Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-225/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, koju zastupa punomoćnik Boris Bilić, odvjetnik u OD Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. u Splitu, protiv 1. ovršenice LL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. ovršenika CL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovrv-17915/2025-5 od 5. lipnja 2025., 17. listopada 2025.

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovrv-17915/2025-5 od 5. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovrhovoditelj zbog svih zakonom propisanih razloga, prvenstveno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ovrhovoditelj u žalbi ističe da su nasljednici po sili zakona pravni sljednici ovršenika koji odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti nasljedne imovine, a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je pravilno usmjeren prema nasljednicima kao univerzalnim pravnim sljednicima, to predlaže da drugostupanjski sud usvojiti ovu žalbu kao osnovanu, ukine pobijano rješenje, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu ovrhovoditelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju, između ostaloga, navodi da je odredbom članka 32. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje OZ-a) propisano:

"(1) Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik. "

6. Dakle, primjena odredbi članka 32. stavak 1. i 2. OZ-a odnosi se samo na ovrhu na temelju ovršne isprave, a ne i na ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Ovakav stav je iznesen i u Zaključku sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, posl. br. Su IV–56/2023-9, od 23. studenog 2023. (točka 6.) i odlukama županijskih sudova, primjerice: Rješenje Županijskog suda u Zadru Gž Ovr-156/2023-2 i Rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-488/2023-3.

7. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da su učinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a

8. Nadalje, neosnovana je žalba ovrhovoditelja u dijelu u kojem se poziva na odredbu članka 5. stavak 2. i odredbu članka 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), te samim time na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. Naime, što se tiče žalbenih navoda pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud ističe kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo jer pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne predstavlja ispravu na temelju koje sud može odrediti ovrhu protiv nasljednika ovršenika, na temelju vjerodostojne isprave, već samo na temelju ovršne isprave u odnosu na ovršenika, a što ovrhovoditelj nije priložio uz prijedlog jer takvu ovršnu ispravu niti nema u odnosu na zakonske nasljednike pok. ovršenika LL i CL.

10. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 32. stavak 1. i 2. OZ-a, odnosno odredbe članka 23. koji propisuje što je ovršna isprava i članka 29. OZ-a koji propisuje kada je ovršna isprava podobna za ovrhu i na temelju pravilno primijenjenog materijalnog prava zaključio kako nema uvjeta za donošenje rješenja o ovrsi u odnosu na 1. ovršenicu i 2. ovršenika, kao zakonske nasljednike iza pok. HL.

11. Dakle, iz navedenog proizlazi da ovrhovoditelj svoje pravo, kao ovrhovoditelj može ostvarivati isključivo i jedino u parničnom postupku u kojem će svoju tražbinu dokazivati izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga o postojanju duga te pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u odnosu na nasljednike, ovdje ovršenike.

12. Kako je žalba ovrhovoditelja neosnovana, to ju je na temelju odredba članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskoga suda.

13. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću, 17. listopada 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić