Pr-2306/2021-66

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Mladenu Pavasoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po punomoćniku ĆČ, dipl. pravniku s položenim pravosudnim ispitom, zaposleniku tuženika, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025. u nazočnosti pun. tužitelja Mladena Pavasovića, odvj. u Splitu i pun. tuženika LČ, dipl. iur., objavljene dana 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka ravnatelja KBC-a Split klasa:110-

01/20-01/1991, ur.broj:2181-147-01/J.M.20-01 od 16.12.2020., potvrđena Odlukom Upravnog vijeća KBC-a Split klasa:003-02/21-01/01, urbroj: 2181-147-01/02/GB-21-2 od 22.01.2021., kojom se tužitelja prof.prim.dr.sc. AČ razrješava s položajnog radnog mjesta I vrste, predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode na koje je imenovan 30.07.2018.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 25. siječnja 2021. u bitnome se navodi da je tuženik zastupan po ravnatelju dana 06. prosinca 2020. donio Odluku o razrješenju s položaja radnog mjesta I. vrste predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode na koje radno mjesto je imenovan tužitelj dana 30. srpnja 2018. Ista odluka stupila je na snagu danom donošenja. Protiv navedene odluke tužitelj je dana 24. prosinca 2020. podnio Zahtjev za zaštitu prava. Tužitelj ističe da je kao razlog za donošenje sporne Odluke upiranje pročelnika Zavoda za perinatologiju, Zavoda za ginekološku endokrinologiju, Zavoda za ginekološku kirurgiju i Odjela dnevne bolnice i poliklinike zatražili smjenu tužitelja. Navodi taksativno navedeni (na Klinici ne održavaju se indikacijski sastanci, mlađim kolegama ne povjeravaju se operacije, tj. ne prenosi se znanje, tužitelj kao predstojnik opstruira rad pročelnika pojedinih Zavoda, predstojnik ne koordinira i ne usklađuje rad pojedinih odjela, u Klinici se ne podnose izvješća o izvršenim operacijama, te se ne pruža kvalitetna skrb liječnika nad rodiljama, na Klinici se ne organizira optimalno radno vrijeme, te na koncu da Klinika nije organizirala rad sukladno uvjetima pandemije covid-19) u odluci da nisu točni, te da neki od njih predstavljaju klevetu prema svim zaposlenicima Klinike za ženske bolesti i porode. Tužitelj ističe kako je upravo ravnatelj tuženika bez konzultacije i suglasnosti tužitelja, imenovao predstojnike zavoda kao najbliže suradnike tužitelja, koji su potom sudjelovali u donošenju sporne odluke. Tužitelj je tijekom postupka isticao kao je Ministarstvo zdravstva u više navrata obavljalo nadzor u Klinici, te da nikada nije utvrđeno bilo što što bi moglo imati ikakvu vezu sa grubim klevetama navedenim u Odluci. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se Odluka ravnatelja od 16. prosinca 2020. utvrditi nezakonitom i nedopuštenom, kojom će se odlukom tuženiku naložiti tužitelja vratiti na radno mjesto I. vrste predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode, sve u roku od 8 dana. Predloženo je presudom utvrditi da je nedopuštena i nezakonita i Odluka ravnatelja od 16. prosinca 2020., kojom je utvrđen prestanak važenja Aneksa IX Ugovora o radu između tužitelja i tuženika zaključen dana 01. kolovoza 2018., tj. naložiti tuženiku ponovno zaključiti Aneks IX Ugovora o radu s tužiteljem.

1.1. Tijekom postupka, a osobito podneskom od 15. svibnja 2024. tužitelj je istakao kako tijekom postupka tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje pobijane Odluke o razrješenju. Navedeni razlozi da su neistiniti, s tim u svezi da je Odluka nedopuštena. U pobijanoj Odluci da tuženik nije naveo stvarni razlog razrješenja, jer da je preustroj perinatologije bila jedna od glavnih točaka plana i programa rada tužitelja na mjestu predstojnika Klinike, baš u trenutku kada je isti izabran na četverogodišnje razdoblje, uprava tuženika da je prihvatila program tužitelja, te ga temeljem istog imenovala za predstojnika Klinike. S obzirom na činjenicu da tužitelj nije zaposlenik tuženika, jer je dana 21. rujna 2023. otkazao ugovor o radu s tuženikom, te mu je dana 21. listopada 2023. istekao otkazni rok, tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev, sudu predloživši da se Odluka ravnatelja tuženika od 16. prosinca 2020.,potvrđena Odlukom Upravnog vijeća tuženika od 22. siječnja 2021., o razrješenju tužitelja s položaja radnog mjesta I. vrste, predstojnika Klinike utvrdi nedopuštenom, predloženo je tuženika obvezati na podmiru parničnog troška. Tijekom postupka tužitelj je isticao kako se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Zakon o ustanovama, jer da radno mjesto predstojnika klinike ne predstavlja radno mjesto ravnatelja ustanove u smislu Zakona o ustanovama. Tužitelj kao predstojnik jedne od klinika tuženika ne bi predstavljao stručnog voditelja ustanove, pa da bi se u tom slučaju primjenjivale odredbe čl. 48. Zakona o ustanovama. Kod tuženika da ne postoji funkcija stručnog voditelja ustanove, pa da bi tužitelj kao predstojnik jedne ustrojbene jedinice tuženika imao ovlasti i dužnosti stručnog voditelja cijele ustanove. Obzirom da kod tuženika nisu razdvojene poslovna funkcija, te funkcija vođenja stručnog rada ustanove, da je ravnatelj odgovoran za poslovanje i stručni rad ustanove. Na koncu, odredbe koje se tiču ravnatelja ustanove, koje se primjenjuju na stručnog voditelja ustanove i po pitanju razrješenja, pa da bi se pri imenovanju tužitelja na mjesto predstojnika baš kao pri njegovom razrješenju primjenjivale odredbe Zakona o ustanovama, već odredbe Statuta tuženika, kojim je predviđeno da predstojnika svih klinika imenuje i razrješava ravnatelj. Odredbom čl. 47. Zakona o ustanovama, da je propisano da stručnog voditelja ustanove razrješava Upravo vijeće ustanove, dok je u konkretnom slučaju u prvom stupnju ravnatelj donio odluku. Slijedom navedenog, da se odluka o razrješenju tužitelja ukazuje nezakonitom iz razloga jer ju je donijela neovlaštena osoba. Tužitelj je osobito naglasio da tuženik koji je isticao da je tužitelja mogao razriješiti s mjesta predstojnika bez navođenja opravdanih razloga, da je postupio suprotno, obrazloživši odluku o razrješenju, na način da je na teret tužitelja nagomilao niz ozbiljnih optužbi za koje je tijekom ovog postupka utvrđeno da nisu osnovane.

2. U odgovoru na tužbu od 24. veljače 2021. tuženik je u bitnome naveo da osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ističući da je pobijana Odluka od 16. prosinca 2020. u cijelosti osnovana, da su donošenje iste bili ispunjeni uvjeti propisani čl. 16. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika. Tuženik je naveo da su u razdoblju prije donošenja sporne Odluke specijalisti ginekolozi raspoređeni na rad na Klinici za ženske bolesti i porode, ukazivali na organizacijske probleme Klinike, što da se odražavalo na kvalitetu pružanja zdravstvene zaštite. S ciljem popravljanja stanja na Klinici, da je u ravnateljstvu tuženika održan veći broj sastanaka i sa tužiteljem i sa liječnicima, ali da do poboljšanja nije došlo. Štoviše, da je došlo do eskalacije i nezadovoljstva i otvorenog ukazivanja na propuste u organizaciji rada Klinike od strane pročelnika, 4 ključne organizacijske jedinice, i to pročelnika Zavoda za perinatologiju, kao i Zavoda za ginekološku endokrinologiju, pročelnika Zavoda za ginekološku kirurgiju, kao i pročelnika poliklinike i dnevne bolnice. Imajući u vidu višegodišnje probleme i učestale prigovore na rad Klinike od strane pacijentica i rodilja, polazeći od činjenice da sastanci nisu rezultirali poboljšanje stanja, ravnatelj tuženika da je smatrao da problemi u radu i organizaciji uzrokuju pad kvalitete zdravstvene zaštite, za što je bio odgovoran tužitelj kao predstojnik. Nadalje, da je tužitelj postupao protivno općim aktima tuženika, te djelovao suprotno poslovnim i profesionalnim interesima. Iako je isti bio dužan organizirati, koordinirati, rukovoditi rad svih odjela u sastavu Klinike, kao i u uvjetima covid pandemije. Tužitelj da je postupao suprotno, na što su argumentirano ukazivali pročelnici Zavoda, pa da je tuženik bio dužan donijeti pobijanu Odluku. Na koncu, da je Upravo vijeće tuženika dana 22. siječnja 2021. donijelo Odluku kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava, kojeg je dostavio tužitelj. Tuženik je s indignacijom odbio navode tužitelja, da bi se pročelnici Zavoda urotili protiv njega. Tuženik je naveo da je tužitelj odgovoran za aferu vezano za saborsku zastupnicu ŽČA, koja je svojim istupima narušila ugled tuženika, tuženiku nanijevši štetu, a zbog čega je također bio odgovoran tužitelj, zbor protupravnog istupa u javnosti.

2.1. Tijekom postupka tuženik je u bitnome isticao kako su reizborna radna mjesta, položaj na kojem je bio postavljen tužitelj i sa kojeg je pobijanom odlukom razriješen, sve u smislu odredbi Zakona o ustanovama ,i to baš odredbe čl. 44.st 1. kojim je utvrđeno da radnici postavljeni na reizborna mandatna mjesta mogu biti razriješeni prije isteka mandata. Navedeno da proizlazi i iz odredbi čl.32 Statuta tuženika koji se u konkretnom slučaju kao lex specialis ima primijeniti. Na koncu, kako je tuženik imao pravo bez posebnog razloga prema vlastitom diskrecionom pravu razriješiti tužitelja prije isteka mandata na koji je imenovan. Tuženik nikada da nije koristio ovo diskreciono pravo, ali da je u konkretnom slučaju bio dužan tako postupiti, zato tužbeni zahtjev kao neosnovan da treba odbiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke tuženika od 16. prosinca 2020.; Zahtjeva za zaštitu prava; potvrde primitka zahtjeva za zaštitu prava; dopisa ravnatelja tuženika od 30. listopada 2020.; pregledom protokola operacija; programa rada tužitelja kojeg je ponudio upravi tuženika prije izbora za predstojnika Klinike iz 2018.; dopisa specijalista Klinike za ženske bolesti i porode upućen ravnatelju KBC-a; dopisa tužitelja upućenog ravnatelju tuženika; dopisa kojim tužitelj uskraćuje odobrenje za izv. prof. dr. sc. CČ; zahtjeva za očitovanje upućenog izv. prof. dr. sc. RČ, Klasa: 500-01/20- 01/719; prijedloga tužitelja ravnatelju KBC-a za smjenu dr. ĐČ; nalaza Ministarstva zdravstva o izvršenim nadzorima; standardnog operativnog postupnika iz travnja 2020. inačica 2.; : preslika programa Klinike za ženske bolesti i porode od 16. do 23. prosinca 2020.; pisma potpore od 21. prosinca 2020. (str. 32-37 spisa); dopisa od 04. prosinca 2020. upućenog ravnatelju i članovima Stručnog vijeća KBC Split; Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 16. srpnja 2018.; Statuta tuženika od 14. veljače 2014.; Zapisnika sa sastanka održanog 04. listopada 2019.; Zapisnika sa sastanka održanog 30. listopada 2019.; Zapisnika sa sastanka održanog 01. prosinca 2020.; dopisa od 1. prosinca 2020.; Zapisnika sa sastanka održanog 07. prosinca 2020.; dopisa od 04. prosinca 2020.; Odluke Klasa: 003-02/21-01/01 Urbroj:

2181-147-01/02/GB-21-2 od 22. siječnja 2021.; Odluke Klasa: 110-01/20-01/650 Urbroj: 2181-147-02/Z.D.-20-3 od 10. lipnja 2020.; Odluke Klasa: 110-01/20-01/650 Urbroj: 2181-147-02/Z.D.-20-6 od 06. studenog 2020.; članka iz Slobodne Dalmacije od 09 studenog 2018.; Rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka od 21. studenog 2018.; poziva za prijavu kandidata za obavljanje poslova pročelnika Zavoda za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju od 08. rujna 2020.; poziva za prijavu kandidata za obavljanje poslova pročelnika Zavoda za perinatologiju od 23. lipnja 2020.; Odluke o imenovanju povjerenstva od 08. rujna 2020.; Odluke o imenovanju povjerenstva od 23. lipnja 2020.; popisa kandidata za pročelnika Zavoda za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju, popisa kandidata za pročelnika Zavoda za perinatologiju; Odluke Klasa:2181-147-02/I.J.-18-13 od 30. srpnja 2018.; Aneksa 9 od 01. kolovoza 2018.; Otkaza ugovora o radu tužitelja od 21. rujna 2023.; Odluke tuženika od 21. rujna 2023.; prijave HZMO i HZZO kojim se tužitelj odjavljuje kao radnik tuženika; evidencije carskih rezova; rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-284/16; presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-229/19; odluke Ustavnog suda broj U-III-1803/18 i U-III-1804/18; rješenja VSRH broj Revr-1014/15, presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-R-1781/15; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: VČ, CČ, DČ, OČ, SČ, MČ, IČ, ZČ, NČ, BČ, UČ, TČ, ĐČ, ČČ, EČ, KČ, RČ, JČ, HČ, ŠČ, ĆČA, izveden je dokaz tadašnjeg zz tuženika FČ i tužitelja kao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Pun. tužitelja popisao je parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je Odlukom od 01. kolovoza 2013. imenovan predstojnikom Klinike za ženske bolesti i porode,

-nije bilo sporno da je tužitelj radio na radnom mjestu I vrste, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode, temeljem Odluke od 30. srpnja 2018. za razdoblje od 4 godine,

-nije bilo sporno da je 16. prosinca 2020. ravnatelj tuženika donio odluku kojom se tužitelj razrješava s položaja radnog mjesta I vrste, predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode,

-nije bilo sporno da je dana 23. prosinca 2020. tužitelj po punomoćniku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava,

-nije bilo sporno da je Upravno vijeće tuženika 22. siječnja 2021. donijelo odluku kojom je odbijen zahtjev tužitelja.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li je li Odluka tuženika od 16. prosinca 2020. dopuštena.

8. Odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o ustanovama (NN br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), propisano je da je ravnatelj ustanove kao i radnici postavljeni na položajna, reizborna, mandatna radna mjesta, mogu biti razriješeni prije mandata bez ikakvog posebnog razloga.

8.1. Stavkom 2. istog članka, propisano je da predstojnik klinike, u konkretnom slučaju tužitelj može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan ako nastanu razlozi koji su posebnim propisima, u konkretnom slučaju člankom 32. Statuta tuženika koji dovode do prestanka ugovora o radu, za radno mjesto predstojnika.

8.2. Stavkom 3. istog članka, propisano je kako se prije donošenja odluke o razrješenju mora dati mogućnost da se dotični izjasni o razlozima razrješenja.

9. Odredbom čl. 7. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 16. srpnja 2018., proizlazi da predstojnik klinike organizira i rukovodi cjelokupni rad klinike, koordinira i usklađuje rad odjela u sustavu klinike, koordinira rad klinike s drugim organizacijskim jedinicama tuženika. Nadalje, planira medicinski rad, vodi stručne i konzultacijske sastanke, te obavlja stručno medicinske poslove, vodi brigu o zdravstvenom stanju pacijentica i pravilnom odnosu radnika prema pacijenticama. Nadalje, organizira i koordinira znanstvenim i nastavnim radom klinike, te je odgovoran za znanstveni, stručno medicinski rad klinike. Predstojnik je odgovoran za zakonitost i poštivanja pravila struke, te je odgovoran za cjelokupni stručno medicinski i organizacijski rad klinike.

10. Odredbom čl. 32. Statuta tuženika od 14. veljače 2014., propisano je kako radnik na reizbornom mjestu može biti razriješen i prije isteka vremena, na koje je imenovan. Ravnatelj je dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu i prije isteka mandata za koji je imenovan u slijedećim slučajevima, između ostalog ukoliko ne postupa po propisima ili općim aktima tuženika ili neosnovano ne izvršava odluke Upravnog vijeća, ravnatelja ili drugih nadležnih tijela ili postupa protivno propisima i općim aktima tuženika, kao i u slučaju ako djeluje suprotno poslovnim i profesionalnim interesima tuženika u cjelini.

11. Pregledom Zapisnika sa sastanaka održanih u ravnateljstvu tuženika dana 04. listopada 2019., 30. listopada 2019., 01. prosinca 2020. i 07. prosinca 2020., proizlazi kako su isti sastanci održavani u ravnateljstvu inicirani radi rješavanja organizacijskih problema i narušenih međuljudskih odnosa na Klinici za ženske bolesti i porode. Uz ravnatelja dr. FČ, zamjenika ravnatelja dr. DČ, člana upravnog vijeća dr. Ž, predsjednika stručnog vijeća dr. MČ, pomoćnike ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite dr. EČ, zamjenika tužitelja dr. ĐČ, pročelnika zavoda klinike, istima je uvijek nazočio i tužitelj, kao predstojnik klinike.

12. Pregledom Odluke Urbr: 2181-147-01/JM od 16. prosinca 2020., utvrđeno je kako se s navedenim danom tužitelj razrješava s radnog mjesta predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode, iz razloga jer da su se na razini klinike u dužem razdoblju pojavili organizacijski problemi, što da se odražavalo na kvalitetu pružanja zdravstvene zaštite na klinici, da su evidentirani prigovori pacijentica i rodilja, pa da su zbog navedenih problema održani sastanci, kojima su nazočili kako pročelnici ključnih organizacijskih jedinica klinike, tako i liječnici raspoređeni na za rad na klinici. Na koncu, imajući u vidu višegodišnje probleme koji ni nakon većeg broja sastanaka nisu rezultirali poboljšanjem stanja, to da je ravnatelj, smatrajući kako postoje veliki problemi u radi i organizaciji klinike koji uzrokuju pad kvalitete zdravstvene zaštite, a za što je bio odgovoran tužitelj kao predstojnik, sukladno općim aktima tuženika, Statutu i Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, donio odluku o razrješenju tužitelja s navedenog položaja.

13. Tužitelj je pravodobno dana 16. prosinca 2020. podnio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, te je Upravno vijeće tuženika Odlukom od 22. siječnja 2021. odbilo kao neosnovan Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. S tim u svezi, tužitelj je predmetnu tužbu podnio u zakonskom roku, u smislu odredbi Zakona o ustanovama.

14. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnome iskazao da je od 1996. zaposlen na Klinici za ženske bolesti i porode. U razdoblju od 2,5 mandata da je bio predstojnik. Njegov način rada da se nije razlikovao od organizacije rada prethodnih predstojnika, da je uveo značajne novine, sa ciljem uspostave boljitka za rad klinike u cjelini, uz podršku brojnih kolega . Kada se po 3. put kandidirao, da je izložio program rada rađaonice, (po uzoru na druge referentne centre u RH i diljem svijeta), da je bio podržan od svih kolega osim perinatologa. Štoviše, da se radilo o programu koji je na natječaju prezentirao ravnateljstvu. Bit organizacije rada da je bio podjednaka opterećenost, na svim klinikama, tj. da je želio da perinatolozi tijekom redovne smjene rade u rađaonici, čemu su se isti usprotivili, jer da su prema dotadašnjem načinu rada pojedini liječnici imali višak vremena. Nadalje, kako je smatrao da se problem može i mora riješiti na klinici, da je tražio podršku ravnatelja, koja je izostala. U razgovorima sa ravnateljem da je jasno iskazao kako je spreman podnijeti ostavku na mjesto predsjednika, ali da neće dopustiti da ga kolege javno blate, tako šteteći ugledu klinike. S ciljem rješavanja problema da su održani sastanci u ravnateljstvu, kojima su nazočili uz predsjednika stručnog vijeća dr. MČ i člana upravnog vijeća dr. Ž i 4 pročelnika zavoda klinika, da se radilo o pročelnicima koje je imenovao ravnatelj (sukladno svom ovlaštenju), mimo njegove suglasnosti, koji su mu javno oponirali. Istaknuo je da je na klinici bilo cca 200 zaposlenika, od uglednih ginekologa do medicinskih sestara i drugog osoblja koji su ga podržavali .

Glede indikacijskih sastanaka, da su isti bili neizostavni, kojima su trebali nazočiti pročelnici klinika, odjela i zavoda, iako su i svi ostali bili dobrodošli. Da su svi ravnopravno sudjelovali, raspravljajući o operacijama za slijedeći dan, da su uvijek dolazili do zajedničkog dogovora.

Vezano za insinuacije da nije prenosio znanje na mlađe kolege, da je apsolutna neistina, jer da su za vrijeme njegovog mandata svi specijalizanti imali po jednog mentora, te njega osobno, da su im povjeravali značajno veći broj operacija do ispita, nego nakon njegovog razrješenja. Svi specijalizanti da su do specijalističkog ispita izvršili puno više operacija nego je bilo propisano programom specijalizacije. Vezano za opstruiranje rada pročelnika pojedinih zavoda, tj. nekoordiniranja i neusklađivanja rada zavoda i odjela, izričito je iskazao da je postupao dijametralno suprotno, jer da je intencija svakog predstojnika da klinika funkcionira što bolje, uz nužnu kvalitetnu komunikaciju i suradnju pročelnika klinika. Međutim, kako su pročelnice dr. VČ i dr. CČ imenovane bez njegove suglasnosti, opstruirale njegov rad, neprestano kontrirajući, nekolegijalno, nestručno i neprimjereno rušeći njegov autoritet.

Kako je lažna tvrdnja da se nisu podnosila izvješća o izvršenim operacijama, jer da je bilo pravilo nakon svake operacije sačiniti pisano izvješće, te isto pohraniti u povijest bolesti pacijentice i informatički sustav.

S indignacijom je odbio optužbu da se nije pružala kvalitetna skrb rodiljama, te da je dolazilo do velikog broja propusta. Tužitelj je istaknuo kako svaki liječnik osobno radi savjesno, kvalitetno i odgovorno. Svjestan odgovornosti predstojnika, iskazao je da ukoliko je ravnateljstvo imalo pritužbi, da su trebali poduzeti daljnje mjere, tj. provesti unutarnji nadzor, što nikada nije učinjeno.

Glede nepoštivanja i neadekvatne organizacije radnog vremena, iskazao je da ne postoji specifičnosti u organizaciji rada klinike, da je ustaljeno osmosatno radno vrijeme plus dežurstvo, o čemu da se vodi evidencija .

Glede rada za vrijeme covid krize, daje isti bio organiziran na njegov prijedlog, nakon detaljne konzultacije sa epidemiolozima. Štoviše, da je klinika imala najbolju organizaciju, tj. odvojen covid prijem, rađaonicu i postrađaonicu, kao i operacijsku salu. Glede broja carskih rezova, o navedenom da se uvijek razgovaralo na indikacijskim sastancima, o planiranim carskih rezovima da odlučuju perinatolozi, a o hitnim carskim rezovima za vrijeme dežurstava, da je odlučivala dežurna služba, tj. najstariji liječnik. Ukupan broj carskih rezova da je bio manji nego nakon donošenja odluke o razrješenju.

Na koncu, istaknuo je kako je bio najdemokratičniji predstojnik klinike ikada, rezultati rada klinike da nikada nisu bili bolji, navedeno zbog njegovog osobnog angažmana u nastojanju "da njegova bude zadnja".

15. Zz tuženika FČ, iskazao je da u razdoblju od 2019. do donošenja sporne odluke nije donesena ni jedna odluka o razrješenju predstojnika druge klinike za vrijeme trajanja mandata dotičnog predstojnika. Nadalje, iskazao je da je u konkretnom slučaju postupao sukladno aktima tuženika, uz suglasnost Upravnog vijeća, kao i nadležnog ministarstva. Istaknuo je da bi na isti način postupio i u drugim istovjetnim slučajevima. Po mišljenju svih navedenih, donošenje sporne odluke da je bilo jedino rješenje sa ciljem da Klinika za ginekologiju nastavi kontinuiran i kvalitetan rad. Istakao je da je donošenju sporne odluke prethodio veći broj sastanaka u ravnateljstvu (zapisnički popraćeni), kojima su nazočili, uz tužitelja i zamjenik ravnatelja dr. DČ, predsjednik stručnog vijeća dr. MČ, član upravnog vijeća dr. Ž, kao i dr. EČ iz odjela za kontrolu kvalitete, četiri pročelnika zavoda klinike, kao i predstojnik i zamjenik katedre za ginekologiju (svi renomirani liječnici), kao i dr. ĐČ zamjenik predstojnika. Svi navedeni suglasno su iskazali kako na odjelu postoji osjećaj nesigurnosti, nesolidarnosti, da je izgubljeno međusobno povjerenje i kolegijalnost. Cjelokupna situacija kao i značajno narušeni međuljudski odnosi da su se loše održavali na rad klinike u cjelini. Istaknuo je da je održan veći broj sastanaka, uvijek s ciljem dolaženja do dogovora, tj. boljitka, ali da je situacija s vremenom postajala sve lošija. Istaknuo je kako je svim sastancima nazočio i tužitelj, koji je također imao podršku izvjesnog broja liječnika i drugog osoblja klinike (peticijom su se usprotivili donesenoj odluci). Istaknuo je kako se tužitelj kategorički protivio svim navodima, zaključcima i prijedlozima nazočnih pročelnika, kao ni prijedlogu dr. ĐČ. Pročelnici su zbog neslaganja i neuvažavanja od strane predstojnika klinike ravnateljstvu nudili ostavke, najavljujući odlazak iz KBC-a. Nadalje, kako Odjel za kvalitetu nije utvrdio nepravilnosti u radu Klinike,( upozoravali su da se na Klinici ne održavaju indikacijski sastanci), ni osobno ni preko druge osobe da nije vršio kontrolu, iako nije bio zadovoljan stanjem na klinici jer da se od predstojnika, uz odgovornost za rad klinike u cjelini očekuje i autoritet i nužna uspostava kvalitetne suradnje. Taksativno popisane primjedbe na rad tužitelja (str. 12/13 spisa) da su bile razlog za donošenje sporne odluke. ZZ tuženika je istaknuo da je spornu odluku donio kao osoba odgovorna za rad tuženika u cjelini, uz konzultaciju i suglasnost nadležnog ministarstva, te da se radi o odluci koju je morao, a ne želio donijeti, jer nije imao izbora. U problematičnim situacijama da se na drugim klinikama dijalogom uspijevalo doći do dogovora, što je u konkretnom slučaju izostalo, te je postojala mogućnost da se klinika za ginekologiju raspadne, što nije bio interes tuženika, kojemu je osnovni cilj osigurati kontinuiranu i kvalitetnu zdravstvenu skrb.

Glede indikacijskih sastanaka da je u više navrata od Odjela za kvalitetu usluge čuo da se na klinici ne održavaju indikacijski sastanci, i zbog toga da je povećan broj carskih rezova i onda kada nisu bili indicirani. Da je znao za novi plan organizacije rada rađaonice, koju je tužitelj želio uspostaviti i koju je on kao i svaku novinu kao ravnatelj bio voljan podržati. Međutim, kako se pokazalo da u konkretnoj situaciji, zbog broja zaposlenih, broja pacijenata tužiteljev prijedlog u tom trenutku nije bio prihvatljiv, u čemu da su ga u više navrata izvještavali perinatolozi, tražeći pomoć, dok tužitelj nije želio prihvatiti niti kompromisno rješenje većine perinatologa na čelu sa zamjenikom dr. ĐČ.

Dužnost predstojnika klinike da je pratit edukaciju specijalizanata uz zadužene mentore. Glede opstruiranja pročelnika zavoda od strane tužitelja, o navedenom da je iskazivala pročelnica perinatologije VČ. Nezadovoljstvo jednog zavoda, zatim drugih zavoda, potom niza ginekologa je ukazivalo da razgovor na klinici nije moguć. Obzirom da je Statutom tuženika utvrđena odgovornost i ovlaštenje pročelnika zavoda, da je bilo jasno kako bi se bez razgovora i dogovora između odgovornih rješenje ne može naći. Primjedbe na rad tužitelja da su se odnosile i na organizaciju rada klinike za vrijeme covid pandemije, pa da je tada bio prihvaćen prijedlog zamjenika predstojnika dr. ĐČ, koji je u kritičnoj situaciji preuzeo organizaciju rada. Zz tuženika je istaknuo da nije imao razloga sumnjati ili dodatno kontrolirati navode šestorice uglednih, respektabilnih liječnika klinike (4. pročelnika i 2 profesora katedre), dodatno je istakao kako je također uvažavao tužitelja kao respektabilnog specijalistu, čiji je protokol potpisao. Brojni sastanci da nisu iznjedrili dogovor, niti bolje međuljudske odnose, iako je tužitelj u nazočnosti sviju govorio da je stanje na klinici nikad bolje, zbog svega navedenog da je bio primoran odluku donijeti.

16. Svjedok DČ, zamjenik ravnatelja u bitnome je iskazao da su do donošenja sporne odluke u više navrata na različite načine komunicirali sa liječnicima i pročelnicima zavoda Klinike za ženske bolesti i porode. Sastancima u ravnateljstvu da su nazočili uz tužitelja, predsjednik stručnog vijeća dr. MČ, član upravnog vijeća dr. Ž, i pročelnici klinika. Pročelnici klinika da su negodovali zbog organizacije rada, osobito za rad rađaonice, svi problemi da su proizišli iz značajno narušenih međusobnih odnosa između predstojnika, za kojeg su liječnici klinike kazivali da kliniku vodi autokratski, ne uvažavajući njihove primjedbe ni prijedloge. Nezadovoljstvo da je eskaliralo krajem 2020., da je došlo do polarizacije između liječnika i osoblja na klinici, štoviše, da su zbog nezadovoljstva pojedini liječnici uskratili sudjelovanje u prekovremenom radu, da su najavljivali otkaze, što da je bilo neprihvatljivo za rad tuženika u cjelini. Istaknuo je kako je tužitelj o svim navedenim pritužbama govorio dijametralno suprotno. Odluka o razrješenju tužitelja s mjesta predstojnika da je donesena nakon niza sastanaka, koji nisu iznjedrili dogovor ni boljitak. Svi nazočni nedvojbeno su utvrdili da je klinika u organizacijskom smislu pred raspadom, 4 predstojnika klinike su iskazali da ne mogu raditi u takvim uvjetima, te su ravnateljstvu ponudili ostavke. Obzirom da nakon dugotrajno zalaganja, do poboljšanja međuljudskih odnosa nije došlo, da je sporna odluka donesena temeljem pravnih akata tuženika, za ravnateljstvo da je bilo najvažnije funkcioniranje klinike, koje je bilo ugroženo. Sporna odluka da nije bila ishitreno donesena, iako je predstavljala presedan kod tuženika, ali da je bila jedino rješenje za tuženika u cjelini, da je tužitelj raspoređen na poslove koje je izvršavao prije stupanja na dužnost. Štoviše, istaknuo je da je dr. ĐČ kao zamjenik predstojnika u funkciji tzv. medijatora, također iskazao da klinika u cjelini kod takve organizacije više ne može funkcionirati. Nakon donošenja odluke o razrješenju, da više nije bilo pritužbi na rad klinike. Na koncu, svi problemi da su proizašli iz činjenice kako tužitelj ne uvažava novo imenovane pročelnike zavoda, smatrajući iste nametnutim, osobito imenovanje dr. CČ koja je za pročelnicu klinike za endokrinologiju bila imenovana zbog najboljih rezultata. U spornom razdoblju da je utvrđen veliki postotak broja carskih rezova, i u slučajevima kada nisu bili medicinski opravdani, koji su se "hladni" carski rezovi ubacivali mimo redovnog plana prema uputi tužitelja. Broj carskih rezova nakon sporne odluke da je bio smanjen. Na sastancima da se ukazivalo na problem ne provođenja specijalističkog plana usavršavanja, koji je bio zakonom propisan, opet iz razloga narušenih međuljudskih odnosa, nedostatka komunikacije i ne uvažavanja mlađih kolega. Najznačajniji problem je bio organizacija rada na klinici za perinatologiju, iskazao je da se radi o najopterećenijoj klinici, koja obuhvaća rad rađaonice, (perinatolozi od kojih je 6 bilo na dužem bolovanju, 2 oslobođeni dežurstva), što znači da je rad klinike pročelnik dr. NČ trebao organizirati sa samo 6 liječnika, ne uspijevajući postići dogovor sa tužiteljem, da je dao ostavku.

17. Svjedok MČ predsjednik Stručnog vijeća (savjetodavna uloga) u bitnome je iskazao o velikom broju neformalnih, potom formalnih pritužbi liječnika, zaposlenika klinike, koje su se odnosile na organizaciju rada, osobito narušene međuljudske odnose. Sukladno pravilima postupanja, stručno vijeće da po zaprimanju pisane predstavke sazove sastanak. Prvo je održan sastanak je u užem krugu kojem su nazočili i član upravnog vijeća dr. Ž, zamjenik ravnatelja dr. DČ, pomoćnica ravnatelja EČ, ravnatelj osobno, kao i pročelnici zavoda klinike ta ženske bolesti i porode. Nadalje, da je u razdoblju od 2019. do prosinca 2020. održan veći broj sastanaka na kojima su se pokušavali uspostaviti bolji odnosi između predstojnika i pročelnika zavoda. Obzirom da do boljitka nije došlo, te obzirom na činjenicu da su petorica pročelnika zavoda ponudili ostavke, da se, objektivno govoreći radilo o mogućem urušavanju klinike u cjelini, zbog čega da je ravnatelj bio prisiljen uz suglasnost sa ostalima donijeti spornu odluku, obzirom da tužitelj nije prihvatio prijedlog da u udijeljenom roku podnese ostavku. Svjedok je istaknuo da je bit problema i primjedbi bila loša komunikacija sa predstojnikom, uzročno-posljedično i sa lošom organizacijom rada zavoda klinike. Istaknuo je da je dužnost svih nadležnih bila reagirati, tj. da je u takvoj situaciji u kojoj nije bilo moguće uspostaviti komunikaciju sa tužiteljem donijeti spornu odluku. Ravnateljeva odluka da nije bila ishitrena, te je bila sukladna aktima tuženika, a prema uputama dobivenih od nadležne službe tuženika, uz suglasnost člana upravnog vijeća, zamjenika ravnatelja, predsjednika stručnog vijeća, dr. EČ, kao i pročelnika zavoda na klinici. Na koncu je istaknuo da su se loši međusobni odnosi odrazili na lošu organizaciju rada, koja se odražavala na lošu kvalitetu rada, tj. na kvalitetu zdravstvene usluge, što da je moglo dovesti do ugrožavanja pacijenata, zbog čega je ravnatelj bio primoran takvu odluku donijeti. Ispravnost donesene odluke da potvrđuje i činjenica kako nakon donošenja iste, više nije bilo nikakvih primjedbi sa klinike.

18. Svjedokinja EČ, pomoćnica ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor u spornom razdoblju, u bitnome je iskazala kako je vezano za probleme na Klinici za ženske bolesti i porode nazočila većem broju sastanaka održanih u ravnateljstvu od ljeta do zime 2020. Istim sastancima da su uz tužitelja i ravnatelja nazočili predstavnici Upravnog vijeća bolnice, Stručnog vijeća, zamjenik ravnatelja dr. DČ, kao i liječnici klinike. Svi sastanci da su organizirani zbog problema vezanih za organizaciju rada rađaonice, te da dogovor nije postignut. Iskazala je da do sličnih problema dolazi i na drugim klinikama, u manjem obimu, da nikada ni jedan predstojnik nije bio razriješen , osim tužitelja. Nadalje, odgovornost za organizaciju rada klinike u cjelini, da je uvijek na predstojniku klinike. Na koncu, kako su pročelnici zavoda dr. CČ, i dr. NČ renomirani stručnjaci, zbog dugotrajnog nezadovoljstva sa organzacijom rada na svojim zavodima iskazivali da će biti primorani otići iz bolnice, tuženik kao ustanova da to nije mogao dozvoliti . Svjedokinja se nije mogla sjetiti da bi u spornom razdoblju bio veći broj pritužbi na kvalitetu rada (da pritužbi za sve odjele uvijek ima),niti da bi bilo više propusta koji bi ugrožavali živote i zdravlje rodilja i djece. U spornom razdoblju da je primijećen veliki broj carskih rezova, cca 30% od ukupnih porođaja.

19. Svjedok PČ pomoćnik ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite do svibnja 2020., u bitnome je iskazao kako je čuo neformalne pritužbe na rad tužitelja, s tim u svezi da je u ravnateljstvu održano više sastanaka, da su nazočili liječnici klinike za ginekologiju, predlažući drugačiju organizaciju službe. U to vrijeme, sa aspekta kvalitete zdravstvene zaštite da nije bilo nikakvih problema vezanih za rad klinike sve do svibnja 2020. Iskazao je da su sa tužiteljem razgovarali kolegijalno i konstruktivno, a vezano za smanjivanje broja carskih rezova, u svezi s parametrima svjetske zdravstvene organizacije, sa ciljem unaprjeđenja kvaliteta zdravstvene zaštite na klinici. Na koncu, da je upravo on osobno tužitelja uputio da o slučaju objave saborske zastupnice ŽČA izvijesti medije, ali poštujući sve zakone vezane za zaštitu osobnosti pacijentice i osobnih podataka. Iskazao je da je imao saznanja o sudskim postupcima, koji su bili započeti još prije mandata tužitelja, da nisu bile utvrđene nikakve individualne odgovornosti, niti sankcije vezane za rad liječnika klinike ni tužitelja osobno, takvi postupci su bili uobičajeni i prije tužiteljevog mandata, postojali su postupci vezano za rad drugih klinika. Potreba za unaprjeđenjem zdravstvene zaštite na spornoj klinici, da je postojala isto kao i na svim ostalim klinikama. Prema iskazu dr. ĐČ, tužiteljevog zamjenika, proizlazi kako se tužiteljev način rada nije u bitnome razlikovao iako je osobnost svakog pojedinog predstojnika pridonosila kvaliteti međuljudskih odnosa. Za vrijeme tužiteljevog mandata da su bili narušeni međuljudski odnosi, svjedok ĐČ smatra da je tužitelj, obzirom na dugogodišnji mandat bio dužan nužno unaprijediti organizaciju i ustroj klinike, osobito u vrijeme kada je klinika prešla u nove suvremeno opremljene prostore s uvođenjem sofisticirane dijagnostičke, terapijske opreme. Zbog narušenih međuljudskih odnosa, obzirom da nije dolazilo do boljitka, da je ravnateljstvo iniciralo veći broj sastanaka u nazočnosti Upravnog vijeća i liječnika klinike, sa ciljem da se poprave odnosi i kvaliteta rada, kako rezultati nisu postignuti, da je donesena sporna odluka.

Indikacijski sastanci da su se održavali u formalnom smislu, da nisu bili konstruktivni, tj. da se o pacijenticama kojima je potrebna operacija nije razgovaralo u pravo vrijeme, da nije postojala operacijska lista, sve je narušavalo ugled klinike u cjelini.

Za vrijeme tužiteljevog mandata da nije bila planska organizacija provedbe programa specijalizacije, za što da je bio odgovoran tužitelj kao glavni mentor, nakon donošenja sporne odluke, da se značajno povećao broj operacija koje su se povjeravale specijalizantima.

Kao zamjenik predstojnika klinike, da je imao saznanja kao tužitelj opstruira i ignorira konstruktivne prijedloge i rad pročelnika zavoda, osobito zavoda za perinatologiju. Problemi da su eskalirali kada je tužitelj uveo promjene vezane za rad rađaonice, bez obzira na negodovanje većeg broja perinatologa, jer za novine nisu postojale objektivne mogućnosti, zbog manjka kadra.

Svjedok je istaknuo kako je koordinacija između zavoda dužnost i obveza predstojnika klinike, što za tužiteljevog mandata nije bilo na zadovoljavajućoj razini. Geneza problema da je u razlogu što tužitelj za vrijeme dugotrajnog mandata nije unaprijedio niti poboljšao organizaciju rada klinike u cjelini.

Za vrijeme tužiteljevog mandata da je bio povećan broj carskih rezova kao posljedica nepostojanja kvalitetnih indikacijskih sastanaka, broj se smanjio nakon donošenja sporne odluke.

Vezano za organizaciju rada klinike za vrijeme pandemije, tužitelj da se izričito protivio uvođenju posebnih epidemioloških mjera isčekujući upute ravnateljstva. Svjedok je kao zamjenik predstojnika, temeljem vlastitog životnog i radnog iskustva sačinio plan i program organizacije rada za vrijeme pandemije, koji je prijedlog tužitelj prihvatio sa zakašnjenjem.

20. Svjedok RČ, sadašnji predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode, u vrijeme donošenja sporne odluke voditelj dnevne bolnice, iskazao je o nezadovoljstvu velikog broja liječnika u odnosu na organizaciju rada koju je sprovodio tužitelj, s tim u svezi da su vođeni sastanci, sa tužiteljem, upravnim i stručnim vijećem tuženika. Glede indikacijskih sastanaka, iskazao je da je uobičajeno da se isti nužno održavaju svakog dana u isto vrijeme, dok je tužitelj bio predstojnik, da su izgubili smisao, jer da je prema uputi tužitelja u tužiteljev ured mogao doći kada je tko htio. Nakon donošenja sporne odluke, kada je v.d. predstojnika dr. ĐČ, potom on osobno, indikacijske sastanke redovito održavao.

Glede prenošenja znanja na mlađe kolege, iskazao je da su u vrijeme kada je tužitelj bio predstojnik specijalizanti bili uključeni u operacije, ali rjeđe nego je to predviđeno programom specijalizacije. Navedeno da je bila odgovornost, šefova odjela i pročelnika zavoda, međutim da je tužitelj kao predstojnik trebao inzistirati na educiranju specijalizanata. Kada je v.d. predstojnika postao dr. ĐČ, potom on osobno, da su se specijalizanti učestalo uključivani u izvršavanje operativnih zahvata. Tužitelj da nije opstruirao njegov rad kao voditelja dnevne bolnice, ali da ima saznanja da je opstruirao rad pročelnika drugih zavoda.

Vezano za nužno koordiniranje, tj. usklađivanje rada pojedinih zavoda, naveo je da su se u to vrijeme pročelnici žalili da tužitelj ne prihvaća njihove prijedloge. Vezano za izvješća o izvršenim operacijama, da su se izvješća podnosila slijedećeg radnog dana.

Glede nepružanja kvalitetne skrbi pacijenticama i rodiljama, da je u to vrijeme bio "nered" na klinici uopće, da se nije znalo tko vodi koji odjel, tko je odgovoran za koje poslove, tj. da nije bila uspostavljena, niti se poštivala ikakva hijerarhija. Obzirom da odjel rodilja nije imao voditelja, da su se roditelje učestalo žalile na skrb pruženu od strane liječnika, kao i drugog medicinskog osoblja. Rad medicinskih sestara da je također bio bez uspostavljene hijerarhije. Istaknuo je da se nije vodilo računa o pacijenticama ni njihovim primjedbama, navedeno da je odgovornost predstojnika klinike, koji je bio dužan nužno uspostaviti organizaciju klinike i jasno utvrditi tko je odgovoran za koji segment rada, osobito vezano za skrb prema pacijenticama. Naveo je da klinika ima internetsku stranicu na kojoj pacijenti bilježe ocjene i dojmove, u vrijeme kada je tužitelj bio predstojnik, da je broj pohvala bio značajno manji od negativnih kritika, u narednom razdoblju da je uslijedio veliki broj pohvala. Vezano za organizaciju rada u uvjetima covid pandemije, iskazao je da tužitelj nije iskazao nastojanje rad organizirati sukladno sigurnosnim mjerama, nipodaštavajući opasnost pandemije, da je tužiteljev zamjenik dr. ĐČ zbog negodovanja liječnika klinike, organizirao način rada u smjenama, te da je uspostavljen jasan prihvat i zbrinjavanje zaraženih pacijenata.

Glede velikog broja carskih rezova, iskazao je da je do toga došlo baš zbog manjkavosti i izostanka indikacijskih sastanaka, jer da je svatko operirao kada je želio, bez ikakve kontrole i konzultacije. Da su se pisale lažne dijagnoze, tj. da su liječnici naručivali svoje pacijentice u dežurstvu, te odmah pristupali carskom rezu. Izričito je iskazao da u tim slučajevima gotovo nikada nije bilo potrebe za carskim rezom, baš tužitelj da je prednjačio u takvim porodima.

21. Svjedokinja VČ, pročelnica Zavoda za perinatologiju u bitnome je iskazala da se radi o zavodu od iznimnog značaja za kliniku u cjelini (102 kreveta od ukupnih 160 kreveta), sa najvećim rodilištem u RH, na kojoj se izvršavaju najstresniji, najrizičniji poslovi. Kako je od iznimnog značaja da klinika bude strukturirana na način da se zna što je u čijoj nadležnosti i tko je odgovoran za pojedini segment poslova, sve sa ciljem kvalitetnog liječenja i skrbi nad rodiljama i novorođenčadi. Za vrijeme mandata tužitelja da se nije znalo tko je za što zadužen, da je komunikacija sa tužiteljem bila otežana, da nije uvažavao argumentirane ni konstruktivne prijedloge , zbog čega da je dotadašnji pročelnik dr. NČ dao ostavku. Iskazala je da se tužiteljev način organizacije rada, osobito komunikacija sa pročelnicima zavoda značajno razlikovala od vremena kada su predstojnici bili dr. Ć, dr. L, dr. A. Problemi vezani za organizaciju rada da su eskalirali na pola 3. tužiteljevog mandata, s tim u svezi da su višestruko i dugotrajno pokušavali problem riješiti unutar klinike, da nisu uspjeli, jer je tužitelj opstruirao njihov rad i njihove prijedloge vezane za organizaciju rada. Kada je postala pročelnica da se tužitelju obraćala usmeno i pismeno, jer nije bilo nikakve organizacije rada, te da je on razgovarao uvijek u žurbi, povišeno, tj. da nikakav dogovor nije postignut. Indikacijski sastanci važni za indiciranje opravdanih operacija za vrijeme tužiteljevog mandata, da su se održavali samo formalno, što da je bilo značajno drugačije, nego u vrijeme prethodnika i nasljednika tužitelja. Nakon donošenja sporne odluke, da se održavaju redoviti, konstruktivni indikacijski sastanci otvorenog tipa (diskusija, zaključci, razgovori sa pacijenticama). Tužitelj da je imao drugačiju koncepciju rada i drugačiju komunikaciju.. Naime, da su svakog dana tužiteljevoj tajnici na uvid dostavljali samo medicinsku dokumentaciju (bez usmenog obrazlaganja, jer da tužitelj sa njima uopće nije komunicirao vezano za medicinsku dokumentaciju pacijentica), na kraju svakog radnog dana da bi dobili program rada iz kojeg bi bilo jasno da je tužitelj samovoljno odlučivao i dostavljao plan prema vlastitoj procjeni proizvoljno.

Glede prenošenja znanja na mlađe kolege, bez obzira što je u programu bilo predviđeno koliko i kakvih operacija specijalizanti trebaju obaviti prije polaganja spec. ispita, za vrijeme tužiteljevog mandata, da su specijalizanti obavljali manje zahvata u odnosu na specijalizante drugih bolnica, gdje su isti bili uključeni u rad pod nadzorom starijih kolega. Po preuzimanju funkcije pročelnice, da je utvrdila kako su specijalizanti koji su trebali obaviti 40 operativnih zahvata, u prosjeku obavili od 1-6 zahvata, na taj način da su se osposobljavali nekompetentni liječnici, koji nisu bili sposobni samostalno izvršiti veći dio zadataka. S tim u svezi da je uvela novinu angažirajući sve starije kolege da specijalizantima omoguće, obavljanje carskih rezova uz njihovo mentorstvo.

Glede ustroja te koordiniranja rada između zavoda, iskazala je da u vrijeme tužiteljevog mandata nije bilo jasno utvrđeno što je u nadležnosti i odgovornosti pojedinog zavoda, kao ni liječnika ni drugog osoblja raspoređenih na zavodima, iz čega proizlazi kako tužitelj kao predstojnik nije dobro organizirao rad klinike u cjelini, niti je prihvaćao prijedloge i sugestije pročelnika da se boljitak postigne. Posljedice loše organizacije u koordiniranju zavoda, da su se manifestirale u situacijama dvije pacijentice sa složenim zdravstvenim dijagnozama, kojima je bila potrebna žurna intervencija liječnika sa različitih zavoda i klinika, tada da je izostala tužiteljeva podrška. Tužitelj da nije nazočio operacijama, iako je o istome bio obaviješten, te se u tom trenutku nalazio na klinici, tj. tužitelj se nije angažirao niti u najzahtjevnijim medicinskim slučajevima, koji su zahtijevali uključenost različitih specijalnosti. Vezano za opisane kritične trenutke, koji su se dogodili za vrijeme ljetnih mjeseci, iskazala je kako je u tom trenutku veliki broj liječnika bio na godišnjem odmoru ili dugotrajnom bolovanju, što također potvrđuje lošu organizaciju rada.

Vezano za rad rađaonice, što da je bio osnovni predmet neslaganja bivšeg pročelnika zavoda dr. NČ sa tužiteljem, iskazala je kako je tužitelj uveo novinu u radu rađaonice, koja nije bila adekvatna trenutnom stanju na klinici vezao za broj liječnika. Da su se protivili, smatrajući da je na taj način, u takvim okolnostima zakinut rad liječnika zavoda u ordinacijama, zbog čega da su se gomilali zaostaci u specijalističkim ordinacijama.

Obzirom da boljitak u organizaciji rada, kao ni do dogovora sa tužiteljem (zbog manjka komunikacije i narušenih međuljudskih odnosa) nije došlo, ona, kao pročelnica klinike i drugi pročelnici da su zatražili pomoć ravnateljstva, sa ciljem uspostave kvalitetnije organizacije. Pročelnici da su u ravnateljstvu suglasno najavili da će podnijeti ostavke na rukovodeća mjesta ukoliko ne dođe do uvažavanja njihovih zahtjeva od strane tužitelja. Iskazala je da su kao pročelnici željeli samostalno i odgovorno prema vlastitoj savjesti organizirati rad na zavodima, što im tužitelj u dugom razdoblju nije omogućavao. Promjene i boljici da su uspostavljeni tek nakon donošenja sporne odluke, od kada se redovito postižu dogovori između svih pročelnika i v.d. predstojnika dr. ĐČ, potom predstojnika dr. RČ.

22. Svjedokinja dr. CČ pročelnica Zavoda za endokrinologiju i humanu reprodukciju, bitnome je iskazala da je na radu kod tuženika od 2001. Iskazala je da su međuljudski odnosi, kao i način rada bili značajno drugačiji, jasniji i stroži za vrijeme svih predstojnika dr. Ć, dr. L i dr. A, u odnosu na vrijeme kada je predstojnik bio tužitelj, (čak i u vrijeme kada su objektivni uvjeti bili značajno oskudniji, prije prelaska u novu zgradu). Iskazala je da su gotovo svakodnevno imali primjedbe, pritužbe i sugestije, sve sa ciljem postizanja boljitka za rad klinike sa kojima su se usmeno i pismeno obraćali tužitelju, ali da sa tužiteljem nije bio moguć konstruktivni razgovor. Obzirom da nisu uspjeli postići promjene kojima su težili sa ciljem općeg boljitka , da su prije donošenja sporne odluke 4 pročelnika klinika i 2 fakultetska profesora zaposlena na klinici, ravnatelju iskazali svoju jasnu namjeru podnošenja ostavke.

Glede važnih indikacijskih sastanaka, da su bili formalni, da se nije raspravljalo jesu li zakazane operacije nužne, da tužitelj kao predstojnik nije trijažirao koje se operacije prijavljuju i obavljaju. Sastanci da nisu bili posjećivani. Nakon odlaska tužitelja s mjesta predstojnika v.d. dr. ĐČ, potom dr. RČ da su ponovno uspostavili nužne, kvalitetne i konstruktivne indikacijske sastanke.

Glede prenošenja znanja na mlađe kolege, specijalizanti da su iznimno rijetko, samostalno obavljali operacijske zahvate, zbog čega posljedice postoje i sada, jer specijalisti nisu dovoljno educirani, te nisu sposobni samostalno obaviti operativne zahvate.

Glede opstruiranja pročelnika zavoda, (prema osobnom iskustvu), plan rada kojeg je kao pročelnica dostavljala tužitelju na uvid, bio redovito izmijenjen (uvijek na štetu kvalitete i uspješnosti postupaka), kada bi plan rada dostavila zamjeniku dr. ĐČ uvažavao program, nikada ga nije izmijenio. Nadalje, kako tužitelj kao predstojnik nije uvažavao planove i programe, kao ni prijedloge za organizaciju rada drugih pročelnika klinika.

Glede nepodnošenja izvješća o izvršenim operacijama, iskazala je da se isto odnosi za vrijeme covid krize, kada tužitelj nije prihvaćao rješenja vezana za rad rađaonice u uvjetima pandemije, da je odbijao izvršiti reorganizaciju rada. Vezano za nepružanje kvalitetne skrbi pacijenticama i rodiljama, da je bilo posljedica loše organizacije rada tužitelja, kada su mlađe kolege specijalizanti, sa nedovoljnim iskustvom, samostalno procjenjivali stanja pacijentica, bez nadzora starijih kolega (sa hitnog prijema otpuštaju pacijentice bez konzultacije sa specijalistom ili konzultacije obavljaju telefonski bez kliničkog pregleda). Opisane situacije da su se događale učestalo, da se tužitelj u rađaonici pojavljivao iznimno rijetko, samo za vrijeme ručka ili večere, kada bi svratio rekavši "zovite ako bude potrebno". Na koncu, da organizacija radnog vremena nije bila optimalna, iako su na navedeni problem ukazivali. Naime, da bi tijekom radnog tjedna zbog manjeg broja operacija, veći broj , operatera bio "slobodan", zato da su tužitelju predlagali da slobodni operateri pomažu na mjestima gdje je potreba, npr. na hitnom prijemu, (liječnici dežurni u rađaonici da su napuštali rađaonicu zbog velikog broja pacijentica na hitnom prijemu). Nadalje, prijedlog otvaranja poslijepodnevne ambulante, da tužitelj nije prihvatio, navedeno da je bilo od značaja za rad primarnih ginekologa.

23. Svjedoci dr TČ, dr ZČ, dr UČ, dr IČ, dr SČ i dr. ČČ u bitnome su suglasno iskazali da su zaposleni na klinici u dužem vremenskom razdoblju, tako i u vrijeme kada su predstojnici bili dr. Ć, dr. L, dr. A, na koncu i tužitelj. Sve vrijeme da je na klinici postojao ustaljeni način rada, kao i organizacija koja da se unaprijedila prelaskom u novu zgradu. Svjedoci su iskazali da je do neslaganja na klinici i međuljudskih problema došlo zbog raskola između perinatologa i operativnih ginekologa, u trenutku kada je tužitelj, sukladno četverogodišnjem programu rada (prihvaćenog od ravnateljstva),nastojao uspostaviti organizaciju rada rađaonice, kao što je to u drugim klinikama i referentnim centrima. Tužitelj je nastojao da perinatolozi preuzmu i vode rad rađaonice, koji prijedlog perinatolozi nisu prihvaćali. Svjedok TČ iskazao je da je ovaj problem postojao prije mandata tužitelja, te da postoji i nadalje. Svjedokinja SČ iskazala je da je na klinici postojao izvjestan broj liječnika koji su u potpunosti podržavali ovakvu organizaciju rada rađaonice.

Glede indikacijskih sastanaka, iskazali su da se radi o standardnom postupanju, da su se održavali i u vrijeme kada je tužitelj bio predstojnik, kao i u vrijeme njegovih prethodnika.

Glede navoda da se za vrijeme tužiteljevog mandata znanje nije prenosilo na mlađe kolege, iskazali su da se radi o netočnom navodu, da se svaki specijalizant trebao, sukladno protokolu programa specijalizacije biti uključen u izvršavanje operacija, uz nadzor i odgovornost starijih operatera. Zbog kvalitetno i kontinuirano prenesenog , da su svi nakon specijalističkog ispita u potpunosti funkcionalni. Specijalisti da su također bili upućivani na dodatne edukacije, ili o trošku farmaceutskih tvrtki ili o vlastitom trošku.

Glede opstruiranja predstojnika klinika u odnosu na pročelnika zavoda, svjedoci su u bitnom iskazali da značajnih problema nije bilo. Svjedoci IČ i SČ sa klinike za endokrinologiju i humanu reprodukciju, iskazali su da je tužitelj iznimno dobro koordinirao sa šeficom zavoda dr. SČ, postupci umjetne oplodnje su se započeli izvršavati baš za vrijeme tužiteljevog mandata. Svjedok TČ iskazao da je do problema došlo kada je ravnatelj, bez suglasnosti tužitelja kao predstojnika , postavljao pročelnike odjela (sukladno ovlaštenju ravnatelja), zbog toga da je dolazilo do neslaganja. Za vrijeme tužitelja kao predstojnika, kako je bilo i u vrijeme njegovih prethodnika, svakog jutra su se održavali jutarnji sastanci, na kojima se opsežno referiralo o izvršenim operacijama, o čemu se detaljno vodio i operacijski protokol, navedena praksa da vrijedi i nadalje.

Glede navoda da se za vrijeme kada je tužitelj bio predstojnik pacijenticama i rodiljama nije pružala kvalitetna kontinuirana skrb, svi svjedoci su suglasno s indignacijom odbili navod, ističući da se radi o zločestoj, uvredljivoj, te za svakog savjesnog liječnika, apsurdnoj insinuaciji.

Stručni propusti da su bili rijetki, iako da se događaju uvijek, broj komplikacija u trudnoćama da je bio manji nego u vrijeme tužiteljevih prethodnika. Glede carskih rezova, da je tendencija rasta zabilježena u RH i diljem svijeta, što da nema nikakve veze s tužiteljem osobno, prema iskazu svjedoka ČČ, o istome odlučuju šefovi službi. Štoviše, da se broj carskih rezova povećao nakon sporne odluke (za vrijeme tužitelja 31,1 %, za vrijeme dr. C i dr. [adresa],7%).

Za vrijeme covid krize, zbog kapaciteta klinike, da je bio organiziran bolje nego na ostalim klinikama. Radno vrijeme na svim klinikama da je bilo isto, tako i za vrijeme tužiteljevog mandata, tj. osmosatno radno vrijeme uz dežurstvo.

Svi svjedoci su iskazali da je rad klinike u cjelini za vrijeme tužiteljevog mandata bio kvalitetan i uzoran. Prema iskazu ČČ, nakon donošenja sporne odluke, međuljudski odnosi su 10 puta gori, te da je spornoj odluci prethodio "puć" kolega koji su se željeli domoći rukovodećeg mjesta na klinici.

24. Svjedoci dr NČ (u dijelu tužiteljevog mandata pročelnik klinike za perinatologiju), dr BČ, dr HČ, dr JČ, dr ŠČ i dr ĆČA u bitnome su suglasno iskazali da su na klinici u dužem vremenskom razdoblju, te da se način rada prethodnih predstojnika značajno razlikovao od organizacije rada klinike kada je tužitelj bio predstojnik ,kao i u razdoblju nakon donošenja sporne odluke.

Glede iznimno važnih indikacijskih sastanaka koji bi se trebali nužno održavati redovito u isto vrijeme i na istom mjestu, da su za vrijeme tužiteljevog mandata samo u kraćem razdoblju bili organizirani redoviti sastanci sa šefovima odjela i predstojnicima zavoda. Potom sastanci da su se održavali u tužiteljevoj kancelariji, da su svi mogli nazočiti, ali da se nije poštivalo zakazano vrijeme (13h), zbog samovoljnog mijenjanja termina od strane predstojnika da nije bilo moguće nazočiti. Nadalje, svjedoci su suglasno istaknuli da sastancima nisu nazočili jer da je tužitelj sam pisao program rada za slijedeći dan, ne uvažavajući prijedloge pročelnika, koji nisu mogli samostalno organizirati rad klinika za koje su bili zaduženi i odgovorni, pa tako prema iskazu svjedoka HČ, pročelnik NČ nije mogao samostalno organizirati rad jednog od najznačajnijih zavoda, zavoda za perinatologiju, na kojemu je od ukupnih 150 kreveta na klinici, 100 kreveta. Prema iskazu svjedoka JČ, radi se o zavodu čiji je rad 80% obima rada klinike. Tužitelj da je bez konzultacije sa pročelnicima samovoljno raspoređivao kolege na pojedina radilišta prema vlastitom nahođenju, takav loš način rada da se lođe odražavao na rad klinike u cjelini. Da je tužitelj favorizirao rad operativnog dijela klinike, marginalizirajući rad drugih klinika i zavoda. Prema iskazu svjedoka HČ na sastancima da je govorio "mi" operativni zavod i "oni" (svi ostali zavodi). Prema iskazu svjedoka JČ liječnicima zavoda za operativnu ginekologiju tužitelj je odobravao 5 dana godišnjeg odmora više nego perinalolozima.

Tužiteljevo nekoordiniranje unutar klinike da je bilo vidljivo i iz činjenice da tužitelj nikada nije uvažavao ni usmene ni pismene prijedloge, prema iskazu pročelnika NČ "njegovo preklinjanje" vezano za organizaciju rada. Prema iskazu svjedoka HČ, dugotrajno nije postavljao šefa odjela babinjača, zaduženog za 60 rodilja, iako je to radno mjesto prema ustroju postojalo. Neslaganje sa tužiteljem da se osobito manifestiralo vezano za organizaciju rada rađaonice. Naime, da je tužitelj početkom 3. mandata želio uspostaviti novu organizaciju rada rađaonice, ne uvažavajući personalne kapacitete zavoda, kao ni upute ravnateljstva. Svjedok NČ, kao pročelnik klinike, uz suglasnost ostalih liječnika, da je sa ciljem optimalizacije rada, tužitelju predlagao da operatere koji su pojedinih dana, veći dio radnog vremena bili slobodni (npr. zbog manjka anesteziologa), preusmjeri na rad u rodilište, gdje je postojao stalan manjak subspecijalista. Prema iskazu svjedoka BČ, HČ i JČ, perinatolozi su radili najstresnije i najrizičnije poslove, te su od rada padali s nogu, dok kolege na drugim zavodima nisu bili jednako opterećeni, što dokazuje da tužitelj nije optimalno organizirao radno vrijeme.

O nekooperaciji i neuvažavanju pročelnika zavoda, tj. opstruiranje od strane tužitelja, suglasno su svjedočili svi saslušani svjedoci, navodeći kako se isto manifestiralo i u segmentu prenošenja znanja na mlađe kolege, o čemu su uvjerljivo svjedočile ŠČ i GČ, rekavši da im je za vrijeme tužiteljevog mandata bilo gotovo onemogućeno obavljanje operacija, da specijalizanti gotovo uopće nisu obavljali operacije prije specijalističkog ispita. Svjedokinja GČ je iskazala da je uglavnom radila na pripremi otpusnih pisama, obije svjedokinje su iskazale da su od tužitelja tražile da ih se zaduži za operacije, ali da je tužitelj bio teško uhvatljiv za dogovore, te da je uvijek odgovarao da jedino on kao šef odlučuje o operacijama. Svjedokinje su suglasno iskazale, da je situacija sa angažiranjem specijalizanata nakon razrješenja tužitelja značajno bolja, tj. da isti izvršavaju brojne operacije u nazočnosti mentora uz stalnu nazočnost sadašnjeg predstojnika dr. RČ (uvijek im stoji iza leđa). Svjedokinja ŠČ iskazala je da se loši odnos tužitelja, kao predstojnika prema specijalizantima očituje u činjenici da je tužitelj propustio četverogodišnjim planom utvrditi subspecijalizaciju za 3 mladih specijalista iz razloga jer je tužitelj izbjegavao sastanke vezane za dogovor.

Nadalje, da nije prihvatio ni prijedlog pročelnika dr NČ da se specijalizanti za vrijeme specijalizacije postupno usmjeravaju za rad na pojedinim zavodima na kojima će u budućnosti biti raspoređeni, kako bi se usavršili u tom segmentu rada. Svjedoci su suglasno iskazali da tužitelj kao predstojnik nije usklađivao i koordinirao radom pojedinih zavoda, što da je bila isključivo njegova odgovornost, koji je prema iskazu svjedoka dr JČ (jedan od potpisnika predstavke protiv tužiteljeve organizacije rada na zavodu za perinatologiju) tužitelj je bio dužan uspostaviti optimalne uvjete rada na klinici tj. ukloniti sve probleme proizašle iz međuljudskih odnosa.

Vezano za nepružanje kvalitetne liječničke skrbi rodiljama i novorođenčadi, da su se propusti događali češće od uobičajenog, isključivo iz razloga loše organizacije rada koju je na klinici sprovodio tužitelj,(često nedovoljno kvalificirane ljude proizvoljno raspoređivao) kao i zbog povremeno iznimno loših međuljudskih odnosa , što je potvrdio svjedok dr BČ. Prema iskazima svih svjedoka, tužitelj nije bio ni za komunikaciju, ni za razmatranje ni uvažavanje argumenata ostalih. Svjedok dr BČ je iskazao o tužiteljevom demokratskom deficitu, što da je generiralo značajno narušene međuljudske odnose.

Vezano za organizaciju rada za vrijeme covid krize, da je uspostavljena kvalitetna organizacija, isključivo zahvaljujući angažmanu tužiteljevog zamjenika, dr. ĐČ, jer je tužitelj nipodaštavao ozbiljnost pandemije.

25. Svi saslušani svjedoci suglasno su iskazali da je broj carskih rezova za vrijeme tužiteljevog mandata bio veći, jer su se izvršavali bez pravih indikacija, i to po zamolbi pacijentica, te u dogovoru sa liječnicima, najčešće s tužiteljem, obično u poslijepodnevnim smjenama ili u dežurstvu, pod "čudnim dijagnozama", kojih (nakon razrješenja tužitelja više nema), sve prema iskazu svjedoka HČ. Svjedokinja GČ iskazala je da je četveročlani tužiteljev liječnički tim imao 27% carskih rezova od ukupnih poroda, a ostati timovi prosjek od 15-24%. Svjedoci su suglasno iskazali da je za povećani broj carskih rezova odgovoran baš tužitelj, jer nije organizirao indikacijske sastanke. Svjedok dr. JČ iskazao je da je tužitelj bio predstojnik klinike 10 godina, da se na klinici postupalo inercijom, koja nije bila korisna. Naime, da je tužitelj kao predstojnik trebao nešto promijeniti, baš na stvarima koje su taksativno navedeno u odluci o razrješenju. Svjedoci NČ, BČ, R i HČ su iskazali da je spornoj odluci prethodilo više sastanaka u ravnateljstvu, sa ciljem da se uspostavi bolji rad klinike, bolja organizacija rada rađaonice, da se smanji nezadovoljstvo svih zaposlenika klinike, kako liječnika, tako i drugog osoblja. Tužitelj je na radno mjesto I vrste predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode imenovan Odlukom ravnatelja od 30. srpnja 2018. sa četverogodišnjim mandatom. Dakle, radi se o rukovodećem, reizbornom radnom mjestu, pa o imenovanju i razrješenju odluku donosi ravnatelj u smislu odredbe čl. 32. Statuta tuženika. U postupku je utvrđeno kako je sporna odluka donesena u kriznom trenutku za kliniku koja je bila pred raspadom, te u trenutku kada je problem prešao okvire klinike, sa rizikom da ugrozi funkcioniranje tuženika u cjelini.

Suprotno navodima tužitelja, tuženik je u Odluci o razrješenju naveo stvarne i jasne razloge za donošenje iste, pozivajući se na odredbu Statuta tuženika, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis. Dakle, odluka nije bila ishitrena, niti je proizašla kao urota dijela liječnika klinike. O razlozima za donošenje odluke iscrpno su svjedočili saslušani svjedoci, liječnici klinike dr. NČ, dr. BČ, dr. Đ, dr. JČ, dr. ŠČ, dr. GČ. Njihovi iskazi u potpunosti su suglasni s iskazima ravnatelja dr. Đ, predsjednika stručnog vijeća dr. MČ, zamjenika ravnatelja dr. DČ i zamjenika tužitelja kao predstojnika dr. ĐČ. Ističe se kako je sud posebno cijenio iskaz svjedoka dr. ĐČ, kao tužiteljevog zamjenika, koji je imao neposredna saznanja o načinu rada i organizaciji klinike od strane tužitelja, kao osoba sa dugogodišnjim životnim i radnim iskustvom na istoj klinici, ima jasna saznanja o objektivnim i personalnim kapacitetima klinike u tom trenutku, a vezano za uvođenje nove organizacije. Iskazi pročelnica odjela dr. VČ i dr. CČ u cijelosti su suglasni sa iskazima navedenih svjedoka, iskazale su o nekoordiniranju između pročelnika zavoda i predstojnika klinike. Svi navedeni svjedoci, kao i zz tuženika dr. Đ uvjerljivo su iskazali o nepravilnostima (npr. izostanak redovitih, konstruktivnih indikacijskih sastanaka) ili drugačijem netransparentnijem radu tužitelja kao predstojnika u odnosu na njegove prethodnike, kao i na njegove nasljednike, i to dr. ĐČ i dr. RČ. Uvjerljivost njihovih navoda potkrijepljena je i iscrpnim zapisnicima sa sastanaka održanim u ravnateljstvu tuženika, iz kojih se može jasno isčitati ozbiljnost izvanredne situacije koja duže vrijeme vlada na klinici, postojanje velikog broja problema, poremećeni odnosi, kao i nastojanje svih sudionika sastanaka da se nađe kompromisno rješenje, sve sa ciljem nastavka pružanja adekvatne zaštite pacijenticama klinike. Nadalje, iz zapisnika proizlazi kako je sastancima nazočio tužitelj, koji svojim referiranjem također ukazuje na značajne probleme vezane za organizaciju klinike, o narušenim međuljudskim odnosima, opstruiranju i otežanim uvjetima rada. Za istaći je kako iz zapisnika proizlazi da je upravo tužitelj osobno iskazivao izričitu zahvalnost angažmanu ravnatelja vezano za njegov trud i nastojanje da dođe do rješenja problema.

Iz navedenog pak proizlazi kako je tužitelj bio svjestan ozbiljnih funkcionalnih problema, a koji su prema odredbi čl. 7. Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika, odgovornost upravo tužitelja kao predstojnika klinike.

Uz iskaze navedenih liječnika klinike, ovlaštenih osoba tuženika, kao i pročelnika klinike, u ovom postupku su također suglasno svjedočili i liječnici klinike dr. Bačić, dr. ZČ, dr. UČ, dr. IČ, dr. SČ i dr. ČČ, saslušani svjedoci su angažirano isticali kako nikakvih propusta u radu tužitelja nije bilo, niti da bi tužiteljev način rada bio drugačiji od uobičajenog. Potvrdili su postojanje poremećenih odnosa na klinici u dužem razdoblju, neovisno o tužitelju kao predstojniku. Iskazali su kako bi donošenju sporne odluke prethodio puć pojedinih liječnika sa ciljem da se domognu tužiteljeve pozicije. Iskazi navedenih svjedoka su u bitnome suglasni sa stranačkim iskazom tužitelja. Nadalje, navode ovih svjedoka da je stanje na klinici zadovoljavajuće, da je način tužiteljevog rada ispravan, isti potkrjepljuju i kao potpisnici peticije od 21. prosinca 2020. kojom su tužitelja podržali, usprotivivši se donošenju sporne odluke.

Prema iskazu ravnatelja donošenje sporne odluke bilo je nužno jer se radilo o kriznom trenutku i jedinom mogućem rješenju, sve sa ciljem da se ponovno uspostavi i održi kvalitetan rad klinike radi zaštite i sigurnosti pacijentica, te sa ciljem da se otklone problemi kako bi tužitelj kao predstojnik mogao izvršavati kompleksne poslove svog radnog mjesta. Donošenju odluke prethodili su sastanci u ravnateljstvu, kojima je uvijek nazočio tužitelj, a iz zapisnika proizlazi da se na sastancima višestruko raspravljalo o razlozima taksativno navedeni kao razlog za donošenje spone odluke. Razlozi su bili višestruko i temeljito elaborirani kako od liječnika klinike, tako i tužitelja osobno. Iz navedenog se zaključuje kako je tužitelj imao saznanja, te je imao mogućnost izjasniti se o razlozima zbog kojih je u konačnici odluka donesena, iz svega se zaključivalo da je razrješenje tužitelja s mjesta predstojnika bilo logično i jedino rješenje, obzirom da tužitelj nije prihvaćao niti kompromisna rješenja koje je angažirano i ustrajno predlagao iskusni zamjenik predstojnika dr. ĐČ. Štoviše, tužiteljevo očitovanje je uvijek bilo da je stanje na klinici nikad bolje, što je potvrdio u stranačkom iskazu pred ovim sudom.

Obzirom da rješenje problema, niti kompromis kao prelazno rješenje nije postignuto, tužitelj kao predstojnik sa ovlaštenjima i odgovornostima radnog mjesta propisanim čl. 7. Pravilnika, više nije mogao sa uspjehom izvršavati poslove predstojnika. Bez obzira na dugotrajna, kontinuirana nastojanja ovlaštenih na čelu sa ravnateljem, uvijek u nazočnosti tužitelja, rezultati nisu postignuti, pa je u konačnici ravnatelj, sukladno ovlaštenjima u smislu odredbe čl. 32. Statuta donio spornu odluku, a u svezi s čl. 44. Zakona o ustanovama. Za istaći je kako postojanje ozbiljnih funkcionalnih problema, kao i narušenih međuljudskih odnosa, po mišljenju ovog suda mora se odraziti na kvalitetu zdravstven skrbi, što je osnovna funkcija i cilj tuženika, pa (prema uvjerljivom iskazu), iako ravnatelj odluku nije želio donijeti, prethodno zatraživši mišljenje ministarstva, te postupajući sukladno aktima tuženika, sporna odluka po mišljenju ovog suda je dopuštena.

Tužitelj je bio razriješen jer dogovor koji je trebao iznjedriti boljitke u svim segmentima rada klinike, što su sve (čl. 7. Pravilnika tuženika) dužnosti i ovlaštenja predstojnika, to je ravnatelj postupio u smislu odredbe čl. 32. Statuta tuženika, pa je Odluka tuženika od 16. prosinca 2020. dopuštena.

26. Odluka o trošku je izostala jer tuženik nije popisao parnični trošak.

U Splitu 17. listopada 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis