Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-943/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Cvrković & Partneri d.o.o., iz Vukovara, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Smrček, Žarković, Mimica Žarković, Milošević, Lacko, Gajdarov Beg, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 8. Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom, broj 49815/07 od 20.11.2007.g., na iznos od 2.000.000,00 kn. zaključenog između tužitelja kao založnog dužnika i pravnog prednika tuženika kojom je određeno;

„Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu u visini 1.00 % jednokratno, minimum 1.000,00 kn – za troškove odobravanja i praćenja kredita.“

Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, da isplati tužitelju ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovoga parničnog postupka sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovanim u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.536,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana presuđenja, odnosno od 17. listopada 2025., pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi da je kao založni dužnik sa kreditorom i pravnim prednikom Slavonske banke d.d., zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, broj 49815/07 od 20. studenoga 2007. godine na iznos od 2.000.000,00 kn. Tužitelj navodi kako je odredbom članka 8. navedenog ugovora određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu u visini od 1% jednokratno, minimum 1.000,00 kn za troškove odobravanja i praćenja kredita. Navedenu odredbu kredita odnosno dio odredbe u kojoj se određuje naknada za obradu kredita od 1% iznosa kredita, tužitelj smatra nepoštenom i ništetnom jer je ista određena tipski bez mogućnosti pregovaranja sa tužiteljem kao korisnikom kredita, a korisnik kredita nije niti bio upoznat sa sadržajem tarife banke na koji se ta sporna ugovorna odredba upućuje čime je narušena pravična ravnoteža u međusobnim pravima i obvezama te predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ugovora u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3231/2022, U-III-7491/2022, U-III-236/2023, U-III- 369/2023, U-III-597/2023 od 13. srpnja 2023. godine. Tužitelj navodi u tužbi i to da ne zna kada je tuženik predmetni trošak naplatio i od koga, niti ima podatke o naplati, danu i iznosu naplate te navodi da bi sukladno navedenoj odredbi kredita taj trošak iznosio 20.000,00 kn odnosno 2.654,46 eura. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, nedostatka pasivne legitimacije tuženika, te nedostatak pravnog interesa tužitelja za vođenje ovoga postupka. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

5. Prije svega sud je odlučivao o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te je takav prigovor našao osnovanim. Naime, uvidom u presliku ugovora o kreditu od 20. studenog 2007. godine (listovi 7-14 ovoga spisa) sud utvrđuje da tužitelj nije sklopio ugovor o kreditu s tuženikom već ga je sklopilo društvo Zlatno zrno d.o.o. te se tužitelj kod ugovora o kreditu pojavljuje samo u ulozi mjeničnog i založnog dužnika a ne i u ulozi korisnika kredita koji je jedini potencijalno ovlašten postavljati određene zahtjeve u odnosu na ugovor o kreditu a u ovom slučaju u smislu odredbe članka 8. predmetnog ugovora po stavu ovoga suda jedini je korisnik kredita dakle Zlatno zrno d.o.o. obzirom da Zlatno zrno d.o.o. i plaća spornu predmetnu naknadu (članak 8. predmetnog ugovora) ovlašteno pokrenuti tužbu kako je pokrenuo ovdje tužitelj koji je međutim mjenični i založni dužnik i koji evidentno nije u obvezi platiti spornu naknadu već za obveze korisnika kredita odnosno radi osiguranja svih tražbina koje mogu nastati temeljem predmetnog ugovora odgovara svojim nekretninama (članak 13. predmetnog ugovora).

6. Tuženik je tijekom postupka i osporavao svoju pasivnu legitimaciju pa ovaj sud i ovaj prigovor tuženika nalazi osnovanim, naime tuženik je s H-Abduco d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928 dana 6. listopada 2014. godine sklopio ugovor o ustupu tražbine kojim su tražbine iz utuženog ugovora o kreditu ustupljene društvu H- Abduco d.o.o. Kako je dakle evidentno uvidom u predmetni ugovor (listovi 67-73 spisa) da je cedirana tražbina na novog vjerovnika tada dužnik u konkretnom slučaju tužitelj svoja eventualna prava iz Ugovora ne može ostvariti u ovoj parnici prema ranijem vjerovniku jer isti više nije uopće stranka iz ugovora, pa stoga slijedom izloženog i ovaj prigovor tuženika sud nalazi osnovanim iz gore obrazloženih razloga.

7. Obzirom da je sud zauzeo stav da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari iz gore obrazloženih razloga niti je tuženik pasivno legitimiran također iz gore obrazloženih razloga to je slijedom izloženog valjalo odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

8. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tuženik imao za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 4. veljače 2025., 20. ožujka 2025. i 17. travnja 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 27. svibnja 2025. i 16. rujna 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu od 36,50 eura, to je konačni iznos troška tuženika od 1.536,50 eura.

Osijek, 17. listopada 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika