REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-186/2019-100

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Marić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marić & Kolar Marić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupaju punomoćnik Ruđer Anić i drugi odvjetnici iz Anić i partneri odvjetničkog društva j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. listopada 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849 da tužitelju UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 18.456,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 17.804,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. lipnja 2016. do isplate.

III Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849 da tužitelju UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 3.365,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. lipnja 2016. podnio tužbu u kojoj navodi da je kao biciklist sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila 24. kolovoza 2012. u Biogradu, u Ulici Franje Tuđmana i da je za nju odgovoran ĆM koji je upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka]. Kako je to vozilo u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je u prometnoj nesreći teško ozlijeđen. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj je potraživao naknadu neimovinske štete u iznosu od 352.000,00 kn i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 24. travnja 2025. tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 eura i imovinske štete u iznosu od 1.260,00 eura tj. ukupno 36.260,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali u cijelosti osporava odgovornost ističući da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Ističe i prigovor zastare i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. U podnesku od 23. svibnja 2025. navodi da se ne protivi smanjenju tužbenog zahtjeva na 36.260,00 eura, no potražuje naknadu parničnog troška za taj povučeni dio tužbe.

3. Sud je pročitao i pregledao isprave u spisu i to: zapisnik o očevidu (listovi 7- 12), situacijski plan (list 13), presudu Prekršajnog suda u Zadru poslovni broj Pp 9 P- 7992/2012 (listovi 14-19), medicinsku dokumentaciju (listovi 20-54, 200-202, str. 212-229, 256-291), potvrdu o mirovini (list 64), dopis Centra za socijalnu skrb Benkovac (list 65), presliku spisa Prekršajnog suda u Zadru (listovi 67-117), zdravstveni karton (listovi 122-136). Saslušani su tužitelj i svjedoci IM i BM. Putem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru zamolbeno je proveden očevid s rekonstrukcijom uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za promet Daniela Sikirića koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (listovi 160- 173) i dodatno se pisano očitovao na prigovore tuženika (listovi 177, 178 i str. 315- 317, 377, 378). Pročitan je zapisnik o saslušanju svjedoka ĆM zamolbeno pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru (list 186). Provedeno je i medicinsko vještačenje u okviru kojeg su pisane nalaze i mišljenje napravili stalni sudski vještaci: oftalmolog prof. dr. sc. Branimir Cerovski (listovi 195, 196), otorinolaringolog prim. dr. sc. Jelena Kovačić, dr. med. (listovi 198, 199), neurokirurg prof. dr. sc. prim. Vili Beroš i psihijatar prim. Gordan Makarić, dr. med. (str. 239-243). Vještak Makarić se dodatno pisano očitovao (str. 297-302) kao i dr. Beroš (str. 325). Na ročištu 2. travnja 2025. vještaci Cerovski, Kovačić i Makarić su se očitovali na prigovore tuženika i dali su objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja. Dodatno je provedeno i medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za epileptologiju prof. dr. sc. prim. Snježani Miškov koja je izradila pisani nalaz i mišljenje (str. 341-345)

4. Sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje koje je na traženje tuženika izradio prometni vještak Mile Klanac (listovi 1338-151) jer se ne radi o vještačenju koje je odredio sud u ovom postupku i jer se tužitelj protivio da se taj nalaz i mišljenje koristi kao dokaz. Nije provedeno kombinirano sudsko-medicinsko i prometno vještačenje jer je tuženik u odgovoru na tužbu predlagao da se taj dokaz provede radi utvrđenja kretanja tužitelja, što je u međuvremenu utvrđeno prometnim vještačenjem, a tek je u fazi glavne rasprave, u podnesku od 9. svibnja 2025. predložio da se to kombinirano vještačenje provede kako bi se utvrdilo koje bi ozljede eventualno bile izbjegnute da je tužitelj u trenutku sudara nosio zaštitnu kacigu, a nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 299 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) da se prihvati taj dokaz na novu okolnost.

5. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija i da se dogodio štetni događaj. Sporni su odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara.

7. Nije sporno da su u štetnom događaju sudjelovali tužitelj kao vozač bicikla i svjedok ĆM kao vozač osobnog vozila Volkswagen Polo registracijskih oznaka [registarska oznaka] i da se prometna nesreća dogodila u Biogradu na Moru, na raskrižju Ulice Franje Tuđmana i Ulice Ruđera Boškovića.

8. Sporno je u kojem se smjeru kretao tužitelj na biciklu jer je u situacijskom planu (list 13) ucrtano da se kretao po kolniku Ulice Franje Tuđmana od sjevera prema jugu i da je skretao ulijevo u Ulicu Ruđera Boškovića dok tužitelj tvrdi da se on kretao po nogostupu u smjeru sjevera.

9. U prekršajnom postupku koji je vođen na Prekršajnom sudu u Zadru tužitelj je presudom poslovni broj Pp 9 P-7992/2012 od 25. ožujka 2014. koje je postala pravomoćna 19. travnja 2014. (listovi 14-19) oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 57 st. 7 u vezi s čl. 293 st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11 – dalje: ZSPC) tako što bi, krećući se iz smjera sjevera prema jugu, prilikom skretanja u lijevo iz Ulice Franje Tuđmana na raskrižju s Ulicom Ruđera Boškovića oduzeo prednost prolaska osobnom vozilu kojim je upravljao ĆM i tako izazvao predmetnu prometnu nesreću. U parničnom postupku sud nije vezan oslobađajućom prekršajnom presudom i građanska odgovornost je šira od prekršajne pa je kako bi utvrdio odgovornost za nastanak štetnog događaja sud saslušao tužitelja, svjedoke, proveo očevid i prometno vještačenje i pregledao dokumentaciju iz prekršajnog spisa.

10. Tužitelj je iskazao da je tog dana na biciklu izašao iz sporedne ulice na nogostup glavne ulice i da se kretao u smjeru sjevera. Ta glavna ulica je omeđena borovima pa je on, kad je došao do pješačkog prijelaza stao s biciklom na rub ceste kraj pješačkog prijelaza i kako je kolona vozila sa sjeverne strane stajala radi njegovog prelaska, on je počeo biciklom prelaziti cestu i nakon što je prešao na drugi prometni trak više se ne sjeća što se dogodilo i naveo je da je došao svijesti tek u bolnici. Dodao je da nije nosio zaštitnu kacigu i da se uopće ne sjeća vozila koje ga je udarilo. Istaknuo je da u skici mjesta prometne nesreće nije ucrtan pješački prijelaz kojeg je on prelazio biciklom i da nije vidljiv na fotografijama policije i smatra da je policajac koji je fotografirao stajao na tom pješačkom prijelazu dok je fotografirao.

11. Na očevidu je tužitelj dodao da je, kad je došao do pješačkog prijelaza i zaustavio bicikl, pogledao lijevo i desno i da je s lijeve strane bila kolona vozila koja je stala da ga propusti dok s desne strane nije bilo nikoga. Tada je krenuo biciklom preko pješačkog prijelaza, nekoliko puta je pedalirao i na suprotnoj, jugoistočnoj traci je došlo do naleta osobnog vozila VW na njega i njegov bicikl.

12. Svjedok IM je iskazao da je on tog dana išao pješice po nogostupu s desne strane Ulice Franje Tuđmana u Biogradu iz smjera centra grada prema polju i da kad je on došao do pješačkog prijelaza, na tužitelja, koji je tada na biciklu išao po pješačkom prijelazu preko ceste, naišlo je vozilo koje se kretalo iz smjera centra grada i bez zaustavljanja je udarilo u stražnji kotač tužiteljevog bicikla i nastavilo je vožnju bez zaustavljanja. Tužitelj je tada pao na kolnik uz rubnik nogostupa, a kad su ljudi počeli vikati da je ubio čovjeka, vozač tog vozila je zaustavio svoje vozilo nešto dalje od mjesta nesreće. Dodao je da se sjeća da se tužitelj kretao po lijevom nogostupu u istom smjeru kao i on i da je počeo prelaziti preko pješačkog prijelaza u svoju desnu stranu tako što je vozio bicikl preko tog prijelaza. Naveo je i da su tada na cesti bila i druga vozila koja su se kretala iz suprotnog smjera i koja su se zaustavila kako bi propustili biciklista. Svjedok je rekao da je mjesto naleta bilo oko 6 ili 7 metara ispred njega i nakon udara je bicikl odbačen prema naprijed. Iskazao je i da je došla policija, no njega nisu pitali ništa o toj nesreći i dodao je da u situacijskom planu u spisu nije označen pješački prijelaz koji se nalazi neposredno prije Ulice Ruđera Boškovića. Naveo je da on inače ne poznaje tužitelja i da je tužitelju netko majicom zamotao glavu jer je krvario i misli da je to bio svjedok BM.

13. Svjedok BM je u svojem iskazu naveo da se on kretao iz smjera sjevera prema centru Biograda i da je njegovo vozilo bilo drugo u koloni koja je propuštala biciklista na kojeg je naletio automobil. Tužitelj se prije toga kretao biciklom po nogostupu sa svjedokove desne strane u smjeru prema svjedoku i potom je krenuo lijevo preko pješačkog prijelaza cijelo vrijeme vozeći bicikl. Iskazao je i da je automobil udario prednjim krajem u desni kraj zadnjeg kotača bicikla, da je tada odbačen na vjetrobransko staklo vozila i da je tužitelj tijelom preletio preko cijelog tog vozila. Naveo je da se vozač tog vozila nije ni zaustavio, da je tužitelj bio bez svijesti i da mu je on svojom majicom pritisnuo ranu. Dodao je i da je bilo dosta svjedoka koji su sve to vidjeli i počeli vikati i da je, kad je došla policija, pitao policajca kojeg inače pozna treba li dati izjavu, a on mu je odgovorio da ne treba i da će ga zvati ako bude trebalo. Svjedok je naveo i da je u trenutku udara automobila tužitelj na biciklu već počeo skretati u obližnju ulicu sa svjedokove lijeve strane. I on je naveo da na situacijskom planu nije ucrtan pješački prijelaz na kojem je došlo do udara i da se on nalazi u području koje je označeno točkom B.

14. Svjedok ĆM je iskazao da se on kretao iz središta Biograda, iz smjera juga prema sjeveru po glavnoj prometnici u koloni vozila brzinom od oko 20 do 30 km/h jer je već bila gužva zbog turističke sezone. Iz suprotnog smjera se također kretala kolona vozila i iz tog smjera je na njega naletio tužitelj koji se na biciklu kretao po kolniku glavne prometnice i to na dijelu na kojem je puna crta te je lupio u prednji lijevi dio njegovog automobila pa je odbačen na poklopac njegovog motora i vjetrobransko staklo koje je slomio. Naveo je da je tada odmah zakočio i da je tužitelj kad je on stao pao s njegovog vozila na kolnik, a netko od ljudi koji su vidjeli prometnu nesreću je pozvao policiju i hitnu pomoć. On nije vidio da je tužitelj izgubio svijest ni da je krvario i naveo je da je tužitelj otišao s hitnom pomoći na njihovo nagovaranje te da se sam podigao i hodao do vozila hitne pomoći. Ovaj svjedok je naveo i da nije kočio neposredno prije prometne nesreće jer je tužitelja uočio tek kad je udario u njegovo vozilo i tad je zakočio. Kad je uočio biciklista svjedok se nalazio na svojoj strani kolnika, bliže desnoj strani jer uvijek tako vozi, a misli da je smjer kretanja biciklista tada bio biše dijagonalan nego pravocrtan jer je imao osjećaj da je s prometnice htio skrenuti lijevo i zato što je na njegovo vozilo pao više na svoju desnu stranu.

15. Prometni vještak Daniel Sikirić je sudjelovao na očevidu i nakon toga je izradio pisani nalaz i mišljenje. Vještak je potvrdio da u situacijskom planu nije ucrtan pješački prijelaz preko kolnika Ulice Franje Tuđmana pa je napravio novu skicu lica mjesta (list 162). U svojem nalazu i mišljenju vještak je naveo da tužitelj nije krenuo biciklom prijeći sa zapadne na istočnu stranu kolnika Ulice Franje Tuđmana preko pješačkog prijelaza, već da je imao namjeru uključiti se na istočnu kolničku traku Ulice Franje Tuđmana, a nakon toga najvjerojatnije i skrenuti u desno u Ulicu Ruđera Boškovića, a tu radnju uključenja na kolnik je započeo približno po sredini pješačkog prijelaza. Istovremeno se Ulicom Franje Tuđmana iz smjera juga prema sjeveru kretao osobni automobil VW Polo kojim je upravljao ĆM, svojom desnom stranom kolnika brzinom koja nije bila veća od 47 km/h. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka tužitelj je oko 2,83 s prije naleta, nakon što se prema svom iskazu prethodno zaustavio ispred zapadnog ruba kolnika, započeo radnju uključenja na kolnik Ulice Franje Tuđmana. U toj radnji tužitelj je skretao u lijevo s namjerom nastavka vožnje istočnim prometnim trakom te prometnice s koje je onda namjeravao skrenuti u desno prema Ulici Ruđera Boškovića. Vještak dalje navodi da se u trenutku kad je tužitelj počeo radnju uključenja osobni automobil VW Polo nalazio na oko 36,7 m južno od mjesta naleta. Kako se radi o potpuno ravnom dijelu prometnice, iz prometnog vještačenja proizlazi da je tužitelj neposredno prije poduzimanja radnje uključenja imao tehničke mogućnosti pravovremenog uočavanja nailazećeg osobnog vozila pa da je odustao od radnje uključenja i propustio to vozilo da prođe istočnom stranom kolnika, time bi bila izbjegnuta ova prometna nesreća. Svjedok ĆM bi poduzimanjem forsirane radnje kočenja svoje vozilo zaustavio na putu od oko 23,3 m što znači da je i on imao tehničke mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće i to tako da je pravovremeno uočio uključenje tužitelja na prometnicu i poduzeo radnju kočenja kojom bi se zaustavio do mjesta naleta. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi i da je do naleta osobnog automobila VW Polo na tužitelja i njegov bicikl došlo na istočnoj strani kolnika Ulice Franje Tuđmana i da se u trenutku naleta tužitelj biciklom kretao brzinom od oko 15 km/h. Iz oštećenja na vozilima proizlazi da je do primarnog kontakta došlo naletom prednjeg krajnje lijevog dijela osobnog automobila na stražnji kotač bicikla, a pritom je tužitelj tom vozilu bio okrenut stražnjom i desnom stranom tijela tj. bio je u međupoložaju između desnog bočnog i stražnjeg položaja.

16. U dopuni od 9. studenog 2018. (listovi 177, 178) vještak se očitovao o dinamici nastanka štetnog događaja u slučaju da se tužitelj nije zaustavio na biciklu ispred zapadnog ruba kolnika Ulice Franje Tuđmana. Naveo je da bi tada tužitelj prelazak preko ruba kolnika mogao obaviti u laganoj vožnji jer je prethodno s nogostupa morao skrenuti u desno što bi odgovaralo brzini od 9 km/h, a nakon toga bi mogao ubrzavati bicikl te je do mjesta sudara mogao postići brzinu od oko 15 km/h. U tom slučaju od trenutka prelaska bicikla preko zapadnog ruba kolnika do mjesta sudara proteklo bi oko 1,77 s, a 1,77 s prije sudara osobni automobil bi se nalazio na oko 23 m od mjesta sudara. Svjedok ĆM tada ne bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo do mjesta sudara, nego bi se ono zaustavilo oko 0,3 m iza mjesta sudara (23,3-23=0,3), no u dodatnom vremenu koje bi proizašlo zbog kočenja vozila tužitelj bi uspio prijeći dodatni put pa ga vozilo ne bi zahvatilo. Vještak je utvrdio da bi ĆM pravovremeno poduzetom radnjom kočenja izbjegao nalet na tužitelja pri svim brzinama kretanja njegovog vozila do 48 km/h i zaključio je da bi i da se tužitelj na biciklu nije zaustavio prije početka pješačkog prijelaza, ĆM i tada izbjegao nalet na tužitelja da je pravovremeno kočio.

17. U očitovanju od 17. svibnja 2022. (str. 315-317) prometni vještak je iscrpno odgovorio na prigovore tuženika vezano za izračun i pojasnio je da se analiza kretanja osobnog vozila i bicikla može raditi samo na temelju tehnički prihvatljivih parametara. Pojasnio je da tehničkim putem nije moguće pouzdano utvrditi je li tužitelj prije uključivanja na kolnik bio zaustavljen ispred zapadnog ruba kolnika ili nije pa je zato u pisanom nalazu i mišljenju dana prostorno-vremenska analiza koja polazi od toga da je tužitelj na biciklu bio zaustavljen, a u dopuni od 9. studenog 2018. je dana ta analiza bez zaustavljanja. Vještak je naveo i da tehnički nije prihvatljivo zaključiti da se tužitelj tijekom cijelog puta kretanja po kolniku kretao brzinom od 15 km/h jer, pod pretpostavkom da se nije zaustavio prije ulaska na kolnik, on je morao znatno zakrenuti volan bicikla da bi s nogostupa prešao na kolnik, a takav manevar je mogao izvesti tek pod uvjetom da se kretao sporo zato što bi pri brzini kretanja od oko 15 km/h došlo do destabilizacije i prevrtanja bicikla.

18. U očitovanju od 18. travnja 2025. prometni vještak je uzeo u obzir i iskaz svjedoka ĆM i naveo je da bi, da se prometna nesreća dogodila u skladu s njegovim iskazom, tada u sudaru došlo do primarnog kontakta prednjeg dijela bicikla (prednji kotač i vilica) i prednjeg čeonog dijela osobnog automobila pa bi trebalo očekivati udarna oštećenja na prednjem kotaču i vilici bicikla koja nisu nastala. Prema fotografijama s očevida prometne nesreće došlo je do savijanja stražnjeg kotača bicikla što je jedino moglo biti posljedica djelovanja sudarne sile dok prednji kotač i vilica bicikla nisu deformirani. Vještak je stoga zaključio s velikom sigurnošću da štetni događaj nije mogao nastati na način kako to iskazuje svjedok ĆM i njegov iskaz se ne može smatrati tehnički prihvatljivim.

19. Sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni savjesno, objektivno i u skladu s pravilima struke na temelju dokumentacije u spisu i mjerenja koje je vještak izvršio na očevidu, a vještak se iscrpno očitovao o svim prigovorima tuženika i time ih u cijelosti otklonio. Sud stoga nije provodio novo prometno vještačenje koje je predložio tuženik.

20. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud nije prihvatio iskaz svjedoka ĆM jer je protivan dokumentaciji policijskog očevida i u suprotnosti je s iskazima tužitelja i svjedoka SM i BM i u odnosu na nastanak štetnog događaja i na to je li tužitelj nakon njega bio pri svijesti ili ne. Sud ovu dvojicu svjedoka smatra svjedocima očevicima iako nisu navedeni u zapisniku o očevidu jer nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, a okolnost da je situacijski plan nacrtan manjkavo (bez pješačkog prijelaza) upućuje na to da je u postupanju policije na očevidu nakon prometne nesreće bilo propusta pa je i nenavođenje imena svjedoka očevidaca jedan od njih. Na temelju iskaza svjedoka SM i BM, koje je sud u cijelosti prihvatio jer su iskazivali životno i logično, sud nije prihvatio navod iz tužiteljeva iskaza da je prije prelaska s nogostupa na pješački prijelaz zaustavio svoj bicikl već je utvrdio da je tužitelj nastavio voziti bicikl krećući se s nogostupa na pješački prijelaz.

21. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio tako što je osobni automobil VW Polo kojim je upravljao ĆM svojim prednjim krajnjim lijevim dijelom naletio na stražnji kotač bicikla kojim je upravljao tužitelj na istočnoj strani kolnika Ulice Franje Tuđmana i da se u trenutku naleta tužitelj biciklom kretao brzinom od oko 15 km/h, a osobno vozilo brzinom koja nije bila veća od 47 km/h i tužitelj je tada tom vozilu bio okrenut stražnjom i desnom stranom tijela tj. bio je u međupoložaju između desnog bočnog i stražnjeg položaja. U odnosu na mogućnost izbjegavanja nastanka štetnog događaja utvrđeno je da se štetni događaj ne bi dogodio da je tužitelj odustao od radnje uključenja i da je propustio vozilo svjedoka ĆM da prođe istočnom stranom kolnika jer se radi o potpuno ravnom dijelu prometnice pa je tužitelj neposredno prije poduzimanja radnje uključenja imao tehničke mogućnosti pravovremeno uočiti nailazeće osobno vozilo dok je svjedok ĆM mogao pravovremeno poduzetom radnjom kočenja izbjeći nalet na tužitelja pri svim brzinama kretanja njegovog vozila do 48 km/h pa i pri brzini od 47 km/h kojom se kretao ovaj svjedok.

22. Uzimajući u obzir da se ĆM kretao brzinom koja je manja od općeg ograničenja brzine u naseljenom mjestu (50 km/h) i koja je bila primjerena uvjetima na cesti jer je vrijeme bilo vedro, a kolnik suh, kako je to navedeno u zapisniku o očevidu, zatim da je tužitelj postupao protivno čl. 112 st. 7 ZSPC-a jer je prije stupanja na obilježeni pješački prijelaz bio dužan zaustaviti bicikl i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika ceste što on nije učinio te da su oboje imali podjednake mogućnosti izbjegavanja nastanka štetnog događaja jer je ĆM pravovremenim kočenjem mogao izbjeći nalet na tužitelja dok je tužitelj mogao odustati od svoje radnje uključenja na kolnik Ulice Franje Tuđmana i propustiti vozilo ĆM, s tim da je ĆM upravljao motornim vozilom koje se smatra opasnom stvari dok bicikl kojim je upravljao tužitelj to nije, sud smatra da su za nastanak ovog štetnog događaja odgovorni tužitelj u omjeru od 40 % i svjedok ĆM u omjeru od 60 %. Nije sporno da tužitelj nije nosio zaštitnu kacigu dok je vozio bicikl, no on time nije počinio nikakav prekršaj jer prema čl. 114 st. 1 ZSPC-a zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje na cesti moraju nositi vozači bicikla mlađi od 16 godina, a tužitelj je u vrijeme štetnog događaja imao gotovo 37 godina (rođen 1975.). Je li nenošenje zaštitne kacige ikako utjecalo na ozljede koje je tužitelj pretrpio nije ocjenjivano u ovom postupku jer je tuženik dokaz na tu okolnost predložio tek u fazi glavne rasprave pa ga sud nije prihvatio.

23. Kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje. To vještačenje su proveli stalni sudski vještaci za medicinu oftalmolog prof. dr. sc. Branimir Cerovski i otorinolaringolog prim. mr. sc. Jelena Kovačić dr. med. koji su dali ocjenu smanjenja životne aktivnosti vezano za njihovu specijalnost te neurokirurg prof. dr. sc. prim. Vili Beroš i psihijatar prim. Gordan Makarić, dr. med. koji su ocijenili strah, bolove, naruženje, potrebu za tuđom pomoći i njegom te smanjenje životne aktivnosti s neurokirurškog i psihijatrijskog aspekta. U skladu s uputom vještaka neurokirurga u odnosu na ocjenu postojanja epilepsije i njenih posljedica nalaz i mišljenje je izradila i stalna sudska vještakinja za neurologiju i epileptologiju prof. dr. sc. prim. Snježana Miškov. Ona je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj pretrpio težu kraniocerebralnu ozljedu i da klinička slika, tijek bolesti i napadaji poremećaja svijesti upućuju na razvoj posttraumatske epilepsije kao posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju, no za potvrdu dijagnoze epilepsije uz pojavu karakterističnih napada potrebna je i EEG potvrda (pojava za epilepsiju specifičnih elektrokortikalnih grafolemneta koji se registriraju na EEG-u), a kod tužitelja epilepsija nije potvrđena EEG snimanjem nakon pojave napadaja. Iz navedenog proizlazi da nije dokazano da je tužitelj u štetnom događaju zadobio i epilepsiju.

24. Vještačenjem vještaka Cerovskog, Kovačić, Beroš i Makarić utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac u meki oglavak, prijelom kostiju lubanje, nagnječenje moždanog tkiva frontalne i sljepoočne regije lijevo, krvarenje u subarahnoidalni prostor i prijelom lijeve palčane kosti. Nakon provedenog vještačenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice teške kraniocerebralne ozljede u obliku psihoorganskog sindroma, a zaostale su i trajne posljedice prijeloma distalnog dijela lijeve palčane kosti dok se inicijalno prisutna blaga hemipareza lijeve strane povukla tijekom liječenja. Na psihičkom planu tužitelj je kao posljedicu teške kraniocerebralne ozljede razvio simptomatiku organskog poremećaja raspoloženja uz pogoršanje simptomatike ratnog PTSP-a. Opisane posljedice trajno smanjuju tužiteljevu životnu aktivnost za oko 26 do 28 % s neurološkog stajališta i za 15 % s psihijatrijskog stajališta što je objedinjeno na 36 do 38 %. S oftalmološkog stajališta tužitelj trpi trajne posljedice koje smanjuju njegovu životnu aktivnost za 4 do 5 % i očituju se u oštećenju vidne funkcije zbog kojeg mu je vid manje jasan i slabije vidi sa strane što proizlazi iz testiranja vidnog polja. Iz nalaza i mišljenja dr. Kovačić proizlazi da je u zbog frakture temporalne kosti s krvarenjem iz lijevog uha kod tužitelja došlo do progresije zamjedbenog oštećenja sluha koja je uzrokovala poteškoće u svakodnevnoj komunikaciji što trajno smanjuje njegovu životnu aktivnost za 4 do 5 %. Na ročištu 2. travnja 2025. vještaci Cerovski, Kovačić i Makarić su dali objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja od ukupno 45 %. Ova ocjena je dana bez vještaka Beroša uz suglasnost punomoćnika stranaka jer je njegova ocjena već usuglašena s ocjenom vještaka Makarića u pisanom nalazu i mišljenju.

25. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je i da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta i remitentnog karaktera 5 dana, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera 18 dana, a nakon toga je trpio bolove manjeg intenziteta još 3 mjeseca. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj nije trpio primarni strah te da je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio umjereni do jaki oscilirajući strah od ukupno 3 dana, a nakon toga je trpio umjereni oscilirajući strah do ukupno 4 tjedna. Kasnije je trpio slabiji oscilirajući strah od ukupno 12 tjedna, a tužitelj povremeno trpi kasni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Kod tužitelja je zaostao niže položeni desni usni kut koji predstavlja naruženje blagog stupnja. Vještačenjem je utvrđeno i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba i to po 4 sata dnevno tijekom 4 tjedna i nakon toga po 2,5 sata dnevno tijekom idućih 8 tjedana.

26. Povodom prigovora tuženika vještaci Cerovski, Kovačić i Makarić su se dodatno očitovali na ročištu 2. travnja 2025. Vještak Cerovski je pojasnio da ocjena trajnih posljedica s oftalmološkog motrišta nije dana u vezi s postojanjem dvoslika jer su se one povukle tijekom liječenja, ali su zaostale posljedice oštećenja periferije vidnog polja. Naveo je i da kod tužitelja nije upitna uzročno-posljedična veza oftalmoloških poteškoća sa štetnim događajem i objasnio je da se oštećenje perifernog vidnog polja u praksi ni ne testira prije proteka 4 do 6 tjedana od ozljeđivanja i da se ranije ni ne evidentira jer se radi o kasnim posljedicama kranijalnih ozljeda. Dr. Kovačić je navela da je fraktura temporalne kosti s krvarenjem u lijevo uho uzrokovala pogoršanje sluha s pojavom šuma u lijevom uhu što je verificirano audiološkom obradom nakon ozljeđivanja. Na kontrolnoj audiološkoj obradi 2014. i na onoj koje je obavljena tijekom vještačkog pregleda 2020. potvrđeno je to pogoršanje sluha s binauralnim gubitkom sluha po FS od 34,2 %, a da je to pogoršanje vezano s ozljedom temporalne kosti proizlazi iz karaktera povrede, tijeka liječenja, anamnestičkih podataka i nalaza audiološke obrade. Dodala je da je kod tužitelja prije štetnog događaja prilikom sistematskog pregleda napravljena audiološka obrada koja je pokazala oštećenje u visokim frekvencijama s minimalnim oštećenjima od 15,7 % po FS što je bilo bitno isključivo zbog toga što se kod tužitelja radilo o poslu za koji je bio potreban izvanredan sluh. Pet godina nakon te provjere sluha i to nakon štetnog događaja dolazi do pogoršanja od gotovo 20 % koje nije očekivano ni s obzirom na tužiteljevu dob ni na vremenski razmak. Dr. Makarić je u dopuni svog nalaza i mišljenja od 12. veljače 2022. (str. 297-302) analizirao tužiteljevu psihijatrijsku dokumentaciju koja se odnosi na njegovo liječenje prije štetnog događaja i u toj dopuni kao i na ročištu 2. travnja 2025. je naveo da je već u svom pisanom nalazu i mišljenju uzeo u obzir tužiteljevo psihijatrijsko liječenje i psihičke tegobe prije štetnog događaja i da one kao ni psihijatrijska dokumentacija tužitelja od razdoblja prije štetnog događaja ne utječu na njegovu ocjenu kvalifikatornih okolnosti s psihijatrijskog stajališta koja se odnosi isključivo na štetni događaj.

27. Sud je nalaze i mišljenja svih medicinskih vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni savjesno, objektivno i u skladu s pravilima struke na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, uvida u zdravstveni karton i pregleda tužitelja, a vještaci Cerovski, Kovačić i Makarić su se očitovali na sve prigovore tuženika i u cijelosti su ih otklonili.

28. Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, osnovan je njegov zahtjev za isplatu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO). Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužitelj pretrpio sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, nastalo naruženje, tužiteljevu životnu dob (rođen 1975.), cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Sud je tako u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da tužitelju s obzirom na navedene okolnosti za povredu prava osobnosti pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 29.500,00 eura. Tužitelj uz to ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s čl. 1095 ZOO-a i to za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 1.260,00 eura za ukupno 252 sata što bi predstavljalo cijenu od 5,00 eura po satu koju sud smatra primjerenom za pomoć i njegu koju uobičajeno besplatno pružaju nestručne osobe tj. članovi obitelji. Tužitelju bi prema tome naknada neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznosila 30.760,00 eura. Međutim, kako je utvrđeno da je tužitelj suodgovoran za štetni događaj u omjeru od 40 %, sud mu je u točki I izreke dosudio 60 % ove naknade u iznosu od 18.456,00 eura u skladu s čl. 1092 st. 1 i čl. 1106 ZOO-a.

30. Tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao iznos od 36.260,00 eura pa je sud u točki II izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 17.804,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. lipnja 2016. do isplate.

31. Tužitelj na iznos naknade štete potražuje zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe. Prema čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Nema dokaza da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku pa zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete dospijevaju istekom dana podnošenja tužbe koja je podnesena 21. lipnja 2016. Sud je stoga naložio tuženiku da tužitelju na iznos od 18.456,00 eura plati zakonske zatezne kamate od 22. lipnja 2016. do isplate.

32. Tuženik je istaknuo prigovor zastare koji nije osnovan. Naime, prema čl. 230 st 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema čl. 230 st. 2 ZOO-a ona zastarijeva u svakom slučaju u roku od pet godina otkad je šteta nastala. Štetni događaj se dogodio 24. kolovoza 2012., a iz tužiteljeve medicinske dokumentacije proizlazi da se on liječio tijekom 2012., 2013. i 2014. Budući da tužitelj može imati saznanja o punom obujmu štete koju je pretrpio ne nakon samog štetnog događaja nego tek nakon okončanja liječenja, prema ocjeni ovog suda tužba koja je podnesena 21. lipnja 2016. podnesena je unutar zastarnog roka od tri godine od saznanja za štetu.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 9. rujna 2025. Tužitelj je u sporu u odnosu na osnovu uspio s 60 % dok u odnosu na visinu njegov uspjeh iznosi 85 % jer je potraživao 36.260,00 eura, a iznos naknade štete koji bi mu pripao bez umanjenja s obzirom na njegovu suodgovornost iznosi 30.760,00 eura. Ukupni tužiteljev uspjeh u sporu iznosi 72,50 % (145:2) pa kad se od toga oduzme tuženikov uspjeh od 27,50 %, tužitelju u skladu s čl. 154 st. 2 ZPP-a parnični trošak treba priznati u omjeru od 45 %.

34. Tužiteljev trošak zastupanja je odmjeren prema konačno postavljenoj vrijednosti spora od 36.260,00 eura jer tužitelj nije potraživao ovu nagradu prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje. Taj se trošak sastoji od nagrade za sastav tužbe 500,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za sastav četiri obrazložena podneska od 16. listopada 2017., 20. prosinca 2019., 25. svibnja 2022. i 30. siječnja 2023. po 500,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na četiri ročišta 13. prosinca 2016., 30. ožujka 2017., 2. travnja 2025. i 9. rujna 2025. te na očevidu 25. siječnja 2018. po 500,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT i za zastupanje na ročištu 21. siječnja 2020. 250,00 eura prema Tbr. 9/2 OT, odnosno ukupno 5.250,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 1.312,50 eura. Tužiteljev parnični trošak obuhvaća i troškove medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 916,70 eura pa njegov ukupni parnični trošak iznosi 7.479,20 eura pa je tuženiku u skladu s čl. 154 st. 2 ZPP-a naloženo da mu namiri 45 % tog iznosa odnosno 3.365,64 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude od isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

35. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 13. prosinca 2016. jer je predan na ročištu koje je održano tog dana i na kojem je tužitelj mogao iznijeti navode tog podneska pa njegovo sastavljanje nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a. Nagrada za sastav podneska od 27. siječnja 2021. nije priznata jer za dostavu medicinske dokumentacije nije bilo potrebno sastavljati podnesak dok nagrada za sastav obrazloženog podneska od 24. travnja 2025. nije priznata jer je tužitelju već priznata nagrada za sastav najviše četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku prema Tbr. 8/1 OT. Naknada troškova prometnog vještačenja nije priznata jer je to vještačenje provedeno zamolbeno putem Općinskog suda u Zadru, a tužitelj nije dokazao koliko su iznosili ti troškovi.

36. Sud nije odlučivao o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, s početnih 362.000,00 kn odnosno 48.045,66 eura[1] na 36.260,00 eura jer tuženik nije postavio određeni zahtjev u kojem bi specificirao koje troškove i u kojem iznosu potražuje.

37. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 17. listopada 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Darko Marić

2. odvjetnik Ruđer Anić