1               Poslovni broj Gž-811/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA              

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola               Poslovni broj Gž-811/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz K., OIB …, kojega zastupa punomoćnica T. M.-Š., odvjetnica u K., protiv tuženog W. A. R.-I. iz S., OIB …, kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7369/15-73 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2023.

 

 

presudio je

 

 

1.   Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7369/15-73 od 3. veljače 2023., tako da ista sada glasi:

 

              „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnim te slijedom toga nema pravnog učinka Ugovor o zajmu od dana 22. srpnja 2010. godine, koji je sklopljen između tuženika W. A. R.-I., s jedne strane kao zajmodavca te tužitelja I. P., s druge strane kao zajmoprimca i založnog dužnika.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.040,61 eur / 15.375,00 kn1, u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovoga postupka u iznosu od 2.301,91 eur /17.343,75 kn, u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka do konačno postavljenoga tuženik odbija kao neosnovanim.“

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 417,18 eur / 3.143,24 kn[1] u roku od 15 dana.

                                                                                                  Obrazloženje

 

1st        Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

 

„I Utvrđuje se ništetnim te slijedom toga nema pravnog učinka Ugovor o zajmu od dana 22. srpnja 2010. godine, koji je sklopljen između tuženika W. A. R.-I., s jedne strane kao zajmodavca te tužitelja I. P., s druge strane kao zajmoprimca i založnog dužnika.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.040,61 EUR / 15.375,00 kn1, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.“

 

2nd      Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku, kao i apsolutnu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno presuda u određenim dijelovima nema uopće razloge, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Također, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa samim tim i materijalno pravo pogrešno je primijenjeno. Osporava zaključak suda prvoga stupnja da iznos zajma nije isplaćen zajmoprimcu. Ističe da je sud pogrešno zaključio da je predmetni ugovor o zajmu zelenaški ugovor pa samim tim i ništetan, obzirom da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti predviđeni čl. 329. u vezi sa čl. 141. Zakona o obveznim odnosima, a također da sud nije jasno i logički naveo iz kojih razloga smatra da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen i jedan  uvjet predviđen prethodno navedenim člancima Zakona. Zaključak suda da su tuženiku bile poznate teško materijalne prilike također da je neosnovan i ne proizlazi iz stanja predmeta. Ukazuje i na sadržaj odredbe čl. 360. Zakona o obveznim odnosima, te ističe da neispunjenje obveze zajmodavca iz predmetnog ugovora, nije razlog ništetnosti ugovora, već eventualno pretpostavka pod kojom bi tužitelj mogao zahtijevati ili ispunjenje obveze ili raskid predmetnog ugovora što tužitelj nikada nije tražio. Tvrdi da on nije okrivljenik u kaznenim predmetima na koje ukazuje prvostupanjski sud te da ne može trpjeti štetne posljedice postupanja trećih osoba različitih od tuženika.

 

2nd1st              Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetnu presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

 

3rd        Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

3rd1st                Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4th        Žalba tuženika je osnovana.

 

5th        Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je ništetan, pa slijedom toga da nema pravni učinak, Ugovor o zajmu koji je 22. srpnja 2010. sklopljen između tuženika, kao zajmodavca, i tužitelja, kao zajmoprimca i založnog dužnika. Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da od tuženika nije primio nikakav novac na ime zajma, a pogotovo ne iznos od 5.851,21 eur koji je naveden u samom ugovoru, slijedom čega da se radi o zelenaškom ugovoru opisanom čl. 329. Zakona o obveznim odnosima, osnovom koga je tuženik zasnovano založno pravo na njegovoj nekretnini, a također da je vrijednost založene nekretnine i korist koju je tuženik imao od spornog ugovora u očitom nesrazmjeru sa onim što se on obvezao dati tužitelju, obzirom tužitelj nikakav zajam nije ostvario temeljem tog ugovora. Također, da je tuženik iskoristio lakomislenost i neiskustvo tužitelja, njegovo stanje nužde i teško materijalno stanje obzirom je tužitelj imao samo primanja u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno na ime vojne opskrbnine.

 

5th1st                Odlučujući o istaknutom zahtjevu tužitelja, sud prvoga stupnja isti je prihvatio kao osnovan, obzirom je zaključio da je Ugovor od 22. srpnja 2010., koji je sklopljen između parničnih stranaka, zelenaški ugovor i kao takav ne proizvodi pravne učinke (čl. 329. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO)).

 

5th2nd              To stoga što je utvrdio - materijalnom dokumentacijom u predmetu, i to prvenstveno računom broj 62523 od 22. srpnja 2010. trgovačkog društva P. s. d.o.o., da tužitelj nije primio iznos koji je naveden u spornom Ugovoru o zajmu (42.300,00 kn), već je taj iznos umanjen za iznos od 13.475,00 kn, koji je isplaćen društvu Plava svjetlost na ime usluga posredovanja, koje društvo je umjesto tuženika vršilo isplatu kredita tužitelju, od kog iznosa zajma nakon odbitka usluga posredovanja ostao je iznos u visini od 23.800,00 kn.

 

5th3rd                Također, sud je utvrdo - uvidom u potvrdu Ureda državne uprave u K. županije od 20. srpnja 2012. te privremeno rješenje istog Ureda od 28. siječnja 2013. kao i iskazom samoga tužitelja (kome je sud poklonio vjeru smatrajući ga životnim, logičnim i uvjerljivim), da je tužitelj u trenutku zaključenja spornog ugovora bio u teškom materijalnom stanju obzirom je bio osoba zaista niskih primanja, suvlasnik nekretnine (poljoprivrednog zemljišta) koju nije gospodarski iskorištavao, nezaposlen, a bio je dužan vraćati zajam koji je ranije ugovorio posredovanjem kreditnog ureda Napredak poslovanja d.o.o., pri  čemu je kao neistinitu ocijenio Izjavu tužitelja od 14. srpnja 2010. sačinjenu u svrhu davanja garancije tuženiku na hrvatskom i na engleskom jeziku (koja je nesporno potpisana po tužitelju) u dijelu u kojem se navodi da tužitelj ima solidan dohodak (neprijavljeno radi u kafiću i prima vojnu naknadu), odnosno ukupna primanja od oko 5.800,00 kn mjesečno, jednosoban stan u K. u vrijednosti od oko 25.000,00 eura na dobroj lokaciji i u solidnom stanju te je suvlasnik zemljišta u vrijednosti od oko 10.000,00 euro na kome je moguće upisati hipoteku.

 

5th4th                Istodobno, sud je utvrdio da je tuženik u trenutku zaključenja Ugovora o zajmu iskoristio nedovoljno iskustvo i lakomislenost tužitelja u svoju korist, a to stoga što tužitelju nije isplatio iznos kredita kako je to ugovoreno, iako je upisao hipoteku na jedinoj nekretnini tužitelja, a konačno da tužitelj nije niti shvaćao pravne posljedice pobijanog obvezivanja, na koji način je sud kao nevjerodostojan ocijeni sadržaj Izjave tužitelja od 22. srpnja 2010. kojom potvrđuje da je prilikom sklapanja spornog ugovora o zajmu „sve bilo u redu, fer i korektno“, da je ugovor „pri punoj svijesti potpisao, te primio dogovoreni iznos“ i „da nemam žalbe protiv nijedne strane u poslovima (posrednik bilo koje strane, opunomoćenik bilo koje strane, zakoniti zastupnik bilo koje strane, kreditni ured itd.), te da nemam nikakve osnove za prigovor, žalbu zbog koje bi se morao obraćati bilo kojoj instituciji.“

 

6th        Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, obzirom je sud prvoga stupnja pogrešno zaključio da je tužitelj dokazao da se u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

7th        Prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO-a, na kojoj odredbi tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

 

7th1st                Pravni učinak zelenaškog ugovora ogleda se u činjenici da je takav ugovor ništav pravni posao, dakle, da pravno ne postoji. Na zelenaški se ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO-a o posljedicama ništavosti.

 

7th2nd              Da bi se ugovor smatrao zelenaškim moraju se u trenutku njegova sklapanja kumulativno ispuniti zakonske pretpostavke, i to: 1. mora postojati očigledni nerazmjer između obaveza ugovornih strana u vrijeme zaključenja ugovora; 2. ugovor mora biti zaključen na način da je jedna ugovorna strana iskoristila stanje nužde ili teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost pa da je iz toga proistekla nerazmjera uzajamnih davanja čime je ugovor dobio elemente nemoralnog ugovora i 3. potrebno je da je osoba u čiju korist je ugovoreno nerazmjerno davanje znala ili morala znati da se druga strana nalazi u takvoj situaciji. Teret dokaza o navedenim odlučnim činjenicama je na onoj strani koja tvrdi da cijeli ugovor ili koja njegova odredba ima karakter zelenaškog ugovora, a to je u predmetnom slučaju na tužitelju.

 

8th        Ne može se prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da je tužitelj dokazao da u predmetnom slučaju ispunjena prva zakonska pretpostavka temeljem koje se predmetni ugovor ima smatrati ništetnim (da je u trenutku sklapanja spornoga ugovora postojao očigledni nerazmjer između obaveza ugovornih strana).

 

8th1st                Naime, iz sadržaja Ugovora o zajmu broj MM1007PI22, koji je među parničnim strankama nesporno sklopljen i solemniziran od strane javne bilježnice L. D. iz Z. 22. srpnja 2010. pod poslovnim brojem OV-7909/10, proizlazi da se tuženik obvezao dati tužitelju zajam u iznosu od 5.851,21 eur u kunskoj protuvrijednosti od 42.300,00 kn uz godišnju kamatu od 6,95%, a koji zajam se tužitelj obvezao vratiti do 22. lipnja 2017. u 83 mjesečne rate u iznosu od po 89,00 eur u kunskoj protuvrijednosti svaka; da je kao sredstvo osiguranja vraćanja zajma ugovoreno založno pravo u korist tuženika a na nekretnini tužitelja i to udio 1/2 k.č.br. 121/4, u naravi oranica, vrt u selu površine 202 hvata upisanoj u zk.ul. 595 k.o. K., uknjiženoj pri Općinskom sudu u Karlovcu; da je ugovoreno da je tužitelj suglasan da tuženik može temeljem tog ugovora neposredno tražiti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njegovoj imovini radi naplate zajma, kamata i ostalih troškova; da je ugovoreno da se isplata iznosa zajma vrši prilikom potpisa tog ugovora koju okolnost zajmoprimac potvrđuje svojim potpisom. Dakle, iz sadržaja prethodno navedenih ugovornih odredbi ne proizlazi da bi isti predstavljao zelenaški ugovor zbog ugovaranja tuženika za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

 

8th2nd              Sama okolnost što je tužitelj nije primio onaj iznos zajma koji je naznačen u ugovoru, odnosno da bi primio manji iznos zajma, ne predstavlja okolnost koja dovodi u pitanje pravnu valjanost spornog ugovora, već se tiče pitanja njegova ispunjenja, pa bi se pravni odnos između stranaka (obzirom na tvrdnje tužitelja iznijete u tužbi i tijekom postupka) načelno mogao riješiti kroz zahtjev za raskid ugovora zbog neispunjenja ili kroz zahtjev za ispunjenje sve pozivom na odredbu čl. 360. ZOO-a, ali ne i kroz zahtjev za utvrđenjem ništetnosti.

 

8th3rd                Konačno, predmetu prileži potvrda – isplatnica, koju je tužitelj nesporno potpisao, a iz koje proizlazi da mu je po spornom kreditu isplaćen iznos od 42.300,00 kn. Potvrda je sastavljena po posredniku društvu P.s. d.o.o. koji je posredovao između tužitelja i tuženika prilikom realizacije spornoga kredita, a koji je svoje usluge (troškove koji su  prikazani u računu koji prileži str. 72 spisa) očito naplatio direktno iz iznosa ugovorenoga zajma, a preostali iznos od 23.800,00 kn ostao je za isplatu tužitelju. Poslovi između tužitelja i posrednika, odvojeni su pravni poslovi koji nisu obuhvaćeni predmetnom tužbom, tužitelj nije pobijao ugovore o posredovanju za koje je izdan spomenuti račun a za koji je očito umanjen iznos spornoga zajma, pa stoga tvrdnja tužitelja da nije primio iznos zajma koji je bio naznačen u spornom ugovoru ne utječe na pravnu valjanost samoga ugovora.

 

8th4th                Ovdje se posebno ističe, da je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika - na potvrdu je podnesen od strane tužitelja (čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/2007., 75/09., dalje: ZJB)), potpisan je od strane obje ugovorne strane, pri čemu tužitelj tijekom postupka nije osporavao niti dokazivao da potpis na ugovoru nije tuženikov. Okolnost da je samo tužitelj bio prisutan solemnizaciji ugovora ne utječe na njegovu pravnu valjanost niti mu oduzima značaj javnobilježničke (ovršne) isprave, jer za valjanost nije potrebna dvostruka solemnizacija. Sama činjenica da solemizaciji Ugovora koja je obavljena 22. srpnja 2010. nije prisustvovao tuženik, kraj činjenice postojanja potvrda - isplatnica koju je potpisao tužitelj istoga dana kada je vršena solemnizacija ugovora, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, ne znači da tuženik nije izvršio isplatu iznosa zajma, posebno kraj činjenice da je ugovor i realiziran putem posrednika (koju okolnost tužitelj niti ne osporava) koji je kako je to prethodno rečeno, od iznosa zajma naplato svoje usluge.

 

8th5th                Ne može se prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da je u predmetnom slučaju ispunjena i druga pretpostavka (subjektivna okolnost na strani tužitelja) koja spornom ugovoru daje karakter zelenaškog ugovora. Naime, sud je utvrdio da je tužitelj u trenutku zaključenja spornog ugovora bio u teškom materijalnom stanju obzirom je bio osoba niskih primanja, suvlasnik nekretnine (poljoprivrednog zemljišta) koju nije gospodarski iskorištavao, nezaposlen, vlasnik osobnog automobila godište 1997., a bio je dužan vraćati zajam koji je ranije ugovorio posredovanjem kreditnog ureda N. p. d.o.o. Međutim, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, takvo imovno stanje tužitelja jest teško, ali ne toliko iznimno teško da bi bio „prisiljen“ sklopiti predmetni ugovor o zajmu, a svakako ne predstavlja stanje nužde, posebno i kada se uzmu u obzir svi razlozi zbog kojih se tužitelj odlučio na „podizanje“ predmetnog zajma (između ostalog i pomoć prijateljici). Pri tom, tužitelj se nesporno nije prvi put obraćao kreditnim uredima radi realizacije zajma (ugovor koji je nastojao „zatvoriti“ predmetnim zajmom realiziran je također preko kreditnog ureda), bio je svjestan da ne može kredit ostvariti u banci, pa se ne može prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da je tuženik u trenutku sklapanja spornoga ugovora iskoristio tužiteljevo nedovoljno iskustvo i lakomislenost.

 

8th6th                Tužitelj je realizaciju predmetnog zajma izvršio preko posrednika, s tuženikom nije komunicirao niti pregovarao vezano za uvjete ugovora, njegovo imovno stanje tuženiku je očito predočeno putem Izjave tužitelja od 14. srpnja 2010. iz koje proizlazi da je isto „solidno“, pa stoga niti treći element koji bi predmetni ugovor činio zelenaškim (subjektivni element na strani tuženika) nije ispunjen.

 

9th        Dakle, kako je sud prvoga stupnja pogrešno zaključio da su u predmetnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke koje sporni ugovor o zajmu daju karakter zelenaškog ugovora pa samim tim i ništetnog, žalbu tuženika valjalo je prihvatiti, presudu preinačiti sukladno odredbi čl. 373. toč. 2. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

10th   Obzirom je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, te pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

 

10th1st            Pozivom na isti članak Zakona, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka koji se odnosi na zastupanje istoga po punomoćniku – odvjetniku, koji je trošak odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.), i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanje na ročištu od 27. siječnja 2016. 100 bodova, zastupanje na ročištima održanim 17. rujna 2018. 50 bodova, 4. veljače 2019. 100 bodova, 10. svibnja 2019. 100 bodova, 20. rujna 2019. 25 bodova, 1. srpnja 2020. 50 bodova, 25. studenoga 2020. 100 bodova, 20. listopada 2021. 25 bodova, 26. siječnja 2022. 25 bodova, 12. svibnja 2022. 25 bodova, 4. srpnja 2022. 25 bodova, 19. listopada 2022. 100 bodova, i 16. siječnja 2023. 100 bodova, odnosno ili sveukupno 925 bodova uvećano za PDV ili 2.301,91 eur / 17.343,75 kn. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka tuženik se odbija kao neosnovanim, pri čemu valja navesti da tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 11. rujna 2018., 4. travnja 2019. i 6. lipnja 2019. pozivom na odredbu čl. 155. ZPP-a, dok trošak pristupa ročištu održanom 27. listopada 2020. tuženiku nije priznat jer to ročište nije niti održano. Na ročište za objavu presude tuženik nije pristupio.

 

11th   Obzirom je tuženik uspio sa svojom žalbom, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 417,12 eur / 3.142,79 kn, a koji se trošak sastoji od troška sastava žalbe (125 bodova uvećano za PDV ili 310.94 eur) te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eur.

U Puli-Pola, 25. rujna 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Nataša Babić, v.r.