REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
Posl.br. P-13/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VALAMAR RIVIERA d.d., OIB 36201212847, Poreč, Stancija Kaligari 1, zastupan po punomoćniku Franu Kušeta, odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu Mladen Markoč, Relja Pećina i Fran Kušeta spram tuženice REPUBLIKA HRVATSKA zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, OIB: 5261342138587, Zagreb, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. srpnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, a objavljenoj dana 17. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je nevaljan upis na nekretninama označenim kao
- kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 8.182 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina];
- kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 1.119 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]; i
- kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 3.352 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina];
proveden na temelju Odluke Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem 13 Su480/2020 od 17. svibnja 2023.g. u postupku obnove zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina]-Dubrovnik.
2. Nalaže se formiranje novih čestica u zemljišnoj knjizi za katastarsku općinu [katastarska općina] provedbom geodetskog elaborata broj 68/2023 od 2. studenoga 2023. godine izrađenog od GEO SERVIS DUBROVNIK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:58081972759 i to:
-čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
-čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
-čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
-čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje upisa pomorskog dobra na novoformiranim česticama i upis prava vlasništva tužitelja, VALAMAR RIVIERA d.d., OIB 36201212847, Poreč, Stancija Kaligari 1, na novoformiranim česticama.
3. Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 da tužitelju VALAMAR RIVIERA d.d., OIB 36201212847, Poreč, Stancija Kaligari 1, naknadi troškove postupka uvećano za zatezne kamate u roku od 15 dana."
II.Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 da tužitelju VALAMAR RIVIERA d.d., OIB 36201212847, Poreč, Stancija Kaligari 1, isplati iznos od 1.286.400,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 18. listopada 2023. godine.
2. Nalaže se tuženiku, Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 da tužitelju VALAMAR RIVIERA d.d., OIB 36201212847, Poreč, Stancija Kaligari 1 naknadi troškove postupka uvećano za zatezne kamate u roku od 15 dana."
III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 58.482,12 EUR u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1.1U tužbi tužitelj navodi kako je obnovljena zemljišna knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] – Dubrovnik pod nazivom katastarska općina [katastarska općina]. U postupku obnove zemljišne knjige da su formirane nekretnine vrhu kojih je u zemljišnim knjigama u listu B upisana oznaka "Pomorsko dobro" i to kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 8.182 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 1.119 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 3.352 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj da je od strane Općinskog suda u Dubrovniku Rješenjem posl.br. Z-9856/2023 od 18. listopada 2023. godine odbijen u svom prigovoru da se uspostavi zemjišnoknjižno stanje kakvo je u zemljišnim knjigama bilo upisano prije zatvaranja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i istom odlukom upućen svoje pravo ostvarivati u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
1.2.Tužitelj navodi da je isti do trenutka otvaranja obnovljene zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina zemljišnoknjižne oznake čest. zem: [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim da od trenutka otvaranja obnovljene zemljišne knjige navedene nekretnine više ne postoje, a time ni pravo vlasništva tužitelja na istima. U svrhu uspostavljanja ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je postojalo do trenutka otvaranja obnovljene zemljišne knjige tužitelj da je izradio geodetski elaborat kojim je predviđeno od katastarskih čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirati katastarske čestice koje oblikom i površinom odgovaraju ranijim česticama i to čest. zem: [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1.3. Tužitelj navodi da slijedom prethodno navedenoga ranija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara novoformiranoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ranija čest.zem,. 1126/32 odgovara novoformiranoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ranija čest. zem. [katastarska čestica] Gruž odgovara novoformiranoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ranija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara novoformiranoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
1.4. Tužitelj navodi da je u svezi nekretnina koje su u staroj izmjeri označene kao čest. zem. [katastarska čestica] među strankama trenutno u tijeku i parnični postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku vodi pod brojem P-76/2022, a u kojem postupku da je među strankama sporno pravo vlasništva na nekretninama, tj. pitanje određenja pomorskog dobra na nekretninama.
1.5. Tužitelj navodi da je u svezi pitanja određenja i upisa pomorskog dobra, tj. brisanja prava vlasništva tužitelja na nekretninama već vođen zemljišnoknjižni postupak pred Općinskim sudom u kojem je rješenjem Općinskog suda poslovni broj Z-643/2014 od 26. veljače 2014. godine bilo uspostavljeno stanje koje je sad uspostavljeno rješenjem, da bi u daljnjem tijeku postupka bilo doneseno rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-89/2018- 2 od 31. kolovoza 2020. kojim rješenjem je prihvaćen prigovor tužitelja u tom postupku, te naloženo Općinskom sudu brisati upise provedene na temelju prvog rješenja i uspostaviti prijašnje posjedovno stanje, tj. naloženo je brisanje upisa pomorskog dobra na nekretninama i ponovni upis prava tužitelja, tj. njegovih pravnih prednika.
1.6. Tužitelj navodi da je ranija tvrtka tužitelja glasila Riviera Adria dioničko društvo za turizam. Tužitelj da je pravni slijednik trgovačkog društva DUBROVNIK BABIN KUK dioničko društvo za hotelijersko-turističku djelatnost, sa sjedištem u [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj]. Ranija tvrtka toga društva da je glasila Hotelsko turistički centar DUBRAVA BABIN KUK d.d. (skraćena tvrtka HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d.). Temeljem Ugovora o pripajanju, HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d. je kao pripojeno društvo pripojeno tužitelju kao društvu preuzimatelju. Tako da je tužitelj kao sveopći pravni slijednik društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d. stupio u sve pravne odnose istoga.
1.7. Tužitelj smatra da svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, kao sveopći pravni slijednik, crpi iz prava vlasništva društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d. koji je svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama stekao u postupku pretvorbe društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d. kojim se pretvorio u dioničko društvo uz prethodnu procjenu vrijednosti društvenog kapitala toga poduzeća. Za procijenjene i u temeljni kapital društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d. unesene nekretnine tadašnjem Hrvatskom fondu za razvoj da su bile izdane dionice društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d. Zadaća Hrvatskog fonda za razvoj da je bila provođenje i dovršetak postupka privatizacije imovine koja je Hrvatskom fondu za razvoj pripala (privremeno prenesena) na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Hrvatski fond za razvoj odnosno njegovi slijednici (Hrvatski fond za privatizaciju) prodali su, odnosno na drugi način su raspolagali i prenijeli, ove (kao i sve druge) dionice društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d..
1.8.Tužitelj navodi da se status pomorskog dobra na predmetnim nekretninama temelji na Uredbi Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], od 07. rujna 2000. godine „Narodne novine“ broj 89/00; u daljnjem tekstu: Uredba) te na Odluci Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08,Urbroj: 2117- 03/3-24 od 07. travnja 2003. godine (u daljnjem tekstu: Odluka) dok da je tužitelj pravo vlasništva na predmetnim nekretninama valjano stekao prije donošenja Uredbe i Odluke.
1.9. Tužitelj navodi da je donesenom Uredbom i Odlukom naknadno dio kopna proglašen pomorskim dobrom. Granica pomorskog dobra da je mijenjana, promijenjena na način da je područje pomorskog dobra prošireno.
1.10. Tužitelj smatra da nisu ispunjene sve pretpostavke za valjano upisivanje pomorskog dobra na predmetnim nekretninama, te da pomorsko dobro na predmetnim nekretninama nije određeno u skladu s pozitivnim propisima, pa u tom smislu da nisu ispunjeni uvjeti potrebni za upis pomorskog dobra na predmetnim nekretninama, pozivajući se na rješenje suda u Varaždinu.
1.11.Tužitelj smatra da se nisu stekle pretpostavke na predmetnim nekretninama upisati pomorsko dobro.
1.12. Tužitelj isto tako smatra da činjenica da nešto jest (ili bi trebalo biti) pomorsko dobro nije jedina pretpostavka upisa te činjenice u zemljišnu knjigu i nije dostatna da se na temelju takve činjenice vrijeđa pravo vlasništva knjižnog prednika, čime da je tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno odredbama članka 48. i članka 50. Ustava Republike Hrvatske.
1.13.Tužitelj navodi kako je Ustavom Republike Hrvatske predviđeno pravično obeštećenje vlasnika izvlaštene nekretnine što da je propisano i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pozivajući se na odredbu 32. st.2. ZV koja regulira pravne učinke oduzimanja nekoj stvari sposobnosti biti objektom prava vlasništva – izvlaštenje.
1.14. Tužitelj smatra da prethodno navedene odredbe Ustava i ZV predstavljaju osnov za obeštećenje dotadašnjeg vlasnika, a navedeno načelo da je izraženo i u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 15 /03: u daljnjem tekstu: Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ili ZPDML) koji je važio u vrijeme donošenja Odluke pozivajući se na i citirajući odredbu čl. 118. st.1. toga ZPDML, smisao koje odredbe je po tužitelju i taj da je upisano pravo vlasništva za koje se može dokazati pravno valjan način stjecanja valjano.
1.15. Tužitelj navodi kako je izuzetno važno uzeti u obzir kako Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama uopće ne rabi termin „proširenje pomorskog dobra“, već kada upućuje na primjenu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade govori o situaciji: „Ako se mijenjanju granice pomorskog dobra zbog …proglašenja kopna pomorskim dobrom primijenit će se odredbe o izvlaštenju.“ (članak 118. stavak 4 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama NN 15 /03).
1.16.Tužitelj navodi da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama jasno i nedvosmisleno upućuje na naknadu (obeštećenje) vlasnika, odnosno ovlaštenika prava korištenja, nekretnine koja je proglašena pomorskim dobrom.
1.17. Tužitelj u nastavku citira odredbe članka 46. st.1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade koje odredbe da reguliraju postupak izvlaštenja.
1.18. Tužitelj smatra da je u slučaju proširenja granice pomorskog dobra na predmetnim nekretninama, kojim proširenjem se zadire u postojeće pravo vlasništva određenog titualara, u konkretnom slučaju tužitelja, potrebno je pokrenuti zakonom propisani postupak izvlaštenja u kojemu će biti utvrđena granica pomorskog dobra, izvlašten tužitelj, te određena pravična naknada tužitelju za provedeno izvlaštenje.
2. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Navodi kako su Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine nekretnine koje su predmet postupka koje su prije dovršetka postupka obnove zemljišne knjige bile označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ušle su u sastav pomorskog dobra.
2.1. Tuženica navodi da su nekretnine zemljišnoknjižnih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bile upisane kao vlasništvo pravnog prednika tužitelja trgovačkog društva DUBROVNIK-BABIN KUK d.d. (kao pravnog slijednika društvenog poduzeća HTC Babin kuk), da bi naknadno nakon što je tužitelj ishodio koncesiju i građevinsku dozvolu prijavnim listom Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: Klasa: UP/I-932-07/14-02/118 bile poništene i ušle u sastav čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela pod posl. br. Z-643/2014 od 26. veljače 2014. da je prihvaćen prijedlog za upis oznake pomorskog dobra na nekretninama zemljišnoknjižnih oznaka čes. zem. 1126/31, 1126/32, 1126/33, 1126/34, k. o. [katastarska općina] dobra ali da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž Zk-89/2018 od 31. kolovoza 2020. prihvaćena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel pod posl. br. Z-4079/17 od 30. ožujka 2017. te odbijen prijedlog za upis oznake pomorskog dobra, uz obrazloženje da se ne može brisati upisano pravo vlasništva bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u sudskom parničnom postupku (odluka Vrhovnog suda RH, Rev-1029/14 od 4. listopada 2016.)
2.3. Tuženica ukazuje na smisao odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94,…) da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prav, te da se na pomorskom dobru nije moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok da je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.
2.4. Tuženica nadalje navodi da je ista pokrenula parnični postupak protiv uknjiženog trgovačkog društva VALAMAR RIVIERA d.d. radi upisa oznake pomorskog dobra na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Nastavno pojašnjavajući da se po provedbi rješenja Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž Zk-89/2018 od 31. kolovoza 2020. (Z- 12208/2021) na nekretninama koje su predmet postupka brisao upis oznake pomorskog dobra kao i svi naknadno provedeni upisi (između ostalih i prijavni list Područnog ureda za katastar kojim su poništene nekretnine koje su predmet zahtjeva i ušle u sastav kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nastale u postupku izdavanja građevinske dozvole, a nakon dodijeljene koncesije), te uspostavilo prijašnje zemljišnoknjižno stanje odnosno pravo vlasništva tužitelja.
2.5. Tuženica ukazuje na odredbe čl. 52. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. st. 1. ranijeg ZPDML kojima je propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom, dok je temeljem odredbe čl. 10. ranijeg ZPDML-a bilo određeno da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, a odredbom čl. 37. a ZPDML-a da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove, pa da je pokrenut parnični postupak koji se pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku vodio pod posl.br. P-76/2022. Nastavno navodeći da je tom presudom naloženo trgovačkom društvu VALAMAR RIVIERA d.d. trpljenje upisa oznake pomorskog dobra u cijelosti pa da je pravilno u postupku obnove zemljišne knjige na nekretninama koje su predmet postupka novih oznaka kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odobren upis oznake pomorskog dobra te rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Z-9856/2023 od 18. listopada 2023. odbijen prigovor tužitelja.
2.6. Tuženica smatra kako se u konkretnom slučaju radi o činjenično i pravno identičnoj stvari u odnosu na iste nekretnine i između istih stranaka kao u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom Dubrovniku pod posl. br. P-76/2022, te ističe prigovor litispenedencije.
2.7. Tuženica navodi da su u konkretnom slučaju nekretnine koje su predmet postupka upisane kao pomorsko dobro temeljem zakona obzirom da su Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934- 01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine ušle su u sastav pomorskog dobra. Nastavno tuženica pozivajući se na odredbu čl. 6. novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) kojom je određeno što čini pomorsko dobro.
2.8. Tuženica ukazuje na odredbu članka 217. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) kojom je propisano da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom zakonu i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu tog Zakona nevaljani i bez pravnog učinka, te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra.
2.9. Također u odnosu na glavni zahtjev tužbe tuženica ukazuje na odredbu čl. 5. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) kojom je određeno da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi tužbeni zahtjev da je neosnovan u cijelosti.
2.10. Tuženica u odnosu na podredni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.286.400,00 EUR istoga također drži neosnovanim. Pojašnjavajući da je granica pomorskog dobra donošenjem Uredbe Vlade Republike Hrvatske samo utvrđena, što znači da je odluka deklaratorna, a ne konstitutivna, jer da se njome samo proglašava da je nešto, na temelju zakona, pomorsko dobro dok da pitanje eventualnog prava na naknadu ne može biti predmet ovog postupka (rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe Koprivnica, Gž-Zk-201/16 od 4. studenog 2016. godine: „pitanje izvlaštenja i eventualne naknade rješava se po prijedlogu zainteresirane osobe u odgovarajućem postupku kod nadležnog upravnog tijela, a to ne rješava zemljišnoknjižni sud“). Stoga tuženica drži neosnovanima navode tužitelja da je prije donošenja Uredbe i Odluke granica pomorskog dobra na nekretninama bila određena kao pojas kopna od šest metara od crte srednjih viših visokih voda, a na kojim nekretninama da je tužitelj prije donošenja Uredbe stekao pravo vlasništva, odnosno da je naknadno dio kopna proglašen pomorskim dobrom tj. da je granica pomorskog dobra mijenjana, promijenjena na način da je područje pomorskog dobra prošireno.
2.11. Tuženica navodi da je tužitelj pred nadležnim upravnim tijelom pokrenuo postupak naknade za nekretnine koje su predmet postupka, a ušle su u pojas pomorskog dobra smatrajući da mu to pravo pripada jer da su rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23. rujna 1996. procijenjene u temeljni kapital njegova pravnog prednika ukazuje se da je taj postupak pravomoćno dovršen presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-4680/20 od 30. travnja 2021. godine kojom je odbijena žalba tužitelja VALAMAR RIVIERA d.d. izjavljena protiv presude Upravnog suda u Splitu, Uslizv-14/20 od 25. rujna 2020. godine. Iz obrazloženja navedene presude da je razvidno je da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrdio pravno shvaćanje Upravnog suda u Splitu, Ministarstva pravosuđa i prvostupanjskog tijela odnosno smatra da u konkretnom slučaju granica pomorskog dobra nije proširena izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, te da iz tog razloga podnositelj zahtjeva odnosno tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu prema odredbama Zakona o izvlaštenju. Radi navedenog tuženica predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane uz obvezu naknade parničnih troškova tuženici
3. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nevaljan upis na nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]; kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]; i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina];
proveden na temelju Odluke Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem 13 Su480/2020 od 17. svibnja 2023.g. u postupku obnove zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina]-Dubrovnik, Te naložiti formiranje novih čestica u zemljišnoj knjizi za katastarsku općinu [katastarska općina] provedbom geodetskog elaborata i to: čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje upisa pomorskog dobra na novoformiranim česticama i upis prava vlasništva tužitelja, VALAMAR RIVIERA d.d., OIB 36201212847, Poreč, Stancija Kaligari 1, na novoformiranim česticama.
3.1.Predmet spora je naložiti tuženici isplatiti tužitelju 1.286.400,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate osnovom naknade za izvlaštenje.
4. Tužitelj je činjenični historijat tužbe postavio na način da svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, kao sveopći pravni slijednik društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d., crpi iz prava vlasništva društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d. koji je svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama stekao u postupku pretvorbe društva HTC DUBRAVA BABIN KUK d.d. kojim se navedeno društvo pretvorilo u dioničko društvo uz prethodnu procjenu vrijednosti društvenog kapitala toga poduzeća. Nadalje tužitelj je činjenični historijat tužbe postavio na način da je isti pravo vlasništva na predmetnim nekretninama valjano stekao prije donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], od 07. rujna 2000. godine „Narodne novine“ broj 89/00; u daljnjem tekstu: Uredba) te na Odluci Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08,Urbroj: 2117- 03/3-24 od 07. travnja 2003. godine (u daljnjem tekstu: Odluka), te da je donesenom Uredbom i Odlukom naknadno dio kopna proglašen pomorskim dobrom. Odnosno tužitelj smatra da je granica pomorskog dobra mijenjana odnosno promijenjena na način da je područje pomorskog dobra prošireno. Isto tako tužitelj smatra da nisu ispunjene sve pretpostavke za valjano upisivanje pomorskog dobra na predmetnim nekretninama, te da pomorsko dobro na predmetnim nekretninama nije određeno u skladu s pozitivnim propisima, pa u tom smislu da nisu ispunjeni uvjeti potrebni za upis pomorskog dobra na predmetnim nekretninama. U okolnostima proširenja granice pomorskog dobra na predmetnim nekretninama, do kojeg proširenja granice tužitelj smatra da je došlo, tužitelj smatra da ima pravo na pravičnu naknadu za provedeno izvlaštenje.
5. Nespornim među parničnim strankama je da su nekretnine zemljišnoknjižnih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bile upisane kao vlasništvo pravnog prednika tužitelja trgovačkog društva DUBROVNIK-BABIN KUK d.d. (kao pravnog slijednika društvenog poduzeća HTC Babin kuk), da bi naknadno prijavnim listom Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: Klasa: UP/I-932-07/14-02/118 bile poništene i ušle u sastav čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela pod posl. br. Z-643/2014 od 26. veljače 2014. da je prihvaćen prijedlog za upis oznake pomorskog dobra na nekretninama zemljišnoknjižnih oznaka čes. zem. 1126/31, 1126/32, 1126/33, 1126/34, k. o. [katastarska općina] dobra ali da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž Zk-89/2018 od 31. kolovoza 2020. prihvaćena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel pod posl. br. Z- 4079/17 od 30. ožujka 2017. te odbijen prijedlog za upis oznake pomorskog dobra.
6. Nespornim među parničnim strankama je da se po provedbi rješenja Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž Zk-89/2018 od 31. kolovoza 2020. (Z-12208/2021) na nekretninama koje su predmet postupka brisao upis oznake pomorskog dobra kao i svi naknadno provedeni upisi (između ostalih i prijavni list Područnog ureda za katastar kojim su poništene nekretnine koje su predmet zahtjeva i ušle u sastav kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nastale u postupku izdavanja građevinske dozvole, a nakon dodijeljene koncesije), te uspostavilo prijašnje zemljišnoknjižno stanje odnosno pravo vlasništva tužitelja.
7. Nespornim među parničnim strankama je da su Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine nekretnine koje su predmet postupka koje su prije dovršetka postupka obnove zemljišne knjige bile označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ušle su u sastav pomorskog dobra.
8. Pored navedene činjenične osnove tužbenog traženja bitnim je ukazati da je tužitelj učinio nespornim da se predmetne nekretnine (iz točke prve tužbenog traženja kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ) danas nalaze u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine.
9. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao isprave koje prileže spisu dok preostale dokaze nije izvodio kao nepotrebne.
10. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave i to;
-Identifikacija kat.čest. od GEO SERVIS DUBROVNIK d.o.o. za geodetske poslove (l.s.13),
- Geodetski elaborat - izvadak iz istoga (l.s14),
- Potvrda rezervacije brojeva katastarskih čestica (l.s.15-18),
- Skice izmjere i kopije katastarskog plana (l.s.19-21),
- Popis koordinata k. o. [katastarska općina] (l.s.22-31),
- Skice izmjere (l.s.32-35),
- Prijavni list za katastar (l.s.36-43),
- Kopija katastarskog plana (l.s.44),
- Izvješće o izrađenom elaboratu (l.s.45),
- Izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju (l.s.46-47),
- Potpisi nositelja prava na katastarskim česticama koje graniče s predmetnim česticama (l.s.48),
- Tehničko izvješće od GEO SERVIS DUBROVNIK d.o.o. za geodetske poslove(l.s.49-51),
- Dopis GEO SERVIS DUBROVNIK d.o.o. za geodetske poslove – poziv na predočavanje elaborata (l.s.52-53),
- Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel pod posl. br. Z-1208/2021 (l.s.54-56),
-Rješenje Županijskog suda u Varaždinu u Dubrovniku, br. Gž Zk-89/2018 od 31. kolovoza 2020. (l.s.57-61),
- Povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (l.s.62-111),
- Rješenje HFP-a od 23. rujna 1996. (l.s.112-118),
- Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk.ul.
3999 k. o. [katastarska općina] (l.s. 119-121),
- Zemljišnoknjižni izvadak za kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 122),
- Zemljišnoknjižni izvadak za kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 123),
- Zemljišnoknjižni izvadak za kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 124),
- Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, pod posl. br. Z-9856/2023 od 18. listopada 2023. (l.s.127-129),
- Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, pod posl. br. Gž Zk-89/2018-2 od 31. kolovoza 2020. (l.s.130-134),
- Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel pod posl. br. Z-643/2014 (l.s.135-136),
-Presuda Visokog upravnog suda republike Hrvatske posl.br. Usž-4680/2020-3 od 30. travnja 2021. godine (l.s.156-160),
- Presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. P-76/2022 od 4. prosinca 2023. godine (l.s.161-169),
Izvedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), te brižnom analizom svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu.
11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. U konkretnom slučaju radi se o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine obuhvaćena je i nekretnina koja je predmet ovog postupka.
13. Tužitelj je učinio nespornim da se predmetna nekretnina danas nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine.
14. Potrebno je ukazati na to da postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra i to kako slijedi;
15. Pomorski zakonik (NN 17/94), na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), u čl. 49. st.1. i 2., propisuje da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim.(st.1.), te u smislu stavka 1. ovoga članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr. (st.2.).
16. U Zakonu o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika (NN 74/94) člankom 1. mijenja se članak 49. st.2. Pomorskog zakonika (NN 17/94) na način da su iz statusa pomorskog dobra izuzeti brodogradilišni navozi, a u status pomorskog dobra uvrštena je morska obala luke.
17. Zakonom je i u povijesti uvijek bio propisan kontinuitet u definiciji pomorskog dobra i kontinuitet u načinu određivanja granica pomorskog dobra i to da se granica pomorskog dobra utvrđivala u postupku koji nije sudski postupak, u posebnom upravnom postupku u kojem je ostvareno načelo kontradiktornosti stranaka na koje se tužitelj poziva da je u istome uskraćen, a predmet utvrđenja u postupcima koji se danas vode pred sudovima može biti samo pitanje da li je predmetna nekretnina ušla unutar područja pomorskog dobra koje je određeno Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko- neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine (što nije sporno u ovom postupku) – Tako i u Presudi VSRH posl.br. Rev 1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.
18. Donošenjem Općeg građanskog zakonika iz 1812. godine (OGZ-a) započinje pravna regulativa za nekretnine koje čine pomorsko dobro. OGZ je u paragrafu 287., između ostalog, morsku obalu i luke svrstao u one stvari koje su namijenjene općoj uporabi, te ih je odijelio od ničijih stvari i stvari koje čine državnu imovinu. Stoga su nekretnine koje čine pomorsko dobro prema OGZ-u bile u nevlasničkom pravnom režimu, bez obzira što se upotrebljavao i termin javno dobro kao sinonim za opće dobro u današnjem značenju tog pojma.
19. Sljedeći pravni propis koji je sveobuhvatno i jednoznačno definirao pomorsko dobro, pa tako i nekretnine koje čine pomorsko dobro, je Uredba sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru iz 1939. godine.
20. Nadalje, pomorsko je dobro bilo uređeno na isti način Osnovnim zakonom o iskorištavanju luka i pristaništa (Službeni list SFRJ broj 2/1968; Narodne novine broj 52/1971 i 52/1973). Taj je Zakon prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/1974, 39/1975, 17/1977 i 18/1981) koji je propisivao da pomorskim dobrom upravlja općina, da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, a moglo se dati na korištenje u skladu s odlukom općinske skupštine (čl. 4. i 5.).
21. Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima prestao je vrijediti stupanjem na snagu Zakona o morskim lukama (Narodne novine broj 108/1995, 6/1996, 137/1999, 97/2000 i 158/2003) koji se primjenjivao od 5. siječnja 1996. do 15. listopada 2003. Spomenuti Zakon o morskim lukama je propisivao da se granice luke posebne namjene određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke (čl. 28.).
22. Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/1994), u odredbi čl. 51., propisivao je da se na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi, već da se ono može koristiti samo na temelju koncesije (čl. 51. st. 3. i 59. st. 1. navedenog PZ-a). Člankom 49. Pomorskog zakonika bilo je propisano da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim. U smislu stavka 1. predmetnog članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.
23. U Zakonu o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika (NN 74/94) člankom 1. mijenja se članak 49. st.2. Pomorskog zakonika (NN 17/94) na način da su iz statusa pomorskog dobra izuzeti brodogradilišni navozi, a u status pomorskog dobra uvrštena je morska obala luke.
24. Odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:, morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.
25. Odredbom čl. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom.
26. Sumirajući prethodno navedeno, za istaknuti je da u smislu odredbe članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50.) (iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.
27. Na kraju, sukladno odredbi čl. 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) pomorsko dobro - more i dio morske obale na kopnu i otocima iznimno je vrijedno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i pod njenom osobitom zaštitom.
28. Iz navedenog proizlazi da postoji pravni kontinuitet i jednoznačnost glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra počevši od Općeg građanskog zakonika i Uredbe o pomorskom i javnom dobru iz 1936. koja isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru, po bilo kojoj osnovi, pa sve do danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) koji u svojoj odredbi čl. 5. isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru koja definicija pomorskog dobra je ostala ista. Otuda i konstatacija tužitelja u tužbi da je izuzetno važno uzeti u obzir kako Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama uopće ne rabi termin „proširenje pomorskog dobra“, (članak 118. stavak 4 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama NN 15 /03). Posljednje navedeno je značajno spomenuti u kontekstu postojanja pravnog kontinuiteta i jednoznačnost glede definicije pomorskog dobra kroz povijest.
29. Tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetne nekretnine u svom povijesnom slijedu nisu predstavljale pomorsko dobro, a navod tužitelja da je došlo do proširenja pomorskog dobra suprotstavljen je utvrđenju postojanja pravnog kontinuiteta jednoznačnosti glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra kroz povijest.
30. Odredbom članka 217. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom Zakonu iz članka 3. ovoga Zakona i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu ovoga Zakona nevaljani su i bez pravnog učinka te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra. Međutim odredba st.2. članka 217 istog zakona propisuje iznimku da iako se radilo o pomorskom dobru da se ima smatrati valjanim upis prava vlasništva na onoj nekretnini koja je na temelju odluke nadležnog tijela koje je upravljalo pomorskim dobrom ili nekog drugog tijela javne vlasti do 24. svibnja 1974., kada je stupio na snagu Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (NN 19/74, 39/75, 17/77 i 18/81), bila izdvojena iz pomorskog dobra neovisno o tome bi li sada u cijelosti ili djelomice predstavljala pomorsko dobro.
31. Kao rezultat dokaznog postupka nije se našla utvrđenom činjenica da predmetne nekretnine, u vrijeme za koje je tužitelj naveo da je stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, nisu bile pomorsko dobro pa budući su iste bile pomorsko dobro u dokaznom postupku slijedlo je utvrditi da li je predmetna nekretnina formalnim aktima javne vlasti izdvojena iz pomorskog dobra.
32. Međutim tužitelj u činjeničnom historijatu svoje tužbe niti u svojim izlaganjima do zaključenja prethodnog postupka ne navodi o postojanju formalnih akata javne vlasti ili nekog drugog tijela javne vlasti koji bi do 24. svibnja 1974. izdvojili iz pomorskog dobra predmetne nekretnine.
33. Stoga je na predmetni prijepor ne primjenjiva odredba članka 217. st.2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023).
34. Stoga ostaje činjenica da su predmetne nekretnine u svom povijesnom slijedu pa sve do danas bile i ostale pomorsko dobro.
35. Odredbom članka 5. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da je pomorsko dobro izvan pravog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.
36.Odredbom članka 217. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom Zakonu iz članka 3. ovoga Zakona i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu ovoga Zakona nevaljani su i bez pravnog učinka, te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra.
37. Iako je sud ovlašten utvrđivati da li je neka nekretnina u statusu pomorskog dobra i to u situaciji kada bi stranka osporila da je nekretnina koja je predmet spora obuhvaćena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra to ovdje nije slučaj jer je tužitelj učinio nespornim da je predmetna nekretnina Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine u obuhvatu granice pomorskog dobra.
38. Sud nije ovlašten određivati granicu pomorskog dobra (crtu u prostoru koja odvaja nekretnine u režimu općeg dobra od nekretnina u vlasničkom režimu) jer to čini javnopravno tijelo u upravnom postupku. Sud ne može samostalno odrediti granicu pomorskog dobra isključivo na temelju fotografije i mjerničke skice te se ta granica treba utvrditi u posebnom upravnom postupku. VSRH, Rev-1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.) Propisana je nadležnost za utvrđivanje granice pomorskog dobra (odredba čl. 14. ZPDML/03 i čl. 20. važećeg ZPDML/23). Za vrijeme važenja Pomorskog zakonika/94 u slučaju dvojbe granice pomorskog dobra utvrđivala je uredbom Vlada Republike Hrvatske (za vrijeme važenja ZPDML/03 granice je određivalo ministarstvo nadležno za more) kao i sada temeljem važećeg Zakona. Stoga predloženi dokazi vještačenjem po vještacima mjerničke i građevinske struke nisu izvedeni kao nepotrebni i neodgovarajući.
39. U odnosu na navode tužitelja da je predmetna nekretnina prošla postupak pretvorbe društvenog poduzeća HTC Babin kuk (pravnog prednika DUBROVNIK-BABIN KUK d.d. i pravnog prednika tužitelja) za istaknuti je kako slijedi;
40. Trgovačka društva nastala pretvorbom društvenih poduzeća s osnove upravljačkih prava njihovih pravnih prednika na pomorskom dobru i procjene objekata u vrijednost društvenog kapitala nisu mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u statusu pomorskog dobra. Čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik onih nekretnina koje su na dan procjene u vrijednost kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća moglo je steći vlasništvo na nekretnini samo u slučaju da su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sve i da su nekretnine ili ulaganja u nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe, a radilo se o nekretnini u statusu pomorskog dobra, nije bila ispunjena ključna pretpostavka - jer opće dobro nije moglo biti predmetom stjecanja vlasništva.
41. Stoga, a budući bi sukladno čl. 217. st.1. ZPDML/23 tužiteljev upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za koju je utvrđeno da predstavlja pomorsko dobro po samom zakonu (iz čl. 3 ZPDML/23) kako u povijesti prema prijašnjim propisima, a ono svakako donošenjem Uredbe o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odlukom Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine bio nevaljan i bez pravnog učinka to je tužitelj kao nekada upisani vlasnik dužan trpjeti upis pomorskog dobra pa je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude odbivši tužbeni zahtjev tužitelja.
42. Sud nije izvodio kao nepotreban dokaz geodetskim vještačenjem na okolnost utvrđenja čestica koje je potrebno formirati kako bi se uspostavilo prijašnje katastarsko stanje u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva.
43. U odnosu na tuženikov prigovor litispendencije za istaknuti je da isti nije osnovan iz razloga što se o istovjetnosti tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 194. st. 3. ZPP-a može govoriti ako se tužbeni zahtjevi u različitim parnicama među istim strankama podudaraju ne samo u svom sadržaju, odnosno da su isti, već se oni moraju podudarati i u istovjetnoj činjeničnoj osnovi.
44. Ocjenjujući osnovanost odnosno tuženikovog prigovora postojanja dvostruke litispendencije sud je utvrđivao postoji li subjektivna istovjetnost sporova, koja je u ovom slučaju nesporna, i objektivna istovjetnost sporova tj. pravnog odnosa, odnosno istovjetni zahtjevi moraju se temeljiti na istom činjeničnom stanju.
45. Ovaj sud je mišljenja da iako postoji identitet stranaka, identitet zahtjeva u predmetnoj pravnoj stvari ne postoji. Naime, ne postoji identitet činjeničnog osnova i navedeno se ogleda u tome što je činjenični osnov predmetne tužbe P-13/2024 taj što su u postupku obnove zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] – Dubrovnik pod nazivom katastarska općina [katastarska općina] formirane nekretnine vrhu kojih je u zemljišnim knjigama u listu B upisana oznaka "Pomorsko dobro" i to kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 8.182 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 1.119 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta "Pomorsko dobro" ukupne površine 3.352 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj da je od strane Općinskog suda u Dubrovniku Rješenjem posl.br. Z-9856/2023 od 18. listopada 2023. godine odbijen u svom prigovoru da se uspostavi zemjišnoknjižno stanje kakvo je u zemljišnim knjigama bilo upisano prije zatvaranja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i istom odlukom upućen svoje pravo ostvarivati u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Tužitelj je naveo da je isti do trenutka otvaranja obnovljene zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina zemljišnoknjižne oznake čest. zem: [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim da od trenutka otvaranja obnovljene zemljišne knjige navedene nekretnine više ne postoje, a time ni pravo vlasništva tužitelja na istima.
46. Istovremeno činjenični osnov u predmetu ovoga suda P-15/2025 je taj da su nekretnine zemljišnoknjižnih oznaka u staroj izmjeri označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bile upisane kao vlasništvo pravnog prednika tuženika, trgovačkog društva DUBROVNIK-BABIN KUK. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel pod posl. br. Z-643/2014 od 26. veljače 2014. da je prihvaćen prijedlog za upis oznake pomorskog dobra na nekretninama zemljišnoknjižnih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te rješenjem tog suda Z- 4079/17 od 30. ožujka 2017. odbijen prigovor u tom postupku podnesen od strane VALAMAR RIVIERA d.d., OIB 36201212847, Poreč, Stancija Kaligari 1) izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž Zk-89/2018 od 31. kolovoza 2020. prihvaćena je žalba tuženika izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel pod posl. br. Z-4079/17 od 30. ožujka 2017. te odbijen prijedlog predlagatelja Republike Hrvatske za upis oznake pomorskog dobra, uz obrazloženje da se ne može brisati upisano pravo vlasništva bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u sudskom parničnom postupku (odluka Vrhovnog suda RH, Rev-1029/14 od 4. listopada 2016.)
47. Slijedom toga budući u navedenim sporovima ako bi se moglo reći da postoje istovjetni zahtjevi (na utvrđenje i upis vlasništva odnosno upis pomorskog dobra u zemljišne knjige), a ono ne postoji identitet činjeničnog stanja na kojem se temelje ti zahtjevi. Stoga je neosnovan je prigovor tuženice o postojanju dvostruke litispendencije.
48. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi, sud je odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kao u točki I. izreke presude
49. Vezano za podredni tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva isplatu naknade za izvlaštenje predmetnih nekretnina za ukazati je da je odredbom čl. 220 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 83/2023) propisano da će se pomorsko dobro utvrđeno u skladu s tim zakonom, za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra, upisati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a upisanim vlasnicima pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da će se tek nakon upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige provesti poseban postupak izvlaštenja koji predstavlja upravni postupak kao poseban postupak koji je izvan nadležnosti sudova koji su isključivo dužni pružati pravnu zaštitu unutar utvrđenih granica pomorskog dobra (odredba čl. 37a odredba čl. 9. st.7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama - »Narodne novine«, br. 83/2023).
50.Dakle, pitanje eventualnog prava na naknadu, na što u tužbi ukazuje tužitelj, nije predmet ovog postupka, te se pitanje izvlaštenja i eventualne naknade rješava po prijedlogu zainteresirane osobe u odgovarajućem postupku kod nadležnog upravnog tijela, a to ne rješava sud.
51. Međutim u predmetnom se radi o nekretninama koje su kroz čitavo povijesno razdoblje predstavljale pomorsko dobro, a koji status istih je samo deklariran donošenjem Uredbe o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odluke Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine, a sve na tragu postojanja pravnog kontinuiteta i jednoznačnosti glede definicije pomorskog dobra počevši od Općeg građanskog zakonika i Uredbe o pomorskom i javnom dobru iz 1936. pa sve do danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) koja definicija pomorskog dobra je ostala ista.
52. Iz navedenog razloga tužitelj ne bi imao pravo na naknadu budući nije niti došlo do izvlaštenja u smislu takvog instituta propisanog odredbom čl. 220 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 83/2023) budući se u odnosu na predmetne nekretnine ne radi o situaciji da su iste status pomorskog dobra stekle tek naknadno donošenjem Uredbe o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine br. 89/00), te Odluke Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko-neretvansku županiju, Klasa: 934-01/98-01/08, Urbroj: 2117-03/3-03-24 od 7. travnja 2003. godine.
53. Stoga nije se kao nepotreban izvodio dokaz vještačenjem tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina.
54. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi, sud je odbio i podredni tužbeni zahtjev i donio odluku kao u točki II. izreke presude
55. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženice za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora, priznao osnovanim slijedeći trošak tuženice:
- trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 7.347 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 14.469,00 eura, od čega je tuženici priznato zatraženih 14.620,53 EUR,
- trošak zastupanja na ročištima od 17.2.2025., 24.4.2025. i 9.6.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 7.347 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) po ročištu što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 14.469,00 eura po ročištu, od čega je tuženici priznato zatraženih 14.620,53 EUR po ročištu, odnosno sveukupno 58.482,12 EUR.
56. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 155. st.1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.
U Dubrovniku, dana 17. listopada 2025.
Sudac:
Anka Muhoberac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
DN-a
- punomoćniku tužitelja,
- Županijsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel, Dubrovnik.
