Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pr-7/2024-19

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja JĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Hrvoje Lešić, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, zastupanog po punomoćniku Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o.; Josip Mađarić, radi: Radno - materijalna davanja (isplata) nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 14. listopada 2025. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, isplatiti tužitelju JĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Otok, sveukupan bruto iznos od 14.744,85 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 160,44 eur od 16. kolovoza 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 200,55 eur od 16. rujna 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 70,20 eur od 16. listopada 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 80,22 eur od 16. studenog 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 210,58 eur od 16. prosinca 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 150,42 eur od 16. siječnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 125,46 eur od 16. veljače 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,10 eur od 16. ožujka 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 231,09 eur od 16. travnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 136,55 eur od 16. svibnja 2012.g. pa do isplate

- na iznos od 157,56 eur od 16. lipnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 105,05 eur od 16. srpnja 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 231,09 eur od 16. kolovoza 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 178,56 eur od 16. rujna 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,52 eur od 16. listopada 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 178,56 eur od 16. studenog 2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 178,56 eur od 16. prosinca 2012.g. pa do isplate

- na iznos od 63,03 eur od 16. siječnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 126,05 eur od 16. veljače 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 157,56 eur od 16. ožujka 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,40 eur od 16. travnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 232,17 eur od 16. svibnja 2013.g. pa do isplate

- na iznos od 126,63 eur od 16. lipnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 126,63 eur od 16. srpnja 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 200,51 eur od 16. veljače 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,40 eur od 16. ožujka 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 180,24 eur od 16. travnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 180,24 eur od 16. svibnja 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 169,64 eur od 16. lipnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 106,02 eur od 16. srpnja 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 180,24 eur od 16. kolovoza 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 201,45 eur od 16. rujna 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 84,83 eur od 16. listopada 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 212,06 eur od 16. studenog 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 212,06 eur od 16. prosinca 2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 127,23 eur od 16. siječnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 169,64 eur od 16. veljače 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,42 eur od 16. ožujka 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 245,00 eur od 16. travnja 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 170,43 eur od 16. svibnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 191,73 eur od 16. srpnja 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 223,68 eur od 16. kolovoza 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 106,52 eur od 16. listopada 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 213,03 eur od 16. studenog 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 213,03 eur od 16. prosinca 2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 181,08 eur od 16. siječnja 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 159,78 eur od 16. veljače 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 213,03 eur od 16. ožujka 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,33 eur od 16. travnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 224,72 eur od 16. svibnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 224,72 eur od 16. lipnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 192,62 eur od 16. srpnja 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 107,01 eur od 16. kolovoza 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 64,20 eur od 16. rujna 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 214,02 eur od 16. listopada 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 160,52 eur od 16. studenog 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 214,02 eur od 16. prosinca 2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 224,72 eur od 16. siječnja 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 160,52 eur od 16. veljače 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 203,33 eur od 16. ožujka 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 247,26 eur od 16. travnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 172,01 eur od 16. svibnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 215,01 eur od 16. lipnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 172,01 eur od 16. srpnja 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 182,76 eur od 16. kolovoza 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 225,75 eur od 16. rujna 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 161,25 eur od 16. listopada 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 172,01 eur od 16. prosinca 2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 150,51 eur od 16. siječnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 236,51 eur od 16. veljače 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 150,51 eur od 16. ožujka 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 111,26 eur od 16. travnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 233,64 eur od 16. svibnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 211,38 eur od 16. lipnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,14 eur od 16. srpnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 211,38 eur od 16. kolovoza 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 200,25 eur od 16. rujna 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 222,51 eur od 16. listopada 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 278,13 eur od 16. studenog 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,14 eur od 16. prosinca 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,51 eur od 16. siječnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 33,38 eur od 16. veljače 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 211,38 kuna od 16. ožujka 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 223,53 eur od 16. travnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,99 eur od 16. svibnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 167,64 eur od 16. lipnja 2019.g. pa do isplate,

po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

II. Odbija tužitelj sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima sadržanim u točki I presude.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 841,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 139,73 eur od 16. ožujka 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 190,53 eur od 16. travnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 180,50 eur od 16. svibnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 170,48 eur od 16. lipnja 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 160,44 eur od 16. srpnja 2011.g. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, isplatiti tužitelju JĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.587,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. listopada 2025. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.312,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku, protiv tuženika kao poslodavca, podnio tužbu radi isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kod tuženika zaposlen na poslovima radnika sjekača motornom pilom, te da mu je ugovorom o radu ugovoreno radno vrijeme od 40 sati tjedno i to u trajanju od 7,00 do 15,00 sati. Unatoč tako ugovorenom radnom vremenu navodi da je on po nalogu tuženika bio obvezan dolaziti sat vremena prije početka rada tj. u 6,00 sati ujutro da bi kroz to vrijeme preuzimao potrebna sredstva za rad, a potom bi mu se tek od 7,00 sati započelo s računanjem vremena, zbog čega smatra da mu unazad pet godina na ime tako prekovremenog rada pripada najmanje iznos od 60.000,00 kn. Stoga je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 60.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 1. veljače 2011. do isplate, tj. unazad 5 godina od podnošenja tužbe.

1.1. U podnesenoj tužbi također navodi da je, kao i ostali sjekači kod Šumarije u Otoku pokušao ostvariti svoje pravo na isplatu razlike plaće, ali u tome nije uspio, jer se tuženik oglušio. Naime, do 2008. kod tuženika su bili oštrači lanaca na terenu gdje su bile locirane barake i oštrači lanaca kao iskusni, taj su posao obavljali za sve sjekače u okviru radnog vremena, a sjekači su samo preuzimali pile i lance, no nakon 2008. ukinuto je to radno mjesto oštrača lanaca i od tada je ta obveza prešla na sjekače, koji taj posao obavljaju izvan radnog vremena i kod kuće, jer na terenu gdje obavljaju sječu i druge poslove to nije moguće učiniti.

1.2. Naknadno je tužitelj upotpunio činjenične navode tužbe, pa je osim činjenice da je prije računanja redovnog radnog vremena morao dolaziti na zborno mjesto, tužitelj još isticao da je kao sjekač koji je morao pripremiti alat za idući radni da, kod kuće svakodnevno vršio oštrenje lanaca i to najmanje dva lanca dnevno da bi ih koristio idućeg radnoga dana, a da je sve to obavljao na stroju kojeg je kupio od samoga tuženika, pa smatra da i to vrijeme predstavlja prekovremeni rad, slijedom čega je potraživao naknadu za prekovremeni rad od 2 sata dnevno u razdoblju od 1. veljače 2011. pa sve do vremena do kada je tužitelj radio kao sjekač.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini. Tuženik je učinio nespornim da je u utuženom razdoblju tužitelj kod njega temeljem zaključenoga ugovora o radu obavljao poslove šumskog radnika sjekača, te da isti poslovi između ostalog obuhvaćaju i poslove redovitog održavanja sredstva rada uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom, pa stoga tuženik smatra da upravo oštrenje lanaca predstavlja redovito održavanje sredstva rada i da je kao takvo sastavni dio Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih zadataka Hrvatskih šuma d.o.o. Tuženik smatra da se radi o redovnim poslovima koji se mogu obavljati u redovnom radnom vremenu i da je to tuženik i omogućio tužitelju, te da se do podnošenja tužbe niti jedan od radnika nije obraćao tuženiku kao poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu svojih prava.

2.1. Tuženik ističe da su neistiniti navodi iz tužbe da bi te poslove tužitelj morao obavljati u vremenu koje bi predstavljao prekovremeni rad ili rad izvan redovnog radnog vremena, pri čemu se tuženik pozivao na odredbu čl. 65. Zakona o radu, prema kojoj odredbi se prekovremenim radom smatra rad kod kojeg u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena. Ovi poslovi za koje tužitelj navodi da predstavljaju prekovremeni rad tuženik smatra da se radi o redovnim poslovima i da ih on nije obavljao po nalogu ili za potrebe tuženika budući se radi o poslovima koje je moguće obaviti tijekom trajanja redovnog radnog vremena. Posebno tuženik navodi da su poslovi redovnog održavanja sredstva rada i otklanjanja manjih kvarova uzeti u obzir prilikom normiranja sječe i izrade drva. Tuženik ističe da poslovi šumskog radnika sjekača nisu samo poslovi sječe i izrade drva motornom pilom, već da sukladno čl. 12. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu, tijekom osmosatnog radnog vremena radnik motornom pilom ne smije raditi duže od 2 sata bez prekida, odnosno duže od 4 sata sa prekidima tijekom jednog radnog dana, pa je upravo na taj način organiziran rad i kod tuženika, odnosno navodi da osmosatno radno vrijeme šumskog radnika sjekača obuhvaća proizvodno radno vrijeme, neproizvodno opravdano radno vrijeme i neproizvodno neopravdano radno vrijeme, pri čemu neproizvodno opravdano radno vrijeme između ostalog obuhvaća i određene opravdane prekide rada koji uključuju prekide radi održavanja pile i alata, oštrenja i zamjene lanaca, punjenje rezervoara gorivom i slično.

2.2. Također tuženik se tijekom postupka protivio navodima tužitelja da je on morao kupiti aparat za oštrenje lanaca od tuženika i to iz razloga jer se lanci motorne pile oštre turpijom, a to sredstvo rada je tuženik osigurao tužitelju, te je kupovinu oštrača lanaca tuženik samo omogućio tužitelju i drugim zainteresiranim radnicima budući se ista radna operacija može obaviti i na taj način, te tako dolazi do većih ušteda koje se odražavaju na visinu plaće radnika. Tuženik se protivio i navodima tužitelja da je primoran doći na mjesto rada sat vremena prije početka radnog vremena, a sve to iz razloga jer je redovno tužiteljevo radno vrijeme od 7,00 do 15,00 sati, a iznimno tijekom ljeta od 6,00 do 14,00 sati, te se nesporno u to vrijeme ne može uračunavati vrijeme potrebno za put od mjesta stanovanja do radnog mjesta i obratno. Osim osnovi tužbenog zahtjeva tuženik se protivio i visini, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je oštrenje lanca motorne pile radna operacija koja traje od 15 do 30 minuta, da se sječa i izrada drva ne obavlja cijelu godinu i da je nemoguće da je tužitelj na sječi i izradi radio pet godina bez prekida svih dvanaest mjeseci godišnje. Pored navedenog, tuženik je isticao i prigovor zastare potraživanja.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u izvod iz Pravilnika o sistematizaciji poslova i radnih zadataka, izdatnice, podaci o strukturi radnog vremena, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, obavijest upravitelja šumarije od 31.1.2011., naputak za ukidanje poslova oštrača, opis vožnji, pismeni i usmeni nalaz i mišljenje strojarskog vještaka Anton Marin i Davor Savić, presuda ovog suda Pr- 80/2016. od 16.7.2021., presuda ŽS u Zagrebu Gž R-2205/2021 od 2.11.2021., presuda i rješenje OS u Vinkovcima Pr-296/2020 od 27.4.2022., zapisnik o saslušanju svjedoka u parničnom spisu OS u Vinkovcima Pr-296/2020 od **.**.2021. SĐ, TĐ, PĐ, ĆĐ, VĐ, ĐĐ, tužitelja EĐ, iskaz svjedoka iz spisa ovog suda Pr-80/2016 od **.**.2020. PĐ, GĐ, ĆĐ, IĐ, CĐ, NĐ, OĐ, ŽĐ, i tužitelj DĐ, usmeni nalaz i mišljenje vještaka Željka Zečić u spisu kod OS u Vinkovcima Pr-28/17, evidencija korištenja vozila i statistički podaci, presuda OS u Vinkovcima 832/2020 od 27.5.2024., presuda ŽS u zagrebu Gž R- 737/2024 od 3.9.2024., izjava od 30.9.2022., pismeni i usmeni nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještačenja po vještaku Krešimir Strmotić sa dokumentacijom, rješenje ŽS u Splitu Gž R-182/2024 od 29.5.2024., presuda OS u Vinkovcima Pr-323/20 od 8.11.2024. , presuda ŽS u Zagrebu GžR - 835/2024 od 3.12.2024., presuda OS u Vinkovcima Pr-423/2021 od 28.6.2024.iskaz tužitelja.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada, koji mu tuženik nije isplatio, a koji rad se sastoji od preuzimanja sredstava za rad prije početka redovnog radnog vremena i odlaska na radno mjesto u šumi te rada izvršenog kod kuće i to oštrenja lanca za motornu pilu koja predstavlja njegovo sredstvo rada, nakon radnog vremena, u periodu od 1. veljače 2011. do 31. svibnja 2019. u iznosu od 15.586,53 eura sa zateznom kamatom na svako mjesečni iznos.

5. Ovaj sud je u skladu s odredbom članka 315. stavak 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) na ročištu održanom 13. studenog 2024. riješio da sud neće ponovno saslušavati svjedoke saslušane pred ovim sudom u spisu Pr-80/2016 i pred Općinskim sudom u Vinkovcima u spisu Pr-296/2020, nego će se pročitati zapisnici o izvođenju tih dokaza, kao i nalazi i mišljenja sudskih vještaka Antona Marina dipl.ing. i Davora Savića dipl.ing., a koja vještačenja su provedena u identičnim, pravomoćno okončanim predmetima i to u postupku kod Općinskog suda u Vukovaru broj Pr- 80/2016 i Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pr-296/2020, a koji nalazi i mišljenja vještaka su priloženi i u ovosudnom spisu. Sud se pri tome rukovodio načelom ekonomičnosti postupanja, obzirom da se radi o radnom sporu koji traje već 8 godina, te činjenici da je osnov potraživanja tužitelja pravomoćno utvrđen u naprijed spomenutim presudama, a osobito činjenicom da su i od strane viših sudova prihvaćeni nalazi vještaka Marina Antona dipl.ing. i Davora Savića. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno u identičnim predmetima da tužitelju pripada naknada za prekovremeni neplaćeni rad, to je sud prihvatio prijedlog punomoćnika tužitelja da se u nastavku postupka provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja.

6. Između stranaka nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj temeljem ugovora o radu kod tuženika obavljao poslove i radne zadatke radnog mjesta „šumarski radnik sjekač“, da prilikom obavljanja tih radnih zadataka tužitelj kao osnovno sredstvo rada upotrebljava motornu pilu, da je za upotrebu pile potrebno redovito oštrenje lanca pile te da u opis poslova radnog mjesta tužitelja ulazi i „redovno održavanje sredstva za rad uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom“. Isto tako nije sporno da tuženik kao poslodavac tužitelja, kao i ostale radnike, prevozi na posao vlastitim prijevozom i to prvo do sabirnog mjesta gdje radnici zadužuju potrebnu opremu te nakon toga i do radnog mjesta-šume.

7. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije prošao obuku za oštrenje lanca motorne pile kao niti ostali radnici koji kod tuženika obavljaju poslove šumskog radnika sjekača, da tužitelj, kao i ostali radnici koji obavljaju poslove radnog mjesta šumski radnik sjekač, od poslodavca zadužuju samo turpiju kao alat za oštrenje lanca motorne pile, da je tužitelj, kao i ostali radnici tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužitelj, sam kupio stroj za oštrenje lanaca motorne pile, da se isti nalazi u kući tužitelja, da tužitelj kod kuće, izvan svog redovnog radnog vremena, lance motorne pile koje upotrebljava prilikom obavljanja svojih radnih zadataka kod tuženika, opere-odmasti, osuši i nakon toga lance motorne pile oštri na navedenom stroju, da te poslove obavi u vremenu od jedan i pol sat, da navedeni stroj predstavlja prikladno sredstvo za oštrenje lanaca jer je postavljen i učvršćen na prikladnom postolju koje omogućava da tužitelj prilikom izvođenja rada oštrenja lanaca pile sjedi na prilagođenom sjedalu, da oštrenje, s obzirom na teško postolje odnosno ukupnu težinu stroja, radnici sa tim stroju nisu u mogućnosti obavljati na licu mjesta u šumi, da navodi tuženika kako se naoštriti lanac može izvršiti i u šumi nisu osnovani jer kada se vodilica sa lancem ureže u panj ili kladu tada nije moguće pomjerati lanac na vodilici jer je vodilica priklještena pa time i lanac, da se turpijom radnik u šumi u oštrenju lanaca može samo malo pomoći kako bi nastavio raditi a ne kvalitetno naoštriti a u prilog čemu upravo ide i činjenica da tuženik kao poslodavac dozvoljava radnicima da lance nose kući radi oštrenja a motorne pile ne, da je odmašćivanje lanaca obvezna pripremna faza prije oštrenja a da tuženik nije dao sredstva tužitelju ili bilo kojem drugom šumarskom radniku sjekaču da uspješno provede postupak odmašćivanja lanca, ovaj sud utvrdio je da vrijeme koje tužitelj provede kod kuće oštreći lanac predstavlja prekovremeni rad koji mu je poslodavac dužan platiti.

8. Prilikom ovih utvrđenja sud je posebno vodio računa i o činjenici da je tuženik do 2008. imao zaposlene radnike oštrače koji su u barakama na terenu oštrili pile, a nakon što je to radno mjesto ukinuto, poslovi oštrenja su raspoređeni na radnike zaposlene na radnom mjestu sjekača. Također je sud vodio računa i o nespornoj činjenici da je tužitelj, kao i ostali radnici sjekači, kupio oštrač lanca motorne pile (stroj za oštrenje), a neki od njih i aparat za nitanje i aparat za raznitavanje koji služi za popravak lanca kad pukne, te njegovo zatezanje. Dakle, obzirom da je tuženik naložio tužitelju (kao i ostalim radnicima koji su podnijeli tužbe ovom sudu) da pilu, kao sredstvo rada održavaju, te da im nije omogućio da to vrše tijekom radnog vremena, obzirom da se s turpijom koju je osigurao tuženik nije mogla adekvatno naoštriti pila, zaključak je ovog suda da se radilo o određenom nalogu tuženika kao poslodavca za obavljanje tih radnih zadataka izvan redovnog radnog vremena, tako da se izvršeni rad ima smatrati prekovremenim radom u smislu odredbe članka 45. stavak 1. Zakona o radu.

9. Radi utvrđivanja točnog broja prekovremenih sati koje je tužitelj odradio u utuženom razdoblju, uzimajući u obzir da je svaki dan na oštrenje lanaca motorne pile utrošio 80 minuta prekovremenog rada, a na prijevremeni dolazak na posao 40 minuta, odnosno sveukupno 120 minuta ili 2 sata, to je na iste okolnosti provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Krešimiru Strmotiću, a koji je vještačenje proveo temeljem evidencije radnog vremena za tužitelja za utuženo razdoblje, te odgovarajućih Pravilnika i Kolektivnih ugovora tuženika a koji reguliraju pitanje visine satnice redovnog i prekovremenog rada. Naime, po ovoj metodologiji su provedena knjigovodstveno-financijska vještačenja u identičnim, pravomoćno dovršenim predmetima, te je vještaku naloženo da kao osnovu uzme 2 sata prekovremenog rada i to za utuženo razdoblje od 1. veljače 2011. pa do konca svibnja 2019.

10. U svom nalazu i mišljenju vještak Krešimir Strmotić je utvrdio sveukupni iznos prekovremenih sati u utuženom razdoblju od veljače 2011. do svibnja 2019. i to na način da je za svaki dan kada je bio prisutan efektivni rad u šumi računao 2 sata prekovremenoga rada, a pri utvrđivanju dana u kojima je bila ili je bila moguća sječa uzeo je dane rada gdje je zastoj manji od 8 sati, pri čemu je tabelarno iskazao ukupan broj radnih sati tijekom radnog tjedna, odrađene dane subotom, te strukturu dana unutar ukupnog broja dana, te je na taj način prekovremene sate iskazao kao umnožak 2 sata i zbroja radnih dana. Sukladno takvom pristupu vještačenju vještak je utvrdio da je u razdoblju od veljače 2011. do konca svibnja 2019. tužitelj prilikom rada ostvario bruto plaću u visini od 15.586,53 eur za ukupno 2928 prekovremenih sati, a što je vještak sve tabelarno prikazao po određenim mjesecima i godinama.

11. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka u pogledu matematičkog izračuna vještaka stranke nisu imale primjedbi, te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka i specificirao svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 19. srpnja 2025.

12. S obzirom da je tužitelj prvotno potraživao 60.000,00 kuna (sada izraženo u valuti eur 7.963,37 eur), a da nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja potražuje bruto iznos u visini od 15.586,53 eur, to je došlo do preinake tužbe zbog povećanja tužbenog zahtjeva. U skladu s odredbom članka 190. stavak 2. ZPP-a sud je dopustio izvršenu preinaku tužbe na način kako je to tužitelj učinio u svom podnesku od 19. srpnja 2025., jer je do ove preinake došlo nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a izvršena preinaka je i svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

13. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, zbog čega je u ovom konkretnom slučaju u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te je tuženik obvezan da mu na ime naknade za prekovremeni rad isplati iznos od 15.586,53 eur bruto zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od veljače 2011. sa dospijećem do zaključno svibnja 2019.

14. Predmetna tužba je podnesena 5. veljače 2016. Zakon o radu (NN 93/14) u čl. 139. propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. nadalje nužno je primijeniti čl. 232. st. 2. istog Zakona o radu kojim je propisano da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Iz navedenog proizlazi da će se na ona potraživanja radnika do 07. kolovoza 2014. koja nisu bila u zastari primjenjivati dulji zastarni rok odnosno rok od 5 godina. Primjenom navedenog na konkretan slučaj ovaj sud ocjenjuje da je osnovan istaknuti prigovor zastare za potraživanje tužitelja za veljaču 2011. u iznosu od 139,73 eura, za ožujak 2011. u iznosu od 190,53 eura, za travanj 2011. u iznosu od 180,50 eura, za svibanj 2011. u iznosu od 170,48 eura i za lipanj 2011. u iznosu od 160,44 eura, ukupno 841,68 eura. Napominje se da naknada potraživanja za srpanj 2011. u iznosu od 160,44 eura dospijeva na naplatu do 15. kolovoza 2011. pa za taj mjesec nije nastupila zastara, a tim više za naredne mjesece jer za kolovoz naknada dospijeva u rujnu. S obzirom na navedeno valjalo je tužitelja odbiti za naknadu za prekovremeni rad za veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2011. u ukupnom iznosu od 841,68 eura.

15. Tuženik je 18. srpnja 2023. u spis dostavio izjavu datiranu sa 30. rujna 2022. potpisanu od tužitelja i upravitelja šumarije [adresa] i ističe da se tužitelj istom izjasnio da nema potraživanja prema tuženiku, a ukoliko bi i imao da ga se odriče. Čitanjem izjave sud je utvrdio da se u prvom odlomku navodi da tužitelj prihvaća ponudu poslodavca za raspored na poslove radnog mjesta pomoćnika revirnika poslovođe u šumariji [adresa]. U drugom odlomku navodi se da ovom izjavom da radnik potvrđuje da nema dospjelih potraživanja prema poslodavcu, a ukoliko ista postoje da ih se odriče u cijelosti. Na prijedlog tužitelja sud je istog saslušao kao stranku u postupku iz čijeg iskaza je utvrdio da je na dan potpisivanje izjave 30. rujna 2022. obavljao poslove u šumi i da je tijekom rada dobio poruku da treba doći kod upravitelja šumarije [adresa] potpisati izjavu da je suglasan i da prihvaća posao poslovođe. Po dolasku u ured kod upravitelja sud je utvrdio da mu je pružena izjava i da mu je rečeno da potpiše, što da je i učinio i da nije bio svjestan i nije znao da se u izjavi nalazi i stavka da se odriče bilo kakvih potraživanja prema tuženiku, a niti ga je upravitelj na tu okolnost upozorio već je samo zatražio da izjavu odmah potpiše. Tek mnogo kasnije postao je svjestan da izjava nije sadržavala samo ono što mu je rečeno, a odnosilo se na prihvaćanje radnog mjesta poslovođe već i odricanje od potraživanja. Tužitelj je naglasio da se ne odriče predmetnog potraživanja prema tužitelju i da je izjava u tom dijelu u nesuglasju sa njegovom pravom voljom.

15.1. U istovjetnoj pravnoj stvari drugi radnik je na isti način potpisao izjavu istog sadržaja i viši sud u povodu žalbe tužitelja na odbijajuću presudu ovog suda u svom rješenju posl. oznake Gž R-182/2024 od 29. svibnja 2024. (st. 855-857 spisa) se izjasnio da je potrebno utvrditi je li tužitelj bio upoznat sa sadržajem isprave koja mu je dana na potpis i da takva izjava ne bi mogla proizvesti pravne učinke.

15.2. Dakle saslušanjem tužitelj sud je utvrdio da tužitelju je bilo rečeno da treba doći kod upravitelja šumarije i potpisati izjavu o prihvatu radnog mjesta poslovođe i da mu nije bilo rečeno da izjava sadrži i dio o potraživanju tužitelja prema tuženiku. Kako tužitelj nije pročitao izjavu iz navedenog je očigledno da nije bio upoznat sa sadržajem izjave i takva izjava ne proizvodi pravne učinke u pogledu predmetnog potraživanja tužitelja, te je pozivanje tuženika na istu neosnovano.

16. Dakle, kako je prigovor zastare osnovan za ukupan iznos od 841,68 eura za taj iznos je valjalo tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom, te je tužitelju dosuđen preostali iznos od 14.744,85 eura za razdoblje od srpnja 2011. do svibnja 2019.

17. Utuženi iznos od 14.744,85 eur dosuđen je tužitelju u bruto iznosu, a sve to prema odredbi čl. 433.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući se radi o utuženju novčane tražbine po osnovi radnoga odnosa, te se smatra da je tužitelj utužio bruto iznos.

18. Na dosuđene iznose tužitelj prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na zakonske zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu.

19. Tužitelj je odbijen u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

20. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.5., i čl. 164. ZPP-a. Tužitelj je u pogledu pravne osnove spora uspio u cijelosti, a po visini u omjeru od 94,60%, i kada se ta dva kriterija zbroje dobije se 194,60 i podijeli se sa 2 dobije se 97,30% uspjeha tužitelja.

Odredbom čl. 154. st. 5. propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tuženik je uspio u omjeru od 2,70%što upućuje na zaključak da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nije nastao poseban trošak tijekom ovog postupka. Stoga je sud u cijelosti dosudio trošak tužitelju koji je bio potreban za svrhovito vođenje ovog postupka.

Tužitelj zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 6.4.2016. iznos od 200,00 eura, podnesak od 15. 9.2023. iznos od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 6.6.2024. iznos od 200,00 eura, ročište 20.6.2024. iznos od 50,00 eura jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, ročište 13. studenog 2024. iznos od 200,00 eura. Ovi troškovi odmjereni su po Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife kada je VPS bio 60.000,00 kn /7.963,37 eura.

Nadalje VPS je 15.586,53 eura i po tom VPS-u tužitelj je imao trošak sastava obrazloženog podneska od 19. 7.2025. iznos od 500,00 eura, zastupanje na ročištu 16.9.2025. iznos od 500,00 eura, ročište 14.10.2025. iznos od 500,00 eura. Tužitelj je imao trošak u iznosu od 2.550,00 eura, PDV 637,50 eura, te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, ukupno 3.587,50 eura.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Sud nije tužitelju priznao trošak za sastav ostalog podneska od 23.8.2023. kojim se očitovao da mu omaškom suda nije dostavljen podnesak tuženika jer pogrešno postupanje suda ne može ići na štetu suprotne strane. Osim toga tužitelju je priznat trošak kojom se očitovao na izjavu za podnesak od 15. 9.2023. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava ostalog podneska od 20.11.2024. kojim obavještava sud o uplati predujma jer je sud tu činjenicu utvrdio iz kartice predmeta koju je u spis dostavilo računovodstvo ovog suda.

Slijedom navedenih utvrđenja valjalo je tuženika odbiti sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od te je odbijen sa zahtjevom 1.312,50 eura.

U Vukovaru, 17. listopada 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Hrvoje Lešić

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Josip Mađarić