REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-1276/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Adriano Paolo Marcotulli, odvjetnik u Marcotulli & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja Majorel C d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1C, OIB: 62216788255, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Vedrana Skočibušića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Dominika Musulina, odvjetnika, 17. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 05 srpnja 2023. godine, upućena od strane tuženika Majorel C d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1C, OIB: 62216788255, tužiteljici UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nedopuštena i da radni odnos tužiteljice i tuženika nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."
II/ Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10.10.2022. između tužiteljice- protutužene UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnice i tuženika protutužitelja Majorel C d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1C, OIB: 62216788255 kao poslodavca, sudski se raskida s danom 2.1.2024."
III/ Nalaže se tužiteljici – protutuženoj naknaditi tuženiku – protutužitelju s osnova parničnog troška iznos od 795,00 eura u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica - protutuženica (dalje: tužiteljica) u tužbi navodi da je tuženik - protutužitelj (dalje: tuženik) 5. srpnja 2023. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (dalje u tekstu: Odluka o otkazu), no istu nikada nije dostavio tužiteljici. Tužiteljica je 11. kolovoza 2023. neposrednim uvidom pri HZZO doznala da je od strane tuženika odjavljena kao radnik iz evidencija istog tijela. Tužiteljica se 14. kolovoza 2023. obratila tuženiku zahtjevom za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 24. kolovoza 2023., te je tužiteljica 14. rujna 2023. primila tuženikov odgovor na zahtjev za zaštitu prava, a uz koji je primila i presliku Odluke o otkazu. Tuženik u odgovoru na zahtjev navodi kako je Odluku o otkazu tuženici poslao preporučenom poštanskom pošiljkom od 05. srpnja 2023. te e-mail porukom gđe. GR od 06. srpnja 2023., a da je tužiteljica navodno “odbila zaprimiti” pošiljku te da se ona vratila neuručena tuženiku s danom 19. srpnjem 2023. Prema daljnjem navodu tuženika ovaj ju je isti dan istakao na vlastitoj oglasnoj ploči. Tužiteljica se u vrijeme spomenute dostave nalazila na bolovanju uslijed čega nije mogla podići predmetnu pošiljku na pošti. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, činjenica da se pismeno vratilo s naznakom “obaviješten, nije podigao” ne podrazumijeva odbijanje primitka otkaza niti u takvoj situaciji poslodavac (ovdje tuženik) smije pismeno dostaviti putem oglasne ploče. Slijedom toga, tužiteljica nije odbila primiti Odluku o otkazu, a tuženik nije imao osnova dostavu Odluke o otkazu izvršiti isticanjem na oglasnoj ploči – uslijed čega je, de facto, tuženici nikada nije niti dostavio pa ona niti ne proizvodi pravni učinak na radnopravni status tužiteljice kod tuženika. U odnosu na dostavu odluke putem e-mail poruke, za napomenuti je kako je tuženik dostavu odluka uredio Pravilnikom o radu, a istim nije predvidio dostavu putem e-maila. Neovisno o tome, ističe da je u vrijeme kada su joj upućivane e-mail poruke na koje se referira tuženik u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava bila na medicinskom pregledu odnosno bolovanju pa ih tada nije ni primila.
Naime, navodi da je 07. srpnja 2023. otvorila bolovanje te o tome obavijestila tuženika. Dana 04. kolovoza 2023. godine podnositeljica zahtjeva obavila je specijalistički pregled, a potom se javila svojem obiteljskom liječniku. Po javljanju liječniku bolovanje je produljeno do 23. kolovoza 2023., o čemu je potom tužiteljica obavijestila tuženika. Tužiteljičino bolovanje nije zaključeno niti 23. kolovoza. U vrijeme dok se nalazila na bolovanju tužiteljici nije mogao teći otkazni rok, na što upućuje i sam tuženik u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava ispravljajući grešku koju istovremeno priznaje. Međutim, tuženik u činjenju nespornim činjenice da se tužiteljica u predmetno vrijeme nalazila na bolovanju isto vrijeme ograničava zaključno s 31. srpnjem 2023., navodeći kako mu nije bilo poznato da je tužiteljica bila na bolovanju i nakon tog datuma. Takav je zaključak tuženika u izravnoj suprotnosti sa sadržajem obavijesti koje mu je dostavila tužiteljica.
Tužiteljica osporava osnovanost Odluke o otkazu te navodi da je bila zaposlena na radnom mjestu “Agent korisničke podrške-talijanski jezik”. Navedeno radno mjesto podrazumijevalo je rad za računalom, a tužiteljica ga je obavljala od kuće i to na način povezivanja vlastitim računalom na tuženikov računarni sustav. Povezivanje sa sustavom u više je navrata bilo nemoguće. Tužiteljica bi se uporno ali bezuspješno pokušavala povezati, a povratno automatskom porukom bila bi obavještavana kako to nije moguće i o tome je tuženika obavještavala brojnim porukama. Svaki put kad se ne bi mogla povezati sa sustavom trpila je njezina radna učinkovitost, ona zapravo u tim prilikama nije niti mogla raditi svoj posao. Tuženik je na njezina ukazivanja na probleme sustava i molbe za njihovim uklanjanjem reagirao opomenama i disciplinskim mjerama koje spominje u odgovoru na zahtjev. Nije, dakle, na tužiteljici krivnja za ispodprosječne rezultate (koji, nota bene, prema tabeli iskazanoj u odluci o otkazu uopće nisu ispodprosječni), već isključivo na tuženiku. Slijedom toga, a kako ih svojim ponašanjem tužiteljica nije skrivila, oni nikako ne mogu biti osnov za otkaz tužiteljici. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi Odluku o otkazu nedopuštenom, te naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. U cijelosti je neosnovan, netočan i paušalan navod tužiteljice da Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 5. kolovoza 2023. nije nikada dostavljena tužiteljici, kao i navod da je preslika Odluke dostavljena tužiteljici tek uz tuženikov odgovor na zahtjev za zaštitu prava. Tuženik se u Odgovoru na zahtjev za zaštitu prava od dana 5. rujna 2023. već detaljno osvrnuo i opisao sve okolnosti vezane uz dostavu Odluke tužiteljici te je sve detaljno potkrijepio odgovarajućom dokumentacijom koja prileži Odgovoru. Čak i ako bi se smatralo da činjenicom ne-preuzimanja preporučene pošiljke od Hrvatske pošte u kojoj se nalazila Odluka o otkazu tužiteljica nije odbila zaprimiti Odluku, nesporno je, životno i logično da je dostava preporučene pošiljke tužiteljici na njezinu prijavljenu adresu prebivališta u konkretnom slučaju bila bezuspješna s obzirom da se preporučena pošiljka vratila tuženiku na adresu kao neisporučena. Upravo je takav bezuspješan pokušaj dostave preporučene pošiljke tužiteljici omogućio tuženiku da, primjenom čl. 47. st. 4. Pravilnika o radu u vezi s čl. 132. st. 1. Zakona o radu dostavi Odluku tužiteljici putem oglasne ploče. Pritom okolnost da se tužiteljica u vrijeme dostave nalazila na bolovanju nije odlučna te nikako ne može utjecati na objektivnu činjenicu bezuspješnog pokušaja dostave Odluke tužiteljici.
U cijelosti je paušalan navod tužiteljice da e-mail poruku, kao i naknadnu e-mail poruku od gđe. NR od dana 9. kolovoza 2023. (u čijem su prilogu bile odjave tužiteljice s HZMO- 4 a i HZZO-a) „nije primila“, samo iz razloga jer se u tim trenucima nalazila na bolovanju – tim više jer je tužiteljica posao obavljala od kuće, te njezin pristup navedenoj e-mail adresi nije ovisio o tome nalazi li se tužiteljica u određenom trenutku na bolovanju (ili je odsutna s rada po nekoj drugoj osnovi) ili ne. U trenutku sastava Odgovora (5. rujna 2023.) tužiteljica nije dostavila tuženiku potvrdu o bolovanju za razdoblje od 1. kolovoza 2023. do 23. kolovoza 2023., kao niti potvrdu o bolovanju za daljnje razdoblje nakon 23. kolovoza 2023., iako je to bila dužna učiniti na način i unutar rokova izričito propisanih u čl. 37. Zakona o radu. Slijedom navedenog, posljednji dan bolovanja tužiteljice o kojem je tuženik imao saznanja je 31. srpnja 2023. te tuženik do primitka tužbe nije posjedovao, niti mu je tužiteljica prethodno predočila bilo kakav dokaz o njezinom daljnjem bolovanju za razdoblje od 1. kolovoza 2023. pa nadalje. Prema tome, prethodno opisane okolnosti ne mogu ići na štetu tuženika kao poslodavca, a iste također niti na koji način ne utječu i ne mogu utjecati na zakonitost same Odluke i razloga na kojima se ista temelji. Vezano za tužiteljičine navode o neosnovanosti Odluke o otkazu, tuženik prvenstveno prigovara pravovremenosti i dopuštenosti ovih navoda i prigovora tužiteljice s obzirom da tužiteljica iste prethodno uopće nije navodila niti ih je istaknula u njezinom zahtjevu za zaštitu prava od dana 14. kolovoza 2023.
Okolnost da je tužiteljica obavljala rad od kuće iako je u njezinom ugovoru o radu kao mjesto rada bio naveden ured poslodavca nema apsolutno nikakvog značaja niti utjecaja na osnovanost Odluke i razloga na kojima se ista temelji. Tehnički problemi koji su se ponekad znali pojavljivati u tuženikovom računalnom sustavu nisu utjecali na radne rezultate i radnu učinkovitost tužiteljice, iz jednostavnog razloga jer se rezultati rada svakog pojedinog agenta tuženika u računalnom sustavu tuženika mjere u produktivnim satima („Q“). Kada se pojave tehnički problemi u sustavu, sustav ne broji/ne evidentira produktivne sate („Q“) niti jednog agenta, pa tako niti tužiteljice. Svojim sustavom praćenja rezultata/učinkovitosti pojedinog agenta tuženik mjeri samo rezultate za vrijeme provedeno od strane svakog agenta u aktivnosti "Q" (produktivni sati) i bilo koji tehnički problem ne utječe na rezultate agenata, jer tada niti jedan agent nije u statusu "Q" te mu se ne mjere produktivni sati. Također, bilo je slučajeva kada se tužiteljica isključivo zbog svoje vlastite krivnje nije mogla priključiti u sustav i to kada bi, primjerice, upisivala pogrešne lozinke za pristup sustavu ili bi na drugi način postupala suprotno internim pravilima i uputama o radu u računalnom sustavu tuženika
– unatoč tome što je redovito zaprimila upute od strane nadređenih joj radnika te je opetovano (tj. nakon svakog odsustva s rada) pohađala interne treninge i edukacije. Uostalom, razlozi za otkaz tužiteljičinog ugovora o radu su jasno vidljivi i samorazumljivi iz obrazloženja Odluke, kao i iz ranije joj izrečene Opomene zbog kršenja obveza iz radnog odnosa od 12. travnja 2023. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra kako iz okolnosti cijelog slučaja očigledno proizlazi da je prilikom otkazivanja tužiteljičinog ugovora o radu u potpunosti postupio u skladu s odredbama Zakona o radu, odnosno zbog opravdanog razloga i temeljem zakonito provedenog postupka donio i dostavio Odluku tužiteljici, pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom postupka tuženik je proširio navode odgovora na tužbu te je podnio protutužbu za sudski raskid ugovora o radu. Ističe kako je Odluka o otkazu donesena 5. srpnja 2023. Kako se tužiteljice tada nije nalazila na radu, poslodavac je Odluku o otkazu istog dana poslao tužiteljici putem pošte preporučeno uz povratnicu. Tužiteljica je odbila zaprimili Odluku o otkazu, odnosno istu nije preuzela, pa se pošiljka vratila kao neisporučena tuženiku s danom 19. srpnja 2023. Tuženik ju je istog dana stavio na oglasnu ploču, a sama Odluka o otkazu se smatrala dostavljenom po proteku roka od 8 dana sukladno članku 47. Pravilnika o radu. Dakle, Odluka o otkazu je uručena 27. srpnja 2023. tužiteljici, pa je zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nepravovremen, jer je isti upućen putem pošte tuženiku tek 16. kolovoza 2023. Stoga bi tužbu trebalo odbaciti, kako se ista temelji na nepravovremenom zahtjevu za zaštitu prava. Nadalje, tuženik ističe kako je Odluka o otkazu u cijelosti osnovana i na zakonu utemeljena. Tužiteljica je obavljala poslove radnog mjesta Agenta korisničke podrške za talijanski jezik kod tuženika. Tuženik, odnosno djelatnici tuženika su tužiteljici davali upute za rad, tužiteljica je prošla interne treninge i obuke za rad, međutim, unatoč navedenom, tužiteljica nije uredno ispunjavala radne zadatke svog radnog mjesta. Budući radnici kod tuženika rade uglavnom od kuće, glavni pokazatelj neispunjavanja radnih zadataka je ispodprosječni radni učinak na radnom mjestu. Naime, tužiteljica zaposlena na radnom mjestu Agenta korisničke podrške za talijanski jezik se nije javljala na pozive koji su joj upućeni i rješavala slučajeve korisnika za vrijeme radnog vremena, što je imalo za posljedicu ispodprosječni radni učinak. Nadalje, tuženik je zaprimio niz e-mail poruka i žalbi zaposlenika tuženika na ponašanje tužiteljice zbog njezinih verbalnih istupa i neprimjerenog i nedoličnog ponašanja prema kolegama i nadređenim radnicima. Tuženik smatra kako već iz navedenih email poruka proizlazi kako je tužiteljica povrijedila radne obveze izrazitim nepoštivanjem svojih nadređenih i drugih djelatnika, odnosno ponašanjem koji nije primjeren i prihvatljiv standard ponašanja, što predstavlja čak i razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu (sukladno pravnoj praksi). Tuženik nadalje ukazuje kako tužiteljica traži tužbom povrat na rad, odnosno na radno mjesto. Tuženik ukazuje kako navedeno nije niti pravno niti stvarno moguće jer je tuženik ukinuo cijeli odjel Amazon Italian Retail projekt na kojem je tužiteljica bila zaposlena kao Agent korisničke podrške - talijanski jezik. Iako tuženik smatra kako je Odluka o otkazu osnovana i na zakonu utemeljena, opreza radi, tuženik ističe kako je apsolutno neprihvatljiv bilo kakav povratak tužiteljice na rad kod tuženika s obzirom na njezino ponašanje i verbalne istupe pa tuženik predlaže sudu, ako utvrdi da je Odluka o otkazu nezakonita, odrediti sudski raskid po prijedlogu poslodavca - tuženika, a sukladno članku 125. stavak 2. Zakona o radu, sve jer postoje očite okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Kao dan sudskog raskida tuženik određuje 2. siječnja 2024. jer upravo nakon tog dana radni odnos između parničnih stranaka više nije moguć, budući je tada stupila na snagu i primjenjuje se odluka o ukidanju radnih mjesta.
4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka URZ, PR, ŽR i tužiteljice kao stranke. Odbijeni su prijedlozi tuženika za saslušanjem još troje svjedoka radnika tuženika kao nepotrebni jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke pa bi izvođenje tih dokaza bilo neekonomično.
5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, a time i protutužbeni zahtjev.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 5. srpnja 2023. te za povratkom na rad. Predmet spora je i zahtjev tuženika kao bivšeg poslodavca tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva.
7. U postupku nije sporno:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Agent korisničke podrške – talijanski jezik na osnovu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. listopada 2022. te da su se poslovi obavljali na daljinu, odnosno od kuće,
- da je tuženik izrekao tužiteljici 12. travnja 2023. Opomenu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,
- da je tuženik 5. srpnja 2023. tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika,
- da je tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava preporučenom poštanskom pošiljkom koji je tuženik zaprimio 24. kolovoza 2023.,
- da je tuženik odgovorio na zahtjev tužiteljice 5. rujna 2023.,
- da je tužiteljica podnijela tužbu 15. rujna 2023.
8. Sporno je da li je tužba podnesena pravovremeno s obzirom na prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika te u vezi s time, sporno je kada je tužiteljica zaprimila Odluku o otkazu. Sporno je da li je tužiteljica počinila povrede za koje se tereti odnosno je li Odluka o otkazu ugovora o radu od 5. srpnja 2023. zakonita i dopuštena.
9. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 5. srpnja 2023. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer usprkos vrlo detaljnim uputama koje je radnica redovito zaprimala od strane njoj nadređenih osoba te internim treninzima i edukacijama koje je pohađala, radnica je svojim ponašanjem učestalo kršila obveze Ugovora o radu i Pravilnika o radu društva, te svoje radne zadatke nije ispunjavala sukladno standardima poslodavca, a s kojim standardima je detaljno upoznata. Slijedom ispodprosječnih rezultata tijekom siječnja, veljače i ožujka 2023. poslodavac je radnici 12. travnja 2023. uručio opomenu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a neovisno o zaprimljenoj opomeni, radnica nije promijenila svoj pristup radnim zadacima, nego je nastavila kršiti obveze iz radnog odnosa. Uvidom u internu bazu koja prati rad svakog radnika vidljivo je da je radnica u periodu travanj, svibanj i lipanj 2023. kontinuirano bilježila ispodprosječne rezultate te nije ispunjavala radne zadatke u onom obimu koji je predviđen internim aktima poslodavca. Osim što svoje radne zadatke nije ispunjavala sukladno zahtjevima njezinog radnog mjesta, radnica je svojim ponašanjem grubo kršila odredbe čl. 17. Pravilnika o radu na način da se prema kolegama, neovisno o njihovom rangu, odnosila neprofesionalno te je svojim verbalnim istupima i elektroničkim porukama narušavala kolegijalne odnose te radnu atmosferu. Usprkos brojnim napucima koje je radnica zaprimila od njoj nadređenih osoba, radnica nije poboljšala svoj radni učinak niti je promijenila svoje ponašanje i pristup poslu. Radnica je svojim postupcima trajno narušila povjerenje poslodavca zbog činjenice da neodgovorno i nesavjesno izvršava svoje radne zadatke te svojim postupcima grubo krši standarde profesionalnog ponašanja utvrđene internim aktima Poslodavca i uobičajenim pravilima struke.
10. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) , tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).
11. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
12. Nije osnovan prigovor prekluzije podnošenja tužbe iz jednostavnog razloga jer je tuženik odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice Odgovorom od 5. rujna 2023. kojim je ujedno ispravio Odluku o otkazu u dijelu otkaznog roka. Imajući na umu činjenicu da je tužba podnesena 15. rujna 2023., dakle unutar zakonskog roka od 15 dana od Odgovora poslodavca sukladno čl. 133. ZR, sve i da je zahtjev za zaštitu prava bio izvan zakonskog roka, tužba se ima smatrati pravovremenom. Stoga ostali navodi stranaka na te okolnosti nisu posebno ocjenjivani kao irelevantni.
13. Iz Opomene zbog kršenja obveza iz radnog odnosa od 12. travnja 2023. utvrđeno je da je tužiteljici izrečena opomena zbog nesavjesnog i neodgovornog obavljanja radnih dužnosti u smislu da radnica ima kontinuirano loše radne rezultate te sa istima zaostaje u odnosu na prosječnog radnika na istom radnom mjestu pa joj se izdaje opomena kako bi ispravila svoj radni učinak.
14. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužiteljice nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.
15. Da radni zadaci agenta korisničke podrške - talijanski jezik obuhvaćaju javljanje na telefon korisnicima platforme Amazon sa talijanskog govornog područja, te se radni učinak očitovao u tome da nakon razgovora sa korisnikom ne bi trebalo proći više od 3 minute za slanje e-maila tom istom korisniku i da se odmah jave na telefon na drugi poziv drugom korisniku, a propušteni pozivi su bili veliki propust, utvrđeno je iskaza URZ koja je tužiteljici bila nadređena.
16. Da se tužiteljica često znala posvađati sa djelatnicima svog tima na poslovnoj mreži gdje se komuniciralo putem poruka i da je često na online sastancima imala verbalne ispade i vrijeđala druge djelatnike i nadređene te bi nakon svađe znala isključiti komjuter, odnosno odlogirala se i prestala raditi, a to vrijeđanje i deranje da je bilo gotovo na svakom sastanku koje su održavali jedno mjesečno, a ponekad i češće, te je zbog toga često imala propuštene pozive korisnika, utvrđeno je iz iskaza URZ.
17. To je potvrdila i svjedokinja ŽR koja je iskazala da je tužiteljica na timskim sastancima uvijek bila najglasnija pa su je morali staviti na "mute", tužiteljica je uvijek vodila glavnu riječ, nije nikad davala tim leaderu da vodi sastanak i sastanak bi uvijek otišao u krivom smjeru, tužiteljica se na tim sastancima ponašala drsko i bezobrazno prema tim leaderu, rušila je njezin autoritet.
18. Uvidom u e-mailove radnica koji su se žalili na ponašanje tužiteljice utvrđeno je da se zaposlenica tuženika ŽR požalila na drsko i bezobrazno ponašanje tužiteljice, njezino totalno nepoštivanje prema nadređenim i kolegama te je tražila zaštitu poslodavca.
19. Nadalje, u e-mailu zaposlenice tuženika GRZ utvrđeno je da se također nakon sastanka požalila kako su punih 28 minuta slušali i bili svjedoci verbalnog, komunikativnog zlostavljanja kolegice UR na štetu nadređenog team managera URZ i ostalih navodeći kako je bezobraznost tužiteljice dosegla vrhunac i prešla svaku granicu zdravog razuma. Predmetna zaposlenica je pozvala na dovođenje u red tužiteljice, jer se radi o čistom zlostavljanju.
20. Pored toga, zaposlenica FR je u e-malu upućenom nadređenim osobama navela kako je tužiteljica inicirala svađu, deranje i vrijeđanje direktno nadređenih URZ (TM) i NRZ (PCT). Navela je kako su članovi tima morali intervenirati i gasiti mikrofon kako bi prestala vrijeđati nadređene svoga tima. Cijela situacija je eskalirala te je FR bila pozvana na kraju na sastanak gdje nije uspjela doći do riječi jer se tužiteljica nije prestala derati. Nakon toga uslijedilo je otvoreno nezadovoljstvo ostalih članova tima gdje su se jasno izrazili da više ne žele biti dio tima ako ona ostane u njemu tužiteljica. FR zaključuje u e-mailu kako tužiteljica vidno i kontinuirano psihički i verbalno maltretira članove ne samo tima, već i svoje nadređene osobe.
21. Kada se iskazi URZ i ŽR dovedu u vezu e- mailovima radnica KR, ŽR i GRZ proizlazi da je ponašanje tužiteljice prema kolegama i nadređenima bilo neprofesionalno i neprimjereno jer se tužiteljica na online sastancima derala na druge djelatnike, te je vrijeđala nadređene i druge djelatnike.
22. Da tužiteljica nije ostvarivala radni učinak jer se nije javljala na telefon na vrijeme, pa bi se tako evidentirali propušteni pozivi, utvrđeno je i iz iskaza PR.
23. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu gdje navodi da nije bila neljubazna prema kolegama kao subjektivan i nekritički jer su suprotno iskazali njezini kolege i voditeljica tima čije je iskaze prihvatio kao istinite jer su iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo te u skladu sa materijalnim dokazima u spisu, odnosno mailovima djelatnika.
24. I po stavu ovog suda, neprimjerena komunikacija tužiteljice prema djelatnicima tuženika u vidu vrijeđanja, deranja i verbalnog zlostavljanja na sastancima, predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i opravdan razlog za izricanje otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika.
25. Naime, svaki poslodavac (pa dakle ovdje i tuženik) ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika ne samo da savjesno i kvalitetno ispunjava svoje radne obveze, nego da se u okviru radnopravnog odnosa u odnosu na poslodavca i djelatnike poslodavca ponaša primjereno, kulturno, sa poštovanjem prema svim zaposlenicima, odgovorno, pošteno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva - te da i sadržajem takvog postupanja iskaže da dosljedno poštuje samog poslodavca te da vodi brigu o njemu i njegovom poslovanju.
26. Tužiteljica se u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašala u skladu s takvim standardom ponašanja - njezino postupanje nije ono koje se očekuje u odnosu radnika prema poslodavcu i ne može se okarakterizirati dobrim, profesionalnim i etičnim postupanjem (već upravo suprotnim). Takav način ponašanja ne samo da nije profesionalan, već odstupa od normalne ljudske komunikacije uopće.
27. I člankom 37. Pravilnika o radu koji je na snazi kod tuženika je propisano kako povredu radnih obveza predstavlja nedopušteno ponašanje radnika ili kršenja radne discipline i ugleda Poslodavca, kao i ako radnik remeti red i mir na radnom mjestu. Nadalje, člankom 38. Pravilnika o radu je propisano kako osobito tešku povredu radne obveze predstavlja, između ostaloga, vrijeđanje drugih radnika, uznemiravanje radnika.
28. Činjenica da je poslodavac, kada je radnik opetovano prekršio radne obveze, i to nakon poslodavčevog upozorenja koje mu je izrečeno zbog neizvršavanja radnih zadataka, kao i zbog vrste povrede radne obveze, izgubio povjerenje u tužiteljicu, opravdan je razlog za redoviti otkaz zbog skrivljenog radnikovog ponašanja. U konkretnom slučaju, vrijeđanje i neprimjerena komunikacija kakvu je tužiteljica imala prema djelatnicima predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja po svojoj težini opravdava izricanje pa i izvanrednog otkaza.
29. Osim toga, da su rezultati tužiteljice bili ispodprosječni za travanj, lipanj i svibanj 2023. proizlazi iz same Odluke o otkazu u kojoj su isti brojčano izraženi, a to su potvrdili i svjedoci URZ i PR. Za razdoblje prije toga tužiteljica je također imala loš radni učinak zbog čega joj je izrečena Opomena od 12. travnja 2023.
30. S obzirom da je tužiteljica ponovila povredu neostvarivanja radnih rezultata zbog koje joj je prethodno izrečena opomena, imajući na umu vrstu druge povrede zbog koje joj je otkazan ugovor o radu, a to je neprimjereno ponašanje prema djelatnicima, i po stavu ovog suda nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da joj omogući iznošenje obrane.
31. Budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem svjedoka GRZ, NRZ i FR kao suvišni jer bi njihovo izvođenje doprinijelo nepotrebnoj duljini trajanja postupka.
32. Ostali navodi stranaka nisu bili od utjecaja na zakonitost Odluke o otkazu pa nisu posebno cijenjeni.
33. Na dopuštenost Odluke o otkazu ne utječe ni način dostave Odluke o otkazu koji je po stavu suda bio zakonit. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je dostava Odluke o otkazu poštom za tužiteljicu bila neuredna pa je tuženik osnovano stavio istu na oglasnu ploču sukladno odredbi čl. 47. Pravilnika o radu jer se i po stavu ovog suda dostava koja je vraćena s naznakom "obaviješten, nije podigao" smatra odbijanjem primitka.
34. S obzirom da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 5. srpnja 2023. utvrđena zakonitom i dopuštenom, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste.
35. S obzirom da je tužiteljici ugovor o radu prestao otkazom, odbijen je tužbeni zahtjev za vraćanje na rad.
36. Budući je tužbeni zahtjev odbijen, nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva pa je isti također u cijelosti odbijen kao neosnovan.
37. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.
38. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) sukladno vrijednosti predmeta spora priznat trošak jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr.7/2) koja obuhvaća najviše do četiri radnje a to su sastav odgovora na tužbu i podneska od 19.6.2024., zastupanja na pripremnom ročištu te ročištu 15.1.2025., te posebno zastupanja na ročištu 2.9.2025. od 100,00 eura (Tbr.7/2) što je ukupno 600,00 eura, uvećano za PDV od 25% i trošak pristupa svjedoka od 45,00 eura stoga sve ukupno trošak tuženika iznosi 795,00 eura. Stoga je za ostali zatraženi trošak tuženika trebalo odbiti.
39. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
U Zagrebu 17. listopada 2025.
Sutkinja:
Petra Hertelendi Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku