1. Kako je ovom presudom izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, tužitelju je, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. ZPP, priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku koji je, na temelju odredbe Tbr. 52. stavak 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" , broj: 138/23.), odmjeren za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur te PDV po stopi od 25 % iznosi 500,00 eur, uz napomenu da tužitelj troškove žalbenog postupka nije ni zahtijevao.
16.2. Tužitelju su na dosuđene troškove postupka priznate i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 78/15., 114/22., 156/22. i 155/23.).
U Sisku 17. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
