Poslovni broj Gž Ovr-461/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Pisarnica Varaždin, protiv ovršenika Grad Đurđevac, OIB: 98691330244, Đurđevac, Stjepana Radića 1,radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj : Ovr-345/2022-39 od 4. srpnja 2025., 17. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj : Ovr-345/2022-39 od 4. srpnja 2025. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 781,25 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška preko iznosa od 781,25 eur do zatraženog iznosa od 1.875,00 eura kao neosnovan.

2. Protiv točke I. navedenog rješenja žalbu podnosi ovršenik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) i člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., u daljnjem tekstu: OZ-a).

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba ovršenika je neosnovana.

6. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova koji su bili potrebni za ovrhu prvostupanjski sud osnovanim prihvaća zahtjev ovrhovoditelja te ovršeniku nalaže naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 781,25 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Pobijano rješenje prvostupanjski sud donosi utvrđujući;

- da je rješenjem o ovrsi od 27. listopada 2022. poslovni broj Ovr-345/2022-4 određena ovrha na nekretnini ovršenika kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 20.687,40 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja i u iznosu 1.084,69 eur, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

- da je predmetnim rješenjem ovrhovoditelju ujedno određen trošak prijedloga za ovrhu u iznosu od 590,65 eur.

- da je budući na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi nije prikupljena nijedna valjana ponuda za kupnju nekretnine rješenjem prvostupanjskog suda od 12. rujna 2024. obustavljena ovrha sukladno odredbi čl. 102. stavku 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ),

- da je rješenje o obustavi ovrhe od 12. rujna 2024. ovrhovoditelj zaprimio 13. rujna 2024. te podneskom od 11. listopada 2024. podnio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u sveukupnom novčanom iznosu od 1.875,00 eur,

- da ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 7. studenog 2023. prema Tbr. 11. toč. 10. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa) u iznosu od 156,25 eura te trošak zastupanja na ročištu 28. veljače 2024. prema Tbr. 12. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 625,00 eura, odnosno ukupno 781,25 eura za koji trošak utvrđuje da je bio potreban za provođenje ovrhe,

- da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska od 12. siječnja 2023. u iznosu od 625,00 eura a kojim podneskom dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje zaključujući da isti nije bio potreban za provođenje ovrhe obzirom je uplata predujma vidljiva na računu suda.

8. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova pozivom na odredbe čl. 14. stavka 4. OZ-a ovršenika obvezuje na naknadu troška u ukupnom iznosu od 781,25 eur sve s zakonskom zateznom kamatom o tijeku koje odlučuje primjenom odredbe čl. 30.st.3. OZ-a te odlučuje kao u točki I. izreke dok u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu ovršnog troška kao neosnovan odbija te odlučuje kao u točki II. izreke.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

10. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, dok je stavkom 5. istog članka propisano, da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Stavkom 6. istog članka propisano je da se takav zahtjev podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio relevantne činjenice te pravilno primijenio naprijed citiranu odredbu čl. 14. st. 4. OZ kada je ovrhovoditelju odmjerio troškove ovršnog postupka, neovisno o tome što je predmet ovrhe koja je u konačnosti obustavljena iz razloga koji se ne mogu pripisati krivnji ovrhovoditelja , bila nekretnina koju je ovršenik stekao kao ošasnu imovinu.

12. Pravilnost odluke o trošku sadržana u točki I. izreke nije dovedena u sumnju pozivanjem ovršenika na sadržaj odredbe čl. 139. st.6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje ZN)

13. Naime, odredbom čl. 139. st. 6. ZN-a propisano je kako predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

14. No, navedeno ne znači, suprotno žalbenim navodima ovršenika, kako se u postupku kao što je konkretni ovrhovoditelju ne može priznati trošak ovršnog postupka na temelju čl. 14. st. 4. OZ-a već znači kako se ovrha radi namirenja tih troškova, kao tražbine ovrhovoditelja kao vjerovnika eventualno može prisilno provesti samo na imovini koju je ovršenik stekao kao ošasnu a ne na ostaloj imovini ovršenika.

15. Kako u konkretnom slučaju pobijanim rješenjem nije određena ovrha radi namirenja troškova, a pogotovo ne na ostaloj imovini ovršenika to je neosnovano upiranje ovršenika na sadržaj odredbe čl. 139. st.6. ZN-a.

16. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ovrhovoditelju odmjerio trošak postupka primjenom čl. 14. st. 4. OZ a pravilnost koje odluke o trošku žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u pitanje.

17. Slijedom naprijed iznijetog žalbu ovršenika na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a valjalo je odbiti te odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 17. listopada 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić