Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: P-153/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu po sutkinji Snježani Brajko u pravnoj stvari tužitelja BO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćniku Filipu Glavaš odvjetniku iz [adresa], protiv tužene ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Jurici Jurić odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Utvrđuje se da je tužitelj AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Đakovu, Zemljišnoknjižni odjel Đakovo, zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. č. br.: [katastarska čestica], broj D.L.:31,38, u naravi Korjaševo, oranica, sveukupne površine 14123m2, koje vlasništvo je stekao dosjelošću.

Nalaže se tuženiku ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. ove presude, u roku od15 dana, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

Nalaže se tuženiku ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Naprotiv, nalaže se tužitelju BO da tuženoj ĐO naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da neprekidno posjeduje nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Đakovu, Zemljišnoknjižni odjel Đakovo, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], broj D.L. 31,38, u naravi Korjaševo, oranica, sveukupne površine 14123 m2, a nekretnina je u posjedu tužitelja više od 20 godina, a kao vlasnik iste nekretnine upisana je tužena. Budući je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine neprekidno više od 20 godina vlasništvo je stekao dosjelošću.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tuženica ističe prigovor promašene aktivne legitimacije i predlaže odbaciti tužbu. Naime, tuženica je kao tužiteljica protiv stvarnog posjednika predmetne nekretnine podnijela naslovljenom sudu tužbu radi predaje u posjed protiv tuženika OO u paničnom postupku posl.br. P–743/2023., u kojem je nakon podnošenja odgovora na tužbu navedenog tuženika, donesena pravomoćna i ovršna presuda posl.br. P–743/2023-7 od 15. prosinca 2023.g. Stvarni posjednik predmetne nekretnine, u pisanom odgovoru na tužbu podnesenom po kvalificiranom punomoćniku, učinio je nespornim odlučnu činjenicu da je u posjedu predmetne nekretnine.

3. S obzirom da u ovome parničnom postupku, ovdje tužitelj višekratno navodi u tužbi kako je u on u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina, dok drugačije proizlazi iz priloženih i predloženih dokaza – pravomoćne sudske odluke, kojom je i naslovljeni sud u ovome predmetu vezan, sukladno odredbama čl. 334. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), predlaže se prvenstveno odbaciti tužbu, uslijed promašene aktivne legitimacije.

4. Tuženica ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja i materijalnopravno neosnovan, jer posjed tužitelja nema potrebne kvalitete propisane odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – u daljnjem tekstu ZV). Tužitelj prije svega nije pošten u svojem posjedovanju, jer je znao i mogao znati da mu pravo na posjed predmetne nekretnine ne pripada. Isto tako, posjed tužitelja nije istinit, a nema niti potrebnu kvalitetu zakonitosti.

5. U cilju dokazivanja (ne)poštenja, tuženica je predložila pribavljanje službenim putem od zemljišnoknjižnog odjela naslovljenog suda, povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu, iz kojeg će biti razvidno tko je i na koji način stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Budući da iz historijata tužbe proizlazi kako tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama ZV-a o pravnom institutu dosjelosti, odnosno, na odredbama čl. 159. i 160. ZV-a, tuženica ističe da je takav pravni osnov neodrživ, posebno uvažavajući odredbu čl. 130. st. 2. ZV-a. Naime, kako je stjecanje prava vlasništva dosjelošću, stjecanje na temelju zakona, odnosno, stjecanje ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela, niti nasljeđivanje, tako ZV izričito propisuje kako se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Na taj način, pravo vlasništva tuženika u odnosu na vrijeme stjecanja, ima prednost pred navodnim pravom tužitelja.

6. U podnesku od 22. listopada 2024. godine tužitelj se očitovao da je prigovor tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji neosnovan jer tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P-743/23 i ne može ulaziti u razloge zašto je OO naveo da je on posjednik predmetne nekretnine jer je isti bio samo pomoćnik tužitelja u posjedovanju. Također je naveo da je tužitelju posjed nad predmetnom nekretninom prije više od 20 godina prepustio, odnosno uveo ga u isti njegov otac OO još 2000. godine a tužena je prilikom upisa prava vlasništva bila upoznata s činjenicom kako se tužitelj nalazi u posjedu predmetne nekretnine, da istu koristi i smatra se vlasnikom iste, što znači da vlasništvo nad predmetnom nekretninom nije stekla u dobroj vjeri i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige.

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom u spis br. Ovr-192/2024, Ovr-229/2004, vlasnički list za predmetne nekretnine, presudu br. P- 743/23 od 15. prosinca 2023. godine, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. lipnja 2023. godine, Ugovor o kupoprodaji od 14. kolovoza 2023. godine i Ugovor o kupoprodaji od 21. srpnja 2023. godine, saslušao tužitelja, svjedoka GO, HO, NO, NO i pročitao zapisnik od 23. svibnja 2018. godine sastavljen povodom osnivanja zemljišnih knjiga.

8. Tužitelj AO u svom iskazu je naveo da se u posjedu nekretnine nalazi više od 20 godina i to neprekidno, da ga sve to vrijeme nitko nije smetao u posjedu, niti mu htio oduzeti posjed, a u posjed nekretnine ušao je 1996. ili 1997. godine a do tada je u posjedu bio njegov otac koji zbog ranjavanja i bolesti nije mogao obrađivati zemlju te je svu zemlju njemu prepustio. Nema saznanja o gubitku vlasništva njegova oca na predmetnoj nekretnini, niti o predmetnom ovršnom postupku, a kao vlasnik OPG-a za ovu nekretninu nije koristio poticaj jer kada je ušao u posjed ta nekretnina je bila jedna cjelina na kojoj su bila tri posjednika, odnosno tri suvlasnika, svaki u 1/3 dijela, a da njegov otac nije suvlasnik saznao je tek 2022. godine kada je u njihovoj Općini bio premjer, odnosno sređivanje zemljišnih knjiga a na što ga je upozorio geodeta koji je bio na licu mjesta, ĆO. On je tada postigao dogovor s vlasnikom KO da mu isplati "dug njegova oca" za nekakvu prikolicu te su se dogovorili za iznos od 3.000,00 eura a da on njemu prepiše zemlju u vlasništvo, ali je ŠO tadašnji vlasnik od toga odustao. Sve to vrijeme on se osjećao kao vlasnik zemljišta, a ŠO tadašnji vlasnik i njegov susjed znao je da je tužitelj u posjedu i nikada nije tražio predaju u posjed.

9. Svjedok ĆO u svom iskazu je naveo da je kao djelatnik Katastra 2018. godine provodio postupak sređivanja zemljišnih knjiga u Općini Gorjani i na lice mjesta je pozvan vlasnik ŠO i tužitelj AO koji je bio u posjedu te zemlje, stranke su upoznali i upozorili, te im ostavili rok da pokušaju riješiti ovaj problem, isti su dolazili u Općinu Gorjane i dogovorili da će tužitelj isplatiti KO za nekakav dug a ovaj će njemu prepisati zemlju u vlasništvo, ali do realizacije nije došlo tako da je ostavljeno stanje onako kako je sukladno zakonu a što znači da je ŠO ostao upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Također je naveo da je ŠO bio upoznat da je u posjedu AO koji je bio malo zatečen spoznajom o očevim dugovima i tada ŠO nije osporavao tužitelju pravo na posjed.

10. Svjedok OO u svom iskazu je naveo da je otac tužitelja i da je njegov sin u posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina, a prije toga on je bio u posjedu od vremena kupovine, odnosno 40 ili 50 godina. Naveo je da je ŠO tu zemlju dobio na prijevaru i ne zna na koji način je on upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

11. Svjedok MO u svom iskazu je naveo da živi u [adresa], da je vlasnik OPG-a u [adresa] gdje je naslijedio kuću i zemlju od pokojnih roditelja pa tako dva ili tri puta tjedno dolazi u [adresa]. U mjesecu kolovozu 2023. godine kontaktirao ga je suprug ĐO koja je bila vlasnica predmetne nekretnine te ga pitala dali ima interesa da kupi tu nekretninu što su i učinili te zaključili kupoprodajni ugovor i on se uknjižio kao vlasnik. Nedugo nakon toga mještanima sela u [adresa] rekao je da je kupio zemlju od ĐO na što su mu neki rekli da mu to nije pametno jer se u posjedu nalazi obitelj OO. Budući ga tužena nije mogla uvesti u posjed dogovorili su se da pod istim uvjetima pod kojim je kupio zemlju ponovno proda tu zemlju ĐO što je i učinio. Naveo je da je tužena imala saznanja da je obitelj OO u posjedu te nekretnine.

12. Svjedok OO u svom iskazu je naveo da je brat tužitelja i od kada on zna za sebe njegova obitelj je u posjedu predmetnih nekretnina i nitko nikada ih nije smetao u posjedu niti im htio oduzeti posjed i nema saznanja o nikakvim sudskim postupcima u kojim bi otac izgubio predmetnu nekretninu.

13. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Nesporno je da je tužena ĐO upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, da je vlasništvo stekla temeljem Kupoprodajnog ugovora od KO, te je ista i podnijela tužbu 2023. godine radi predaje u posjed predmetne nekretnine protiv tuženika NO, oca tužitelja, i 15. prosinca 2023. godine je donesena i pravomoćna presuda br. P-743/2023 kojom je naloženo tuženiku NO da preda u posjed predmetnu nekretninu tuženoj. Također je sud tijekom postupka utvrdio da se u posjedu predmetne nekretnine doista nalazi tužitelj, a prije njega u posjedu je bio njegov otac OO. Također valja reći da je povodom osnivanja, obnove i dopune zemljišnih knjiga, sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama za k.o. [adresa] 23. svibnja 2018. godine, doneseno rješenje iz kojeg je razvidno da je predmetna nekretnina prvotno nosila oznaku 1969, oranica Glavnik upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i na istoj su bili uknjiženi kao suvlasnici B Đ, A O i KO MO svatko u 1/3 dijela, te su formirane čestice nove oznake tako da je svaki suvlasnik uknjižen kao vlasnik na način da je formirana nova kč.br. pa između ostalog i ova predmetna koja je identična česticama stare oznake, te je ŠO uknjižen kao vlasnik u cijelosti a sukladno svom suvlasničkom omjeru.

15. Sporno je dali je tužitelj, iako se nalazi u posjedu nekretnine, a prethodno je u posjedu bio njegov otac, stekao pravo vlasništva dosjelošću, te dali je njegov posjed savjestan i zakonit, te dali su ispunjene sve pretpostavke ispunjene odredbom čl. 159. i 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu.

16. Naime, uvidom u povijesni zk izvadak (list spisa 52 do 54) utvrđeno je da je otac tužitelja OO na temelju pravomoćne presude od 27. rujna 1991. godine uknjižen kao suvlasnik u 1/3 dijela predmetne nekretnine tada oznake 1969, oranica Glavnik upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to pod brojem Z-57/93, a daljnjim uvidom u povijesni zk izvadak razvidno je da je na temelju zaključka ovog suda od 10. srpnja 2002. godine br. Ovr-1387/98 i rješenja Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 320/02 uknjiženo pravo vlasništva na dio nekretnina NO u 1/3 dijela te je istovremeno brisana zabilježba ovrhe, a upis je napravljen pod brojem Z-2297/02. Također uvidom u spis br. Ovr-1387/98 i Ovr-229/04 utvrđeno je da je upravo ŠO iz [adresa] podnio prijedlog za ovrhu temeljem pravomoćne presude ovog suda protiv ovršena NO, oca tužitelja, radi naplate novčane tražbine i to na njegovom suvlasničkom dijelu 1/3, te je rješenjem br. Ovr-1387/98 od **.**.2001. KO, a nakon provedenog postupka, dosuđen suvlasnički dio nekretnine u 1/3 dijela, sada predmetne nekretnine, a isto rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda br. Gž-320/02 temeljem čega je i ŠO uknjižen kao suvlasnik u 1/3 dijela u zemljišnim knjigama, a kako je to i naprijed obrazloženo. Sve vrijeme trajanja ovog postupka tadašnji vlasnik OO bio je upoznat da je izgubio vlasništvo, uredno je primio sva pismena, kao i zaključak od 10. srpnja 2002. godine kojim je određen upis prava vlasništva, a također je vlasnik ŠO **.**.2004. protiv ovršenika NO podnio i prijedlog za uvođenje u posjed nekretnine.

17. Neovisno o činjenici što je nesporno da se trenutno u posjedu nalazi tužitelj, posjed prednika tužitelja, a samim time i posjed tužitelja nema potrebne kvalitete propisane odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer tužitelj prije svega nije pošten u svom posjedovanju jer je znao i mogao znati da mu pravo na posjed predmetne nekretnine ne pripada a isto tako posjed tužitelja nije istinit i nema potrebnu kvalitetu zakonitosti. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama Zakona o vlasništvu, o pravnom institutu dosjelosti, odnosno na odredbama čl. 159. i 160. ZV-a, ali je takav pravni osnov neodrživ, a posebno iz razloga uvažavajući odredbu čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću, stjecanje na temelju zakona, odnosno stjecanje ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela, niti nasljeđivanje, Zakon o vlasništvu izričito propisuje kako se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, pa pravo vlasništva tuženika u odnosu na vrijeme stjecanja ima prednost pred navodim pravom tužitelja.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženoj su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 27. svibnja 2024. godine 100,00 eura, zastupanje na ročištu 8. listopada 2024. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 23. siječnja 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 19. ožujka 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 23. travnja 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 18. lipnja 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 17. rujna 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude 100,00 eura, uvećano za troškove PDV-a 400,00 eura, tj. ukupno 2.000,00 eura.

U Đakovu, 17. listopada 2025. g.

Sutkinja

Snježana Brajko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po punomoćniku