REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 659/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Livio Marcan i Vedran Marcan, odvjetnici u Umagu, Ulica 1. svibnja 4/I, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, Narodnog doma 2 B, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zakonske zastupnice tuženice, 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je tuženica dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 3.059,14 eura (tri tisuće pedeset devet eura i četrnaest centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, uz obvezu tuženice da trpi upis prava vlasništva u njegovu korist na navedenoj nekretnini.

1. 1. U tužbi je naveo da se prije pokretanja postupka obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tuženica u zemljišnoj knjizi dolazi upisana kao vlasnica nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. On se zajedno sa svojim pravnim prednicima nalazi u neprekinutom, samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine preko četrdeset godina. Vlasnik je i susjedne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja s k. č. [katastarska čestica] čini jednu cjelinu na kojoj se nalaze voćnjak i maslinik.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužitelj se prije pokretanja parničnog postupka obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora uz koji je priložio izvadak iz zemljišne knjige te izvadak iz katastarskog plana za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U podnescima od 4. siječnja 2024. i 30. siječnja 2024. pozvan je na dostavu dokaza (dodatne dokumentacije) kojima se utvrđuju činjenice na kojima temelji zahtjev za mirno rješenje spora u skladu s čl. 38. st. 3. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine br. 67/2018. i 21/2022.). Tužitelj nije dostavio tražene isprave, pa se u skladu s čl. 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu, smatra da zahtjev za mirno rješenje spora nije niti podnesen, odnosno da su na temelju čl. 186.a st.6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) ispunjeni uvjeti za odbacivanje tužbe. Podredno je osporila osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Tužitelj nije dostavio ispravu kojom bi dokazao da je njegov posjed, odnosno posjed njegovih pravnih prednika, zakonit kako to navodi u tužbi. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila ranije upisana kao općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor Općine Motovun, a prije toga (sve do 1957.) kao suvlasništvo IL, NL i FL, svakog u 1/3 dijela. Rješenjima Narodnog odbora Općine Motovun broj 96/57 od 5. siječnja 1957., broj 98/57 i broj 99/57 od 5. siječnja 1957. nacionalizirana je predmetna nekretnina. Tužitelj i njegovi prednici nisu nikada bili upisani kao posjednici u katastarskom operatu. Od osnutka katastarskog operata kao posjednici bili su upisani Đ i CL i to sve do 2011., kada je izvršen upis u njezinu korist. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (za koju tužitelj tvrdi da čini cjelinu s k. č. [katastarska čestica]), proizlazi da je tužitelj upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela 2005. na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. BL, kao nećak ostavitelja. ZL je bio upisan kao suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno s bratom RL, sestrom GL i majkom HL, svaki u 1/4 dijela. ZL i ŽL su naknadno naslijedili i suvlasničke udjele upisane kao suvlasništvo VL i KL (1890 i 1907.). Na suvlasničkom dijelu Diviach Pietra se se 1961. (na temelju rješenja o nasljeđivanju) upisala AL, koju je naslijedio JL 1996. EL je 2002. naslijedio ML, a kojeg je 2010. naslijedila ČL. ČL je svoj suvlasnički udio darovala ĆL ugovorom od 18. veljače 2011. Prema tome kao suvlasnik predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela je upisan 2005. nakon provedenog ostavinskog postupka iza pok. TL, dok je u preostalih ½ dijela upisan 2011. nakon sklapanja ugovora o darovanju s ŠL. Predmetom tog ugovora o darovanju nije bila predmetna čestica jer su tužitelj i ČL znali da ona nije u njihovom vlasništvu, kao što nije bila u vlasništvu ni njihovih prednika. Utužena nekretnina nije bila niti predmetom ostavinskog postupka iza DL. Dakle, tužitelj je znao da nije vlasnik utužene nekretnine, kao što to nije bio niti vlasnik susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koje tvrdi da zajedno čine jednu cjelinu.

3. Nije osnovan prigovor tuženice da tužba nije dopuštena jer da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 186.a st. 5. ZPP-a.

Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 29. prosinca 2023. Njegov zahtjev sadrži sve što mora sadržavati i tužba u skladu s čl. 186. ZPP-a. U tom zahtjevu je tužitelj iznio činjenice i predložio dokaze kao i u tužbi od 17. lipnja 2024. (izvod iz katastarskog plana, uviđaj, mjernično vještačenje, saslušanje svjedoka i stranaka). Nije sporno da je taj zahtjev tuženica uredno zaprimila. Ona je u podnescima od 4. siječnja 2024. i 30. siječnja 2024. pozvala tužitelja da dostavi isprave u odnosu na činjenice navedene u zahtjevu za mirno rješenja spora i to povijesni izvadak iz zemljišne knjige, preslike zbirke isprava na osnovi kojih su dopušteni upisi u zemljišnu knjigu te povijesni posjedovni list, uz upozorenje na posljedice iz čl. 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu u slučaju da propusti postupiti u skladu s danom uputom. Tužitelj je odbio dostaviti tuženici navedene isprave kako je to obrazložio u podnescima od 24. siječnja 2024. i 12. veljače 2024.

Neosnovano tuženica smatra da se zbog propuštanja tužitelja da postupi po njezinom pozivu za dopunu zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu dostave daljnjih isprava ima smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Naime, u situaciji kada je tužitelj podnio tužbu koja je istovjetna sadržaju zahtjeva za mirno rješenja spora (koji je sadržavao sve što mora sadržavati tužba u skladu s čl. 186. ZPP-a), on je u cijelosti postupio u skladu s čl. 186.a st. 1. i 5. ZPP-a, pa nisu osnovani navodi tuženice da tužbu valja odbaciti u skladu s čl. 186.a st. 6. ZPP-a.

4. U dokaznom postupku pročitani su izvadci iz zemljišne knjige (str. 4, 6, 67- 69), izvod iz katastarskog plana (str. 5, 125), zahtjev za mirno rješenje spora od 29. prosinca 2023. (str. 7-8), podnesci koje su si stranke u upućivale u postupku povodom zahtjeva za mirnog rješenje spora od 4. siječnja 2024., 24. siječnja 2024., 30. siječnja 2024. i 12. veljače 2024. (str. 9-10, 95-97, 11-12, 27, 13-14, 89-91, 15-17, 92-94,), povijest promjena na k. č. od 12. siječnja 2024. (str. 28-29,) darovni ugovor od 18. veljače 2011. (str. 30-31), punomoć od 28. travnja 2010. (str. 32-35), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige (str. 36-47, 53-54, 70-88), dopis od 20. kolovoza 2015. (str. 48), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Blečić, kao povjerenika suda posl. br. O 214/2004 od 15. veljače 2005. (str. 49-52), rješenja o nacionalizaciji imovine od 5. siječnja 1957. (str. 55-66), nalaz i mišljenje vještaka (str. 113-114), ortofoto snimak (str. 123) te izvod iz posjedovnog lista (str. 124). Pored toga proveden je uviđaj na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje mjerničnog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića te su saslušani svjedoci PL, UL, LL, OL, SL te tužitelj (str. 114-120).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po osnovi dosjelosti.

7. U zemljišnoj knjizi tuženica dolazi upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] vinograd površine 1740 m2 i oranica površine 1749 m2, ukupne površine 3489 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

8. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da tuženica dolazi upisana kao vlasnica na temelju rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z 1384/2008. Ranije je ta imovina dolazila upisana u korist: „općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor Općine Motovun“ na temelju rješenja Narodnog odbora Općine Motovun broj 96/57 od 5. siječnja 1957. Iz sadržaja rješenja iz 1957. je utvrđeno da je predmetna nekretnina nacionalizirana jer su raniji vlasnici FL, Ivan Milanović i CL optirali za talijansko državljanstvo i napustili zemlju. FL, OL i CL upisani su kao vlasnici te nekretnine 1952. na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. I (Josipa) Milanovicha. ĐI je tu nekretninu također stekao nasljeđivanjem i to iza pok. Mattea Pavata 1920.

9. U posjedovnom listu kao posjednik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana tuženica. Prema povijesti promjena na toj katastarskoj čestici prema podacima Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula – Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin od 12. siječnja 2024. od osnutka katastarskog operata 1952. navedena čestica dolazi upisana u posjedovnom listu 97 na ime posjednika NL pok. ĐL i CL pok. ĐL. Na temelju rješenja iz zemljišnoknjižnog postupka posl. br. Z 1384/2008 brisana je navedena čestica iz posjedovnog lista 97 i upisana u posjedovni list 330 u korist posjednika ovdje tuženice.

10. Na temelju uviđaja i mjerničnog vještačenja vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, koje je u cijelosti ocijenjeno objektivnim i jasnim, te kopije katastarskog plana, ortofoto snimke i posjedovnog lista, utvrđeno je da k. č 2614 k. o. [katastarska općina] u katastru dolazi upisana kao oranica površine 1749 m2 i vinograd površine 1740 m2, sveukupno 3489 m2. U naravi se čestica nalazi istočno od k. č. [katastarska čestica] s kojom čini kompleks maslina. Pristup do iste osiguran je s glavnog puta oznake k. č. [katastarska čestica] sa sjevernozapadne strane. Sjeverna međa katastarske čestice je pokos sa živicom, južna međa i istočna je zaraštena živicom. U naravi su na tom zemljištu zasađene masline s time da zadnja - istočna površina čini nepravilan trapezoid koji je zarašten. Na taj dio je osiguran pristup sa zaraštenog poljskog puta oznake 2949/5 k. o. [katastarska općina].

11. Na okolnosti posjeda predmetne nekretnine saslušani su svjedoci PL, UL, LL, OL, SL te tužitelj.

11. 1. Svjedoci PL i UL su u bitnome podudarno iskazali da su na predmetnoj nekretnini vidjeli samo tužitelja i njegovu obitelj, a ranije njegove roditelje N i II. Oni su obrađivali cijelu površinu na kojoj su sada zasađene masline sve do puta koji vodi u [adresa]. Ranije se na toj površini nalazio vinograd. Vinograd je bio tamo otkada pamte. Tužitelj je pred dosta godina izvadio vinograd i zasadio masline. Ne znaju točno kada. Nikog drugog osim roditelja tužitelja, te tužitelja i njegove obitelji nisu vidjeli da bi dolazili na predmetnu nekretninu. Nisu čuli da bi nitko im prigovorio za korištenje predmetne nekretnine. PL pamti da istočni sporni dio parcele koji je sad zarastao u raslinje uvijek izgleda isto, možda je ranije taj dio bio manje zarastao, dok je UL naveo nije obraćao pažnju na taj dio. Tužitelj ima brata NI. Ne znaju tko je naslijedio njihove roditelje. Za CL, FL i NL nisu čuli.

11. 2. U bitnome podudarno je iskazivao i svjedok LL. On je naveo da je vidio tužitelja i njegovog sina da koriste predmetnu nekretninu. Prije je vidio da su to koristili roditelji tužitelja N i II. Na površini na kojoj su sada zasađene masline ranije je bio zasađen vinograd. Vinograd je tu bio od kada pamti i to na površini istovjetnoj onoj na kojoj su sada masline sve do prometnice. Vinograd su obrađivali samo tužitelj i njegovi roditelji. Tužitelj je raskrčio vinograd pred 30 i više godina, poslije je tu posadio voćke i masline. Pokazani zarašteni trokut (istočni dio prijepora) se je nekad obrađivao. Tu su tužitelj i njegovi roditelji orali, sadili krumpir. Ne zna točno kada se je to zapustilo. Po pričanju je čuo za CL, FL i NL koji su prije njegovog rođenja otišli u Italiju. Nije čuo da bi se oni dovodili u vezu s predmetnom nekretninom. Nije čuo ni da bi netko prigovorio tužitelju za korištenje predmetne parcele. On je na susjednoj parceli južno od vinograda imao također vinograd koja je njegova obitelj obrađivala otkad pamti do unazad pet, šest godina.

11. 3. Svjedok OL je u iskazu naveo da je kao dijete s roditeljima dolazio raditi u vinograd. Ne zna tko je i kada zasadio vinograd, obrađivali su ga njegovi roditelji (ovdje tužitelj i majka SL) te djed N (ĐL) i baka II po ocu. Prije tridesetak godina tužitelj je izvadio vinovu lozu i zasadio voćnjak. Voćke nisu baš uspijevale, pa su one postepeno zamijenjene s maslinama. Prve masline su posađene prije trideset godina i to na centralnom dijelu, dok su druge sađene postepeno. Još su ostale na terenu neke voćke od prije. Masline su zasađene na površini pravokutnog oblika jer je tako lakše im za obrađivanje s time da je bio predložio tužitelju da prošire zasađeni dio na sada zarasli, međutim, tužitelj mu je rekao je da je to samo više posla. Smatrali su da je cijela površina na kojoj su sada zasađene masline jedna parcela od početka – od puta, pa sve do šume. Tužitelj ima jednog brata NI i on se je po smrti roditelja odrekao svega u korist tužitelja. Djed mu je preminuo negdje 1989., a baka 2000. i neke godine. Nitko njegovoj obitelji nije prigovorio za korištenje predmetne nekretnine.

11. 4. Svjedokinja SL je iskazala da od 1972., od kada su ona i tužitelj bili dečko i cura, tu parcelu, odnosno cijelu površinu gdje su sada zasađene masline su obrađivali tužitelj i njegovi roditelji, II i ĐL. Onda je tu bila vinova loza. Prije nekih 35 godina loze su izvađene i posađene su voćke koje su postepeno zamjenjivane za masline. Sadili su ih ona i suprug, a pomagao im je i sin OL. Vinograd je bio zasađen na površini na kojoj su sada masline, od puta do šume. Kada je prvi put došla tu 1972., sada zaraštena površina na istoku nije bila zaraštena, bila je čista, tada se nije obrađivala. Rečeno joj je da se je ona obrađivala ranije. To koriste, ali tamo se ništa ne sadi. Radi lakšeg korištenja površina je održavana u obliku pravokutnika. Nitko drugi nikad nije dolazio na spornu parcelu niti je bilo kakvih sporova. 2015. godine saznali su da suprug ne dolazi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, već da je ona državna. Tada je radila u gradskoj upravi, pa se je savjetovala s kolegicom pravnicom kako bi bilo najlakše riješiti problem vlasništva i ona ju je uputila u Agenciju za poljoprivredno zemljište. Tamo ju je djelatnica uputila da je najjednostavnije, kako se radi o poljoprivrednom zemljištu, da prikupim sve potrebne isprave i podnesem zahtjev za kupnju te parcele, da joj je to brže, bolje i jednostavnije nego ići u sudski postupak. Kada je prikupila sve isprave i donijela joj rekla joj je da je bitno da nijedna susjedna nekretnina nije u državnom vlasništvu. To je bila situacija i u ovom slučaju, pa joj je rekla da nema smisla podnositi zahtjev jer da iz tog razloga neće biti prihvaćen. Zato nije ni predala zahtjev za kupnju te parcele. Preostali dio površine na kojoj su posađene masline, suprug je naslijedio od svojih predaka DL i FI. AL bila je sestra od njezine svekrve II, a JL i ML bili su njezini sinovi, JL je stanovao u [adresa] do svoje smrti, oni nisu nikad ništa radili na predmetnoj nekretnini, odnosno na cijeloj površini gdje su posađene masline. Svekrva joj je bila pričala da su nekad na ovom području živjeli F i da su oni otišli za Italiju. Nikad joj nije rekla kako su oni ušli u posjed spomenutog vinograda.

11. 5. U bitnome kao i svjedoci, podudarno je iskazao i tužitelj. On je naveo da je rođen u [adresa], a kasnije, kao dijete je s roditeljima odselio u [adresa], Od kad pamti koristi predmetnu nekretninu. To su koristili i njegovi roditelji, otac ĐL i majka II. S roditeljima nije nikada pričao kako bi oni to počeli koristiti. Na cijeloj površini gdje su sada posađene masline bio je zasađen vinograd, on je bio tu otkad pamti. Kasnije je on zamijenjen za voćke i masline. Manji dio na istoku, nije nikad obrađivao, već je samo čistio. Sada više ni ne čisti jer nije vidio nikakve koristi od toga. Pred 35 godina, a možda i više, izvadio je vinograd i počeo saditi voćke i masline. Pomogao mu je i sin. Nitko mu nije prigovorio za obrađivanje predmetne parcele, odnosno površine gdje su zasađene masline. Ne zna kad je saznao da ne dolazi upisan kao vlasnik prijepora jer o tome sve je vodila računa njegova supruga. Prije tri godine je imao moždani udar, pa ima problema s pamćenjem. Otac mu je preminuo 1989., a majka 2011. Sve je naslijedio po njihovoj smrti jer se njegov brat NI svega odrekao. Nikad roditelji nisu pričali da to ne bi bilo njihovo, da bi to bilo od nekog drugog, prvi glas je bio kad je supruga počela gledati po papirima, pa su htjeli, kao što je ona rekla, riješiti to za djecu.

11. 6. Sud je cijenio pozitivno iskaze svjedoka PL, UL i CI jer su u bitnome suglasno, uvjerljivo i logično iskazivali o načinu korištenja predmetne čestice od strane tužitelja i njegove obitelji. Svi oni imaju neposredna saznanja o načinu korištenja prijepora. PL od rođenja (1968.) stanuje u [adresa], u kući udaljenoj oko tristo metara od prijepora. UL (rođen 1964.) je stanovao u [adresa] od pete godine života dok prije trideset godina nije odselio, ali i nakon što je odselio je tamo nastavio dolaziti. Prilikom dolaska u [adresa] prolazio je po putu koji ide uz nasad maslina. LL je od rođenja 1950. do 1980.-ih stanovao u [adresa], susjednom selu od [adresa]. Ujedno je na susjednoj parceli obrađivao vinograd s obitelji otkad pamti do unazad pet, šest godina. Prihvaćeni su kao vjerodostojni iskazi svjedoka OL i Kristine Kuma te tužitelja jer su oni u bitnome međusobno suglasno, te kao i svjedoci, iskazivali o načinu korištenja predmetne nekretnine.

12. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je tužitelj sa svojim pravnim prednicima (ocem ĐL (Bepom) i majkom II) u neprekidnom, samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utužene nekretnine najmanje šezdeset godina. Naime, svjedok LL, rođen 1950., oduvijek pamti da su prijepornu nekretninu koristili roditelji tužitelja i tužitelj. Također i tužitelj (rođen 1952.) otkad pamti su njegovi roditelji obrađivali predmetnu parcelu. Po smrti roditelja i to oca Josipa Kuzme 1989. i majke Veronike Kuzma 2011. naslijedio ih je tužitelj u cijelosti. Po smrti roditelja tužitelj je nastavio posjed prijepora. Roditelji tužitelja držali su se vlasnicima predmetne čestice, kao i vlasnicima susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje zajedno čine jednu cjelinu i koja se kao takva i obrađivala. Na terenu je vidljivo da se te čestice obrađuju kao jedna cjelina na kojoj su sada pretežito zasađene masline, a u manjem dijelu voćke. Na površini na kojoj se nalaze sada masline i voćke ranije se nalazio vinograd. Samo istočni dio prijeporne čestice se više ne obrađuje, sada je na njemu zaraslo raslinje. Iz iskaza svjedoka CI je utvrđeno da su nekad taj dio obrađivali roditelji tužitelja, te da je to kasnije zapušteno. Da su tužitelj i njegovi pravni prednici pošteni posjednici vidljivo je iz činjenice da su se ponašali kao vlasnici predmeta spora. Nitko se nikada nije protivio da koriste prijepor niti im je itko osporio njihovo vlasništvo. Tako tužitelju nitko nije prigovorio kada je iskrčio vinovu lozu i zasadio voćke i masline. Stoga tužitelj i njegovi prednici nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed prijepora. Raniji upisani zemljišnoknjižni vlasnici OL, FL i CL nikad nisu bili spominjani da bi bili povezani s predmetnom nekretninom. Tužitelj je saznao da tuženica dolazi upisana kao vlasnica prijepora u zemljišnoj knjizi prije deset godina kada su, kako je to izjavila i svjedokinja SL, sakupljali dokumentaciju za podnošenje zahtjeva za kupnju prijepora. Tako to proizlazi iz dopisa od 20. kolovoza 2015. upućenog Hrvatskim šumama. Sud je prihvatio i kao vjerodostojne navode svjedokinje SL da je prikupljala dokumentaciju za kupnju predmetne nekretnine jer da je vjerovala da je to lakši i brži način za rješavanje zemljišnoknjižnog stanja glede predmetne nekretnine.

12. 1. Valja reći da okolnost na koju upire tuženica u odgovoru na tužbu da je tužitelj stekao vlasništvo susjedne čestice nasljeđivanjem 2005. i darovanjem 2011. zbog čega da je znao da mu ne pripada ni pravo vlasništva prijeporne nekretnine, ne dovodi u sumnju ocjenu poštenja tužitelja i njegovih pravnih prednika glede prijepora. Točno tuženica navodi da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige vidljivo da je tužitelj susjednu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čini kompleks s predmetnom česticom, stekao dijelom nasljeđivanjem i dijelom darovanjem. Tužitelj je na temelju rješenja o nasljeđivanju Marije Blečić, kao povjerenika ovog suda posl. br. O 214/2004 iza pok. DL, stekao pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, a preostalih ½ dijela stekao je na temelju ugovora o darovanju sklopljenog s ŠL od 18. veljače 2011. U postupku je utvrđeno da je ČL bila supruga pok. ML, čija je majka bila AL. AL je bila teta od tužitelja po majci koja je stanovala do smrti u [adresa]. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, koji su i u tom dijelu cijenjeni pozitivno, utvrđeno je da je BI imala dva sina, EL i ML. ML je odselio u Italiju, a s njom je do smrti u [adresa] stanovao JL. Nitko ih nikada nije vidio na k. č. [katastarska čestica], kao ni na k. č. [katastarska čestica], odnosno u vinogradu i kasnije masliniku, niti su oni kada osporili pravo vlasništva tužitelju i njegovoj obitelji. Zasigurno, kako su živjeli stotinjak metara dalje od predmetnog vinograda (sada maslinika), da su ga smatrali svojim vlasništvom prigovorili bi tužitelju i to ne bi ostalo nepoznato ostalim mještanima mjesta [adresa], koji su i iskazivali u ovom postupku. Stoga okolnost da tužitelj prije 2005. nije dolazio upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne utječe na ocjenu njegova poštenja gleda posjeda k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj zasniva tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Kako su se tužitelj i njegovi pravni prednici više od 60 godina nalazili u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, kao mjerodavna se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ). Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ- a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

13. 1. U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. godine primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s tim da se u skladu s čl. 29. ZOVO-a na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću.

13. 2. Dana 1. siječnja 1997. na snagu je stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996.). U čl. 159. st. 4. toga Zakona određeno je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten neprekidno trajao dvadeset godina, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao četrdeset godina. Iako se na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ta odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. (Narodne novine br. 137/99). S obzirom na to da se ovom odlukom ne može zadirati u stečena prava, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje kada je stvar bila u društvenom vlasništvu. Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj. Prema tome, u vrijeme dosjedanja je potrebno uzeti u obzir i razdoblje kada je stvar bila u društvenom vlasništvu ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 1048/2023 od 3. siječnja 2024.). Jedina iznimka od toga postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba što ovdje nije slučaj.

14. Pravni prednici tužitelja ĐL (Bepo) i II bili su u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od sredine 1950.-tih, pa do svoje smrti. ĐL je preminuo 1989., a Veronika Kuzma 2011. Prema tome pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunile su se najkasnije sredinom 1990.-tih godina istekom 40 godišnjeg roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist majke tužitelja II i tužitelja, kao pravnog sljednika oca ĐL. Tužitelj je 2011. u cijelosti naslijedio i majku II. Po smrti roditelja tužitelj je nastavio samostalan, miran i nesmetan posjed prijepora. Stoga je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

15. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je tuženica dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja

16. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

16. 1. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, tuženica mu je u skladu s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) dužna naknaditi opravdane troškove postupka.

16. 2. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka i to za zastupanje kod sastava zahtjeva za mirno rješenje spora 500,00 eura, sastava zahtjeva za zabilježbu pokretanja postupka 125,00 eura, sastava tužbe 500,00 eura, sastava zahtjeva za zabilježbu spora 125,00 eura, kod pristupa ročištima 22. siječnja 2025. i 17. rujna 2025. po 500,00 eura, sve uvećano za PDV 562,50 eura, te sudske pristojbe na prijedlog za zabilježbu pokretanja postupka 3,32 eura, na zabilježbu pokretanja postupka 3,32 eura, na prijedlog za zabilježbu spora 3,32 eura, na zabilježbu spora 3,32 eura, na tužbu 636,61 eura i na presudu 663,61 eura, ukupno 4.153,00 eura, uvećano za troškove uviđaja i vještačenja u predujmljenom iznosu 400,00 eura. Na troškove postupka zatražio je i zatezne kamate od presuđenja do isplate.

16. 3. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 29. prosinca 2023. 500,00 eura (Tbr. 32. t. 1. u vez Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54 OT-e), sastava tužbe od 17. lipnja 2024. 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 54. OT-e) te kod pristupa ročištima 22. siječnja 2025. i 17. rujna 2025. po 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. OT-e), sve uvećano za PDV 25 % 500,00 eura (Tbr. 46. OT-e), ukupno 2.500,00 eura. Pored toga pripada mu trošak uviđaja i mjerničnog vještačenja u iznosu 362,68 eura (dok će mu ostatak neutrošenog predujma biti vraćen. Priznati su mu i troškovi sudskih pristojbi na tužbu u podmirenom iznosu 98,23 eura (tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.) u vezi s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 138/2023)) te na presudu u iznosu 98,23 eura (tar. br. 2. t. 1. u vezi s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi) u vezi s čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama. Time ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 3.059,14 eura.

16. 4. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava zahtjeva za zabilježbu pokretanja postupka i zahtjeva za zabilježbu spora kao ni troškovi sudskih pristojbi iz zemljišnoknjižnih postupaka zabilježbe pokretanja postupka i zabilježbe spora jer se radi o troškovima zemljišnoknjižnog postupka koji su predmet raspravljanja i odlučivanja u tim postupcima prema pravilima zemljišnoknjižnog postupka.

16. 5. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.

16. 6. Slijedom navedenog naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 3.059,14 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, dok su odbijeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu i zahtjev tuženice u cijelosti.

U Pazinu 17. listopada 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu 196,46 eura,

2. tuženica po ODO u Pazinu.