REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-449/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja G.P.P. MIKIĆ d.o.o., Omišalj, Pušća 131, OIB: 82386143355, zastupanog po punomoćniku Mići Ljubenku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubenko&partneri iz Zagreba, Branimirova 29, protiv tuženika SUN ADRIA d.o.o., Rijeka, Bartola Kašića 18, OIB: 75703863919, zastupanog po punomoćniku Danu Lovroviću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 64.980,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19.07.2024. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. kolovoza 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete na ime izmakle koristi u iznosu od 64.980,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom 10. studenoga 2022. sklopio ugovor o poslovnoj suradnji kojim su ugovorili cijenu i uvjete kupoprodaje betona za konkretan projekt, i to ukoliko tuženik potpiše ugovor o javnoj nabavi radova na projektu Rekonstrukcija i dogradnja luke Melak II-faza, ev. broj nabave: EV-M-36/22_građevinska cjelina. Cijene koje je tužitelj ponudio, a tuženik prihvatio da su bilo jasno izražene u ponudi koja je bila prilog ugovoru o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. Nadalje, navodi da je tuženik, nakon provedenog postupka javne nabave, 1. travnja 2023., kao najpovoljniji ponuditelj, zaključio ugovor sa Županijskom lučkom upravom Rab, ali da od dana sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji 10. studenoga 2023. do dana pisanja tužbe, nije izvršio narudžbu betona kako se obvezao navedenim ugovorom. Stoga ističe da je tuženik, svojim pasivnim držanjem na način da nije ispunio svoju obvezu narudžbe robe, a niti je prihvatio ponudu koju mu je poslao, očito postupio protivno odredbi članka 8. Zakona o obveznim odnosima. Iz svega navedenog da je razvidno da tuženik nije imao stvarnu volju ispuniti obvezu iz ugovora, već da je ugovor o poslovnoj suradnji zaključio isključivo s ciljem da ga spriječi da i on podnese svoju ponudu u postupku javne nabave s naručiteljem Županijska lučka uprava Rab i na taj način sebi smanji konkurenciju. Također ističe i da mu je u konačnici tuženik 20. prosinca 2023. poslao dopis kojim ga je obavijestio da ugovor smatra raskinutim. S obzirom na navedeno, navodi da mu je tuženikovim neispunjenjem ugovorne obveze i izostankom narudžbe robe nastala šteta u vidu izgubljene dobiti koju je trebao ostvariti po ugovoru o poslovnoj suradnji u iznosu od 64.980,78 EUR. U odnosu na visinu naknade štete navodi da je tuženiku izdao račun broj 1421-1-1 od 15. srpnja 2024. temeljem obračuna izgubljene dobiti, a koji obračun je sastavio s obzirom na količinu betona koja je okvirno ugovorena (1700 m[3] ), a koju je utemeljio na projektnoj dokumentaciji objavljenoj od naručitelja Županijske lučke uprave Rab. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 64.980,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te troška ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Prvenstveno navodi da je tužbu, primjenom odredbe članka 446. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, trebalo odbaciti kao nedopuštenu jer je tužitelj trebao tražiti donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, budući da zahtjeva ostvarivanje svoje tražbine temeljem računa broj 1421-1-1 od 15. srpnja 2024. Nadalje, navodi da nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. radi kupoprodaje betona za projekt Rekonstrukcija i dogradnja luke Melak II-faza, ev. broj nabave: EV-M-36/22, za koji projekt je tuženik zaključio ugovor o javnoj nabavi s Županijskom lukom upravom Rab od 24. ožujka 2023., klasa: 342- 21/22-01/02, urbroj: 2170-71/01-23/02-1-26, ali da, suprotno navodima tužitelja, tuženik nije bio u bezuvjetnoj obvezi izvršiti narudžbu betona od tužitelja, budući da je poslovni odnos ovisio o eventualnoj promjeni cijena od strane tužitelja, u odnosu na ponudu 811-1-4 od 10. studenoga 2022., koja je sastavni dio ugovora, a do koje promijene cijena je u konačnici i došlo. Odredbom članka 3. stavka 2. ugovora o poslovnoj suradnji da je ugovoreno da prodavatelj zadržava pravo promjene cijena, o čemu je dužan obavijestiti kupca, a da je kupac dužan u roku od 8 dana pisano se očitovati o promijenjenim cijenama i novom cjeniku, a ukoliko kupac ne prihvati promijenjene cijene u propisanom roku tada se ugovor ima smatrati raskinutim istekom posljednjeg dana tog roka. Tužitelj da je e-mailom od 8. studenoga 2023. zatražio informacije o dinamici i planu realizacije radova za luku Melak u pogledu betona sukladno ugovoru, na koji e-mail da mu je odgovoreno informacijom o ukupnoj količini betona koja se ima ugraditi na projektu, nakon čega da je tužitelj e-mailom od 16. studenog 2023. dostavio ponude za beton s betonare Omišalj i betonare na Rabu za projekt luke Melak, sukladno korespondenciji od 8. studenoga 2023., i to ponudu 626- 1-4 od 15. studenog 2023. fco: Melak-Lopar i ponudu 625-1-4 od 15. studenog 2023. fco: obala Bakar. Navedene ponude da mu nisu bile prihvatljive jer da je pregledom istih utvrdio da je došlo do znatnog povećanja svih stavki cijena betona i usluga prijevoza i pumpanja u odnosu na ugovornu ponudu 811-1-4, pa da isto nije prihvatio u roku iz citirane ugovorne odredbe, slijedom čega da je došlo do raskida ugovora istekom roka od 8 dana od zaprimanja ponuda (16. studenoga 2023.), a o čemu da je tužitelja, opreza radi, obavijestio i dopisom od 20. prosinca 2023. Nadalje, ističe i da tužitelj u vrijeme zaključenja ugovora, a i ranije, nije imao odobrenje nadležnih tijela za rad betonare na Rabu, a kako to proizlazi iz dopisa Općine Lopar od 25. srpnja 2024. jer je ugovor za izgradnju i korištenje privremenih građevina u funkciji organizacije gradilišta, asfaltne baze i betonare G.P.P. Mikić istekao 14. srpnja 2021., iz čega proizlazi da je tužitelj već prilikom zaključenja ugovora o poslovnoj suradnji (čiji je sadržaj sam pripremio i predložio), a i kasnije tijekom radova na projektu luke Melak, znao da nema dozvolu za rad betonare na Rabu i da neće biti u mogućnosti isporučiti beton tuženiku, odnosno da neće na zakonit način moći ispuniti svoje obveze iz ugovora. Prema njegovim saznanjima betonara tužitelja na Rabu, Lopar, zatvorena je od strane Državnog inspektorata tijekom 2023. Stoga ističe da tužitelj nije postupao u dobroj vjeri prilikom pravnog posla s tuženikom, budući je znao da neće moći isporučiti beton na zakonit način iz betonare na Rabu. Također, navodi i da su neosnovani navodi tužitelja da nije imao namjeru ispuniti svoju obvezu iz ugovora, već da je isti zaključio samo kako bi smanjio konkurenciju, jer da je upravo tužitelj predložio zaključenje ugovora o poslovnoj suradnji, kojeg je sam pripremio i dostavio na potpis, kako to proizlazi iz korespondencije elektroničkom poštom od 10. studenoga 2022. U konačnici, a u odnosu na visinu štete, navodi da je nejasno na koji način je tužitelj utvrdio izgubljenu dobit u utuženom iznosu. Tužitelj da pogrešno i paušalno navodi minimalnu količinu ugrađenog betona u projektu luke Melak u iznosu od 1700 m[3] jer da je tužitelj u ponudi 626-1-4 i ponudi 625-1-4 ponudio znatno manje količine od 1700 m[3] .

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je istaknuo da je predmetni postupak pokrenut radi namirenja nastale štete u vidu izmakle koristi zbog tuženikova neispunjenja ugovorne obveze, a da račun koji je ispostavio tuženiku predstavlja samo financijski obračun visine štete u vidu izmakle koristi kako bi mogao financijski izraziti svoju tražbinu. Istaknuo je i da se, sukladno pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, naknada štete ne dokazuje računom kao vjerodostojnom ispravom. Nadalje je naveo da tuženik nikada nije zatražio isporuku betona, a da je cijelo vrijeme raspolagao dostatnom količinom betona kojom je mogao ispuniti svoju obvezu prema tuženiku sukladno ugovoru. Količina betona navedena u ugovoru je bila okvirna količina betona ugovorena temeljem projektne dokumentacije objavljene od javnog naručitelja Županijske lučke uprave Rab, a ne točna količina betona. Istaknuo je i da promjene cijena betona (ponuda 626-1-4 i ponudi 625-1-4) u odnosu na ponudu koja je potpisana kao prilog ugovora od 10. studenoga 2022. nisu u svezi s predmetnim ugovorom, a sve i da jesu da je tuženik, sukladno članku 3. ugovora, bio dužan pisano se očitovati na ponude od 16. studenoga 2023. u roku od 8 dana, a što nije učinio, već da je tek 20. prosinca 2023. dostavio izjavu o raskidu ugovora. U konačnici, a u odnosu na navode tuženika da betonara tužitelja na Rabu nije imala odobrenje za rad ističe da ugovorom nije ugovorena isporuka betona s točno određene betonare, a da tužitelj raspolaže i s betonarom u Omišlju s koje je mogao izvršiti isporuku.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao na navodu da predmetnu tužbu treba odbaciti jer da račun koji je tužitelj izdao tuženiku ima sve značajke vjerodostojne isprave prema Ovršnom zakonu i Zakonu o računovodstvu, te da je dostavljen tuženiku preko sustava e-račun, kroz koji sustav je i osporen. Naveo je i da je njegova ugovorna obveza kupnje sveukupne količine betona od tužitelja prethodno uvjetovana prihvatom cijena ukoliko iste budu različite od ponude 811-1-4 koja je prilog ugovoru, a da su cijene iz ponude 626-1-4 i ponude 625-1-4 veće od cijena iz ponude 811-1-4, a što mu nije bilo prihvatljivo, iz kojeg razloga da nije dostavio očitovanje kojim takve cijene prihvaća, pa se ugovor ima smatrati raskinutim. Također je osporio navode tužitelja da promjene cijena iz ponude 626-1-4 i ponude 625-1-4 nisu u vezi s predmetnim ugovorom, budući da s tužiteljem u to vrijeme nije surađivao na niti jednom drugom projektu, a niti je tužitelj naveo uz koji projekt su onda konkretne ponude vezane, dok iz e-mail korespondencije od 8. studenoga 2023. i 16. studenoga 2023. i samih ponuda jasno proizlazi da se iste odnose upravo na projekt luke Melak.

5. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz svjedoka VJ, NJ i OJ, te iskaz zastupnika po zakonu tužitelja SJ i zastupnika po zakonu tuženika HJ.

6. Sud nije uzeo u obzir dokaz tužitelja dostavljen uz podnesak od 3. travnja 2025., odnosno XVI privremenu situaciju br: 06-25-R1 za izvršenje radova zaključno sa mjesecom; siječanj 2025. (list 53 spisa) i dokaz tuženika dostavljen uz podnesak od 2. srpnja 2025., odnosno e-mail tužitelja od 16. siječnja 2023. s prilozima upućen tuženiku (list 84-86 spisa), sve sukladno odredbi članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a s obzirom da su isti u spis dostavljeni nakon pripremnog ročišta, a stranke nisu niti navele da ih bez svoje krivnje nisu mogle dostaviti ranije.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova izmakle dobiti u iznosu od 64.980,78 EUR, a koja je tužitelju nastala kao posljedica neispunjenja ugovora o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. od strane tuženika.

9. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženika 10. studenoga 2022. zaključen ugovor o poslovnoj suradnji predmet kojeg je uređenje cijena i uvjeta kupoprodaje betona, ukoliko kupac (tuženik) potpiše ugovor o javnoj nabavi radova na projektu Rekonstrukcija i dogradnja luke Melak II-faza, ev. broj nabave: EV-M- 36/22_građevinska cjelina. Nije sporno da se predmetnim ugovorom tuženik obvezao sve količine betona za potrebe projekta kupiti od tužitelja, kao i da je kao okvira količina betona ugovorena količina od 1700 m[3] . Isto tako, nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovoreno da prodavatelj zadržava pravo promjene cijena, o čemu da je dužan obavijestiti kupca, da je kupac dužan u roku od 8 dana pisano se očitovati o promijenjenim cijenama i novom cjeniku, a ukoliko kupac ne prihvati promijenjene cijene u propisanom roku da se tada ugovor ima smatrati raskinutim istekom posljednjeg dana tog roka. Nije sporno ni da je tuženik, kao naručitelj, nakon provedenog postupka javne nabave, zaključio sa Županijskom lučkom upravom Rab ugovor o javnoj nabavi radova na projektu Rekonstrukcija i dogradnja luke Melak II- faza, ev. broj nabave: EV-M-36/22_građevinska cjelina. Navedeno, osim iz samog ugovora o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. (list 12-16 spisa), proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka NJ i VJ, te iskaza zastupnika po zakonu tužitelja SJ i zastupnika po zakonu tuženika HJ.

10. Nadalje, nije sporno da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu kupnje ukupne količine betona potrebne za projekt luka Melak II-faza od tužitelja, odnosno da nije uopće od tužitelja naručio beton, već da je beton ugrađen tijekom projekta luka Melak II-faza tuženik nabavio od drugih proizvođača, te sa vlastite plovne betonare. Navedeno su zastupnik po zakonu tuženika HJ, te svjedok VJ, djelatnica tuženika, u svojim iskazima učinili nespornim.

11. Nesporno je i da su cijene betona u ponudi 626-1-4 i ponudi 625-1-4 od 15. studenoga 2023. (list 31-33 spisa) povećane u odnosu na cijene iz ponude 811-1-4, koja je prilog ugovoru o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. (list 15 spisa).

12. S tim u vezi, iako je tužitelj osporio da bi se ponuda 626-1-4 i ponuda 625- 1-4 od 15. studenoga 2023. odnosile na predmetni projekt luke Melak II-faza, navedeno nije dokazao, a iz e-mail korespondencije stranaka od 16. studenoga 2023. (list 27-33 spisa), što je potvrdila i svjedokinja NJ, djelatnica tuženika, koja je iskazala da je navedene ponude sastavila na zahtjev zastupnika po zakonu tužitelja SJ, proizlazi da se iste odnose upravo na taj projekt. Činjenica što je u ponudom 625-1-4 zatražena isporuka na lokaciju različitu od lokacije iz ponude 811-1- 4 ne dokazuje da bi se ista odnosila na neki drugi projekt. Iz navedene e-mail korespondencije stranaka proizlazi da je tužitelj e-mailom od 8. studenoga 2025. zatražio informacije o dinamici i planu isporuke betona za projekt luka Melak II-faza, a da je tuženik e-mailom od istoga dana odgovorio na traženje tužitelja i dostavio informacije o dinamici i količina betona, za koje je tužitelj sastavio ponudu 626-1-4 i ponudu 625-1-4 od 15. studenoga 2023. i iste e-mailom od 16. studenoga 2023. dostavio tuženiku.

13. Međutim, spornim se ukazuje je li činjenica da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora da od tužitelja naruči ukupnu količinu betona, posljedica ispunjenja uvjeta iz članka 3. ugovora o poslovnoj suradnji, odnosno je li u konkretnom slučaju došlo do raskida ugovora o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. Posljedično tome, sporno je i ukoliko je predmetni ugovor raskinut, kada je došlo do raskida, te ima li tužitelj pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog raskida ugovora od strane tuženika i njegova neispunjenja ugovorne obveze.

14. Prvenstveno valja navesti da je neosnovan prigovor tuženika da je u konkretno slučaju tužbu trebalo odbaciti, budući da je tužitelj izdao tuženiku račun za tražbinu naknade štete koju potražuje u ovome postupku. Naime, računom se ne može tražiti naknada štete, jer račun je knjigovodstvena isprava, a sadržaj računa mora biti takav da istinito predstavlja poslovnu promjenu i obuhvaća sve podatke za unos u poslovne knjige (članak 8. Zakona o računovodstvu – „Narodne novine“ broj 84/24 i 145/24). Račun kojim izdatnik zaračunava naknadu štete nije vjerodostojna isprava i na temelju takvog računa sud ne može odrediti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Stoga je tužitelj neovisno od činjenice izdavanja računa za predmetnu tražbinu pravilno podnio tužbu, a ne prijedlog za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

15. Odredbama članka 3. ugovora o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. (list 12-16 spisa) podnaslova „Cjenik“ ugovoreno je da se prodajne cijene utvrđuju ponudom koja je sastavni dio ugovora (811-1-4), ali da prodavatelj zadržava pravo promijene cijena o čemu je dužan obavijestiti kupca, koji je dužan u roku od 8 dana pisano se očitovati o promijenjenim cijenama i novom cjeniku, a ukoliko kupac ne prihvati promijenjene cijene u propisanom roku, tada se ugovor ima smatrati raskinutim istekom posljednjeg dana tog roka.

16. Iz e-mail korespondencije stranaka (list 27-33 spisa) proizlazi da je tužitelj e-mailom od 8. studenoga 2025. zatražio informacije o dinamici i planu isporuke betona za projekt luka Melak II-faza, a da je tuženik e-mailom od istoga dana odgovorio na traženje tužitelja i dostavio informacije o dinamici i količini betona, za koje je tužitelj sastavio ponudu 626-1-4 i ponudu 625-1-4 od 15. studenoga 2023. i iste e-mailom od 16. studenoga 2023. dostavio tuženiku, nakon čega je tuženik dopisom od 20. prosinca 2023. obavijestio tužitelja da mu navedene ponude nisu prihvatljive jer da se cijene iz ponuda znatno razlikuju od onih iz ponude od 16. siječnja 2023., slijedom čega da su nastupili uvjeti iz članka 3. ugovora o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. da se predmetni ugovor smatra raskinutim.

17. Iz navedenog proizlazi da se tuženik, nakon zaprimanja ponude 626-1-4 i ponude 625-1-4 16. studenoga 2023. u kojima su cijene betona bile više od onih iz ponude 811-1-4, koja ponuda je prilog ugovoru o poslovnoj suradnji, nije u roku od 8 dana očitovao o promijenjenim cijenama i novom cjeniku, na koji način nije prihvatio promijenjene cijene, slijedom čega se ugovor o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. ima smatrati raskinutim istekom 8 dana od dana obavijesti o promijeni cijena, odnosno 25. studenoga 2023.

18. Iako je zastupnik po zakonu tuženika istaknuo da su prvu obavijest o promijeni cijena betona zaprimili 16. siječnja 2023., te da se na istu nisu očitovali, pa da je već tada nastupio raskid ugovora, a kako je to navedeno i u dopisu tuženika od 20. prosinca 2023., tuženik navedeno nije dokazao. Naime, sud nije uzeo u obzir dokaz tuženika dostavljen uz podnesak od 2. srpnja 2025., odnosno e-mail tužitelja od 16. siječnja 2023. s prilozima upućen tuženiku (list 84-86 spisa), sukladno članku 299. stavku 3. ZPP-a, a kako je to ranije navedeno.

19. Isto tako, činjenica da je tuženik tek dopisom od 20. prosinca 2023. obavijestio tužitelja da smatra da je ugovor raskinut zbog ispunjenja uvjeta iz članka 3. ugovora o poslovnoj suradnji, nije od utjecaja na to da je navedeni ugovor raskinut u trenutku ispunjenja uvjeta propisanih tom odredbom ugovora.

20. Odredbom članka 368. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

21. U konkretnom slučaju, tužitelj je zahtjevom za naknadu izmakle dobiti koju bi ostvario da je ugovor izvršen, postavio zahtjev za naknadu štete iz citirane zakonske odredbe.

22. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika HJ (list 68-70 spisa) proizlazi da su s radovima na projektu luka Melak II-faza započeli 7. travnja 2023., te da sve do 8. studenoga 2023. kada je kontaktirao tužitelja vezano za isporuku betona, tuženik nije naručivao beton od tužitelja jer da, osim što su se početno izvodili drugi radovi (radovi iskopa…), da su imali svoju plovnu betonaru, koju je tuženik koristio za beton na navedenom projektu, a kasnije da su koristili beton sa novootvorene betonare na Rabu. Sukladno iskazu zastupnika po zakonu tuženika, iskazivala je i djelatnica tuženika svjedokinja VJ (list 92-94 spisa), koja je navela da beton za navedeni projekt tuženik nije naručio od tužitelja već je korišten betona sa tuženikove plovne betonare.

23. Stoga, a budući da iz samog iskaza zastupnika po zakonu tuženika i djelatnice tuženika proizlazi da je tuženik postupio suprotno ugovoru o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022. i nije od tužitelja naručio beton, odnosno da je beton u manjoj količini od ugovorene naručio tek 8. studenoga 2023., iako su radovi započeli još u travnju 2023., te je nesporno do studenoga 2023. koristio beton u tom projektu sa vlastite plovne betonare, tužitelj bi imao pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi u vrijednosti one količine betona koju je tuženik u projekt izgradnje luke Melak II-faza ugradio do trenutka nastupa raskida ugovora, odnosno do 25. studenoga 2025., a za koju tuženik uopće nije zatražio isporuku od tužitelja, a što je bio obvezan učiniti sukladno ugovoru o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022.

24. Međutim, tuženik je na okolnost visine izmakle koristi predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a koji dokaz sam za sebe, nije podoban da bi se s obzirom na ranije izneseno utvrdila visina štete u vidu izmakle koristi koju je tužitelj pretrpio nepostupanjem tuženik po ugovoru o poslovnoj suradnji. Tuženik je radi utvrđivanja visine pretrpljene štete trebao predložiti dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost količine betona koju je tuženik ugradio u projekt luke Melak II-faza od početka radova pa do raskida ugovora, temeljem čega bi se mogla izračunati cijena te količine betona, a koji iznos bi predstavljao tužiteljevu izmaklu korist.

25. Stoga, a budući da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio izmaklu korist u visini cjelokupne količine betona po ugovoru, a da bi mu naknada štete u vidu izmakle koristi pripadala samo djelomično, na koju okolnost nije predložio provođenje odgovarajućeg dokaza, tužitelj sukladno odredbi članka 219. i članka 221.a ZPP-a, nije dokazao visinu svoje tražbine, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

26. Iz navedenih razloga sud je raspravnim rješenjem donesenim na ročištu 11. rujna 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja da se od tuženika i Županijske lučke uprave Rab pribavi podatak o količini betona ugrađenoj od strane tuženika u projektu Rekonstrukcija i dogradnja luke Melak II-faza, Ev. broj nabave: EV-M-36/22 i dokazni prijedlog za provedbu gospodarsko-financijskog vještačenja. Naime, a s obzirom da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđenja količine betona ugrađene od strane tuženika u predmetni projekt do 25. studenoga 2023., za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bilo potrebno utvrditi ni cjelokupnu količinu betona ugrađenu od strane tuženika u navedeni projekt. Iz istih razloga sud je odbio i dokazni prijedlog za provedbu gospodarsko-financijskog vještačenja jer bez utvrđene količine betona ugrađene u projekt do raskida ugovora 25. studenoga 2023., nije bilo moguće niti utvrditi vrijednost, odnosno cijenu istog.

27. Također, raspravnim rješenjem donesenim na ročištu 11. rujna 2025. sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika da se tužitelja pozove na dostavu Ugovora za izgradnju i korištenje privremenih građevina u funkciji organizacije gradilišta, asfaltne baze i betonare G.P.P. Mikić koji je istekao 14. srpnja 2021. i da se dostava navedenog ugovora zatraži službenim putem od Općine Lopar, kao i da se od Državnog inspektorata službenim putem zatraži dostava spisa predmeta vezano za betonaru tužitelja na Rabu, odnosno zabrani rada iste u 2023. Naime, u konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime izmakle koristi jer tuženik nije postupio po ugovoru o poslovnoj suradnji od 10. studenoga 2022., slijedom čega je za odluku u ovoj pravnoj stvari irelevantno je li tužitelj imao odobrenje za rad betonare na Rabu, odnosno je li tužitelj mogao izvršiti ugovornu obvezu, a u situaciji kad je nesporno da tuženik nije naručio beton od tužitelja sukladno zaključenom ugovoru. Navedena činjenica bila bi relevantna kada bi eventualno tuženik tražio naknadu štete od tužitelja zbog neispunjenja ugovora, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

28. U konačnici, za odluku u ovoj pravnoj stvari u potpunosti su irelevantni navodi tužitelja da je isti odustao od javljanja na natječaj za predmetni projekt upravo iz razloga jer mu je tuženik ponudio zaključenje ugovora o poslovnoj suradnji. Naime, takvi navodi bili bi eventualno relevantni da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ili poništajem navedenog ugovora. Međutim, u situaciji kada je ugovor između stranaka nesporno sklopljen, te isti nije utvrđen ništetnim ili poništen, razlog iz kojih je isti sklopljen nije od učinka na odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze ili raskida ugovora.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

30. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a.

31. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) i podneska od 27. siječnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, te zastupanja na ročištu 5. veljače 2025., 23. travnja 2025. i 11. rujna 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, te zastupanja na ročištu za objavu presude 17. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.275,00 EUR. Stoga tuženiku pripada trošak parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 6.375,00 EUR.

32. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 15. travnja 2025. i 2. srpnja 2025., budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka. Naime, podneskom od 15. travnja 2025. tuženik se očitovao na dokaz tužitelja dostavljen u spis protivno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a, iz kojeg razloga očitovanje tuženika nije bilo potrebno za odluku u ovoj pravnoj stvari, dok je u podnesku od 2. srpnja 2025. ponovio navode iznesene ranije u postupku, te dostavio novi dokaz suprotno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a, koju sud iz tog razloga nije uzeo u obzir.

33. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

33. U konačnici, valja navesti da je točkom I. izreke ove presude obijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iz razloga jer isti nije uspio u sporu. Međutim, u podnesku od 4. veljače 2025. tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troška sastava tog podneska neovisno od uspjeha u sporu, odnosno po načelu krivnje, sukladno odredbi članka 156. stavka 1. ZPP-a. Navedeni zahtjev tužitelja nije osnovan, budući navedeni podnesak nije bio potreban za postupak, jer je tužitelj istim ponovio navode iznesene u ranijem podnesku od 11. prosinca 2024., odnosno da ne postoje uvjeti za odbačaj tužbe sukladno članku 446. ZPP-a.

U Rijeci, 17. listopada 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.