1               Poslovni broj Gž-1014/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola              Poslovni broj Gž-1014/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva, OIB …, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, protiv tužene L. T. iz V., OIB …, koju zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-143/2023-8 od 25. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2023.,

 

 

presudio je

 

 

1.   Odbijanjem u cijelosti kao neosnovane žalbe tuženice te djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane (odbijajući dio toč. I. izreke) a u preostalom dijelu odbijanjem kao neosnovane žalbe tužiteljice, presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-143/2023-8 od 25. srpnja 2023.

 

-  potvrđuje se u dijelu toč. I. izreke kojom je tuženici naloženo da tužiteljici isplati iznos od 593,47 eura / 4.471,48 kn[1] sa propadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno označene iznose te u dijelu toč. II. izreke kojom je odlučeno da je tuženica dužna snositi svoje troškove postupaka;

 

-  preinačuje se u odbijajućem dijelu toč. I. izreke na način da se nalaže tuženici da tužiteljici (pored iznosa od 593,47 eur / 4.471,48 kn) isplati iznos od 109,65 eur / 8261,6 kn sa zateznim kamatama koje teku:

 

-  na iznos od 21,93 eur / 165,24 kn od 16. siječnja 2020. do isplate;

 

-  na iznos od 21,93 eur / 165,24 kn od 16. veljače 2020. do isplate;

 

-  na iznos od 21,93 eur / 165,24 kn od 16. ožujak 2020. do isplate;

 

-  na iznos od 21,93 eur / 165,24 kn od 16. travnja 2020. do isplate;

 

-  na iznos od 21,93 eur / 165,24 kn od 16. svibnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana;

 

-  potvrđuje se u preostalom odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva sadržanog u toč. I. izreke.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe, kao neosnovan.

 

3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe, kao neosnovan.

 

 

                                                          Obrazloženje

 

 

1st        Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

 

„I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske OIB: 52634238587, za Ministarstvo, te se nalaže tuženici L. T. iz V. OIB: …, da tužitelju Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, za Ministarstvo, isplati iznos od 593,47 eura/4.471,48 kuna1 sa zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. veljače 2021. do ispate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. listopada 2022. do isplate i

na iznos od 21,93 eura/165,24 kuna od 16. studenoga 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,

a za isplatu preostalog iznosa od 1.896,32 eura/14.287,85 kuna tužbeni zahtjev se odbija.

 

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

 

2nd      Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu u odbijajućem dijelu pobija tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je o prigovoru zastare sud pogrešno odlučio odnosno da je pogrešno primijenio odredbu čl. 186.a st. 3. u vezi st. 5. Zakona o parničnom postupku o nastupu zastoja zastare u slučaju podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, što je imalo za posljedicu da je neosnovano odbio njen zahtjev za naplatom predmetne tražbine. Također, da je presuda nerazumljiva u dijelu u kom sud suprotno čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, odnosno odredbama kojima je uređen prekid zastare, zaključuje da podnošenjem tužbe zastara počinje ponovno teći iznova i navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je određeno za zastaru.

 

2nd1st              Obzirom na navedeno, predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji njenu žalbu kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu. Potražuje troškove žalbe.

 

3rd        Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u usvajajućem dijelu toč. I. izreke i u odnosu na toč. II. izreke, pobija tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. Ističe da su točke 5.3. i 8.3. obrazloženja nejasne i ne mogu se ispitati, na koji način je  prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnoga prava. Činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, obzirom da je sud odbio dokazni prijedlog radi saslušanja tuženice na koji način je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer joj nije pružena mogućnost pojavljivanja pred sudom, odnosno nije joj dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima, činjenicama i navodima tužiteljice, čime je također povrijeđeno pravo na kontradiktorni postupak, na koji način je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, a koja povreda predstavlja povredu načela saslušanja stranka iz čl. 5. Zakona o parničnom postupku. Osporava i odluku o troškovima postupka, smatra da je sud odluku o troškovima trebao donijeti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

3rd1st                Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu ukine u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

 

4th        Sa žalbama tužiteljice i tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

5th        Žalbe tužiteljice djelomično je osnovana, dok je žalba tuženice u cijelosti neosnovana.

 

6th        Predmet spora je zahtjev je tužiteljice kao vlasnice stana u V., stan broj 4, da joj tuženica u razdoblju od 2. svibnja 2013. do 23. studenoga 2022. na ime dospjele a neplaćene najamnine plati ukupno iznos od 2.489,80 eur / 18.759,33 kn.

 

7th        Dokazima provedenim tijekom postupka, sud prvoga stupnja utvrdio je činjenično stanje bitno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja (čl. 8. ZPP-a) i to:

 

-  da je tužiteljica vlasnica stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 209/25 stambeno-poslovna zgrada br. 4, sa 412 m2, upisanoj u zk.ul.br. 11335 k.o. V., upisanog kao 6. suvlasnički dio:161/10000 Etažno vlasništvo (E-6) dvosoban stan s balkonom br. 4, na 1. katu desno naprijed, površine 61,20 m2 te sporedni prostor ostava br. 4 u podrumu površine 2,16 m2;

-  da je tužiteljica, kao najmodavac, nesporno sklopila s tuženicom, kao najmoprimcem, 7. travnja 2011. Ugovor o najmu stana u V., stan broj 4, klasa: 019-06/11-01/192, urbroj: 538-06-01-11-74;

-  da se Ugovorom o najmu stana od 7. travnja 2011. tuženica obvezala plaćati najamninu najkasnije do 15-tog u mjesecu za protekli mjesec;

-  da je zbog nekorištenja stana, neplaćanja najamnine i drugih ugovorenih troškova tužiteljica otkazala tuženici ugovor o najmu stana u V., stan broj 4, podneskom od 26. kolovoza 2022;

-  da je tužiteljica uputila tuženici zahtjev za mirno rješenje spora datiran sa danom 30. prosinca 2022. koji je tuženica zaprimila 4. siječnja 2023. i na koji u roku od tri mjeseca nije odgovorila;

-  da je predmetnom tužbom tužiteljica ustala dana 17. travnja 2023.;

-  da u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 23. studenoga 2022. (sukladno knjigovodstvenim evidencijama tužiteljice) tuženica za najam stana duguje tužiteljici ukupan iznos od 18.759,33 kn.

 

7th1st                Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja zahtjev tužiteljice djelomično je prihvatio kao osnovan, te je tuženici naložilo da tužiteljici naknadi iznos od 593,47 eur / 4.471,48 kn koji se odnosi na razdoblje od 16. lipnja 2020. do 16. studenog 2022., obzirom je utvrdio da tuženica u tom vremenskom periodu nije uredno ispunjavala svoje preuzete ugovorne obveze (Ugovor o najmu sklopljen je 7. travnja 2011.). U preostalom dijelu, za iznos od 1.896,32 eura/14.287,85 kn, sud je zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan, obzirom je utvrdio da je potraživanje tužiteljice dospjelo prije 17. travnja 2020. u zastari. Svoju odluku sud prvoga stupnja utemeljio je na odredbi čl. 9., čl. 229., čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) i čl. 186.a st. 1. ZPP-a.

 

8th        U provedenom postupku, koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, a ni samom tom presudom, nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuju žalbeni navodi tuženice, jer prvostupanjska presuda nema proturječnosti ni nejasnoća, a ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8th1st                Činjenično stanje bitno za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice pravilno je utvrđeno, međutim, materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje djelomično je pogrešno primijenjeno, slijedom čega su se stekli uvjeti za djelomičnim preinačenjem presude.

 

9th        I po pravnom stavu ovoga suda drugoga stupnja, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je tuženica kao najmoprimac bila u obvezi tužiteljici kao najmodavcu plaćati najamninu u utuženom vremenskom periodu. Naime, tuženica je već u svom odgovoru na tužbu učinila nespornim da je sa tužiteljicom kao vlasnicom stana u V., imala zaključen ugovor o najmu stana, kojim ugovorom (str. 17. do 19 spisa) je u čl. 8. ugovorena obveza tuženice na plaćanje najamnine i njeno dospijeće, pri čemu je tužiteljica visinu dužne obveze dokazala financijskom karticom Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 26. kolovoza 2022. Na tuženici je bio teret dokaza tvrdnje da je svoju dužnu obvezu uredno, svakomjesečno izvršavala, što ona nije dokazala na siguran način i adekvatnim dokaznim sredstvima, prvenstveno materijalnom dokumentacijom, koja bi u konkretnom slučaju u pogledu visine tužbenog zahtjeva imala jaču dokaznu snagu od njena iskaza kao parnične stranke, pa se stoga ne može prihvatiti žalbeni navod tuženice da je činjenično stanje ono bitno za postojanje dužne obveze tuženice prema tužiteljici pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

9th1st                Ovdje posebno valja navesti, da odbijanje dokazanog prijedloga tuženice za njenim saslušanjem u svojstvu parnične stranke ne predstavlja bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer na taj način tuženici nije uskraćena mogućnost da se izjasni o zahtjevu, navodima i činjenicama koje je tužiteljica iznijela u tužbi i tijekom postupka. Naime, stanje predmeta ukazuje da tuženici nije uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom, jer se tuženica očitovala kako o istaknutom zahtjevu tužiteljice tako i o svim navodima i tvrdnjama iste iznijetim tijekom postupka, a i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio – polazeći pri tom od sadržaja odredbe čl. 220. ZPP-a, da iskaz tuženice nije od odlučnog utjecaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom postupku. Dakle, ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženice da je odbijanjem njena dokaznog prijedloga da je se sasluša u svojstvu parnične stranke povrijeđeno pravo tuženice iz čl. 5. ZPP-a, niti načelo kontradiktornosti postupka, jer kako je to prethodno rečeno (cijeneći pri tom i sadržaj odredbe čl. 264. ZPP-a) sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da se sporne činjenice važne za odluku u ovom predmetu, mogu donijeti bez izvođenja dokaza saslušanjem parničnih stranaka.

 

10th   Međutim, sud prvoga stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno prava kada je odlučivao o istaknutom prigovoru zastare potraživanja tužiteljice.

 

11th   Odredbom čl. 229. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

 

11th1st            Nadalje, odredbom čl. 186.a st. 3. ZPP-a propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. istog članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje.

 

11th2nd         Odredbom čl. 186.a st. 5. ZPP-a propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

 

11th3rd           Prema odredbi čl. 238. st. 2. ZOO-a ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

11th4th           Dakle, odredba čl. 186.a st. 3. ZPP-a jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare odgovara citirana odredba čl. 238. st. 2. ZOO-a.

 

11th5th           Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo  je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva. Stoga je u konkretnom slučaju, do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe 17. travnja 2023., pa bi u zastari bile sve tražbine starije od tri godine, odnosno prije 17. travnja 2020., sukladno čl. 229. ZOO-a.

 

11th6th           Međutim, kako je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora tuženici (koja je isti zaprimila 4. siječnja 2023.), podnošenjem kog zahtjeva je došlo do zastoja zastarijevanja, a taj zastoj je trajao tri mjeseca, u kojem je roku mogla biti donesena odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. ZPP-a), a što nije učinjeno, rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od tri godine, što je sud prvoga stupnja propustio učiniti, slijedom čega pravilnom primjenom materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje valja zaključiti da su u zastari su sva potraživanja tužiteljice dospjela prije 4. siječnja 2020. U konkretnom slučaju to znači - obzirom da iznos dužne najamnine dospijeva 15. u mjesecu za protekli mjesec, da u zastari nije potraživanje tužiteljice koje se odnosi na prosinac mjesec 2019. u iznosu od 21,93 eur / 165,24 kn koje dospijeva u siječnju mjesecu 2020., potraživanje koje se odnosi na siječanj mjesec 2020. koje dospijeva u veljači mjesecu 2020. u iznosu od 21,93 eur / 165,24 kn, potraživanje koje se odnosi na veljaču mjesec 2020. u iznosu od 21,93 eur / 165,24 kn koje dospijeva u ožujku mjesecu 2020., potraživanja za ožujak mjesec 2020. u iznosu od 21,93 eur / 165,24 kn koje dospijeva u travnju mjesecu 2020., te potraživanje koje odnosi na travanj mjesec u iznosu od 21,93 eur / 165,24 kn a dospijeva u svibnju mjesecu 2020., ili sveukupno potraživanje u iznosu od 109,65 eur / 826,16 kn, na koje pojedinačne iznose zatezna kamata ima teći od dospijeća svakoga pojedinoga iznosa pa sve do isplate (čl. 29. ZOO-a). Dakle, sva ostala potraživanja su u zastari.

 

12th   Obzirom na pogrešan pravni pristup suda prvoga stupnja, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tužiteljice i preinačiti odluku suda prvoga stupnja, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude, sve to na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a.

 

13th   Tuženica osporava i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke presude, o kojim troškovima je sud odlučio na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, polazeći pri tom od sadržaja odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, a ocjenjujući da je uspjeh da je uspjeh parničnih stranaka u ovom postupku podjednak.

 

13th1st            Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvoga stupnja pravilno je odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, jer je pravilno cijenio kako uspjeh tužiteljice sa svojim zahtjevom po osnovu (100%) ali i po visini (u odnosu na koji je tužiteljica obzirom na istaknuti prigovor zastare uspjela sa 28%) pa je stoga pravilno ocijenio da je uspjeh parničnih stranaka u predmetnom slučaju podjednak. Tvrdnja tuženice da je njen uspjeh u postupku veći od uspjeha tužiteljice – pa da je stoga odluku trebala utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, nije osnovan, jer je tuženica sadržajem svoje žalbe ukazivala na uspjeh tužiteljice u postupku obzirom samo na visinu zahtjeva, ali ne i na osnov.

 

14th   Obzirom na navedeno, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu ne samo u odnosu na odluku o glavnoj stvari (u odnosu na usvajajući dio tužbenog zahtjeva tužiteljice) već i u odnosu na odluku o troškovima postupka, sve to temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

15th   Obzirom je tužiteljica sa svojom žalbom uspjela u neznatnom dijelu (pobijala je u cijelosti odbijajući dio njena zahtjeva), to je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova žalbe kao neosnovan (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

 

16th   Obzirom tuženica sa svojom žalbom nije uspjela, njen zahtjev za naknadom troškova žalbe u cijelosti je odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

U Puli-Pola, 25. rujna 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

 

                            Nataša Babić, v.r.