Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž R-41/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužđitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika Doma zdravlja Metković, Ante Starčevića 12, Metković, OIB: 61379095102, kojega zastupa ravnatelj EU iz [adresa], a njega punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. tužitelja, 2. tužitelja, 3. tužitelja i 4. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-53/2023-7 od 23. veljače 2024., 17. listopada 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba 1 . tužitelja, 2. tužitelja, kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-53/2023-7 od 23. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju pod 1. iznos od 784,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od 1. siječnja 2018. godine do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju pod 2. iznos od 407,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od 1. siječnja 2018. godine do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužiteljima pod 1. i 2. naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 375,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."
1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba tužitelja JU i ŽU povučena.
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužitelj i 2. tužitelj, (dalje: tužitelji) iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. U ovome predmetu radi se o sporu male vrijednosti, a prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a, pa se stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neodlučnim.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženih iznosa, a u odnosu na tuženika kao svog poslodavca, na ime razlike plaće.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tužitelji ističu u žalbi, jer izreka prvostupanjske presude ne proturječi razlozima presude, razlozi prvostupanjske presude o odlučnim činjenicama su navedeni i oni su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost u odnosu na sadržaje isprava i iskaze vještaka pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Tužitelji, kao zaposlenici tuženika tvrde da im je tuženik dužan isplatiti razliku plaće i to razliku između onog iznosa plaće koji im je doista isplaćen i plaće koja bi im bila isplaćena po osnovici određenoj Sporazumom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. te Izmjenama i dopunama dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017..
8. Iz provedenog postupka proizlazi:
- da su tužitelji u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine bili zaposlenici tuženika, tj. da im je tuženik bio poslodavac,
- da je tuženik 31. ožujka 2022. godine temeljem članka 25. Statuta Doma zdravlja Metković donio odluku kojom je ovlašten ravnatelj nakon prethodne suglasnosti osnivača sklopiti nagodbe s radnicima Doma zdravlja Metković kojima za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. nije isplaćena osnovica uvećana za 6% uz pripadajuće dodatke te je navedeno da razlika osnovice za 6% za sve zaposlenike iznosi 720.461,74 kn kao vrijednost nagodbe, a način rješavanja isplate u četiri rate nakon potpisivanja nagodbe sukladno prijedlogu ravnatelja koji je sastavni dio te odluke,
- da iz obračuna tuženika proizlazi da se on odnosi na 106 djelatnika (koji nisu poimence navedeni), da je ukupno obračunato 720.461,74 kn, a da su to sredstva koja je potrebno isplatiti djelatnicima kao razliku 6% bruto plaće plus doprinosi na plaću za period od prosinca 2015. godine do siječnja 2017.,
- da je župan dubrovačko-neretvanske Županije donio 18. listopada 2022. godine zaključak kojim je dao suglasnost na navedenu odluku Upravnog vijeća Doma zdravlja Metković za sklapanje nagodbe s radnicima od 31. ožujka 2022. godine a koji zaključak je stupio na snagu danom donošenja,
- da je tuženik (Upravno vijeće Doma zdravlja Metković) 8. studenog 2011. godine donio odluku kojom je zamrznuta odluka Upravnog vijeća od 31. ožujka 2022. i to do 31. ožujka 2023. kao i da ta odluka stupa na snagu danom donošenja.
9. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, a prvostupanjski sud isti je ocijenio osnovanim a s kojom se ocjenom je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.
10. Prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje ZR) ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.
11. U ovome predmetu radi se o potraživanju tužitelja iz radnog odnosa, s tim da su tužitelji tužbu podnijeli dana 12. rujna 2023., a potraživanje razlike plaće (što predstavlja predmet ovog spora) odnosi se na razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.
12.Slijedom navedenog sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je osnovan prigovor zastare kojeg je tuženik istaknuo u postupku budući je u smislu članka 214. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) proteklo zakonom određeno vrijeme u kojem su tužitelji kao vjerovnici mogli zahtijevati ispunjenje obveze u odnosu na tuženika.
13. Prema odredbi članka 240. stavak 1. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (st. 2. istog članka).
14. Prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja u konkretnom slučaju nije došlo do priznanja duga i time do prekida zastare a u odnosu na tužitelje, a to stoga jer u Odluci tuženika od 31. ožujka 2022. godine (kojom je ovlašten ravnatelj nakon prethodne suglasnosti osnivača sklopiti nagodbe s radnicima, te koja odluka sama po sebi ne predstavlja priznanje duga nego samo ovlaštenje ravnatelju da sklopi nagodbu s radnicima Doma zdravlja Metković), nisu poimence navedeni radnici pa tako niti tužitelji, isto tako u navedenom obračunu nisu navedeni djelatnici tuženika na koje se taj obračun odnosi, samo je navedeno da se odnosi na 106 djelatnika tuženika, niti navedena isprava ne predstavlja priznanje duga. Zaključak župana dubrovačko- neretvanske Županije od 18. listopada 2022. isto tako ne može se smatrati priznanjem duga jer se njime samo daje suglasnost na odluku Upravnog vijeća Doma zdravlja Metković za sklapanje nagodbe s radnicima, a u svezi Odluke tuženika od 31. ožujka 2022., a niti u smislu prekida zastare nema značaj Odluka tuženika od 8. studenog 2022., jer je njome zamrznuta odluka Upravnog vijeća tuženika od 31. ožujka 2022. (do 31. ožujka 2023.).
15. Sukladno iznesenom iz provedenog postupka ne proizlazi da je tuženik kao dužnik priznao dug u odnosu na tužitelje niti izričito, a niti na neki posredan način u smislu odredbe članka 240. ZOO-a, te nije došlo do prekida zastare.
16. Također na žalbene navode treba reći da niti iz tabela u kojima su naznačeni pojedinačni iznosi ne proizlazi da se radi o svotama koje se odnose na predmet spora, tj. na razliku osnovice u iznosu od 6%.
17. Isto tako na žalbene navode valja reći da u konkretnom slučaju ne postoji pisano priznanje zastarjele obveze u smislu članka 220. ZOO jer Odluka Upravnog vijeća Doma zdravlja Metković od 31. ožujka 2002., a niti druga dokumentacija priložena spisu ne predstavljaju pisano priznanje zastarjele obveze od strane tuženika.
18. Sukladno iznesenom za zaključiti je da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu utuženih iznosa i odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
20. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 17. listopada 2025.
Sutkinja:
Tatjana Radaković Bašić
