Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 6 Gž-2514/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž-2514/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marijana Vugića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D., OIB , M., zastupanog po punomoćniku M. F., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d., OIB , Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-138/2021-40 od 14. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2023. godine

 

r i j e š i o  j e

 

I              Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-138/2021-40 od 14. srpnja 2022. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II              O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj od 28. studenog 2006. godine, zaključenog između stranaka, a koja ugovorna odredba glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća…", te je ništetna i odredba čl. 1. Ugovora o kreditu na temelju koje je glavnica vezana uz valutu CHF, pa se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29.635,29 kn/3.933,28 eura[1], sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u točki II izreke prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana.

 

2. Ujedno se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 13.410,85 kn/1.779,93 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

 

3. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja nije utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništenosti dijela odredbe Ugovora o kreditu na temelju kojeg je glavnica vezana uz valutu CHF, te posljedično tome isplata iznosa od 29.635,29 kn/3.933,28 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

 

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnim označenu odredbu Ugovora o kreditu s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine, potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, primjenom odredbe čl. 502.c ZPP, zbog čega nije provodio dokaze predložene po tuženiku, a to je saslušanje svjedoka D. P., djelatnice tuženika, na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretne ugovorne odredbe s obzirom na navod suda da nisu od odlučnog značaja na rješenje spornog odnosa.

 

8. Međutim, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1279/22-2 od 14. veljače 2023. godine je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku – zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 76/03 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako sud na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (djelatnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

 

9. Ovakvo shvaćanje je također podudarno i shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci toga suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. godine, da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnosti obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, budući da bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

 

10. U ovom je predmetu tuženik tijekom postupka predložio saslušanje svjedoka D. P., djelatnice tuženika radi utvrđenja da se u dijelu odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, te da su tužitelju u predugovornoj fazi i u vezi sa sklapanjem konkretnog ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli bile razumljive.

 

11. Slijedom iznijetog ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ističe tuženik tvrdnjom kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a da je prvostupanjski sud zanemario sve dokaze tuženika, kojem nije bilo dopušteno dokazivati okolnosti sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, odnosno dokazivati odlučne činjenice za donošenje odluke o nepoštenosti konkretne ugovorne odredbe, što je predmet pojedinačnih postupaka, a ovakvim postupanjem je doveden u poziciju grubog kršenja temeljenog prava na pravično suđenje.

 

12. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

13. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te radi utvrđenja činjenica pojedinačnog pregovaranja saslušati djelatnicu tuženika predloženu po tuženiku i nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

14. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu, 26. rujna 2023. godine

 

Predsjednica vijeća:

    Ana Gradišek, v.r.

 


[1] Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu