Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-395/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. EZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 21. srpnja 2025. poslovni broj K-936/2023-29, u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. EZ, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. EZ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. te je optuženi EZ na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. stavak KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo te izvrši izrečenu posebnu obvezu.

1.1. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 2. KZ/11. optuženom EZ izrečena je posebna obveza da uplati određenu svotu novaca u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe na način da uplati iznos od 800,00 eura Domu za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji „Duga-Zagreb“, na račun otvoren u Erste&Steiermarkische Bank d.d., IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. naloženo je optuženom EZ u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka i to troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura.

2. Protiv te presude žali se državno odvjetništvo zbog odluke suda o uvjetnoj kazni s prijedlogom da sud žalbu prihvati te prvostupanjsku presudu preinači, na način da okrivljenika osudi na kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izrekao optuženiku kaznenopravnu sankciju neprimjerenu konkretnom počinitelju te da je propustio s dovoljnom pažnjom otegotno cijeniti način počinjenja kaznenog djela od strane okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i ranjivost žrtve kao i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno.

6. Upravo suprotno ovakvim tvrdnjama iznesenim u žalbi državnog odvjetnika prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika EZ za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, cijenio je sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža odnosno ispravno je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a za što je dao jasne i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

7. Naime, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da se uvjetnom osudom u potpunosti banalizira opisano postupanje okrivljenika, već upravo suprotno prvostupanjski sud je primijenivši kod optuženika uvjetnu osudu s maksimalnim rokom provjeravanja na rok od 5 (pet) godina gdje je prethodno optuženika zbog kaznenog djela prijetnje osudio i na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja kaznena sankcija po svojoj visini kao i vremenu provjeravanja u potpunosti odgovara kako okrivljenikovoj upornosti u počinjenju kaznenog djela, visokom stupnju kriminalne volje, ali i olakotnim okolnostima na strani okrivljenika koje je sud ispravno ocijenio prilikom izricanja kaznenopravne sankcije.

8. Nije točna tvrdnja u žalbi državnog odvjetnika kada navodi da prvostupanjski sud činjenicu iz obrane optuženika u kojoj navodi da zajednička djeca sada žive s optuženikom treba provjeravati s nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad jer takva tvrdnja iz obrane optuženika nije dovedena u pitanje niti je državno odvjetništvo predlagalo izvođenje takvog dokaza.

9. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno zaključio da olakotne okolnosti na strani okrivljenika u vidu njegova potpuna i cjelovita priznanja (gdje je optuženi priznao počinjenje kaznenog djela nakon što je došlo do izmjene činjeničnog opisa optužnice), ali i činjenice da je isti neosuđivana osoba pa unatoč tome što je prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela pokazao upornost u činjenju kaznenog djela ovakvo ponašanje nedvojbeno nije uobičajeno u prethodnom životu optuženika zbog čega se ne može zaključiti da se prethodna neosuđivanost i nekažnjavanost ne može uzeti kao olakotna okolnost kako to u žalbi ističe žalitelj.

10. Kako je prvostupanjski sud osim iz izrečene uvjetne osude optuženiku izrekao i posebnu obvezu da uplati iznos od 800,00 eura Domu za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji "Duga Zagreb", takva izrečena kaznenopravna sankcija u svojoj ukupnosti u potpunosti je primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, a ista je primjerena kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima na strani optuženika te će se istom u cijelosti postići svrha kažnjavanja kako za konkretnog optuženika te će takva izrečena kaznena sankcija u dovoljnoj mjeri utjecati na eventualne buduće počinitelje istih ili sličnih kaznenih djela.

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 17. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač