Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj : Kž-494/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenka Šantić predsjednika vijeća te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DE, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi sa člankom 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kv-664/2024 K-1013/2022-17 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog DE odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje: ZKP/08) protiv okrivljenog DE određen je istražni zatvor.
1.1. Pod točkom II. je na temelju odredbe članka 124. stavka 2. točke 5. u svezi odredbe članka 102. stavka 1. i 2. ZKP/08 odlučeno da istražni zatvor iz točke I. pobijanog rješenja može zamijeniti jamstvo u visini od 3.000,00 eura (tritisuće eura), a polaganje jamčevine se može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik DE putem branitelja Mihaela Arčona, odvjetnika iz Novog Vinodolskog zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud pobijano rješenje Općinskog suda u Rijeci u pobijanom dijelu preinači ili ukine i prema potrebi predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba okrivljenika DE nije osnovana.
4. Prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju dao valjane, neproturječne, jasne i dostatno obrazložene razloge o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik DE počinio predmetno kazneno djelo kao i razloge o postojanju opasnosti od bijega na strani okrivljenika, te u odnosu na nemogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza, kao i u odnosu na visinu jamstva, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio optuženo kazneno djelo proizlazi iz sadržaja optužnice potvrđene rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-630/2022 od 24. listopada 2022. i dokaza na kojima se ista temelji, čime je ispunjena opća pretpostavka za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Time nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo.
6. Žalitelj osporava ispunjenje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 jer da nije utvrđeno da je okrivljenik u bijegu i da se skriva te ističe i da zaključak suda da se okrivljenik učinio nedostupnim sudu nije točan.
7. Postojanje osobitih okolnosti koje ukazuju na opasnost da bi okrivljenik DE mogao pobjeći i kriti se proizlaze iz činjenica da mu se optužnica nije mogla uručiti na posljednju poznatu adresu prebivališta u [adresa], već se ista vratila sudu neuručena s napomenom "odselio", dok je po zatraženoj terenskoj provjeri adrese prebivališta optuženika PP Koprivnica dopisom od 13. listopada 2022. izvijestila sud kako optuženik nije zatečen na adresi prebivališta, već da je isti odjavljen s te adrese s danom 2. srpnja 2019. te tamo ne stanuje, dok nema drugog prijavljenog prebivališta nakon toga. Zbog navedenog, optužnica je optuženiku dostavljena putem oglasne ploče suda, a na isti način mu je dostavljeno i rješenje o potvrđivanju optužnice, obzirom da je dostava na adresi prebivališta bila neuspješna, te se rješenje vratilo sudu neuručeno s napomenom "odselio". Nadalje, poziv za ročište 15. ožujka 2024. poslan na posljednju adresu prebivališta optuženika, vratio se sudu neuručen s napomenom "odselio". Stoga je ponovno zatražena terenska provjera, uz uručenje poziva od redarstvenih vlasti, te je utvrđeno kako se radi o osobi bez stalne adrese prebivališta, ali su mu policijski službenici uspjeli uručiti poziv za ročište 1. srpnja 2024., za što je isti uredno potpisao dostavnicu. Međutim, unatoč tome što je isti uredno pozvan, optuženik na navedeno ročište nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao. S obzirom na takvo stanje spisa, nije bilo moguće izdati dovedbeni nalog, jer optuženik nema aktivno prijavljenu adresu prebivališta, a terenskim provjerama je utvrđeno da ne živi na posljednje prijavljenoj adresi. Slijedom navedenog, poziv za sjednicu izvanraspravnog vijeća 11. prosinca 2024. optuženiku je uredno dostavljen putem e-oglasne ploče. Uvidom u bazu podataka Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je od strane suda prvog stupnja da je optuženik u razdoblju od 5. veljače 2004. do 2. srpnja 2019. kao adresu prebivališta imao prijavljenu adresu u [adresa], no isti trenutno nema aktivno prijavljene adrese ni prebivališta ni boravišta u [adresa].
7.1. Dakle, optuženi DE je osnovano sumnjiv da je počinio optuženo kazneno djelo, a pravosudnim tijelima je nedostupan suštinski od samog podnošenja optužnice sudu, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud. Iako je u prethodnoj fazi postupka, a prilikom prvog ispitivanja pred Policijskom postajom Koprivnica optuženik upoznat sa obvezom odazivanja svakom pozivu, obvezom prijavljivanja promjene ili namjere promjene adrese te upozoren na posljedice nepostupanja po tim obvezama, optuženik se svjesno učinio nedostupim sudu na način da mu se nijedno sudsko pismeno, počevši od optužnice i rješenja o potvrđivanju iste, pa do poziva za ročište, nije moglo uručiti na posljednju adresu prebivališta, dok je terenskim provjerama od strane policije utvrđeno kako isti ondje ne stanuje, već da je odjavljen s adrese 2. srpnja 2019. i nema stalnu adresu prebivališta pa se protiv istoga nije mogao izdati dovedbeni nalog. Unatoč tome, policijski službenici su mu uspjeli uručiti poziv za ročište 1. srpnja 2024., ali na koje optuženik nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.
7.2. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da sve prednje navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje čine osnovanim zaključak da bi imenovani okrivljenik mogao pobjeći i kriti se te da neće biti dostupan sudu za vođenje kaznenog postupka, a koja se opasnost može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora, a ne i nekom od blažih mjera opreza. Obzirom na prednje navode, nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08.
8. Imajući u vidu težinu kaznenog djela za koje se optuženik tereti uvodno citiranom optužnicom i način počinjenja, te imajući u vidu zapriječenu kaznu za optuženo kazneno djelo i do sada utvrđene imovinske prilike i obiteljsku situaciju optuženika pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da istražni zatvor iz točke I. ovog rješenja može zamijeniti jamstvo u visini preciziranoj u izreci pobijanog rješenja, a s obzirom na sve okolnosti na temelju kojih je istražni zatvor određen. Naime, na visinu jamstva ne utječu samo osobne i obiteljske prilike optuženika, već i težina i način počinjenja kaznenog djela zbog čega se jamstvo u iznosu od 3.000,00 eura, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, ukazuje kao primjereno. Pri tome valja istaći i da žalitelj ne osporava određenu mu visinu jamstva pobijanim rješenjem.
9. Obzirom na prednje navedeno, u odnosu na okrivljenika DE ispunjene su sve zakonske pretpostavke za primjenu najteže mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, odnosno istražnog zatvora. Stoga postoji javni interes koji je jači od okrivljenikovih ustavom zaštićenih prava na slobodu, a zbog značaja svih okolnosti na način kako su utvrđene i opasnosti koja se nastoji prevenirati, nisu odgovarajuće blaže mjere u vidu mjera opreza.
10. Pobijanim rješenjem nije povrijeđeno načelo razmjernosti kako je to ispravno obrazloženo u točki 16. pobijanog rješenja na koju se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje žalitelja.
11. Slijedom navedenog, te kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Rijeka, 17. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić