Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj : Povrv-790/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. Grada Splita, OIB: 78755598868, kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], koje zastupa Stano-uprava d.o.o. Split, Mike Tripala 6, zastupanog po pun. Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 10. rujna 2025. god., u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu održanom 17. listopada 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani, iz Solina, poslovni broj Ovrv-2251/2018 od 16. srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 695,30 Eur( 5.238,72) HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 57,94 Eur /436,56 HRK od 16. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/ 436,56 HRK od 16. veljače 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. ožujka 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. travnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. svibnja 2016.,do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. lipnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. srpnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. kolovoza 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. rujna 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. listopada 2016.,do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. studenog 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK teče od 16. prosinca 2016., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.709,94 Eura po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu zaprimljenim kod javne bilježnice Maje Radovani, iz Solina dana 10. srpnja 2018. tužitelji su ustali zahtjevom spram tuženika radi naplate tražbine u ukupnom iznosu od 5.238,72 HRK s pripadajućim kamatama, sukladno čemu je javni bilježnik pod poslovnim brojem Ovrv-2251/2018 od 16. srpnja 2018. donio rješenje o ovrsi.

2. Tuženik se prigovorom blagovremeno usprotivio rješenju o ovrsi radi čega je to rješenje o ovrsi Ovrv-2251/18 od 16. srpnja 2018. rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2529/2018 od 18. listopada 2018. stavljeno izvan snage te je spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

2.1. Tuženik u svom prigovoru navodi kako prigovara u cijelosti rješenju o ovrsi, navodeći kako nije dužan platiti pričuvu, već obratno da su tužitelji njemu dužni, obzirom da je on iz svojih sredstava plaćao popravke koji su napravljeni u predmetnoj zgradi. Ističe kako je ulagao u sanaciju kompletne fasade na istoku i jugu, te da je podmirio svoju pričuvu do sredine 2017. Nakon tih radova da je nastavio financirati popravke dimnjaka koji se rasipao, popravak krovne ploče zbog prodora vode po zidovima zgrade, popločavanje dvorišta oko zgrade zbog vlaženja temelja i bazena kišnice koja se formirala svakom kišom pred ulazom u kuću, zatim da je slijedio popravak ulaznih vrata, te plombiranje radi ojačanja i oblaganja ogradnoga betonskog zida oko kuće koji da je bio pred osipanjem i urušavanjem. U privitku je dostavio i uplatnice, pa smatra da je svoju obvezu u cijelosti podmirio, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

2.2. Konačni tužbeni zahtjev tužitelji su postavili podneskom od 3. ožujka 2020. na način kako je navedeno u izreci presude.

3. Ranijom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani, iz Solina, poslovni broj Ovrv- 2251/2018 od 16. srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 203,56 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 16. prosinca 2016. do isplate, dok je ukinut za iznos od 5.035,16 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose od po 436,56 HRK, no ista je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Splitu, Gž- 789/29022 od 24.10.2023.

3.1. Sukladno uputi iz ukidnog Rješenja Županijskog suda potrebno je utvrditi je li tuženik za obavljene radove imao suglasnost svih suvlasnika temeljem čl. 41. ZV ili je poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih po čl. 39. st. 2. ZV, te je su li radovi bili hitni i neodgodivi, u kojem slučaju bi se radilo o poslovodstvu bez naloga, nadalje je li došlo do prijeboja tražbine tužitelja sa tražbinom tuženika prema njemu, te je li postojala izjava o prijeboju i je li bilo sporazuma suvlasnika o prebijanju tih tražbina, te je li imao suglasnost suvlasnika temeljem čl. 41. ZV.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i to od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., uvjerenja o prebivalištu za tuženika od 19. srpnja 2018., uplatnica tuženika koje su priložene uz prigovor-odgovor na tužbu i dokumentacije s fotodokumentacijom (list 9-21 spisa), Ugovora o upravljanju zgradom u [adresa], s popisom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima (list 32-34 spisa), sudske prakse (list 35/36 spis), fotografija priloženih uz podnesak tuženika od 30. ožujka 2020., troškovnika i uplatnica (list 38- 60 spisa) knjižnog zapisa Ispravka broj 06/00001 od 8. srpnja 2020. (list 67 spisa), uplatnica s prilozima dostavljenih od tuženika (list 78-88 spisa), saslušanjem svjedoka PŽ i OŽ, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Anti Beusu, kao i dopunskim vještačenjem po tuženikovim prigovorima saslušanjem vještaka Ante Beusa, kartice kupca (list 96-103 spisa), pregledom nalaza i mišljenja vještaka od 8. ožujka 2021., troškovnika s prilogom (list 136/140 spisa), saslušanjem svjedokinje IŽ (list 272-274), FŽ (list 274).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, odnosno platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je održati na snazi.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], spram tuženika za isplatu pričuve za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016. u mjesečnim iznosima od po 436,56 HRK, ukupno 5.238,72 kuna.

7. Na temelju odredbe članka 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV) sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Dakle, radi se o zakonskoj obvezi.

7.1. Nadalje, odredbom članka 84. stavka 1. ZV-a je propisano da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom tog dijela, ako nije što drugo zakonom određeno.

7.2. Prema odredbi iz članka 378. ZV-a suvlasnici su dužni poslove upravljanja povjeriti upravitelju s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, koje su pobliže opisane u članku 379. pa je tako dužan brinuti se da zajednički dijelovi nekretnine se održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik, utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovito podmirivati troškove prema trećima sukladno sredstvima kojima raspolaže, obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima, obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom iz odredbe članka 378. ZV-a itd.

7.3. Odredbom članka 45. ZV-a određen je pravni položaj upravitelja pa je tako propisano da je upravitelj nalogoprimac suvlasnika i glede njegovih prava, dužnosti i prestanka odnosa s njim, ako nije što drugo određeno se primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu, time da upravitelj, sukladno odredbi članka 44. stavka 1. ZV-a djeluje kao njihov opunomoćenik.

7.4. Upraviteljeve dužnosti i ovlasti propisane su odredbom članka 93. ZVa pa je tako, između ostalog, u upravljanju nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, a prema odredbi članka 378. stavka 5. ZV-a, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima. Iz ove zakonske odredbe je zaključiti da upravitelj ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade čiji je upravitelj.

8. Tuženik u svom prigovoru otklanja svoju obvezu plaćanja pričuve tvrdeći da je on trebao biti oslobođen u izvjesnom periodu od plaćanja sredstava zajedničke pričuve, obzirom da je od svojih sredstva vršio popravke zajedničkih dijelova zgrade, što da mu je upravitelj zgrade – dakle i tužitelji odobrili prebijanjem, pa je u prilogu svojih tvrdnji dostavio uplatnice i predložio vještačenje po vještaku računovodstveno financijske struke.

9. Pregledom izvatka iz poslovnih knjiga za period od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. ovaj sud je utvrdio da je ukupno dugovanje tuženika iznos od po 436,56 kuna (za 12 mjeseci) za navedeno razdoblje upravo u iznosu od 5.238,72 kuna, kojeg tužitelji ovom tužbom i potražuju.

10. Pregledom priznanice (na listu 9 spisa) od 17. srpnja 2003. razvidno je da je tuženik izvršio uplatu tužitelju u iznosu od 9.227,68 HRK uz naznačenu svrhu usluge dug pričuve.

11. Kako proizlazi iz u spis dostavljenih Troškovnika (list 47-49) i iskaza svjedoka ŠŽ, , Stano-uprava je raspisala javni natječaj za izvođenje radova na zgradi u [adresa], te je njegova ponuda prihvaćena. U javnom natječaju da budu navedeni radovi koji se trebaju izvesti, vrsta radova, količina i cijena radova, a da se radilo o uređenju fasade. Navodi da je obavio te radove, a nadzorni inženjer Stano- uprave da je potvrdio da su radovi izvršeni te da mu je sve plaćeno preko računa Stano-uprave. U to vrijeme predstavnik stanara da je bio gospodin NŽ. Nakon desetak godina da je ponovno radio na tom objektu ali ovaj put dio krova i sjevernu fasadu i da je sve bilo preko Stanouprave, i da mu je sve plaćeno preko Stano-uprave. S tuženikom da nije imao nikakvu poslovnu suradnju te za izvedene radove da nije ništa primio od tuženika.

12. Međutim u spisu na listu 79-82 prileže uplatnice koje je tuženik u listopadu i studenom 2003. god. uplaćivao izravno firmi "Vrul" d.o.o. Kučine, na kojima je pečat Vrula d.o.o. i piše "primio: ŠŽ".

12.1. Nakon toga, slijedi dokument od 03.12.2003. izdan od " ŠŽ, "Vrul" d.o.o. – Kučine, naslovljen na "Stambena zgrada [adresa], vlasnik kap. NŽ – [adresa]" u kojem se navode radovi izvršeni "za kompletiranje sanacije zgrade po troškovniku i ugovoru, a sveukupno na iznos od 27.903,20 kuna, te na dnu stoji da je radove u cijelosti podmirio kap. NŽ, te jer potpisan od strane ŠŽ.

12.2. Potom tuženik obavještava Stanoupravu dopisom od 08.12.2003. (list 86 spisa) da su radovi od strane firme "Vrul" d.o.o. izvršeni prema ugovoru i ponudi, za 27.903,20 kuna, te da je sukladno dogovoru radove on platio, "što je vidljivo po temeljnici od 03.12.2003. i uplatnicama", te moli da mu odobre ovaj iznos u svrhu plaćanja pričuve za period od zadnjeg plaćanja pa po izračunu unaprijed.

13. U svom iskazu saslušani svjedok OŽ je naveo da je zaposlen u Stano-upravi na poslovima održavanja i da mu je poznato da je mala zgrada u [adresa], tijekom 2012. godine vršila ulaganja u popravke okapnice, fasade, krovišta i sl. Naime, ti radovi da su se odvijali po inicijativi predstavnice stanara gosp. LŽ. U svezi tih radova zgrada da je podigla kredit, pa da se pričuva stanarima da je podignuta za tu zgradu a kako je negativno stanje računa zgrade, visina pričuve da se nije smanjila ni po isteku kredita. To negativno stanje da je upravo posljedica neplaćanja pričuve za stan tuženika. Radove je izvela tvrtka Vrul d.o.o., koja je sklopila ugovor sa suvlasnicima zgrade i radovi da su joj plaćeni s računa zgrade. Nadalje, da nema saznanja da bi se neki radovi izvan tog troškovnika izvodili i da nema saznanja da bi neke radove financirao tuženik. U tom smislu da nema saznanja da bi postojao bilo kakav dogovor između tuženika i upravitelja niti bi on kao zaposlenik upravitelja morao to znati. Nema saznanja da bi bili radovi vršeni 2003., ali iz prakse da mu je poznato da su ranije rađeni radovi na način da su stanari sami podmirivali izvođača, s tim da je tu trebala suglasnost svih suvlasnika, odnosno 51% stanara. Navedeni kredit da je otplaćen.

13.1. Iz iskaza svjedoka OŽ dakle proizlazi da govori o radovima na zgradi iz 2012. god. za koje je zgrada podigla kredit kod Stano-uprave, pa im je zato povećan iznos pričuve. Navodi da je možda tuženik uplatio 9.000 kuna, ali na ime duga za neplaćenu pričuvu jer da se kredit ne može podignuti dok sav dug niej podmiren.

14. Prema nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Anti Beusu dana 1. siječnja 2008. (prvi najraniji datum za koji je dostavljen podataka) postoji preplata u korist tuženika u iznosu od 18.345,96 HRK, pa kada se tom iznosu dodaju iznose koje je tuženik trebao platiti od 1. ožujka 2003. do 1. siječnja 2008. u iznosu od 9.557,24 HRK (58 * 164,78 = 9.557,24 HRK), dobije se iznos od 27.903,20 HRK što je iznos izvršenih radova prema ponudi tvrtke VRUL d.o.o. (list 14. spisa). Da se u 2012. godini iznos visine pričuve nije povećao i to dva puta i to: s 164,78 HRK na 299,60 HRK mjesečno i s 299,60 HRK na 436,56 HRK mjesečno tuženik bi uistinu na temelju obračuna bio oslobođen plaćanja članarine 14. godina i 1. mjesec, sve kako je navedeno u tvrdnjama tuženika.

14.1. Naime, 14 godine je 186 mjeseci pa kad ih pomnožimo sa 164,78 HRK koliko je izvorno 2012. iznosila mjesečna rata pričuve dobijemo 27.683,04 HRK, , a za još' jedan mjesec iznos od 27.847,82 HRK. Dakle, ako su radovi od strane tuženika "Vrul-u" isplaćeni u prosincu 2003. god., onda, da nije došlo do promjene pričuve ne bi trebao tuženik platiti pričuvu sve do 2020. god.

14.2. Dalje se u vještvu utvrđuje da Tablica 2. prikazuje rekonstrukciju knjigovodstvenih kartica za tuženika NŽ od 2003. godine do 2016. godine. Pretpostavke tablice:

Iznosi u redu 1. i redu 2. plaćeni su na temelju uplatnice od 17. srpnja 2003. (list 9. spisa);

Od reda 1. (01.01.2003.) do reda 112. (01.04.2012.) mjesečna pričuva je iznosila 164,78 HRK;

Od reda 113. (01.05.2012.) do reda 118. (01.08.2012.) mjesečna pričuva je iznosila 299,60 HRK;

Od reda 121. (14.09.2012.) pa na dalje mjesečna pričuva je iznosila 436,56 HRK Obzirom da rekonstruirano stanje odgovara stanju na karticama dostavljenim od tužitelja (red 60., 72., 84., 96., 108., 127., 142., 151. tablice 2.) ali i knjižnom zapisu i tvrdnjama tuženika, rekonstrukcija se može prihvatiti kao vjerodostojna. Dodatna ulaganja tuženika kroz 2006. i 2007. godini iznose 20.300,00 HRK i to:

• II faza od 3. veljače 2006. u iznosu od 24.050,00 HRK – tuženikov dio u iznosu od 8.016,67 HRK

• III faza od 30. svibnja 2006. u iznosu od 18.890,00 HRK – tuženikov dio u iznosu od 6.296,67 HRK

• IV faza od 30. rujna 2006. u iznosu od 15.610,00 HRK – tuženikov dio u iznosu od 5.203,33 HRK

• Finalna faza bojanje od 2. siječnja 2007. u iznosu od 2.350,00 HRK – tuženikov dio u iznosu od 783,33 HRK

U Spisu da se ne nalazi vjerodostojna dokumentacije za gore opisane obavljene radove, priloženu dokumentaciju da je sastavio tuženik, za iste nema računa izdanih od izvršitelja radova kao ni dokaz o plaćanjima računa.

14.3. Vještak navodi da knjižni zapis na temelju kojeg je tužitelj odobrio tuženika za plaćene radove izvršitelju iz 2003. godine u iznosu od 27.903,20 HRK evidentiran je u poslovnim knjigama tužitelja 14. ožujka 2006. godine tj. tijekom navodnih dodatnih ulaganja tuženika. Navodi da se radi o zapisu koji je u spisu priložen na listu 69. Zaista, prema tom zapisu od 14.03.2006. god. ispravak06/00001 stoji da se zatvara dugovanje tuženika u iznosu od 147,40 HRK, s napomenom "Stranka imala dogovor sa tehničkom službom i Kastropilom da sama sanira velike nedostatke, puknuća i urušavanja na fasadi, balkoni…Kastropil isto nije proveo kroz knjigovodstvo. Nakon nekoliko reklamacija na stanje duga sa strane DŽ i podneska svih papira, slika i računa..

Vještak zaključuje da je temeljem ovoga tuženiku otpisa cijeli iznos od 27.903,20 HRK, koji se zapravo ne spominje u zapisu o ispravku.

14.4. Na temelju prednje navedenog vještak zaključuje da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u gornjim tablicama, te na temelju rekonstrukcije knjigovodstvenih podataka tužitelja od 2003. godine do 2016. godine, tužitelj da je dogovorio s tuženikom prijeboj pričuve u iznosu od 27.903,20 HRK, u tom razdoblju je tuženik uplatio s osnove pričuve iznos od 5.020,44 HRK, pa ukupan dug tuženika s osnove pričuve na dan 31. prosinca 2016. godine iznosi 9.431,24 HRK, ukoliko nije bilo drugih prijeboja ili uplata u korist pričuve od 1. siječnja 2016. do 31.1 prosinca 2016. godine.

15. Vještak je dakle, uzeo da je izvršen prijeboj pričuve u iznosu od 27.903,20 HRK sa tolikim ulaganjem tuženika, odnosno iznosom kojeg bi tuženik za ulaganja u zgradu isplatio firmi "Vrul" d.o.o. , iako, uzgred rečeno, nije na vještaku da utvrđuje je li ili ne izvršen prijeboj u pravnom smislu.

15.1. Ipak i unatoč tome što smatra da je izvršen prijeboj potraživanja do visine od 27.903,20 HRK vještak zaključuje da dug tuženika prema tužitelju na dan

31.12.2016. god. iznosi 9.431,24 HRK

15.2. Dopunski saslušan vještak Ante Beus je naveo da je kod davanja nalaza i mišljenja koristio dokumentaciju koja je u spisu i koju je dobio od tužitelja a za koju da drži da je vjerodostojna jer odgovara knjigovodstvenom zapisu. Međutim, iznos od 9.227,68 kuna koje je tuženik još uplatio na ime izvedenih radova, da na uplatnici stoji da je plaćen dug, a u tom trenutku u knjigovodstvenoj dokumentaciji stoji da postoji pretplata. Iznos od 27.903,20 kuna da je knjižen na ime pretplate, ali da se ne može očitovati je li se pretplata koristila za plaćanje troškova radova. Međutim, da je točno da iz dopisa od 8. prosinca 2003. proizlazi da je iznos od 27.903,20 kuna vrijednost drugog dijela radova. Međutim, da mora napomenuti da ako uzme izračun koji se nalazi u spisu od tuženika do kojeg razdoblja ne bi trebao plaćati obveze po pričuvi i ako se pretpostavi da se pričuva nije mijenjala u tim razdobljima iznos od 27.000,00 kuna da bi odgovarao upravo tom razdoblju. Razdoblje oslobođenja od pričuve da se smanjilo radi toga jer je tužitelj dva puta povećao iznos mjesečne pričuve. Svoj nalaz i mišljenje da je izvršio na temelju dokumentacije u spisu, na uplatnici na koju se tuženik poziva od 9.226,68 kuna plaćene na blagajne tužitelja 17. srpnja 2003. da se navodi svrha doznake dug pričuve, a ne za izvršene radove. Cijeli nalaz da je dan na temelju rekonstrukcije jer tužitelj da nije dostavio svu dokumentaciju glede spornog odnosa.

15.3. Nakon tako danog nalaza i mišljenja stranke nisu imale daljnjih primjedbi.

16. Sada treba uočiti da se potraživanje u ovom predmetu odnosu na cijelu 2016. godinu, da je vještak utvrdio da da dug tuženika prema tužitelju na dan 31.12.2016. god. iznosi 9.431,24 HRK da tužitelj za cijelu 2016. god. po mjesecima potražuje iznos manji od toga, odnosno 5.238,72 kune, odnosno 12 x 436,56 kuna, da čak i da se uzme da je izvršen prijeboj iznosa od 27.903,20 kuna, uslijed povećanja pričuve u 2012. god. sa početnih 164,78 HRK na konačnih 436,56 smanjeno je vrijeme kroz koje bi iznos od 27.903,20 HRK "pokrivao" tuženikova dugovanja odnosno obveze uplate pričuve. Tako bi zapravo već prije 01.01.2016. god. tuženik na ime pričuve bio dužan platiti veći iznos od 27.903,20 (negdje oko 35.000 HRK), te bi dalje bio dužan plaćati dospjele iznose pričuve.

17. U odnosu na dodatna ulaganja tuženika kroz 2006. i 2007. godinu koja po vještaku iznose 20.300,00 HRK, kako već i sam vještak u nalazu i mišljenju navodi u spisu se ne nalazi vjerodostojna dokumentacije za opisane obavljene radove, priloženu dokumentaciju je sastavio tuženik, za iste nema računa izdanih od izvršitelja radova kao ni dokaz o plaćanjima računa. Dakle, za ovaj iznos ne postoji niti dokaz o izvršenom prijeboju tražbina, niti o suglasnosti svih suvlasnika zgrade, odnosno 51% suvlasnika po suvlasničkim udjelima.

18. u pogledu sporne uplatnice od 17. srpnja 2003. koju je uplatu tuženik izvršio na blagajnu Stano – uprave, na iznos od 9.226,68 kuna, kako je vještak utvrdio navodi se svrha doznake dug pričuve, a ne za izvršene radove, pa je očito da ju nije uzeo u obzir kod vještačenja. Kako je uplatnica od 17. srpnja 2003., a uplate tuženika učinjene firmi "Vrul" d.o.o. datiraju iz listopada i studenog, te se zaključno u prosincu potvrđuje da je tuženik " R" uplatio iznos iz troškovnika (uz napomenu da se ne zna kojeg je datuma izrađen troškovnik i kada je raspisan natječaj za ponude radova na zgradi) sud smatra da se iznos od 9.226,68 kuna zaista odnosi na razdoblje ranijeg dugovanja, dakle prije srpnja 2003. god. i prije radova od strane firme "Vrul" d.o.o., pa ih nije ni trebalo uzimati u eventualnu kalkulaciju prilikom izračuna mogućeg prijeboja. Dakle, sud smatra da taj iznos nije trebalo uračunati u pričuvu koju je tuženik podmirio plaćanjem izvedenih radova još i stoga što je radove tuženik plaćao direktno firmi "Vrul", a ne preko blagajne Stano-uprave, što proizlazi iz u spisu dostavljenih uplatnica (na listu 79-82) i izjave ŠŽ od 03.12.2003.

19. Slijedom navedenog iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Pri tome sud je mišljenja da je irelevantno je li za iznos od 27.903,20 kuna izvršen ili ne prijeboj, jer po vještvu ako je izvršen, obzirom na povećanje pričuve smanjio se rok u kojem je trebalo prebijati iznose sa potraživanjem tužitelja, a ako nije, tužitelju ovom postupku niti ne traži taj iznos već iznose pričuve za 2016. god., do koje bi se svakako potraživanja tužitelja kompenzirala sa mogućim potraživanjem tuženika.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

20.1. Tužitelju su priznati troškovi za : sastav prijedloga za ovrhu u visini 75 bodova, za zastupanje na ročištima od 02.06.2020., 15.07.2020.,15.10.2020., 26.01.2021., 17.06.2021., 09.11.2021., 12.11.2024., 10.02.,2025., te 10.09.2025. sve po 75 bodova, za sastav podnesaka od 28.02.2020., 25.05.2020., 03.12.2020. i 25.05.2021. po 75 bodova ( Tbr. 8. st. 1.) , za sastav podnesaka od 21.10.2021. i 25.02.2025. kao ostale obrazložene podneske temeljem Tbr. 8. st. 3. koja propisuje da izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova priznato je tužitelju ukupno 75 bodova, za sastav neobrazloženog podneska od 03.06.2024. temeljem Tbr.8.t.4. priznato mu je 25% nagrade, dakle 18,75 bodova, a za sastav žalbe od 21.12.2021. po Tbr. 10. t. 1. priznato mu je 93,5 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu presude15.12.2021. po Tbr. 9.t.3 priznato mu je 37,5 bodova ( 50% nagrade) . Tužitelju nije priznato zastupanje na ročištima od 12.03.2020. i 09.02.2021. koje je popisao, a koja nisu održana ,kao ni sastav podneska od 21.03.2022. kojim dostavlja doka z o uplati pristojbe žalbe jer isti nije bio nužan za vođenje postupka.

20.1. Tužitelju je dakle priznato ukupno 1049,75 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 2.099,50 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 524,87eura, te uvećano za plaćene pristojbe presude u iznosu od 26,54 Eura i pristojbe žalbe u iznosu od 59,03 Eura, tako da je ukupno priznato 2.709,94 Eura.

20.2. Tužitelju nisu zasebno priznati troškovi ovršnog postupka. Naime, za navesti je da ovršni i parnični postupak u konkretnom slučaju nisu dva zasebna postupka, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta, prerastao u parnični postupak. Ovo proizlazi i iz odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 1312/20; dalje: OZ), kojom je propisano da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga. Naime, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u širem smislu u sebi sadrži dvije odluke – platni nalog i na tom nalogu utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu, budući je ovrha određena pod rezolutivnim uvjetom da ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi koje ima značaj platnog naloga. Ako prigovor bude podnesen, a što je ovdje slučaj, time je ispunjen rezolutivni uvjet i određena ovrha se mora staviti izvan snage. Nadalje, iz odredbe čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP proizlazi da platni nalog u takvom postupku zamjenjuje tužbu. Dakle, u pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za troškove ovršnog postupka koji u sebi obuhvaćaju i sastav ovršnog prijedloga koji se priznaje sada kao parnični trošak, a ujedno u popisu troška tužitelj nije specificirao na koje se to troškove ovršnog postupka odnosi iznos od popisanih 113,64 Eura.

20.3. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split,17. listopada 2025. godine

S U T K I NJ A

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženiku