Poslovni broj: P-999/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika: 1. JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Poljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o., Domovinskog rata 61, Split, i kći [adresa]. AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženici ad. 1 i 2 kao nasljednici pok. BA sin F BA, 3. Republika Hrvatska zastupana po ODO Dubrovnik, Stalna služba u Korčuli, 4. ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], Postup, Orebić, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Poljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o., Domovinskog rata 61, Split i 7. GA rođ. FAĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 8. ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Iva Orlić Šoletić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ljubičić Orlić i partneri d.o.o., Vukovarska 26, i 9. FAĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad. 7-9 kao preuzimatelji postupka iza smrti tuženice IA, J (tuženici ad. 6-9 kao nasljednici pok. KA ž. A i pok. EA ud. B), radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 26. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanih na strani tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica cjeline kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude ishodi upis tog prava u zemljišne knjige na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena prednika tuženika ad. 2 i to pok. ŠA BA sin F za 4/16 dijela+4/16 dijela kao i s imena tuženice ad. 3 za 4/16 dijela, tuženika ad. 4 za 1/16+1/16 dijela i tuženice ad. 5 za 1/8 dijela.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica cjeline kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude ishodi upis tog prava u zemljišne knjige na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika ad. 6 za 5/12 dijela, Poslovno broj: P-999/2025

prednika tuženika ad. 6-9 i to pok. EA ud. B za 1/4 dijela i prednice tuženika ad. 7-9 i to pok. IA rođ. Veža za 1/12 dijela.

III. Utvrđuje se da je tužiteljica FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica dijela kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen na geodetskoj skici izmjere iz lipnja 2023 broj 00/2023-NE koju je izradio dipl ing. geod. Toni Farac iz GAUSS d.o.o. iz Splita, brojevima 11, 12, 57, 51, 46, 45, 50, 48 i 11, ukupne površine 28 m2, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa se tužiteljica ovlašćuje temeljem presude i prijavnog lista potvrđenog od nadležnog Katastra ishoditi upis prava vlasništva u zemljišne knjige na novonastaloj čestici od navedenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika ad. 6 za 5/12 dijela, prednika tuženika ad. 6-9 i to pok. EA ud. B za 1/4 dijela i prednice tuženika ad. 7-9 i to pok. IA rođ. Veža za 1/12 dijela.

IV. Utvrđuje se da je tužiteljica FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica dijela č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen na geodetskoj skici izmjere iz lipnja 2023 g. broj 00/2023-NE koju je izradio dipl ing. geod. Toni Farac iz GAUSS d.o.o. iz Splita, brojevima 10, 11, 12, 57, 17, 16 i 10, ukupne površine 17 m2, dijela č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen na geodetskoj skici izmjere iz lipnja 2023 g. broj 00/2023-NE koju je izradio dipl ing. geod. Toni Farac iz GAUSS d.o.o. iz Splita, brojevima 41, 43, 44, 45 i 41, ukupne površine 12 m2, dijela č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen na geodetskoj skici izmjere iz lipnja 2023 g. broj 00/2023-NE koju je izradio dipl ing. geod. Toni Farac iz GAUSS d.o.o. iz Splita, brojevima 38, 57, 37, 40, 41, 42, 34, 33, 52, 53, 54, 39 i 38, ukupne površine 47 m2, dijela č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen na geodetskoj skici izmjere iz lipnja 2023 g. broj 00/2023-NE koju je izradio dipl ing. geod. Toni Farac iz GAUSS d.o.o. iz Splita, brojevima 20, 19, 56, 18, 53, 54, 24 i 20, ukupne površine 33 m2, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude i prijavnog lista potvrđenog od nadležnog Katastra ishoditi upis prava vlasništva u zemljišne knjige na novonastalim česticama od navedenih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice ad 1.

V. Nalaže se tuženicima ad. 1 JA, ad. 6 NA, ad. 7 GA rođ. IA, ad. 8. ČA iz [adresa], i ad. 9. FAĆ da tužiteljici na jednake dijelove naknade parnični trošak u iznosu od 2.690,21 eur (dvije tisuće šesto devedeset eura i dvadeset jedan cent), s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) koje teku od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 2. siječnja 2023. pod posl. br. P- 3/2023 navodi se da je Ugovorom o kupoprodaji iz 1985. LA iz [adresa] kupio od HA iz [adresa] kuću u predjelu [adresa]. Na temelju tako

Poslovno broj: P-999/2025

zaključene kupoprodaje da je LA s tužiteljicom pristupio uređenju kuće. Isto tako da su izgradili garažu, pomoćni objekt i uredili vrtove. Nakon toga da je LA tako kupljene nekretnine usmeno darovao tužiteljici s kojom je više od četrdeset godina živio u zajednici i koja se brinula o njemu. Inače da je LA bio u braku sa ZA u kojem su dobili sina DA i kćer Đ. Po smrti Mata Ercega 2020. godine da je proveden ostavinski postupak u kojem su utvrđeni i proglašeni nasljednici potvrdili da nemaju nikakvih nasljednih potraživanja prema imovini koju je on stekao sa tužiteljicom. Tužiteljica je u vlasničkom posjedu nekretnina preko trideset sedam godina. Provedenom Identifikacijom nekretnina utvrđeno je kuća sa okućnicom položena na sedam katastarskih čestica u manjim površinama i to na dijelu kčbr. [katastarska čestica], dijelu kčbr. [katastarska čestica], dijelu kčbr. [katastarska čestica], dijelu kčbr. [katastarska čestica], dijelu kčbr. [katastarska čestica], dijelu kčbr [katastarska čestica] i dijelu kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je nesmetana posjednica dovoljno vremena da je sama ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva pozivom na dosjelost. Radi svega navedenog predloženo je da sud prihvati tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva i ishođenja ovlaštenja na upis uknjižbe prava vlasništva utuženog zemljišta.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 6. veljače 2023. tuženica ad. 3 Republika Hrvatska usprotivila se tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u pogledu utvrđenja prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodeći da je suvlasnički udio na tako označenoj nekretnini stekla temeljem zakona jer je isto bilo uknjiženo kao društveno vlasništvo bez nositelja prava korištenja. Pored iznesenog da bi se na društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva da moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke, a prema postojećim zakonskim propisima na društvenom vlasništvu u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. nije bilo moguće steći pravo vlasništva dosjelošću.

3. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 1. ožujka 2023. tuženici ad. 1 JA, ad. 6 NA ia d. 7 TA putem punomoćnika osporili su tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao i sve činjenične navode tužbe koji su u suprotnosti s navodima tuženika. Imenovani tuženici ističu da iz tužbe, priloženih dokaza i iznesenih činjeničnih navoda ne proizlazi osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, prvenstveno iz razloga što tužiteljica nije vlasnica nekretnina, odnosno dijelova nekretnina za koje traži utvrđenje prava vlasništva te jer nikada nije stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva navedenih nekretnina. Ugovorom o kupoprodaji iz 1985. LA iz [adresa] kupio je od HA iz [adresa] kuću u predjelu [adresa], a koja kuća je označena kao kčbr.. 4363/3 i 5363/5 (op. 4363/5), k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Tuženici ne osporavaju da je navedeni ugovor o kupoprodaji sklopljen za navedenu kuću, međutim ističu da je ugovor o kupoprodaji sklopljen samo za navedenu kuću koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], te da prednik tužiteljice ni tužiteljica nikada nisu stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelovima nekretnina kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 33 m2 i kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 59 m2 (točka 2. tužbenog zahtjeva), kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 32 m2, kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 24 m2, kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 66 m2 i kčbr. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 28 m2 (točka 3. tužbenog zahtjeva). U svezi s točkom 1., tuženici osporavaju tužiteljici da je stekla pravni osnov i pravni temeljem za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja je opisana kao je označena kao zk.č.br. 4363/3 i 5363/5, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], odnosno osporavaju bilo

Poslovno broj: P-999/2025

kakav usmeni ugovor o darovanju nekretnine između tužiteljice i LA, a pored toga ističu i ukazuje da usmeni ugovor o darovanju nekretnine ne proizvodi pravne učinke te da je ništetan iz razloga što mora biti u pisanim obliku. Iz navedenog razloga, tuženici ističu i prigovor da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka. Vezano za priložene skice geodetskog elaborat, tuženici iste osporavaju te ističu da iste nisu istinite i točne, te da ne predstavljaju pravo i stvarno vlasničko stanje, a pored toga navedene skice nisu pravni osnov, odnosno pravni temeljem za stjecanje prava vlasništva. Tuženici ističu da geodetski elaborat, skice i prijavni list nisu potvrđeni na katastru te da na temelju istih tužiteljica ne može izvršiti parcelaciju i steći pravno vlasništva te da isti neće niti biti potvrđeni od strane nadležnog katastra. Vezano za navode tužiteljice da su tužiteljica i LA uređivali vrtove i pomoćni objekt nisu odlučne činjenice za ovaj pravni spor niti isto ne predstavlja valjanu pravnu osnovu, odnosno nisu temelj i osnova za stjecanje prava vlasništva. Vezano za navode da je identifikacijom čestica utvrđeno da je kuća s okućnicom položena na 7 čestica, dijelom je netočno, dijelom neosnovano, a dijelom nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, kuća koju je prednik tužiteljice kupio 1985. ugovorom o kupoprodaji i eventualna okućnica, ne protežu se i ne nalaze se na dodatnih sedam čestica, a kako to tvrdi tužiteljica i kako je to skicirano na skici priloženoj uz tužbu pa se i u navedenom smislu ističe netočnost i neistinitost priložene skice, kao i činjenica da postoji potvrđeni geodetski elaborat ili prijavni list. Isto tako da se tužiteljica ne nalazi u poštenom posjedu (tužiteljica i njen prednik su nepošteni posjednici) dijelova nekretnina za koje traži utvrđenje prava vlasništva točkom 2. i 3. petita niti se u poštenom posjedu nalazio prednik tužiteljice, a iz kojeg razloga tužiteljica ne može nekretnine steći dosjelošću,a pored toga ne postoji niti jedan drugi pravni temelj i osnov za stjecanje prava vlasništva. U svezi s navedenim, ističu dalje imenovani tuženici se da je na dijelu čestice zk.č.br. 4363/2, k. o. [katastarska općina] tužiteljica, odnosno njen prednik nezakonito sagradio garažu, bez dozvole i odobrenja tuženika i susjeda, kao i da je na čestici zk.č.br. 4361, k. o. [katastarska općina] sagrađen zidić i prilazni put koji su im susjedi dozvoli koristiti, ali bez bilo kakve volje i namjere prijenosa prava vlasništva. Isto tako, i drugi dijelovi nekretnine za koje tužiteljica traži utvrđene prava vlasništva su vlasništvo drugih osoba te tužiteljica i njen prednik nikada nisu bili u poštenom posjedu navedenih dijelova, nego su im isti dani na eventualno korištenje za osnovne potrebe i potrebe prilaza kući. Radi svega navedenog predloženo je da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužene na naknadu parničnog troška.

4. Za vrijeme trajanja postupka preminula je tuženica ad. 7 IA, rođ. NA pa je pa je pozivom na odredbu čl. 212. ZPP-a rješenjem Poslovni broj: P- 3/2023 od 8. siječnja 2025. sud utvrdio prekid postupka. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikše Mozzare u Dubrovniku kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. O-1042/2023, UPP/OS-120/2023 od 26. listopada 2023. utvrđeno je da su nasljednicima pok. IA proglašeni suprug PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i kćer GA rođ. PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Naknadno je utvrđeno da je preminuo i PA pa su, po uvidu u rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. O-73/2025 od 26. svibnja 2025 temeljem čl. 215. st. 1. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) GA rođ. PA, ČA i FAĆ

Poslovno broj: P-999/2025

pozvani da preuzmu postupak kao nasljednici pok. IA i pok. UA.

5. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to Ugovora od 14. listopada 1985. zaključenog između HA, kao prodavatelja, i SA, kao kupca, Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-1259/2020, UPP/OS-156/2020 od 10. svibnja 2021. iza smrti SA, skice lica mjesta, e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 4. studenog 2022., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 4. studenog 2022., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 4. studenog 2022., uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Tonia Farca, dipl. ing. geod., čitanjem nalaza i mišljenja angažiranog vještaka i pregleda skice iz lipnja 2023. saslušanjem svjedoka DA, RA, JAĆ, CA, ŽA, AAĆ i saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke. Tuženici ad. 1 JA, ad. 6 NA i ad. 7 IA, iako uredno pozvani, nisu pristupili na ročišta radi saslušanja. Tuženica ad. 1 JA predložila je pak da sud uzme u obzir sadržaj njene pisane izjave od 4. prosinca 2023. s tvrdnjom da je teško pokretna i kao takva u nemogućnosti pristupiti bilo na ovaj bilo na zamolbeni sud radi saslušanja. Međutim, sud nije posebno analizirao sadržaj pisane izjave tuženice ad. 1 JA budući se sukladno čl. 264 ZPP-a dokaz saslušanjem parničnih stranaka provodi neposredno prilikom usmene rasprave. K tome za primijetiti je i kako tuženica ad. 1 JA do zaključenja glavne rasprave na okolnosti zdravstvenog stanja nije priložila odgovarajuću medicinsku dokumentaciju pa tvrdnje iste kako nije u mogućnosti pristupiti sudu radi davanja iskaza sud cijeni nedovoljno potkrijepljenim.

6. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Predmetom postupka po provedenom očevidu i preciziranju tužbenog zahtjeva nakon provedenog očevida jest cjelina nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], kao i dijelovi nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] u površini od 28m2, te dio kčbr. [katastarska čestica] u površini od 17m2, dio kčbr. [katastarska čestica] u površini od 12m2, dio kčbr. [katastarska čestica] u površini od 47m2, dio kčbr. [katastarska čestica] u površini od 33m2 sve k. o. [katastarska općina], položeno u predjelu [adresa]. Izgled i lokacija utuženog zemljišta utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja održanog 23. svibnja 2023. Tako prije označeno zemljište u naravi predstavlja kuću prizemnicu ispred koje se u smjeru sjeveroistok-jugoistok proteže puteljak. Sjeveroistočno od kuće prizmenice natkrivene krovištem nalazi se garaža i stepenište, a jugozapadno komin iznad kojeg se prema zapadu proteže vrt ograđen kamenim zidom. Zapadno od kuće nalazi se cisterna i natkrivena ostava što je sve sud ucrtao i na prostoručnoj skici uredovanja. Prilikom uviđaja ĆA, punomoćnica tužene ad. 1 JA, istaknula je kako je od OA, oca tuženice ad. 1, bila dozvoljena granja isključivo objekta koji predstavlja prizmenu kuću, a takvu dozvolu da je imenovani MA dao VA. Na lice mjesta pristupio je i tuženik ad. 2 AA koji je naveo kako je na licu mjesta na poziciji gdje je danas kuća prizemnica bio stari objekt njegovih prednika iz obitelji AA, a pošto se

Poslovno broj: P-999/2025

imenovani prednici nisu protivili izgradnji ove kuće, da ne osporava tužbu, već priznaje tužiteljici vlasništvo nekretnina koje su upisane na ime njegovih prednika.

8. Da je VA (HA) izgradio kuću prije kupoprodaje koju je zaključio s LA proizlazi iz sadržaja spisu priložene isprave iz 1985. koja po svom sadržaju predstavlja potvrdu o sklopljenoj kupoprodaji i isplati kupoprodajne cijene. Tako je čitanjem Ugovora iz 1985. sud utvrdio da je predmetom istog bila kuća u posjedu FP u [adresa] za koju je LA platio iznos od 500.000 tadašnjih dinara. Iz navedene isprave označene kao Ugovor ne proizlazi niti površina prodanog zemljišta niti katastarska oznaka ili bilo koji drugi opis (osim, kako je navedeno "kuća") zemljište koje je bilo predmetom prodaje. Tuženici ad. 1 JA, ad. 6 NA i ad. 7 IA od početka ove parnice upiru na činjenicu kako je predmetom kupoprodaje bila isključivo kuća prizemnica koje je prema pribavljenoj sudskoj skici angažiranog mjernika (list 52 spisa) položena na kčbr. [katastarska čestica], a prostor iza kuće (cisterna i ostava) na kčbr. [katastarska čestica]. Komin s dijelom vrta je na priloženoj skici prikazan na dijelu kčbr. [katastarska čestica], a ostatak vrta na kčbr. [katastarska čestica]. Betonirani plato ispred kuće u površini od 17m2 također se nalazi u sklopu kčbr. [katastarska čestica]. Garaža je pak položena na dijelu kčbr. [katastarska čestica], a utuženi pojas zemljišta ispred garaža na dijelu kčbr. [katastarska čestica]. Postupajući po nalogu suda da se prema raspoloživim podacima iz katastra izjasni o vremenu gradnje zatečenih objekata, angažirani vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo kako za predmetno područje nema skica nakon 1985., jedino Hrvatska osnovan karta mjerila 1:5000 iz koje se ne može utvrdi vrijeme i gabariti gradnje svake od utuženih nekretnina.

9. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O- 1259/2020, UPP/OS-156/2020 od 10. svibnja 2021. sud je utvrdio da je LA preminuo 2020. godine, a njegovim zakonskim nasljednicima po 1/3 dijela za nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] kao i za nekretnine u k. o. [katastarska općina], katastarske oznake različite od ovdje utuženih nekretnina, proglašeni su supruga ZA, sin JP i unuka AP. Točno je onda da zakonskom nasljednicom nije proglašena ovdje tužiteljica kao vanbračna supruga. Međutim, iz izjave JP, sina SA, date tijekom ostavinskog postupka, nedvojbeno proizlazi kako je LA živio u zajednici s tužiteljicom u periodu od četrdeset godina (što bi bilo od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća), dok zakonska supruga ZA pok. Š nije tražila ništa od imovine koju je ostavitelj stekao za vrijeme života s ovdje tužiteljicom.

10. Na okolnosti stjecanja, vremena i načina posjedovanja utuženog zemljišta sud je u postupku saslušao predložene svjedoke. Tako svjedok DA navodi da u predio gdje je položeno utuženo zemljište dolazi zadnjih trideset, trideset i pet godina gdje u blizini prema sjeveroistoku ima kuću. Poznato mu je onda da su utužene nekretnine koristili i tu živjeli pok. LA i njegova, kako tvrdi, supruga-ovdje tužiteljica koji su iza kuće (svjedok je ukazao pojas zemljišta izvan granica danas ukazanog posjeda od strane punomoćnika tužiteljice) imali i kokošar. Po pitanju vremena izgradnje zatečenih objekata svjedok je naveo da je sve to izgrađeno otkad god sežu njegova sjećanja pa nema neposrednih saznanja tko je gradio te objekte (kuću, komin i garažu). Svjedokinja RA u svom iskazu navodi kako su čitavo zemljište gdje je kuća, garaža, pomoćni objekt i vrt iznad istog

Poslovno broj: P-999/2025

kupili negdje 1985. kupili LA i tužiteljica. Izneseno da joj je poznato iz činjenice što je kao cura tamo dolazila kod svoje prijateljice BP koja je kći tužiteljice. Za garažu navodi da je izgrađena negdje 1985. od strane raznih ljudi koji su pomagali u gradnji danas pok. SA. U to vrijeme da se gradila i cisterna iznad kuće. Na licu mjesta da je tada već bila drvarnica-pomoćni objekt, a u vrtu iznad tog objekta tužiteljica je sadila povrće. Potom, sve do pred zadnjih par godina nije dolazila u predio gdje leže utužene nekretnine. Svjedok ŽA u svom iskazu navodi kako je bio prijatelj s danas pok. LA radi čega su se i međusobno pomagali. Poznato mu je da je utuženo zemljište kupljeno od osobe po imenu ĐP, i to kao obična konoba koju je pok. LA počeo uređivati na način da je napravio sobu i kupatilo kako bi taj prostor osposobio za stanovanje. LA je prema tvrdnjama svjedoka izgradio i garažu sa strane konobe koju je preuredio u kuću, a tu garažu je izgradio negdje krajem 1989. godine. Isto tako navodi da je LA držao pomoćni objekt kojeg je izgradio između 1985. -1989. i vrt iznad. Svjedok se nije znao izjasniti što su sve točno u tom vrtu sadili danas pok. LA i tužiteljica, sjeća se da je uokolo bilo raštike. Imenovani svjedok, kao i svjedokinja RA ne poznaju osobe po imenu MA i VA. Iz suglasnih kazivanja svjedoka DA, RA i ŽA proizlazilo bi pak da se opisanom posjedu od strane danas pok. SA i tužiteljice nitko nije suprotstavljao niti na bilo koji način polagao neka prava na utuženom zemljištu. Drugačije pak proizlazi iz iskaza svjedoka JAĆ, CA i AAĆ. Tako je svjedokinja JAĆ, kći VA, na licu mjesta ukazala kamenu među u smjeru istok-zapad dužine cca 2m, koja se proteže s istočne strane ukazanog posjeda od strane tužiteljice pa tvrdi kako se upravo u pravcu te međe potezao vrt obitelji VA koji se protezao do skalina koje su uočljive između garaže i danas ukazane kuće. S tim u vezi dalje opisuje kako je na poziciji garaže bio vrt njene obitelji koji nije prodan SA. Njen otac VA da je SA prodao isključivo kuću prizemnicu koja je prvotno predstavljala stranj. Sjećam se da je LA držao auto na putu ispred kuće kada mu njena majka rekla „eno ti vrt“ (gdje je danas garaža), u smislu dozvole za korištenje radi parkiranja automobila. Dakle, svjedokinja je izričita u kazivanju da je LA dio utuženog zemljišta gdje je garaža koristio isključivo po dozvoli njene majke. Stranj kojeg su do tada držali njeni prednici da je bio u dimenzijama kao i kuća, a naknadno je izgrađeno ovo iza kuće, tj. cisterna i ovaj dio ispod kojeg se odlažu drva i podrum. Inače da je prethodno na toj poziciji gdje je cisterna, podrum i gdje se odlažu drva sve bila zemlja, a taj dio zemljišta iza kuće također nije prodan SA. Dio gdje je dotrajao pomoćni objekt i vrt iznad je predstavljao vlasništvo OA, oca JA. Što se tiče pomoćnog objekta tvrdi da je istog izgradio LA, a na upit suda kojih godina je vršena gradnja tog pomoćnog objekta, kao i cisterne i podruma iza kuće, tvrdi da je tome tako bilo iza Domovinskog rata. Po pričanjima joj je poznato da se gradnji protivila ŠP. Svjedokinja sama da se posjedu danas pok. SA i tužiteljica usprotivila riječima "ukradeno, uzeto", dok nije pokretala sudske postupke. Svjedokinja CA, inače sestra tuženice ad. 1 JA, tvrdi kako je zemljište koje je predmetom postupka predstavljalo posjed njenog OA koji je N dao izgraditi kuću i stranj, gdje je potom stanovao LA. Poznato joj je da je potom VA taj stranj prodao LA. Taj stranj je kasnije LA preuredio kao kuću. Sve ostalo, pri čemu podrazumijeva komin i vrt, da je napravljeno poslije smrti njena oca smatra spornim pri čemu navodi da su G negdje početkom 90-ih godina to sve ogradili.

Poslovno broj: P-999/2025

Upitana da li je i na koji način uslijedilo protivljenje od strane članova njene obitelji po pitanju komina i vrta, pa i na upit suda da li su se pokretali sudski postupci, tvrdi da nikakav sudski postupak nisu pokrenuli. Navodi dalje da je otac MA preminuo 1987., a naslijedila ga je supruga NP. Sjeća se da je majka reagirala na opisanu gradnju od strane SA, konkretno sjeća se da je majku negdje 1991./1992. vozila u [adresa] kada je pošla reći SA da se ne može širiti na njeno zemljište i da ukloni sve što je izgradio. Pri tome je podrazumijevala komin i vrt, ali i prema gore jedno zemljište gdje je LA držao koze. Po smrti majke da je istu naslijedila sestra, ovdje tuženica ad. 1 JA koja je također imala zdravstvenih problema, pa zbog bolesti nije dolazila u ovaj predio. Svjedok AAĆ, navodi kako mu je poznato da je djed VA zaključio kupoprodajni ugovor sa LA 1980-ih godina, a predmetom tako zaključenog ugovora da je bila konoba. Prethodno da je djed to zemljište na kojem je naknadno sagrađena navedena konoba stekao od oca JA, ali ne zna da li se radilo o zamjeni ili darovanju. Što se tiče okolnog zemljišta koje je predmet postupka tvrdi da nije bilo predmet gore navedenog zaključenog kupoprodajnog ugovora, već je LA ušao nepošten u posjed navedenog zemljišta. Sjeća se i da je baka ĐP dopustila SA da parkira svoje auto na zemljištu na kojem je on naknadno podigao garažu, međutim nije mu to zemljište prepustila u vlasništvo. Stoga da je LA bez njenog dopuštenja poslije na tom zemljištu sagradio garažu. Što se tiče zemljišta koje se nalazi oko kuće, a koje je također predmet postupka smatra da je riječ o zemljištu u vlasništvu tuženice ad. 1 JA i u njenom je posjedu, međutim LA je navedeno zemljište uzurpirao i sada njegovi nasljednici traže da se upišu kao vlasnici. U vrijeme gradnje garaže da je bio maloljetan i tada nije živio u [adresa], ali smatra da se garaža gradila krajem 1990-ih. Ne sjeća se kada je završena gradnja garaže, međutim kada je došao u [adresa] krajem devedesetih godina prošlog stoljeća da je garaža je već bila izgrađena. Baka ĐP nije reagirala na takvu gradnju, pretpostavlja zbog činjenice što je već bila u poodmaklim godinama života i zbog zdravstvenih problema. Na izričit upit suda imenovani svjedok je izjavio kako nema saznanja da li se netko protivio gradnji garaže.

11. Saslušana kao parnična stranka tužiteljica opisuje kako je osamdesetih godina prošlog stoljeća radila u [adresa]. Navedenih godina prilikom jedne šetnje s nevjenčanim suprugom LA kroz predio gdje je položeno utuženo da su uočili zatvorenu konobu, na što im je GP rekla da je to konoba njenog brata i oca gdje drže alate, bačve i motokultivatore. Budući su bili zainteresirani za navedeno zemljište da su zamolili GP da pita svoje roditelje bi li im to zemljište prodali. Tome je tako i bilo, pa su Vesnini roditelji i to majka joj ĐP i otac BAĆ i njoj prodali tu konobu na ime čega je zajedno s nevjenčanim suprugom isplatila kupoprodajnu cijenu za tadašnjih 50.000 dinara. Roditelji GP da su prodali konobu, a ovo sa strane da je predstavljalo zemljište za koje im je ĐP potom govorila da bi bilo najbolje da na isto naprave garažu. Iz tog razloga da je zajedno s nevjenčanim suprugom na zemljištu sa desne strane od konobe koju je preuredila u kuću izgradila garažu koja je i dan danas na licu mjesta. Pojas zemljišta sa druge strane od kuće da je pripadao danas pok. OA. Na tom pojasu zemljišta se običavao bacati otpad i tu je bio kamenjar, pa je pok. LA to raščistio i sredio. Nakon toga, sve u periodu od 1985. -1989., da su izgradili pomoćni objekt-malu kuhinju, uredili i ogradili vrt da mi spriječili ulazak mačaka, a iza kuće napravili malu cisternu. Što se tiče zemljište koje je pripadalo

Poslovno broj: P-999/2025

OA obrazlaže kako su se uobičavali družiti i pomagati mu u berbi grožđa, a LA da ga je znao voziti i u [adresa], što je sve bio razlog izjave OA da im ustupa to zemljište koje nije velike površine. Na utuženom zemljištu da je konstantno živjela i koristila ga do smrti SA kada je potom preselila kod kćerke u Republiku Srbiju.

12. Nakon ovako provedenog postupka sud nalazi nedvojbenim da se tužiteljica zajedno sa svojim nevjenčanim suprugom, danas pok. LA nalazila u isključivom samostalnom posjedu čitavog utuženog zemljišta, kuće s pripadajućom uređenom i dijelom izgrađenom okućnicom najkasnije od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku ZV) mjerodavni su propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni ZV-om, počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle 1. siječnja 1997. tada isti nastavljaju teći sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZV-om ako bi počeo teći u času njegovog stupanja na snagu (čl. 188. st. 3. ZV-a). Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine” broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO) stupio je na snagu 1. rujna 1980., a ZV 1. siječnja 1997., a prije ZOVO- a, važila su pravna pravila OGZ-a.

13. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Nadalje, dosjelost kao originaran način stjecanja prava vlasništva na tuđoj stvari njezinim posjedovanjem kroz određeno vrijeme propisano zakonom, u ovom slučaju nekretnine, uređena je i odredbom čl. 28. st. 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine”, br. 53/91 - dalje: ZOVO), a pritom valja razlikovati redovnu (st. 2.) i izvanrednu dosjelost (st. 4.).

14. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. - dalje: ZV).

Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako ta ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. ZV), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZV).

15. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO-a, kao i u smislu odredaba sada važećeg ZV-a, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebno za stjecanje prava dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. Poslovno broj: P-999/2025

28. st. 2. ZOVO-a potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

16. Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću su: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti propisane zakonom. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi je i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja, a ista pretpostavka bila je nužna i prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO-a, a ranije i sukladno pravnim pravilima imovinskog prava. Za redovnu dosjelost zahtijeva se kvalificirani posjed (zakonit, savjestan/pošten, i istinit), i određeno vrijeme (10 godina) koje počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u posjed stvari - nekretnine, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, dok se za izvanrednu dosjelost zahtijeva savjestan posjed i određeno vrijeme (20 godina), u koje vrijeme se uračunava i vrijeme posjedovanja prethodnika (odgovarajuće kakvoće posjedovanja), a što je uređeno odredbom čl. 30. st. 1. i 2. ZOVO.

17. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan), te protek vremena od 20 godine neprekidnog samostalnog posjedovanja. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a niti zloupotrebom povjerenja.

18. Odredbom čl. 18. st. 1. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.). Dakle, u smislu ove odredbe posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom na posjed. Isto tako, u smislu ove odredbe poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, posjed postaje naknadno nepošten samo naknadnim saznanjem posjednika na nema pravo na posjed. Poštenje posjednika mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, te da se časom kada je posjednik prestao biti pošten, prekida dosjelost. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 4. ZV), a sukladno st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

19. Odredbe u pogledu vremena i kakvoće posjeda potrebnih za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću, s uračunavanjem posjedovanja prednika, sadržane

Poslovno broj: P-999/2025

su i u odredbama čl. 159. st. 1. do 3. i čl. 160. ZV, dok je kakvoća posjeda propisana odredbama čl. 72. ZOVO, odnosno odredbama čl. 18. ZV. Za navesti je i da se za izvanrednu dosjelost traži samostalan posjed kao i za redovitu dosjelost, ali taj posjed ne mora imati sva ona svojstva koja se traže na redovitu dosjelost, odnosno da je zakonit, istinit i pošten, već je dovoljno da je posjed barem pošten. Dakle, izvanrednom se dosjelošću može pretvoriti u pravo vlasništva samostalan posjed ako je barem pošten.

20. Savjesnost/poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (čl. 72. st. 3. ZV, odnosno čl. 18. st. 5. ZV). Naime, poštenje se uvijek predmnijeva, pa je na tuženicima ad. 1 JA, ad. 6 ČP i ad. 7 IA bio teret dokaza činjenice da tužiteljica zajedno nije bila pošten posjednik. Na te okolnosti sudu su kazivali svjedoci CA, JAĆ i AAĆ. Međutim, sud nije poklonio vjeru takvim iskazima jer je malo vjerojatno da bi netko tko se smatra vlasnikom određenog zemljišta protivljenje posjedu od strane trećih osoba iskazivao samo usmenom izjavom pogotovo imajući u vidu protek vremena nesmetanog posjeda u konkretnom slučaju od strane tužiteljice u smislu korištenja i držanja sporne okućnice u sklopu izgrađene i uređene prizemne kuće. Za očekivati bi, naime, bilo da je bar netko od slijednika iz obitelji OA ili AAĆ pokrenuo sudski postupak u kojem bi zahtijevao prestanak uznemiravanja prava vlasništva od strane tužiteljice i danas pok. SA ili pak predaju tog zemljišta u posjed. K tome, svjedokinja CA je sestra tuženice ad. 1 JA pa je za pretpostaviti da je makar posredno zainteresirana za ishod ovog spora što je također razlog da sud iskazu imenovane svjedokinje u dijelu gdje navodi da se njena majka protivila posjedu SA nije poklonio vjeru. Činjenica što su tuženici ad. 1 JA, tuženici ad. 6 NA i ad. 7 IA, odnosno njihovi prednici, uknjiženi kao (su)vlasnici utuženih nekretnina sama po sebi ne upućuje na zaključak da je posjed tužiteljice kojeg je kao izvanbračna supruga vršila s danas pok, LA nepošten.

21. Pravo na posjed ima ona osoba koja ima objektivno valjani titulus odnosno naslov stjecanja, a posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. Zakonit posjed daje pravo na posjed. Istinit je posjed onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, a neistinit je onaj koji je stečen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjeren, odnosno na izmoljen način te da je tijekom cijelog tog vremena njegov posjed bio pošten. U konkretnom slučaju nije utvrđeno po kojoj su to točno pravnoj osnovi LA (da li temeljem kupoprodaje) odnosno tužiteljica (da li temeljem kupoprodaje ili prvotno u tužbi spomenutog darovanja) stupili u posjed cjeline utuženog zemljišta (ne samo kuće već i okućnice s izgrađenim objektima), pa, istina, nije dokazana zakonitost posjeda u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZV, ali po ocjeni ovog suda unatoč tomu posjed tužiteljice ima kvalitetu (samostalnost i poštenje) i trajanje (duže od 20 godina) što je dostatno za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću temeljem odredaba čl. 159. i 160. ZV.

22. Podredno, obzirom na vrijeme izgradnje garaže kao i pomoćnog objekta s druge strane kuće sud nalazi da je tužiteljica zajedno s nevjenčanim suprugom pok. LA pravo vlasništva tog dijela zemljišta stekla temeljem građenja. U vrijeme gradnje na snazi je bio ZOVO koji odredbama članka 24., članka 25. i članka 26. propisuje stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, tako što učinke navedene izgradnje razlikuje s obzirom na poštenje ili nepoštenje graditelja i

Poslovno broj: P-999/2025

vlasnika zemljišta: graditelj pošten, vlasnik nepošten - članak 24., graditelj nepošten, vlasnik pošten - članak 25. i graditelj pošten, vlasnik pošten - članak 26. ZOVO-a Dakle, tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenje vlasništva temelji na odredbi članka. Odredbom čl. 24 stavak.1. ZOVO-a, kojom je propisano da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. U konkretnom slučaju dolazilo bi do primjene odredbe članka 25. ZOVO, koja propisuje pravne učinke gradnje po nepoštenom graditelju na zemljištu poštenog vlasnika i propisuju da pošteni vlasnik u tom slučaju može zahtijevati od nepoštenog graditelja rušenje zgrade i povrat nekretnine u prijašnje stanje, ili da njemu pripadne pravo vlasništva na zgradi, uz nadoknadu graditelju vrijednosti izgrađenog objekta, ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta, s tim što takvo pravo izbora može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta, a nakon proteka tog roka može zahtijevati samo isplatu prometne cijene zemljišta (članak 25. stavak 5. ZOVO).Dakle navedenom odredbom je određen prekluzivni rok od tri godine u kojem vlasnik zemljišta ima pravo izbora iz st. 1. tog članka. U tom roku vlasnik zemljišta još uvijek ima mogućnost tražiti da njemu pripadne pravo vlasništva izgrađenog objekta, pa graditelj još uvijek nije stekao vlasništvo objekta koje je izgradio na tuđem zemljištu. Protekom roka od tri godine vlasnik gubi pravo izbora i tada, jer je graditelj postao vlasnik izgrađenog objekta i zemljišta ispod tog objekta odnosno zemljišta koje služi redovitoj upotrebi tog objekta. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev x 240/08 od 3. veljače 2009. S obzirom na nesporno vrijeme izgradnje objekta tužiteljice, kao i činjenicu da tuženici odnosno njihovi prednici nisu koristili pravo izbora iz članka 25. stavak 1 u vezi s stavkom 5 ZOVO-a, to je i po osnovu navedenih odredbi tužiteljica stekla pravo vlasništva utuženog zemljišta.

23. Naposljetku, u pogledu suvlasničkog udjela uknjiženog na ime Republike Hrvatske valja navesti kako je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91) bilo je određeno da je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“ 91/96) je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.), pa je u konačnici stav VSRH (uvažavajući i stav Europskog suda za ljudska prava izražen u odlukama npr. Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.) da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička

Poslovno broj: P-999/2025

prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. u konkretnom slučaju Republika Hrvatska uknjižena je kao suvlasnica 4/16 kčbr. [katastarska čestica] koja je u naravi izgrađena još prije 1985. i kao takva u posjedu fizičkih osoba (prvo obitelji AA pa AAĆ te naposljetku uređena od strane SA i tužiteljice) pa je tužiteljica pozivom na naprijed citirane odredbe na temelju dosjelosti stekla i pravo vlasništva tako upisanog suvlasničkog dijela.

24. Prema odredbi čl. 130. st. 1 ZV-a, tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kako se pravo vlasništva stečeno na orginarni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva i trpljenja upisa, to je sud usvojio takav tužbeni zahtjev tužiteljice pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/-IV/.

25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. i čl. 154. st. 1 ZPP pa je sud obvezao tuženike ad. 1, 6 i preuzimatelje postupka iza smrti tuženice ad. 7 naknaditi tužiteljici one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu (26,54+53,09eura), utrošenog predujma za uviđaj - 760,58 eur kao i od izdataka tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, obrazloženog podneska od 5. rujna 2023., pristup na održana ročišta 14. ožujka 2023., 3. studenog 2023., 6. prosinca 2023., 21. svibnja 2024, 14. studenog 2024. i 26. rujna 2025. – po 100 bodova, pristup na uviđaj održan 23. svibnja 2025. – 125 bodova sve sukladno Tbr. 7. Toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i Tbr. 39 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

U Korčuli, 17. listopada 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).