1

Poslovni broj Gž-1016-2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1016/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz P., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R., odvjetnicima iz V., protiv tuženika M. S. iz K. K., Lj, zastupanog po punomoćnici T. K., odvjetnici iz N. M., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i punomoćnice tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-188/2023-13 od 23. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i punomoćnice tuženika T. K., odvjetnice iz N. M. i potvrđuje presuda Općinskog u Koprivnici, poslovni broj: P-188/2023-13 od 23. svibnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„ I. Nalaže se tuženiku M. S., K. K., Lj., OIB: …, da isplati tužitelju M. K., P., OIB: …, iznos od 2.057,20 eura/15.500,00 kuna[1] (dvijetisućepedesetsedameura i dvadeseteurocenta/petnaesttisućapetstokuna), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na navedeni iznos i to za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku M. S., K. K., Lj., OIB: …, da isplati tužitelju M. K., P., OIB:…, iznos od 9.500,00 eura/71.577,75kn(devettisućapetstoeura/sedamdesetjednatisućapetstosedamdesetsedamkuna i sedamdesetpetipa) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na navedeni iznos i to za razdoblje od 2. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

III. Obija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj M. K., P., OIB:…potražuje od tuženika M. S., K. K., Lj., OIB: …, isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.057,20 eura/15.500,00 kuna1 (dvijetisućepedesetsedameura i dvadeseteurocenta/ petnaesttisućapetstokuna), od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., te u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 9.500,00 eura/71.577,75 kn (devettisućapetstoeura/sedamdesetjednatisućapetstosedamdesetsedamkuna i sedamdesetpetipa) od 1. siječnja 2020. do 1. svibnja 2020. kao neosnovan.

 

IV. Nalaže se tuženiku M. S., K. K., Lj., OIB: …, da naknadi tužitelju M. K., P., OIB: …, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 908,17 eura/6.842,61 kn (devetstoosameura i sedamnaest eurocenta/šesttisućaosamstočetrdesetdvaeura i šezdesetjedaneurocent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 23. svibnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

V. Odbija se zahtjev punomoćnika tuženika T. K., N. M., OIB: …za naknadu troškova delegacije u iznosu od 209,80 eur/1.580,74 kn1 (dvijestodeveteura i osamdeset eurocenta/tisućupetstoosamdesetkuna i sedamdesetčetirieurocenta) kao neosnovan.“

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude ( točke I.,II. i IV. izreke žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ona ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP. Ukazuje na iskaz tužitelja da je između stranaka dogovoreno da će mu tuženik prvu pozajmicu u iznosu od 15.500,00 kn vratiti zajedno sa drugom pozajmicom u iznosu od 9.500,00 eura i to u svibnju 2020., pa ukoliko je sud odlučio pokloniti vjeru iskazu tužitelja i na njemu temeljiti svoju odluku, nejasno i nelogično utvrđenje suda da bi tužitelj imao pravo na zakonske zatezne kamate na iznos od 15.500,00 kn od dana 1. siječnja 2019. jer je ova obveza tuženika dospjela tek u svibnju 2020. Osim toga, potpuno je nelogična i neživotna tvrdnja tužitelja da je tuženiku dao drugu pozajmicu, iako mu prvu navodno nije vratio, pri čemu ukazuje i na iskaze svjedoka Ž. K. i R. M. koje sud ne prihvaća. Osim toga, ukazuje i na formu ugovora o zajmu i pisanu potvrdu koja nije ovjerena od strane javnog bilježnika. Ukazuje i na odredbe ZOO te smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 7. i 8. ZPP te smatra i da mu je povrijeđeno i pravo na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja ili da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki V. izreke navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi i punomoćnica tuženika, odvjetnica T. K. iz N. M.. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud uz pogrešnu primjenu odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima neosnovano odbio njezin zahtjev za naknadu troškova putovanje na relaciji V.-K.-V. zaključujući da putovanje traje manje od tri sata.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima.

 

4. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1.  Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“  broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

 

5. Na žalbu nije odgovoreno.

 

6. Žalbe tuženika i punomoćnice tuženika T. K., odvjetnice iz N. M. nisu osnovane.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 2.057,20 eura/15.500,00 kn i iznos od 9.500,00 eura/71.577,75 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, smatrajući da je 25. rujna 2018. i 1. veljače 2020., između njih sklopljen usmeni ugovor o zajmu, temeljem kojeg je tužitelj, kao zajmodavac tuženiku,  kao zajmoprimcu predao navedene novčane iznose koje mu tuženik po dospijeću obveze nije vratio, sve utemeljeno na odredbi čl. 499. st. 1. i čl. 500. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“  broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO ).

 

8. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) kao osnovan prihvatio ovakav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da iz pisanih potvrda od 25. rujna 2018. i 1. veljače 2020. te iskaza tužitelja proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja - da je tužitelj, kao zajmodavac 25. rujna 2018. tuženiku, kao zajmoprimcu predao iznos od 15.500,00 kn, koji se ovaj obvezao vratiti do kraja prosinca 2018., a 1. veljače 2020. predao mu je i daljnji iznos od 9.500,00 eura, koji se tuženik obvezao vratiti do 1. svibnja 2020., pa kako iz provedenih dokaza jasno proizlazi da mu te novčane iznose nije vratio, to da je zahtjev tužitelja osnovan.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljica, a  pazeći pri tome dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. ZPP, na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravila i zakonita.

 

9.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

9.2.. U ovom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 7. i 8. ZPP na koju također ukazuje žalitelj jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da osnovom predloženih dokaza odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi, i učinio i za što je dao ovom sudu u svemu pravilne jasne i napose uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a uvjerljivost kojih niti žalitelj nije uspio dovesti u dvojbu ocjenjujući iste drugačije i za sebe povoljnije.

 

9.3. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 338. st. 4. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u dovoljnoj mjeri sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, kao činjenica koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se je i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, pa je i u tom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom. Posljedično tome u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da mu nije povrijeđeno pravo ni na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kako to neosnovano ističe u svojoj žalbi.

 

9.4. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

10. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Na temelju odredbe čl. 499. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok je odredbom čl. 500. st. 1. ovog Zakona propisano da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

12. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj, kao zajmodavac 25. rujna 2018. predao tuženiku, kao zajmoprimcu iznos od 2.057,20 eura/15.500,00 kn, koji se ovaj obvezao vratiti do kraja prosinca 2018., a o čemu je i sastavljena pisana izjava na kojoj je potpis tuženika ovjeren kod javnog bilježnika B. Č. K. iz V.. Nije, sporno ni da je tuženik potpisao i pisanu potvrdu o pozajmici od 1. veljače 2020. kojom potvrđuje da duguje tužitelju iznos od 9.500,00 eura, koji mu se obvezuje vratiti do 1. svibnja 2020.

12.1. Sporno je, je li tuženik vratio tužitelju iznos od 2.057,20 eura/15.500,00 kn i je li mu tužitelj uopće isplatio daljnji iznos od 9.500,00 eura o kojoj je sastavljena pisana izjava od 1. veljače 2020., posljedično čemu je sporna i osnovanost zahtjeva tužitelja.

13. Prvostupanjskog sud odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, nakon pravilne ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), zaključuje da iz provedenih dokaza, napose iskaza tužitelja i navedenih potvrda od 25. rujna 2018. i 1. veljače 2020., kao i njihove međusobne elektroničke komunikacije proizlazi osnovanost takvog zahtjeva tužitelja budući je tijekom postupka dokazao da su između njega, kao zajmodavca i tuženika, kao zajmoprimca 25. rujna 2018. i 1. veljače 2020., sklopljeni usmeni ugovori o zajmu temeljem kojih je tuženiku u dva navrata predao navedene iznose novaca, koje mu ovaj po dospijeću obveze nije vratio, pa je tuženika obvezao isplatiti (vratiti) tužitelju navedene novčane iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno dospjelog iznosa pa do isplate, sve na način kako je to opisano i u izreci pobijane presude. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je iznos od 2.057,20 eura/15.500,00 kn vratio tužitelju i da mu 1. veljače 2020. tužitelj, kao zajmodavac nije predao utuženi iznos od daljnjih 9.500,00 eura, sve pri tome imajući na umu da je o svakom primitku novaca sastavljena pisana potvrda, a da o eventualnom povratu primljenog novčanog iznosa takva potvrda nije sastavljena ( čl. 180. st. 1. ZOO).

14. Ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda (čl. 8. ZPP) i posljedično tome primjenu materijalnog prava u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za tako utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj izjavljenom žalbom izvodeći iz istih provedenih dokaza za sebe povoljnije razloge. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da između stranaka u postupku ipak nije postojalo takvo povjerenje da bi određeni pravni (u konkretnom slučaju ugovor o zajmu) sklopili bez sastavljanja pisane potvrde o primitku pozajmljenog iznosa novca, pa u konkretnom slučaju kada su takve potvrde o primitku utuženih iznosa novca sastavljene onda je bilo logično za očekivati i da tuženik, kao zajmoprimac zahtjeva od tužitelja da mu izda pisanu priznanicu da je određeni iznos novca vraćen ( čl. 180. st. 1. ZOO), a sve kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, pa je posljedično tome i po pravilima o teretu dokaza valjalo zaključiti da tijekom postupka tuženik nije tužitelju vratio primljene iznose novca. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je suprotno njegovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno ocijenio i iskaze svjedoka Ž. K. i R. M., a za što je ovom sudu dao u svemu jasne i logične razloge, pa u uvjerljivost zaključka o vjerodostojnosti iskaza ovih svjedoka nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud.

 

14.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, obzirom na nadnevke iz sadržaja pisanih potvrda o dospijeću svake pojedinačno dospjele novčane obveze tuženika prema navedenim Ugovorima o zajmu, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO pravilno odlučio i o početku tijeka pripadajuće zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice, pa je i u tom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom. 

 

15. Prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine,, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, radi čega je žalbu tuženika, kao neosnovanu valjalo odbiti i u ovom dijelu.

 

16. Suprotno žalbenim navodima punomoćnice tuženika T. K., odvjetnice iz N. M. prvostupanjski sud je, obzirom na nesporno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove delegacije drugog suda utemeljenog na odredbi čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima („ Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23 – dalje u tekstu: ZOS), kao neosnovan odbio.

 

16.1. Naime, u ovom postupku nije sporno da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Su-2/2023-7 od 19. siječnja 2023. Općinski sud u Koprivnici određen kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom postupku i da je odredbom čl. 11. st. 4. ZSU propisano da u slučaju određivanja drugog stvarno i mjesno nadležnog suda za postupanje u predmetu strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

 

16.2. Međutim, kako u konkretnom slučaju nije sporno da trajanje putovanja vlakom na relaciji V.-K.-V. traje manje od tri sata ( ovu utvrđenu činjenicu ne osporava niti žaliteljica), to je prvostupanjski sud i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pravilno zaključio da žaliteljici ne pripada pravo na ovaj zahtijevani trošak, pri čemu valja istaknuti da je, suprotno njezinim žalbenim razlozima, prvostupanjski sud pravilno zaključio i da žaliteljici u konkretnom slučaju ne pripada pravo na ovaj trošak uključujući u trajanje putovanja i vrijeme provedeno na puta iz N. M. do V. budući je tuženik imao mogućnost angažirati odvjetnika u sjedištu Općinskog suda u Varaždinu, koji je mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu, a sve kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, pa je žalbu i ove žaliteljice valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

17. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio ni one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivao tuženik, valjalo je žalbe tuženika i punomoćnice tuženika T. K., odvjetnice iz N. M. odbiti u cijelosti kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

Pula - Pola, 25. rujan 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

 

  Robert Fabris