REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-2978/2020-74
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE CARD CLUB d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, zastupano po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika TC, [adresa], 47 Mountjoy Square, Apartment 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-786/18 od 11. svibnja 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.816,16 kn/ 1.170,11 Eura[1] s zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022., prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i zatezne kamate u iznosu od 262,30 kn/34,81 Eura, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-786/18 od 11. svibnja 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate u iznosu od 501,75 kn/66,59 Eura te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 1.494,08 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog i ovršnog postupka u iznosu od 429,24 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2025. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Ivan Maleković iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-786/18 od 11. svibnja 2018. kojim je naloženo tuženiku, platiti tužitelju iznos od 8.816,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2018., iznos od 764,05 kn na ime obračunatih zateznih kamata i troškove ovršnog postupka i to temeljem vjerodostojne isprave, izvoda iz poslovnih knjiga.
2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem navodi da osporava osnovu i visinu potraživanja te smatra da je isto neutemeljeno. Tuženik navodi da nema dospjelih dugovanja te ističe prigovor zastare.
3. Temeljem prigovora tuženika sud je sukladno čl. 58 Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, ) rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.
4. Podneskom od 27. srpnja 2020. tužitelj je obrazložio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je dostavio isprave kojima postojanje i visinu svojeg potraživanja. Tužitelj ističe da je tuženik 19. ožujka 2012. potpisom na zahtjevu za izdavanjem privatne standardne Diners Club kartice stupio u ugovorni odnos s tužiteljem i prihvatio opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners Club kartice koju izdaje tužitelj, da se potraživanje tužitelja odnosi se na dospjelo nepodmireno dugovanje i to po djelomično nepodmirenom računu br. 12 iz 2016. i u cijelosti nepodmirenim računima broj 01, 02, 03, 04 05, 06 iz 2017., s osnove upotrebe Diners kartice na prodajnim mjestima za plaćanje roba i usluga i usluge obročnog plaćanja. Nadalje navodi da je tužitelj, usred neurednog podmirivanja računa dana 10. svibnja 2007. raskinuo ugovor sa tuženikom, na idućem izdanom računu s datumom dospijeća 20. lipnja 2017. učinjene su dospjele sve rate. Tužitelj ističe da je tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja neosnovan budući da prema čl. 225. Zakona o obveznim odnosima tražbine zastarijevaju za pet godina. Obzirom da je najstariji utuženi račun s datumom dospijeća 20. prosinca 2016., a ovršni prijedlog je podnesen dana 11. svibnja 2018., razvidno je da nije protekao petogodišnji zastrani rok, a zastara je prekinuta danom podnošenja tužbe.
5. U tijeku postupka radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 3-4 spisa), zahtjev za izdavanje kartice (list 5 spisa), Pravila i uvjeti za članstvo u Diners clubu (list 3-4 spisa), Opći uvjeti okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners club kartice koju izdaje Erste card club d.d. (list 37-47 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt-12/11617-2 (list 48-50 spisa), kopije računa (list 51-58 spisa), dopis tužitelja (list 59 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića (list 158-162 spisa.
6. Između strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i da li je tražbina zastarjela.
7. Uvidom u zahtjev za preuzimanje Diners club kartice sud je utvrdio da je tuženik od tužitelja zatražio 13. rujna 2012. izdavanje Diners club kartice. Potpisom navedenog zahtjeva tuženik se obvezao podmiriti sve troškove koji terete karticu koja mu je izdana temeljem navedenog zahtjeva.
8. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i kopije računa sud je utvrdio da je tužitelj koristio karticu za isplatu gotovine ( Diners club –cash advance) te za plaćanje roba i usluga u ratama i to kod CVH STP VG H-033 i Prima Commerce.
9. Odredbom iz čl. 4.4. Pravila i uvjeta za članstvo u Diners clubu, koje je tuženik prihvatio potpisom zahtjeva za preuzimanje Diners club kartice ugovoreno je da se kartica može koristiti kao sredstvo bezgotovinskog plaćanja roba i usluga na svim prodajnim mjestima u zemlji i inozemstvu, ukoliko je kartici pridodana ta funkcionalnost može se koristiti za isplatu gotovine na bankomatima i isplatnim mjestima u Hrvatskoj i inozemstvu na kojima je prihvaćena kao sredstvo za isplatu gotovine. Odredbom iz čl. 4.7 Pravila i uvjeta za članstvo u Diners clubu ugovoreno je da je isplata gotovine korištenjem kartica dopuštena samo u okviru limita koji propisuje tužitelj. Kod isplate gotovine korisnik potpisuje nalog za isplatu, odnosno ukoliko se isplata odvija putem bankomata unosi PIN kojim se identificira. Korisnik mora postupati strogo povjerljivo s PIN-om te ga ne smije učiniti dostupnim trećim osobama. Odredbom iz čl. 5.2. Pravila i uvjeta za članstvo u Diners clubu ugovoreno je da osnovni član odgovara za obveze nastale izdavanjem kartice i korištenjem osnovne Diners club karice i njoj pridruženih Diners club kartica. Odredbom 7.1 Pravila i uvjeta za članstvo u Diners clubu ugovoreno je da tužitelj jednom mjesečno ispostavlja račun za troškove nastale izdavanjem i korištenjem kartice koji mora biti podmiren u roku dospijeća naznačenom na računu.
10. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da preostalo dospjelo potraživanje tužitelja po predmetnoj kreditnoj kartici na dan 28. veljače 2018. iznosi ukupno 9.594,26 kn pri čemu se iznos od 9.331,96 kn odnosi na dospjeli iznos glavnice, a 262,30 kn se odnosi na dospjele nepodmirene zatezne kamate te da na iznos dospjelog glavnog dugovanja od 9.331,96 kn obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 1. ožujka 2018. pa do isplate. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je najstarije utuženo potraživanje u iznosu od 600,87 kn dospjelo 21. studenog 2016.
11. Sud smatra da je nalaz i mišljenje vještaka izrađen stručno i logično ( osim u dijelu koji se odnosi na pogrešku u pisanju u kojem vještak pogrešno navodi ime LC, umjesto tuženika TC, a koja okolnost nije dovela u pitanje sam nalaz i mišljenje već se radi o očitoj pogrešci u pisanju. Valja navesti da niti stranke nisu imale prigovora na pisani nalaz i mišljenje niti su imale pitanja za vještaka na ročištu održanom 22. rujna 2025.
12. Budući da je uvidom u Zahtjev za izdavanje Diners klub kartice sud utvrdio da je tuženik od tužitelja zahtijevao karticu te da tuženik kao korisnik kartice odgovara za korištenje predmetne kartice sud je utvrdio da je tuženik dužan platiti troškove koje su nastale korištenjem kartice. Sukladno nalazu a koje iznose 9.594,26 kn pri čemu se iznos od 9.331,96 kn odnosi na dospjeli iznos glavnice, a 262,30 kn se odnosi na dospjele nepodmirene zatezne kamate do 28. veljače 2018.
13. U odnosu na prigovor zastare, valja navesti da od dana dospijeća najstarijeg utuženog potraživanja ( 4. studenog 2016.) pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku ( 11. svibnja 2018. ) nije protekao petogodišnji zastarni rok propisan čl. 225 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, u daljnjem tekstu: ZOO ) pa je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
14. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:
53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
15. Sukladno čl. 221 a. ZPP-a sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
16. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.
17. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
18. Tuženik osim paušalnog osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva nije naveo ni jednu činjenicu kojom bi doveo u pitanje osnovanost tužiteljevog potraživanja, niti je predložio izvođenje dokaza kojim bi doveo u pitanje osnovanost ili visinu tužbenog zahtjeva.
19. U odnosu na utužene račune tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata od prvog dana nakon dospijeća do 28. veljače 2018. u iznosu od 764,05 kn. Budući da je sud iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića utvrdio da zatezne kamate na glavno potraživanje do 28. veljače 2018. iznose 262,30 kn, sud je odbio zahtjev za isplatom obračunatih zateznih kamata u iznosu od 501,75 kn.
20. Slijedom navedenog platni nalog valjalo je održati na snazi za iznos glavnice od 8.816,16 kn/ 1.170,11 Eura, te obračunatih zateznih kamata u iznosu od 262,30 kn/34,81 Euro, a ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev za isplatom iznosa obračunatih zateznih kamata od 501,75 kn/66,59 Eura.
21. Tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na glavnicu počevši od 1. ožujka 2018. pa do isplate, s time da se zatezna kamata obračunava po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se odnosi na ostale ugovore.
22. Tužitelj nije uspio u parnici u neznatnom dijelu, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23– dalje: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a.
23. Dakle, tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu u iznosu od 41,48 Eura, sukladno odredbi čl. 5 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 124,43 Eura. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova materijalnih troškova niti troškova dostave budući da nije dokazao da su navedeni troškovi nastali niti u kojem iznosu su nastali.
24. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav podneska od 8. kolovoza 2018. (Tbr 8. toč. 4. OT – 37,50 Eura ), sastav podneska od 28. srpnja 2020. i 20. rujna 2022. (Tbr 8. toč. 1. OT – 149,31 Eura), zastupanje na ročištima 3. studenog 2021. i 22. studenog 2023. (Tbr. 9. toč. 5. OT- 37,50 Eura, svako), zastupanje na ročištima 23. studenog 2020., 11. travnja 2022. i 23. rujna 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT-149,31 Eura, svako), što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 1.073,81Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 Eura te na naknadu troškova plaćenog predujma za dostavu po sudskom dostavljaču u iznosu od 15,46 Eura i predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 Eura, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 1.494,08 Eura
25. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska 8. kolovoza 2018. preko dosuđenog iznosa budući da se radi o podnesku iz Tbr 8. toč. 4. OT, niti mu je priznat trošak zastupanja na ročištima 3. studenog 2021. i 22. studenog 2023. preko dosuđenog iznosa, budući da navedena ročišta nisu mogla niti biti održana zbog neuredne dostave poziva za tuženika, pa tužitelj ima pravo na naknadu za ista temeljem Tbr. 9. toč. 5. OT. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 429,24 Eura.
26. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151 ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a
U Zagrebu, 17. listopada 2025.
Sudac
Marko Ivrlač
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu
pun. tuženika