REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-926/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i to: DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], HJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], TJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], GJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], KJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], OJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], DJĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], LJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], RJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], BJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], HJĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ivana Marić, OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Medvedgradska ulica 45, Hrvatska lutrija d.o.o., OIB 27905228158, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, Vrh 92 d.o.o., OIB 92877233943, Zagreb, Virovitička ulica 14, koje zastupa upravitelj Rumat d.o.o., OIB 79513253561, Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, a kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić Bota, odvjetnica u Zagrebu, Teslina 3/II, protiv tuženika PNL INTERNATIONAL d.o.o., OIB 27886484068, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iva Zlatić, odvjetnica u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 4, radi isplate, 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1641/2020 od 30. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 268,56 EUR sa zateznim kamatama na iznos od:

- 44,76 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 44,76 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 44,76 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 44,76 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 44,76 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 44,76 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za t ri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 56,41 EUR uvećanim za zatezne kamate koje teku od 30. listopada 2020. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR, sa zateznim kamatama od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. s rpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji (i to 25 suvlasnika stambene zgrade u [adresa], u [adresa]) su 15. travnja 2021. podnijeli prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 268,56 EUR i troškova postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je istaknuo da je obveza navedena u vjerodostojnoj ispravi prestala postojati budući da je tuženik imao dospjelu tražbinu kao suvlasnik stambene zgrade u [adresa], u [adresa], prema zajedničkoj pričuvi u ukupnom iznosu od 2.768,43 EUR, na ime naknade štete uslijed prodora vode iz zajedničke odvodne cijevi, a koja tražbina je dospjela 31. siječnja 2014., u trenutku nastanka štete. Navodi da je tražbina tužitelja prema tuženiku glasila na novac, da su obje tražbine iste kakvoće i dospjele, kao i da je tuženik izvršio prijeboj svoje tražbine koju ima prema zajedničkoj pričuvi na ime naknade štete i tražbine koju tuženik duguje na ime pričuve. O izjavi o prijeboju od 19. studenog 2020. tužitelji su obaviješteni elektroničkim putem te preporučenom pošiljkom, stoga tužitelji nemaju pravnu osnovu jer su tražbine prijebojem prestale, dok su tužitelji su i dalje dužni tuženiku na ime naknade štete iznos od 1.157,15 EUR, stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv- 2550/2021-3 od 8. lipnja 2021. stavio van snage rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Tužitelji su podneskom od 19. srpnja 2021. osporili sve navode iz prigovora, a posebno da je za predmetnu tražbinu tuženik izvršio prijeboj. Osporili su postojanje, osnovu i visinu tražbine na koju se poziva tuženik u prigovoru, naveli su da je tuženik nekoliko puta slao izjave o prijeboju upravitelju zgrade, a ne suvlasnicima, da je na izjavu o prijeboju od 19. srpnja 2018. odgovoreno 1. kolovoza 2018. dopisom u kojem je osporen bilo kakav prijeboj tražbina te su izjave o prijeboju izričito odbijene od strane upravitelja kao nevaljane, nezakonite i neosnovane. Ukazuju na to da tražbina koju tuženik ističe kao naknadu štete uslijed nekakve poplave nikada nije priznata od strane suvlasnika niti je nesporna da bi ju se moglo prebijati, kao i da nije utvrđeno tko bi bio odgovoran za navodnu štetu, da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i štete, ni krivnja koja bi se mogla pripisati upravitelju ili drugim suvlasnicima. Smatraju da tražbina tuženika ne postoji, odnosno da nije utvrđena ni priznata, a što je osnovni preduvjet da bi se mogao izvršiti prijeboj te ističu prigovor zastare. Navode da tuženik ne osporava osnovu ni visinu tražbine tužitelja, kao ni aktivnu ni pasivnu legitimaciju, no opreza radi navode da je predmet ovog postupka naplata zajedničke pričuve, da je tuženik suvlasnik stambene zgrade [adresa] i stoga obveznik plaćanja pričuve pa predlažu održati na snazi platni nalog i prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Povrv- 2550/2021-11 od 13. rujna 2023. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavljen Trgovačkim sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom sudu.

6. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-926/2023-4 od 3. studenog 2023. pozvani su tužitelji ispraviti tužbu i tužbeni zahtjev na način da naznače OIB i prebivalište, odnosno boravište, sjedište, odnosno poslovnu adresu za svakog pojedinog tužitelja, uz upozorenje na posljedicu propuštanja.

7. Podneskom od 17. studenog 2023. zatraženo je produljenje roka, stoga je ovaj sud rješenjem od 13. veljače 2025. produljio rok za postupanje po rješenju od 3. studenog 2023. za petnaest dana od primitka tog rješenja, uz upozorenje na posljedice nepostupanja po tom rješenju.

8. Podneskom od 4. ožujka 2025. tužitelji su ponovno zatražili produljenje roka navodeći da nisu mogli doći do podatka svih tužitelja zbog kratkog roka.

9. Rješenjem od 31. ožujka 2025. ovaj sud je tužitelj ima ponovno produljio rok za postupanje po rješenju ovog suda od 3. studenog 2023. za daljnjih petnaest dana, od primitka tog rješenja, uz upozorenja na posljedice nepostupanja, a uz obrazloženje da je ispravljena tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na 21 suvlasnika, dok je u odnosu na njih 4 (GJ, PJ, NJ i Lukijan lupus d.o.o.) zatražen dodatni rok za dostavu potrebnih podataka jer ih još nisu zaprimili službenim putem.

10. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-926/2023 od 7. svibnja 2025. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tužitelja PJ jer je preminuo , a u odnosu na Lukijan lupus d.o.o. je ukinuto rješenje o ovrsi te je prijedlog za ovrhu odbačen jer je to društvo brisano iz sudskog registra prije pokretanja ovršnog postupka pa ne može biti stranka u postupku, dok je u odnosu na ostale tužitelje postupak nastavljen po službenoj dužnosti. Rješenjem ovog suda od 17. listopada 2025. ukinut je platni nalog i odbačen je prijedlog za ovrhu, odnosno tužba, u odnosu na tužitelja NJ zbog nedostatka stranačke sposobnosti.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao pregled duga po računima (str. 6. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 13. i 14. spisa), nalaz i mišljenje od 4. svibnja 2018. (str. 17. do 34. spisa), e-mail (str. 35. spisa) potvrdu o primitku (str. 36. spisa), Izjavu o prijeboju (str. 37. do 39. spisa), odgovore na dopise s povratnicama (str. 53. do 59. spisa), Ugovor o upravljanju (str. 60. do 63. spisa), Međuvlasnički ugovor s prilogom (str. 64. do 72. te 94. do 102. spisa), zahtjev (str. 77. spisa), Ugovor o upravljanju (str. 79. do 86. spisa), prijedlog za ovrhu (str. 87. do 90. spisa), presliku analitičke kartice (str. 91. do 93. spisa), izjave (str. 103. do 114. spisa), privitak br. 1. i 2. Međuvlasničkog ugovora (str. 115. do 117. spisa),

12. Sud je odbio dokazne prijedloge od strane tužitelja za priklop spisa poslovni broj P-90/2019, za saslušanje svjedoka te svih suvlasnika, kao i za izvođenje građevinskog i financijskog vještačenja, budući da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava u spisu.

13. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 268,56 EUR na ime doprinosa za zajedničku pričuvu za zgradu u [adresa], u kojoj je tuženik vlasnik poslovnog prostora - lokala oznake L19 u prizemlju zgrade, ukupne površine 59,95 m2, za razdoblje od siječnja do lipnja 2020.

15. Između stranaka nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, već je sporna osnova i visina potraživanja, budući da je tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi tvrdio da je predmetna tražbina prestala prijebojem.

16. Prvotno se ističe da su suvlasnici nekretnine na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo dužni osnovati zajedničku pričuvu (čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14, dalje: ZV), da je zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (čl. 90. st. 1. ZV-a), da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno (čl. 89. st. 2. ZV-a) te da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkoga vlasništva (čl. 62. st. 1. ZV-a).

17. Tuženik nije osporio da je suvlasnik zgrade u [adresa], a ni obveznik plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu, već je u prigovoru osporio postojanje predmetne tražbine tvrdeći da je ona prestala i to na način da je 19. studenog 2020. dao Izjavu o prijeboju i time izvršio prijeboj svoje tražbine na ime naknade štete nastale u štetnom događaju 31. siječnja 2014. (uslijed prodora vode iz zajedničke odvodne cijevi) u iznosu od 1.918,05 EUR, koja je dospjela 31. siječnja 2014., s (protu)tražbinom koju on duguje na ime zajedničke pričuve u iznosu od 1.342,77 EUR (i to za doprinose za zajedničku pričuvu za razdoblje od siječnja 2018. zaključno s lipnjem 2020.). Tuženik je tvrdio da su obje tražbine novčane, dospjele, iste kakvoće pa je na temelju čl. 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) izvršio prijeboj tih tražbina.

18. Odredbom čl. 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Odredbom čl. 196. ZOO -a propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju (st. 1,). Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (st. 2.).

19. Tužitelji su osporili tuženikove tvrdnje navodeći da tuženikova tražbina nije priznata niti utvrđena kao nesporna od strane suvlasnika, prigovorili su zastari te tražbine te istaknuli da je sporno postojanje te tražbine, kao i uzročno-posljedične veze između navodnog štetnog događaja iz 2014. i nastanka štete kod tuženika i odgovornost tužitelja za navodni štetni događaj i štetu.

20. Dakle, tražbina tuženika između stranaka nije utvrđena kao nesporna, niti je tuženik dokazao postojanje te svoje tražbine ispravama u spisu jer osim Izjave o prijeboju nije predložio ni dostavio nikakve druge isprave radi dokazivanja postojanja i visine te tražbine naknade štete vezane za štetni događaj od 31. siječnja 2014.

21. Pri tom se ističe da iako je tuženik uz prigovor naznačio da dostavlja nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od 25. rujna 2014., taj nalaz nije dostavljen, već je dostavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od 4. svibnja 2018. (za štetni događaj od 9. travnja 2018.), dakle za neki drugi štetni događaj, a ne za štetni događaj od 31. siječnja 2014. za koji tuženik tvrdi da postoji njegova tražbina za koju je i dao Izjavu o prijeboju.

22. Nadalje, sve i da postoji tuženikova tražbina za koju bi mogao izvršiti prijeboj ističe se da su tužitelji istaknuli prigovor zastare pa se ukazuje na to da je odredbom čl. 198. ZOO-a koji uređuje zastarjele tražbine, propisano da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja (st. 1.). Ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare (st. 2.). Pri tom se ističe da ZOO nije ograničio rok u kojem se dužnik zastarjele obveze mora pozvati na zastaru.

23. Tuženik tvrdi da je njegova tražbina dospjela 31. siječnja 2014. godini (str. 15. spisa) i da se radi o tražbini naknade štete, za koju je odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a propisano da zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala, stoga je prigovor zastare koji su tužitelji istaknuli tijekom ovog postupka osnovan. Naime, tuženikova tražbina je zastarjela u subjektivnom roku od tri godine od saznanja za štetu i štetnika (ako je šteta nastala 31. siječnja 2014. po tvrdnji tuženika, to bi najvjerojatnije bilo u 2017. godini, no točnu činjenicu saznanja ovaj sud nije mogao utvrditi iz činjeničnih tvrdnji tuženika i isprava u sp isu), a najkasnije je tuženikova tražbina zastarjela u objektivnom roku od pet godina otkad je šteta nastala (dakle u 2019.). Tada, 2019. još nije ni nastala predmetna tražbina tužitelja (jer se radi o neplaćenim sredstvima zajedničke pričuve za razdoblje od siječnja do lipnja 2020., dospijeće najranije od tih tražbina je 15. veljače 2020.) pa se tada još nikako nisu stekle pretpostavke prijeboja.

24. Stoga je zaključak ovog suda je tuženikova tražbina već zastarjela u trenutku kada bi se stekle pretpostavke prijeboja pa je prigovor zastare osnovan te prijeboj nije nastao.

25. Slijedom navedenog, a budući da između stranaka nije sporno da je tuženik obveznik plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu, da tuženik nije prigovorio samom obračunu visine doprinosa za zajedničku pričuvu (a visina doprinosa proizlazi iz isprava u spisu, str. 6. te 91. do 93. spisa), ni dokazao svoje tvrdnje da je predmetna tražbina prestala prijebojem, na temelju odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a, valjalo je održati platni nalog na snazi pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

26. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO -a i stopi za ostale odnose. Tužiteljima pripadaju zatezne kamate na utužene iznose od prvog dana nakon dospijeća, pri čemu je dan dospijeća označen sukladno odredbi čl. 12. st. 2. Međuvlasničkog ugovora prema kojoj mjesečni doprinos za zajedničku pričuvu dospijeva do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec (pa se osnovano zatezne kamate potražuju od 16. u mjesecu za tekući mjesec).

27. Budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu pripada im pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

28. Tužitelji imaju pravo na naknadu nastalog ovršnog troška u iznosu od 56,41 EUR (točka I. izreke ove presude).

29. Tužitelji imaju pravo na trošak parničnog postupka i to:

- zastupanja na ročištu 17. rujna 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 50,00 EUR,

-sastava podneska od 19. srpnja 2021. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-sastava podneska od 16. travnja 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 37,50 EUR, ukupno 187,50 EUR (točka II. izreke ove presude).

30. Tužiteljima ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 15. ožujka 2022. od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 62,50 EUR jer njime samo dostavljaju isprave koje su trebali i bez zapreke mogli dostaviti uz podnesak od 19. srpnja 2021. za koji je priznat trošak u punom iznosu.

31. Tužiteljima ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 23. ožujka 2022. od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 62,50 EUR budući da njime stranke suglasno predlažu odgodu ročišta pa taj podnesak nije potreban za vođenje parnice i donošenje odluke.

32. Tužiteljima ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 9. svibnja 2022. od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 62,50 EUR jer njime obavještavaju sud o novom punomoćniku i dostavljaju punomoć. Stranka može mijenjati punomoćnike tijekom parnice, međutim nije opravdano da trošak s tim u vezi snosi suprotna strana.

33. Tužiteljima ne pripada pravo na trošak sastava podnesaka od 17. studenog 2023. i od 27. veljače 2025., za svaki 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% ukupno 62,50 EUR, sveukupno 125,00 EUR jer tim podnescima traže produljenje roka za postupanje pa nisu potrebni za vođenje parnice i donošenje odluke.

34. Tužiteljima ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 30. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% ukupno 62,50 EUR, budući da su već podneskom od 16. travnja 2025. trebali dostaviti sve podatke o preminulom tužitelju i o tužitelju koji je brisan iz sudskog registra i pritom dostaviti dokaze o tome, što su propustili učiniti tim podneskom pa je podnesak od 30. travnja 2025. rezultat propusta tužitelja i nije opravdano taj trošak priznati tužiteljima, a na teret suprotne strane.

35. Tužiteljima ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV od 25% ukupno 125,00 EUR jer nisu bili zastupani na tom ročištu, stoga tužiteljima nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (točka III. izreke ove presude).

36. Budući da tuženik nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 17. listopada 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka. Žalba protiv rješenja o prethodnoj mjeri ne zadržava njegovu ovrhu.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana