REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-730/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika tužitelja Petra Barbira, odvjetnika i punomoćnice tuženika ĐR, dipl. iur., prema generalnoj punomoći Su-198/23, te presude javno objavljene dana 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 3.437,19 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

- na iznos od 103,18 EUR od 11.4.2020. do isplate,

- na iznos od 91,01 EUR od 11.5.2020. do isplate,

- na iznos od 103,54 EUR od 11.6.2020. do isplate,

- na iznos od 111,25 EUR od 11.7.2020. do isplate,

- na iznos od 111,73 EUR od 11.8.2020. do isplate,

- na iznos od 112,77 EUR od 11.9.2020. do isplate,

- na iznos od 109,09 EUR od 11.10.2020. do isplate,

- na iznos od 108,03 EUR od 11.11.2020. do isplate,

- na iznos od 124,96 EUR od 11.12.2020. do isplate,

- na iznos od 122,65 EUR od 11.1.2021. do isplate,

- na iznos od 124,15 EUR od 11.2.2021. do isplate,

- na iznos od 110,68 EUR od 11.3.2021. do isplate,

- na iznos od 117,19 EUR od 11.4.2021. do isplate,

- na iznos od 130,03 EUR od 11.5.2021. do isplate,

- na iznos od 126,38 EUR od 11.6.2021. do isplate,

- na iznos od 128,64 EUR od 11.7.2021. do isplate,

- na iznos od 126,10 EUR od 11.8.2021. do isplate,

- na iznos od 140,38 EUR od 11.9.2021. do isplate,

- na iznos od 123,29 EUR od 11.10.2021. do isplate,

- na iznos od 117,68 EUR od 11.11.2021. do isplate,

- na iznos od 135,90 EUR od 11.12.2021. do isplate,

- na iznos od 124,03 EUR od 11.1.2022. do isplate,

- na iznos od 119,91 EUR od 11.2.2022. do isplate,

- na iznos od 104,28 EUR od 11.3.2022. do isplate,

- na iznos od 113,50 EUR od 11.4.2022. do isplate,

- na iznos od 115,37 EUR od 11.5.2022. do isplate,

- na iznos od 128,43 EUR od 11.6.2022. do isplate,

- na iznos od 122,75 EUR od 11.7.2022. do isplate,

- na iznos od 129,59 EUR od 11.8.2022. do isplate;

i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, naknaditi tužitelju UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, u iznosu 1.000,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 26. listopada 2018. zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Tužitelj je temeljem Ugovora o radu od 26. listopada 2018. bio zaposlen na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, šifra radnog mjesta ZS191, nakon čega je s poslodavcem sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme od 15. listopada 2019. te ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. studenog 2019., sve s koeficijentom složenosti poslova 2,20 za isto radno mjesto. Nadalje, dana 28. srpnja 2022. tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz koeficijent složenosti poslova 2,40 za radno mjesto "Vozač tramvaja III", šifra radnog mjesta ZS193, Tramvaj promet Trešnjevka, međutim u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima.

U skladu s odredbama čl. 7. i čl. 6. Ugovora o radu od 26. listopada 2018., 15. listopada 2019. i 12. studenog 2019. određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom članka 6. Ugovora o radu od 28. srpnja 2022. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.

Kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. koji je bio na snazi u utuženom razdoblju određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.

Tužitelj je ustao ovom tužbom jer je stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao i radne zadatke te im se za isti rad plaća obračunavala po koeficijentu 2,40, dok se tužitelju plaća obračunavala primjenom koeficijenta 2,20.

Tužitelj ističe kako je navedenim postupanjem poslodavca, ovdje tuženika, povrijeđen čl. 91. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - u daljnjem tekstu: ZR) budući da je on doveden u neravnopravni položaj te je diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike jer za iste poslove koje je uspješno obavljao nije dobivao istu osnovnu plaću prema koeficijentu 2,4 (već je dobivao plaću po koeficijentu 2,2) odnosno za isti rad kod istog poslodavca tužitelj je bio manje plaćen.

Temeljem izračuna razlike plaće primjenom koeficijenta 2,40 u skladu s podacima sadržanima u priloženim platnim listama, proizlazi kako je tužitelj za period od ožujka 2020. za radno mjesto „Vozač tramvaja I“, pa do zaključno sa srpnjem 2022. uskraćen za ukupno 3.480,00 eura bruto, a koji iznos predstavlja razliku plaća koje su mu morale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,40 i plaća koje su mu obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,20.

Plaća se, u skladu s Kolektivnim ugovorima te ugovorima o radu, isplaćuje najkasnije do desetog dana u mjesecu za rad u prethodnom obračunskom razdoblju. Tužitelj na utuženu razliku plaće potražuje zatezne kamate od dana kada mu je za pojedini mjesec tuženik bio dužan isplatiti plaću po koeficijentu 2,4, odnosno od dana kada mu je isplatio svaku pojedinu plaću prema koeficijentu 2,2.

Slijedom svega navedenoga, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa 3.437,19 eura bruto sa zateznim kamama tekućim od 11.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec pa do isplate, te potražuje parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Prvenstveno, tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neutemeljeni, a tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da, suprotno navodima tužitelja, vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 kao što je u određenom razdoblju primao tužitelj i vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,40, ne obavljaju jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti, a posebice uzimajući u obzir kriterije kao što su vještine radnika i njihova odgovornost. Tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva jer je u utuženom razdoblju temeljem zaključenih ugovora o radu radniku bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto "Vozač tramvaja I", sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova-Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET–a iz 2015. godine. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 71. TKU-a za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40, kao i u skladu s čl. 70. KU za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz 2019. godine i trenutno važećeg KU iz 2023. godine prema koje se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu s koeficijentom složenosti poslova od 2,01- 3,00.

Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima, koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90. važećeg Zakonu o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu. Tuženik ukazuje da su tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto, pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20. Dakle, tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao sukladno sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, a što je sukladno odredbi čl. 15. st. 1. t. 8. Zakona o radu. Nadalje, tuženik navodi da su netočni navodi tužitelja u kojima navodi da je u utuženom razdoblju obavljao poslove složenosti koeficijenta 2,40 te da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove i radne zadatke, te za isti rad i posao primaju plaću po koeficijentu složenosti poslova 2,40. Upravo suprotno, postoje razlike između svih vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, zbog čega je tuženik razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II i vozač III) i za sva navedena radna mjesta utvrdio da im pripada različit koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40).

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji razlike plaće koje potražuje tužbom. Slijedom svega navedenog, tuženik navodi da predloženim dokazima tužitelj nije dokazao osnovanost, niti visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud donese presudu kojom će u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu na određeno vrijeme od 26.10.2018. i 15.10.2019., ugovore o radu na neodređeno vrijeme od 12.11.2019. i 28.7.2022., Kolektivi ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019., Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz veljače 2023., isplatne liste, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj od 24. srpnja 2015. s Prilogom 3. Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, izračun pretpostavljene razlike plaće, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoke DR i ŽR, kao i tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnica ZET, iz srpnja 2015. utvrđeno je da je kao vozač tramvaja I propisan koeficijent 2,20, vozač tramvaja II koeficijent 2,30, te vozač tramvaja III koeficijent 2,40.

6. Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik kod tužitelja na radnom mjestu vozač tramvaja I u organizacijskoj jedinici Tramvajski promet Trešnjevka, te da mu je bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20.

7. Nesporno je da su prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj, Prilogu 3., Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, pod V. grupu složenosti poslova navedeni: Vozač tramvaja I s koeficijentom složenosti poslova 2,20; Vozač tramvaja II s koeficijentom složenosti poslova 2,30 i Vozač tramvaja III s koeficijentom složenosti poslova 2,40; čime je prednik tuženika odredio različitu visinu plaće za ove kategorije vozača, kao što je i nesporno da je tužitelj s tuženikom 28. srpnja 2022. sklopio novi Ugovor o radu s koeficijentom složenosti poslova 2,40.

8. Svjedok NR u svom je iskazu naveo da je radio kao vozač tramvaja u ZET-u i u razdoblju od ožujka 2020. do srpnja 2022. imao je koeficijent 2,40. Svjedok je izjavio da je radio zajedno s tužiteljem te da je tužitelj u tom razdoblju radio kao vozač tramvaja i obavljao iste poslove kao i on.

Svjedok ŽR u svom je iskazu naveo da radi kao dispečer u ZET-u od 1987. godine te da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao vozač tramvaja. Svjedok je izjavio da je svim vozačima tramvaja identičan opis poslova te mu je poznato da su za vrijeme važenja starog Kolektivnog ugovora neki vozači tramvaja imali različite koeficijente, a obavljali su isti posao.

Tužitelj navodi da radi kao vozač tramvaja od listopada 2018., iste poslove obavlja kao i saslušani svjedok NR, a imao je koeficijent 2,20 sve do srpnja 2022. kada je dobio koeficijent 2,40, iako je cijelo vrijeme radio iste poslove.

9. Iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja sud je ocijenio kao životne, uvjerljive i u pogledu odlučnih okolnosti međusobno suglasne, iste je prihvatio u cijelosti, te je iz istih nesporno utvrđeno kako se radi o radnicima tuženika koji svi rade na radnom mjestu vozača tramvaja, te cijelo vrijeme primaju plaću prema koeficijentu od 2,40, dok jedini tužitelj iskazuje da je njegov koeficijent iznosio 2,20, a da je tek od srpnja 2022. plaću ostvarivao prema koeficijentu složenosti poslova od 2,40. Iz svih iskaza, kako svjedoka tako i tužitelja, slijedi da ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova u odnosu na vozača tramvaja I, vozača tramvaja II i vozača tramvaja III, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača tramvaja među kojima nema nikakve razlike u pogledu poslova koji se obavljaju u okviru tih radnih mjesta. Nadalje, proizlazi i da su vozači u svom radu (pa tako i tužitelj) često znali preuzimati smjene.

10. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u članku 90.b ZR-a, koji u stavku 4. određuje da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, te u članku 91. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti ili ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost te uvjeti u kojima se rad obavlja.

11. Pritom se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je ovdje slučaj, u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove vozača.

12. Stoga su i sve odredbe navedenih Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom, i kojima je koeficijent za obračun plaće bio utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40 ništetne, imajući u vidu odredbu članka 91. stavak 5. ZR-a. Slijedom navedenog, nisu odlučni navodi tuženika na koji način Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđuje radna mjesta vozača tramvaja; da li je navedeni raspon koeficijenta u skladu s člankom 71. TKU, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,40).

Također, valja navesti kako je sam tuženik tužitelju na njegovim platnim listama navodio upravo koeficijent 2,40, a isti umanjivao za -0,20, opravdavajući isto Sporazumom sklopljenim između Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnica ZET i Sindikata koji djeluju u istome. Takav Sporazum je po stavu ovoga suda ništetan, obzirom nedvojbeno po ZR ne postoji takva forma sporazuma poslodavca i sindikata niti isti mogu u bilo kakvom obliku mijenjati odredbe TKU i to za pravna pitanja koja se odnose na plaće radnika, a koje su regulirana tim TKU. Uz to, novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta iz 2015. i ne predviđa korekciju koeficijenta za -0,2, pa stoga tuženik kao poslodavac, imajući u vidu sve izneseno, potpuno neopravdano vrši korekciju koeficijenta tužitelja.

13. Tuženik je tijekom postupka dostavio izračun utuženog potraživanja tužitelja za razdoblje od ožujka 2020. do srpnja 2022. čiji zbroj iznosi 3.437,19 eura bruto, a tužitelj je prihvatio navedeni izračun te je podneskom od 25. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika.

Obzirom da je tuženik sačinio izračun potraživanja, a tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno istom to je visina nesporna. Slijedom iznesenog sud je utvrdio da tužitelju pripada razlika bruto plaće u ukupnom iznosu od 3.437,19 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

Slijedom svega navedenoga, odlučeno kao pod točkom I izreke.

14. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

15. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i temeljem zatraženog troška prema troškovniku tužitelja i to: za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, trošak sastava obrazloženog podneska od 25.7.2025. – 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 13.6.2025. te zastupanja na ročištu dana 24.9.2025. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, dakle ukupno 400 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.000,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku