Poslovni broj Pr-5/2024-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Rujaku-Maričiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 15. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 17. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 17.730,92 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

− na iznos od 70,28 EUR od dana 16.02.2019. godine,

− na iznos od 216,62 EUR od dana 16.03.2019. godine,

− na iznos od 581,18 EUR od dana 16.04.2019. godine,

− na iznos od 547,50 EUR od dana 16.05.2019. godine,

− na iznos od 478,51 EUR od dana 16.06.2019. godine,

− na iznos od 758,19 EUR od dana 16.07.2019. godine,

− na iznos od 700,50 EUR od dana 16.08.2019. godine,

− na iznos od 1.069,01 EUR od dana 16.09.2019. godine,

− na iznos od 772,51 EUR od dana 16.10.2019. godine,

− na iznos od 1.275,03 EUR od dana 16.11.2019. godine,

− na iznos od 879,23 EUR od dana 16.12.2019. godine,

− na iznos od 511,82 EUR od dana 16.01.2020. godine,

− na iznos od 638,59 EUR od dana 16.02.2020. godine,

− na iznos od 678,17 EUR od dana 16.03.2020. godine,

− na iznos od 738,33 EUR od dana 16.04.2020. godine,

− na iznos od 1.311,80 EUR od dana 16.05.2020. godine,

− na iznos od 1.324,68 EUR od dana 16.06.2020. godine,

− na iznos od 1.231,70 EUR od dana 16.07.2020. godine,

− na iznos od 773,72 EUR od dana 16.08.2020. godine,

− na iznos od 233,92 EUR od dana 16.09.2020. godine,

− na iznos od 938,04 EUR od dana 16.10.2020. godine,

− na iznos od 795,46 EUR od dana 16.11.2020. godine,

− na iznos od 456,31 EUR od dana 16.12.2020. godine,

− na iznos od 749,82 EUR od dana 16.01.2021. godine

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 3.343,75 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 17. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 3.031,25 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 1.400,00 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ZM iz [adresa] (dalje: tužitelj) 22. siječnja 2024. podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da se je u skladu s odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja ove tužbe i to 21. studenog 2023. obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, da je tužena dopisom od 15. siječnja 2024. broj: N-DO-294/2023 dala negativan odgovor na takav zahtjev tužitelja, čime da su se stekli uvjeti za podnošenje ove tužbe. Pred sudom da su vođeni postupci identičnog objektivnog identiteta, dakle, za tražbinu koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva, samo u odnosu na drugi vremenski period i po tužbi drugih osoba, tužiteljevih radnih kolega, pa tako primjerice da je pravomoćno okončan postupak koji se je vodio pod poslovnim brojem Pr-239/2016 (presuda donesena 04. studenog 2021.), po žalbi stranaka pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž R-3324/2021 (presuda donesena 01. veljače 2022.), a o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije da je odlučio Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd-4571/2022 od 06. prosinca 2022. Predmet ovog postupka da je isplata potraživanja za prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvario na radu kod tuženika kao policijski službenik za vrijeme višednevnih službi na službenom plovilu i to u razdoblju od 01. siječnja 2019. do zaključno 31. prosinca 2020. S obzirom da je tužitelj svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, priroda njegova posla da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima itd. Naime, organizacija rada da bila je takva da je tužitelj određeni broj dana u mjesecu, a koji broj varira od mjeseca do mjeseca, proveo „na terenu“ odnosno na ophodnom brodu MUP-a, dok je ostatak dana u tekućem mjesecu bio slobodan. Ovdje ističe da je tužitelj, temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca, u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle, 24 sata dnevno. Sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013) kao i odredbi čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) radnik da ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Također, sukladno odredbi čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike osnovna plaća službenika i namještenika da će se uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Nadalje, čl. 38. st. 2. Kolektivnog ugovora da je propisano kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, dok je st. 11. propisano kako je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, a st. 12. da je navedeno kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Tužitelj da zbog prirode posla ne samo da nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već da to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Stoga, kako je tužitelj izvan „redovnog radnog vremena“ bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao s ostalim kolegama i članovima posade, ovdje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koji da rad tužitelj nije plaćen. Obzirom da tužitelj ne raspolaže cjelovitom evidencijom o prisustvu na radu, platnim listama i radnim nalozima MUP-a po kojima je postupao, predlaže se navedeno pribaviti od Policijske uprave zadarske za cijelo utuženo razdoblje od siječnja 2019. pa do zaključno prosinca 2020. godine. Nadalje, kako tužitelj nema dovoljno stručnih znanja i vještina da samostalno izračuna visinu svog potraživanja na temelju ranije opisanog osnova, predlaže takav zadatak povjeriti stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, nakon čega da će tužitelj konačno urediti svoje potraživanje. Dakle, po pribavi navedene radnopravne dokumentacije tužitelj predlaže provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća tužitelju na ime prekovremenog rada i svih drugih pripadajućih dodataka za svaki mjesec u razdoblju od siječnja 2019. do zaključno prosinca 2020. te postavlja tužbeni zahtjev kojim traži da sud tuženoj naloži da tužitelju isplati plaće čiju će visinu i tijek zakonske zatezne kamate tužitelj odrediti nakon što se u sudski spis dostavi tražena radnopravna dokumentacije te se provede financijsko vještačenje.

1.1. Iz navedenog proizlazi da tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 09. veljače 2024. tužena u potpunosti osporava činjenične navode tužbe te se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Navodi da je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano, da kada službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, da je sasvim evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad, ali to da je priroda terenskog rada i ne može se tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu. Iz izvješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila da je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada, a također da je razvidna i činjenica da je hitnih situacija u utuženom periodu bilo svega nekoliko te da su netočne tvrdnje podnositelja da je bio na dispoziciji u svakom trenutku. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima da je razvidan broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu je posebno prikazan u Izvješćima i ubrojen je i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Tako da se npr. u izvješću navodi „Posada obavlja pješačku ophodnju po mjestu do 12,00 sati - prevencije radi. U popodnevnim satima isplovili smo prema Sedmovraću i Srednjem kanalu ka Zadarskom kanalu.“ Ta Izvješća da su potpisana od strane zapovjednika plovila. Institut rada na terenu da je poseban uvjet rada i kao takav predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora. Zakon o radu da nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rad. Uvidom u dokumentaciju da je utvrđeno da su tužitelju obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovoru (za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, za prekovremeni rad 50%) te je mu je u utuženom periodu također isplaćivana naknada za terenski rad u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora te naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 57. Kolektivnog ugovora, a što da je sve vidljivo iz obračunskih lista plaće. Sukladno čl. 42. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) kao lex specialis, policijski službenik da je dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju Zakona o policiji da je donesena Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/11) kojom da se utvrđuju vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća policijskog službenika da se sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika da se utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika da se sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Sukladno čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje da se obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Policijskim službenicima pomorske policije staž osiguranja da se računa u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa kao 16 mjeseci staža osiguranja sukladno čl. 17. Zakona o policiji. Iako terenski dodatak služi za pokriće povećanih troškova za vrijeme rada na terenu, u Kolektivnom ugovoru kojim je određeno pravo radnika na naknadu tog troška da su propisani i uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ostvarivanje tog prava. Tako da se pravo na terenski dodatak, a koji predstavlja primanje iz radnog odnosa, uvjetuje trajanjem terenskog rada. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda da nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.). Dakle, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik da može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Nadalje, sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad) te je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora, za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Ovdje tužena upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1127/13 od 11. svibnja 2016. koje da je doneseno povodom izjavljene revizije u predmetu tužitelja, policijskog službenika Pomorske policije kojim je prihvaćena revizija tuženice na način da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, a u obrazloženju koje da odluke Vrhovni sud navodi “potrebno je istaknuti kako tuženica s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora“. Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora (radi ostvarenja prava na dodatak za rad na terenu) uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu – i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuje na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto – pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. Kolektivnog ugovora službenik ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Za postojanje prekovremenog rada bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Tužena ističe da policijski službenici postaje pomorske policije na plovilima na terenskom radu ne rade uredovno radno vrijeme od 8 sati od ponedjeljka do petka, nego rade 10-12 sati redovnog rada prema unaprijed utvrđenom rasporedu rada dok im je preostalih 12-14 sati priznato kao pasivno dežurstvo (slobodno vrijeme na terenskom radu je pravno valorizirano kao pasivno dežurstvo), dakle, da rade po posebnom rasporedu rada koji je utvrđen čl. 42. Zakona o policiji. Za svaki prekovremeni rad, ukoliko ga je bilo, da je tužitelju izdan nalog za prekovremeni rad. Poseban raspored rada da uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i neradnim danim, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Zakon o policiji i propisi doneseni na temelju istog da uređuju specifičnost radnopravnog položaja policijskih službenika. Na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena Zakonom o policiji ili propisima donesenim na temelju Zakona o policiji da se primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom tako da je tužena mišljenja da je neozbiljno špekulirati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radno-pravnog uređenja, koje je zakonom jasno propisano. Upućuje na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 553/2018-2 od 08. kolovoza 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu te odbijen zahtjev u istovrsnoj pravnoj stvari, a dijelove koje tužena dalje citira. Naglašava da vrijeme koje je tužitelj proveo na službenom plovilu spavajući ili odmarajući se, jednostavno nema karakter prekovremenog rada pa mu se ne može ni honorirati kao prekovremeni rad. Prekovremeni rad i pripravnost da su dva različita pojma i da ne mogu imati istu narav. Tužena je mišljenja da je činjenično i pravno neutemeljeno sate koji nisu upisani u evidenciju radnih sati preračunavati u prekovremeni rad, a da istovremeno u Izvješćima koja su potpisali sami tužitelji nema evidencije o izvršenim poslovima i postupanjima za vrijeme tih sati u svezi čega citira dio obrazloženja presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-34/2016-3 od 18. listopada 2018. Upravo da su tužitelji za vrijeme rada na terenu sami vodili evidenciju radnih sati i upravo da je evidencija radnih sati na terenu potpisana od strane samih tužitelja. Broj stvarno odrađenih sati rada koje su tužitelji upisivali na terenu u evidencijama tj. Izvješćima da je upisan u Registar službenih poslova i upravo onoliki broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registar da odgovara broju radnih sati u Obračunskim listama tj. plaćama za određeni mjesec. Policijski službenici Postaje pomorske policije Zadar da rade po unaprijed utvrđenom rasporedu rada sukladno Naputku o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju Registra službenih poslova, a koji Naputak je donio ministar unutarnjih poslova na temelju čl. 42. s. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11). Po pozivu ili po potrebi policijski službenici pomorske policije da postupaju samo u izvanrednim situacijama i za svaki takav rad da je izdan nalog za prekovremeni rad. Ističe da su takve izvanredne situacije rijetkost i da su sve zabilježene u službenim evidencijama (Dnevniku događaja), a kada kaže rijetkost da misli da takvih izvanrednih situacija ima 10ak godišnje po policijskom službeniku. Broj stvarno odrađenih sati rada da je vidljiv iz Registra službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju te da se ne bi trebale posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u bazama podataka odnosno službenim evidencijama javnopravnih tijela. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Slijedom svega iznesenog tužena smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te ga predlaže odbiti. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

3. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (list spisa 6-8) prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu ovdje relevantne radnopravne dokumentacije koja je nedvojbeno nužna za određivanje visine tužbenog zahtjeva na isplatu plaće, pri čemu obveza tužene na dostavu tražene dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 112/15, 35/17) te nadalje iz čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju poradi čega tužitelj prethodno podnošenju predmetne tužbe nije imao isprave nužne za određivanje visine tužbenog zahtjeva, sud je predmetnu stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom. Osim toga, tužena nije niti osporavala pravo tužitelja na podnošenje tzv. stupnjevitu tužbu u postojećim okolnostima kao ni svoju obvezu dostave po tužitelju tražene radnopravne dokumentacije, koju je nakon zaprimanja tužbe tužena i dostavila u spis.

4. Nakon što je u postupku provedeno financijsko vještačenje te je strankama dostavljen nalaz i mišljenje društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM) od 21. siječnja 2025., tužitelj je u podnesku od 04. ožujka 2025. predložio od sudskog vještaka zatražiti očitovanje zbog kojeg se razloga na stranici broj 4. vještva u tekstualnom dijelu navodi da tužitelju pripada iznos od 8.103,06 Eura dok se u tabličnom prikazu navodi da mu pripada iznos 17.674,01 Eura; dok je tužena u podnesku zaprimljenom 12. ožujka 2025. iznijela više prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Zaprimljene je prigovore sud dostavo na očitovanje društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM) koje je 18. ožujka 2025. dostavilo pisano očitovanje na navode tužitelja i prigovore tužene te ispravak prethodno danog nalaza i mišljenja.

4.1. Po zaprimanju ispravljenog nalaza i mišljenja društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM), tužitelj je u podnesku od 10. travnja 2025. sukladno ispravljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka u smislu odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP odredio tužbeni zahtjev na način da od tužene potražuje isplatu iznosa od 17.730,92 Eura bruto da u tom podnesku specificiranom zakonskom zateznom kamatom. Tužena se usprotivila kao neosnovanom i tako (visinom) određenom tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev ZM za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru od 21. studenog 2023. s potvrdom o uručenju (list spisa 6-8), odgovor broj: N-DO-294/2023 od 15. siječnja 2024. (list spisa 9), sudsku praksu (list spisa 10-30), raščlambu postupanja za ZM (prileži predmetnom spisu), preslike naloga za prekovremeni rad (prileži predmetnom spisu), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade plaće za ZM za razdoblje od 01/2019 do 12/2020 (prileži predmetnom spisu), evidenciju radnog vremena (prileži predmetom spisu), preslike radnih naloga i izvješća o obavljenim nalozima s prilozima (prileži predmetnom spisu), iskaz svjedoka NM sa zapisnika Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 44-48), iskaz svjedoka UM sa zapisnika Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 48-49), iskaz svjedoka VM sa zapisnika Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 49-51), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 500,00 Eura (list spisa 56), nalaz i mišljenje društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM) od 21. siječnja 2025. (list spisa 74-104) i pisano očitovanje s ispravkom nalaza i mišljenja društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM) od 18. ožujka 2025. (list spisa 119-122), saslušao je svjedoke EM (list spisa 64), ŽM (list spisa 64-65), HM (list spisa 65-66), SM (list spisa 68) i AM (list spisa 68-69) te je saslušao tužitelja ZM (list spisa 69-70). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, osim dokaznog prijedloga tužene za provođenje financijskog vještačenja na okolnost da li je tužena u obračunskim listama plaće-naknade plaće tužitelju obračunala plaću (uz pripadajuće dodatke) za sve radne sate evidentirane u Registru službenih poslova, ovo stoga što u postupku nije bilo sporno da je tužena tužitelju ispravno obračunala plaću za sve one sate rada koje tužena u evidenciji radnog vremena evidentira kao (redoviti i prekovremeni) rad tužitelja, a poradi čega sudskom vještaku nije niti bilo potrebno naložiti da prilikom izrade nalaza i mišljenja provjeri ispravnost tog obračuna. Napominje se u svezi provedenog dokaznog postupka kao prvo, to da je sud upravo po prijedlogu tužene, a uz izričitu suglasnost tužitelja, umjesto usmenog saslušanja po tuženoj predloženih svjedoka NM, UM i VM pročitao ovosudni zapisnik sastavljen u sporu iste pravne i činjenične naravi u kojem su ovi svjedoci dali svoje iskaze; te kao drugo, da sud vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti ovog radnog spora koji je hitne naravi nije pozivao stalnog sudskog vještaka da usmeno pred sudom iznese svoj nalaz i mišljenje, prvenstveno jer su stranke izrijekom na ročištu glavne rasprave 15. rujna 2025. navele da nije potrebno pozivati sudskog vještaka na ročište na kojem će usmeno iznijeti nalaz i mišljenje odnosno da ne traže usmeno iznošenje nalaza i mišljenja od strane vještaka, ali i obzirom se je sudski vještak pisanim putem očitovao na sve prigovore stranaka (čime su otklonjeni svi prigovori, o čemu će detaljno biti riječi u nastavku obrazloženja) poradi čega prema ocjeni ovog suda nije preostalo ništa što bi svojim usmenom iskazom bio potreban pojasniti i razložiti sudu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Isplatu iznosa u visini od 17.730,92 Eura bruto tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji da mu tužena nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. godine uvećan za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je u utuženom periodu upućen radnim nalogom tužene kao poslodavca.

6.2. Sukladno čl. 60. st. 1., st. 2. i st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZoR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

6.3. U svezi s navedenim valja istaknuti da Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja u odredbi čl. 2. toč. 1. i toč. 2. radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

6.4. Odredba čl. 61. ZoR propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom čl. 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Pri tome, čl. 42. Zakona o policiji propisuje i to da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

6.5. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZoR poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba čl. 90. st. 1. ZoR određuje da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

6.6. Konačno, sukladno čl. 94. ZoR radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću, a u svezi čega čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, 12/18, dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

6.7. Istaknimo ovdje i to da sukladno čl. 35. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u svezi čega sud ističe da je čl. 9. st. 3. ZoR propisano da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

7. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije.

7.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. bio organiziran na način da tužena tužitelja radnim nalogom upućuje na višednevnu plovidbu (službu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se tužitelj, kao jedan od članova posade broda, upućuje na plovidbu određeni članovi posade broda, brod (plovilo) na kojem posada plovi, početak i završetak plovidbe datumom i satom, mjesto tj. pomorski sektor (pozorničko-ophodno područje) obavljanja djelatnosti te opći i posebni radni zadaci. Nesporno je i to da se u samom tekstu radnih naloga kojima se tužitelja kao jednog od članova posade broda upućuje na plovidbu ne navodi njegovo (aktivno) radno vrijeme po pojedinom danu u tijeku višednevne plovidbe već da je o radnom vremenu tijekom višednevne plovidbe vođena posebna evidencija koja je prilagana uz svaki pojedini radni nalog na koji se ta evidencija odnosi i koja kao takva predstavlja sastavni dio predmetnih radnog naloga.

7.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tužena tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice evidentiranog (aktivnog) radnog vremena; te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice evidentiranog (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

7.3. Istaknimo pri tome da činjenica da je tužena u utuženom razdoblju tužitelju po osnovi pasivnog dežurstva za trajanja višednevnih plovidbi isplatila naknadu za pasivno dežurstvo među strankama nije sporna, a kako ta naknada sukladno čl. 38. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje temeljem činjenice da je pripravan za rad i u svakom se trenutku spreman i obvezan odazvati pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, pravo na isplatu ove naknade za pasivno dežurstvo prema ocjeni suda nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupni efektivno stvarno obavljeni rad tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Ovo jer, a koju činjenicu sud detaljno obrazlaže u nastavku presude, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio neprekidno 24 sata unutar jednog dana tijekom višednevne plovidbe već je imao vrijeme dnevnog odmora, i upravo je u tom razdoblju tužitelj bio pasivno dežuran i s osnova te činjenice ostvario naknadu za pasivno dežurstvo.

7.4. Također valja istaknuti i to da pravo na terenski dodatak (dodatak za rad na terenu) sukladno čl. 50. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu pored terenskog dodatka službenik ima pravo i na dodatke iz čl. 38. KU/17 za svaki stvarno odrađeni sat rada, što znači da pravo na terenski dodatak ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17, a poradi čega se isplatom terenskog dodatka ne može kompenzirati neisplata plaće za efektivno odrađene sate rada državnog službenika. Nastavno sud ističe i to da niti dodatak za smjenski rad (rad u drugoj smjeni) i rad u turnusu ne isključuju pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17 (osim što se međusobno isključuju dodatak za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni), a iz čega proizlazi utvrđenje suda da je postojanje prekovremenog rada neovisno o pitanju radi li tužitelj u drugoj smjeni ili u turnusu. Štoviše, čl. 38. KU/17 precizira vrijeme koje se smatra prekovremenim radom za slučaj kada službenik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu, a iz čega logično proizlazi nedvojbeni zaključak da je prekovremeni rad moguć i onda kad radnik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu.

7.5. Konačno, među strankama nije sporno to da tužena za tužitelja u utuženom razdoblju nije donijela pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena pa se stoga na rad tužitelja u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe o preraspodijeljenom radu.

8. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena obračunala i isplatila za rad u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu tužena evidentira i plaća kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženu obavljao i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena i zbog kojeg da mu razloga osim plaće koju mu je tužena obračunala i isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu pripada i za rad u evidentiranom prekovremenom radu, pripada i pravo na isplatu plaće za rad u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je tužitelj radio, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

8.1. Iz isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu – preslika naloga za prekovremeni rad, radnih naloga i izvješća o obavljenim nalozima s prilozima, evidencije radnog vremena i obračunskih isprave za isplatu plaće-naknade plaće za razdoblje od 01/2019 do 12/2020 - kao nedvojbeno proizlazi to da je tužitelj radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena u satnici određenoj u navedenim ispravama (u pravilu 8, 10 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i satnica kojih je sati tužitelju nesporno evidentirana kao vrijeme prekovremenog rada za potrebe obračuna plaće). Iako tako iz ovih materijalnih dokaza izričito ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za u tim ispravama evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za preostalog vremena trajanja višednevnih plovidbi, sud je već cijeneći samu vrstu radnih zadataka (općih i posebnih) članova posade broda u međusobnoj svezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, a sve navedeno cijeneći u kontekstu općepoznatih činjenica iz svakodnevnog života kao i opsežne sudske prakse o ovoj temi o radnjama koje članovi posade broda nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu, ovo posebno u pogledu osiguranja života članova posade te zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, ali i nadalje općepoznate činjenice da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana bez fizičkog i psihičkog odmora, kao nedvojbeno u ovom postupku utvrdio da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tužene i izvan satnice (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama, međutim, ne neprekidno (24 sata dnevno) za trajanja višednevnih plovidbi, budući je prema utvrđenju suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe imao vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati. Neosnovana je pri tome tužena tvrdnja da se broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registru službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju ne bi trebao posebno utvrđivati jer da ne treba posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u službenim evidencijama javnopravnih tijela, ovo jer evidencija radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini niti isključivi dokaz u parničnom postupku, a niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o stvarnom broju efektivno odrađenih sati rada radnika u određenom vremenskom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno dokazivati da ono što je evidentirano kao radno vrijeme u evidenciji radnog vremena koju kao poslodavac vodi tužena, nije ispravno odnosno nije potpuno te da je tužitelj efektivno radio veći broj sati od onog broja koji mu tužena evidentira u službenoj evidenciji radnog vremena i koji broj radnih sati koristi za potrebe obračuna plaće (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.).

8.2. Kao osnovni radni zadaci tužitelja kao i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe radnim nalozima u utuženom razdoblju su određeni, među ostalim, nadzor i osiguranje državne granice uz uporabu ugrađenih sustava na plovilu, koordinacija rada sa Nacionalnim pomorskim centrom za praćenje pomorskog prometa, obilazak teritorijalnog mora i nadzor sukladno analizi rizika, obilazak kritičnih točki, osmatranje ribogojilišta putem termovizije, nadzor pomorskog prometa s ciljem sprječavanja nezakonitih prelazaka i s ciljem opažanja i utvrđivanja da li trgovački brodovi u međunarodnom pomorskom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim pomorskim putem, praćenje i kontrola ulazaka i boravka stranih jahti i brodica u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru, nadzor i kontrola protuzakonitog ribolova, dozvola za športski i rekreacijski ribolov uz posebnu pozornost na nezakonito prikupljanje zaštićenih vrsti školjki kao i traganje za počiniteljima kaznenih djela i prekršaja za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostale poslove na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadataka svjedoči u prilog utvrđenju ovog suda da članovi posade broda među kojima i tužitelj ove poslove ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i sve ostale poslove na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije koji su u opsegu poslova njihovog radnog mjesta vrše kontinuirano kroz cijelo trajanje višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, osim neposrednim obilaskom državne granice i teritorijalnog mora (tijekom evidentiranog radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima, nezakonito prikupljanje školjki) kao i cjelodnevnim korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u utuženom periodu također obavljali poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije (člana posade broda), iz čijih iskaza proizlazi i to koje su poslove članovi posade broda među kojima i tužitelj za korist tužene efektivno obavljali i izvan evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Tako svjedok EM (list spisa 64) iskazuje da je u periodu 2019. i 2020. ponekad znao raditi na istom plovilu s tužiteljem koji je radio kao zapovjednik plovila tipa A, a on (svjedok) kao upravitelj stroja plovila tipa A, da ih je poslodavac u tom periodu upućivao na višednevne plovidbe, da bi dobili radni nalog u kojem je određeno koji su njihovi radni zadaci, da ne zna točno kako im je bilo određeno radno vrijeme jer da tu dokumentaciju drži zapovjednik, ali da može reći da je on poslove svog radnog mjesta obavljao i nakon službenog radnog vremena zato jer tijekom plovidbe i obavljanja policijskih zadataka jednostavno nije moguće obaviti dio posla vezan za brod, pojašnjavajući da su mu u obavljanju tih poslova znali pomagati i kolege, a da je vidio i da oni svatko sukladno svojoj specifikaciji poslova obavlja radne zadatke i izvan tog službenog radnog vremena, navodeći da ne zna da li im je poslodavac to platio kao da rade, da zna samo to da im se upisivalo kada bi bili pozvani na intervenciju. Dalje je svjedok EM iskazao sudu i to da tijekom višednevne plovidbe oni ne smiju otići dalje s broda, da nitko on njih ne može ići svojim privatnim poslom, da su oni cijelo vrijeme u uniformi i raspoloživi poslodavcu, da o sigurnosti broda i članova posade i dok su na vezu brinu upravo oni članovi posade, upitan koliko vremenski izvan spomenutog službenog radnog vremena članovi posade obavljaju svoje radne zadatke odgovarajući da to nije moguće sažeto odrediti, na poseban upit iskazujući da im je terenski dodatak plaćen, a ako su upućeni na intervenciju da im je to plaćeno kao prekovremeni rad. Posebno je svjedok EM za ovdje tužitelja iskazao da tužitelj također kao i ostali članovi posade radi i nakon radnog vremena, da on ima i laptop na kojem mora obaviti određene poslove pa da tako ispunjava dokumentaciju primjerice za nestale osobe, ukradenu imovinu tj. brodove pa da tako tužitelj nakon što se oni vežu na vez ispunjavao dnevnik plovila i evidencije koje vodi, a osim toga tužitelj da je odgovoran za praćenje svih veza i službenog radija, on da je najviši po činu i njima ostalima organizira rad, vodi računa o sigurnosti broda i članova posade, za što je sve odgovoran kao što je odgovoran i za to da se policijski posao obavi u cijelosti poradi čega uvijek mora znati što se događa, pregledava svu dokumentaciju koju sastave članovi posade, njega da posada informira o stanju strojeva i eventualnim kvarovima pa on odobri otklon kvarova ako se to može učiniti tijekom plovidbe. Nadalje, svjedok BM (list spisa 64-65), u bitnom identično kao svjedok EM, iskazuje da da je on zaposlen na radnom mjestu upravitelja stroja plovila tipa A, na kojem tužitelj radi kao zapovjednik pa da ga tako poznaje, da ih je poslodavac u utuženom periodu upućivao na višednevne plovidbe u trajanju od 4 dana pa da im je tako u radnom nalogu određeno da im plovidba počinje primjerice danas u 8 sati ujutro, a završava od sada 4. dana u 8 sati navečer, dodajući da kroz cijelo to vrijeme oni borave na plovilu i ne mogu otići svojim privatnim poslom, da se mogu po dopuštenju eventualno malo udaljiti od broda, ali kad su vezani na otoku da ne mogu oni primjerice vratiti se u [adresa] sve dok ta višednevna plovidba ne završi, osim čega da za cijelo vrijeme višednevne plovidbe moraju biti u službenoj uniformi i bez prestanka raspoloživi poslodavcu jer da u slučaju dojave moraju odmah izaći na intervenciju, dalje iskazujući da nema nekih drugih osoba osim njih članova posade koji brinu o sigurnosti broda i imovini na brodu, da je u radnom nalogu koji zapovjednik preuzme u dežurstvu navedeno tko su članovi posade, teren koji obilaze i njihovi posebni zadaci za te višednevne plovidbe, a upitan kako im je određeno radno vrijeme odgovarajući da bi on rekao da je njihovo radno vrijeme za cijelog trajanja višednevne plovidbe jer da su oni uvijek i nakon što se vežu na vez raspoloživi poslodavcu, jer uvijek prate službene veze i brinu o sigurnosti broda, međutim, upisan koliko unutar 24 sata jednog dana višednevne plovidbe oni (efektivno) rade odgovara da to ovisi o konkretnoj situaciji i količini poslova, da je na brodu uvijek potrebno nešto raditi, ali da naravno imaju i vrijeme kada odmaraju, u svezi navedenog pojašnjavajući da nakon što u jednom danu završe plovidbu i vežu se na vez zapovjednik broda, što da je tužitelj, organizira što će tko od članova posade raditi na brodu pa da onda svako obavlja svoje radne zadatke, a i međusobno da si pomažu, on da primjerice uvijek ima posla u strojarnici, a zapovjednik da osim što organizira njihov rad ima administrativnog posla, ispunjava dokumentaciju koju mora voditi u svezi broda i obavljenog posla, a odmor koji je spomenuo tijekom jednog radnog dana da nije kontinuirani odmor koji traje određeno vrijeme pa da se tako primjerice nekad oni počnu odmarati, ali onda dođe dojava i moraju na intervenciju, u svezi čega se svjedok nije mogao točno izjasniti koliko su česte intervencije, navodeći da to stvarno ovisi o događajima, ali da može reći da su ljeti puno češće. Konačno je svjedok BM iskazao i to da nije njima unaprijed određeno to vrijeme odmora u smislu da je određeno od kojeg do kojeg sata u danu imaju odmor, u svezi radnog vremena pojašnjavajući da je zapovjednik taj koji u radni nalog upisuje njihovu satnicu, ali to da zapovjednik upiše kako je poslodavac odredio, da upisuje kao da rade 10 radnih sati u danu, a ostalo da im je pasiva, međutim, to da nije točno jer da oni rade i duže. U bitnom identično iskazima svjedoka EM i ŽM sudu iskazuje i svjedok HM (list spisa 65-66) koji navodi da da je on u periodu koji mu sud navodi, 2019. i 2020. godine, radio kao mornar na plovilima tipa A, B i C pa da je tako znao raditi i sa tužiteljem koji je zapovjednik plovila tipa A, koji brod da je tada išao na višednevne plovidbe na način da bi njih posadu poslodavac radnim nalogom uputio na plovidbu čije je trajanje određeno od 8 sati jednog dana do 20 sata od tada 4. dana, pojašnjavajući da kroz cijelo vrijeme višednevne plovidbe posada mora biti na brodu, ne mogu otići svojim privatnim poslom, u radnom nalogu da im je znalo biti određeno i dnevno radno vrijeme primjerice svaki dan od 8 ujutro do 18 ili 20 sati, dakle, da je znalo trajati 8, 10 ili 12 sati dnevno, ali da je to vrijeme za kojeg traje plovidba brodom dok da i nakon što se vežu na vez po završetku tako određenog radnog vremena, članovi posade i dalje obavljaju radne zadatke. Tijekom tako određenog radnog vremena oni da rade posao nadzora državne granice koji je određen radnim nalogom kao njihov glavni radni zadatak, a nakon što se vežu da rade druge radne zadatke pa tako održavanje sustava na brodu, čišćenje broda, zapovjednik da organizira službu i raspoređuje tko će raditi koje poslove, zapovjednik da također tada obavlja svoje administrativne poslove, ispunjava dokumentaciju koju ne uspije ispuniti tijekom same plovidbe. Svjedok HM dalje dodaje da tijekom cijele višednevne plovidbe moraju biti u službenoj uniformi i da su oni posada ti koji vode računa o sigurnosti broda pa da nije da kad završi to određeno radno vrijeme oni više ne vode računa o vezi i imovini na brodu. Upitan koliko sati dnevno članovi posade imaju odmora, ne nužno u kontinuitetu, sudu odgovara da oko toga nema pravila, da mogu imati 8 sati odmora, ali nekada da se primjerice mogu odmarati par sati pa da onda moraju na intervenciju ili primjerice ako nije intervencija, a ružno je vrijeme moraju prebaciti brod s veza na vez ili iz luke u luku. U slučaju dojave vrijeme koje provedemo na intervenciji nam se evidentira kao prekovremeni rad. Idući saslušani svjedok SM (list spisa 68) sudu je iskazivao u bitnom identično prethodno iznesenim iskazima, iskazavši da je on ranije bio zaposlen kod tužene na radnom mjestu zapovjednika ophodnog broda tipa A pa da tako poznaje tužitelja koji da je u periodu za koji ga sud pita, 2019. i 2020. godinu, također bio zaposlen na istom radnom mjestu samo je radio u različitoj smjeni, pa da zbog rada na istom radnom mjestu vjeruje da ono što je on (svjedok) radio u svom poslu je radio i tužitelj u svom. Njih da bi tako poslodavac radnim nalogom upućivao na višednevne službe na moru, da bi im u tom radnom nalogu bio označen početak plovidbe primjerice 14. listopada i kraj plovidbe primjerice 17. listopada, dakle, oni da bi radili 4 dana, a da je teško odgovoriti na pitanje koliko su unutar ta 4 dana aktivno obavljali poslove svog radnog mjesta kao i da je teško reći koliko su unutar svakog dana imali dnevnog odmora, koji da naravno imaju, ovo jer da je posao takav da se dnevni odmor ne može planirati odnosno može, ali da se planovi često izjalove, pojašnjavajući da oni u svakom trenutku kroz ova 4 dana i nakon što stanu na vez moraju biti spremni po pozivu odmah isploviti na intervenciju, a onda kada ne idu na intervencije, a završi im se možemo reći ovo klasično radno vrijeme, oni da i dalje ostaju na plovilu, mogu se udaljiti eventualno do dućana te i nakon završetka tog klasičnog radnog vremena obavljaju poslove svog radnog mjesta. On kao zapovjednik pa isto tako i tužitelj da je odgovoran za brod i posadu na brodu kroz cijela 24 sata dnevno, kada stanu na vez on da napravi raspored poslova tko će od članova posade raditi taj dan na brodu, treba kuhati, čistiti brod, a neprestano se vodi računa i o vezu broda odnosno sigurnosti broda. Kao zapovjednik tek nakon što završi to klasično radno vrijeme da on sastavlja izviješća o događajima tog dana, što da nije moguće činiti tijekom plovidbe zbog uvjeta na moru, a i obavljanja drugih poslova. Upravitelj stroja da po vezu broda ugasi glavne motore, ali da svi strojevi ostaju u pripravnosti kako bi po pozivu mogli odmah intervenirati pa da je stoga i o uređajima broda potrebno neprestano voditi računa, a službenu uniformu da moraju nositi od početka do kraja plovidbe, dodajući da je neprimjereno i zabranjeno biti na službenom plovilu bez službene uniforme. Izvješća koja spominje da su izvješća radnog naloga, njih mora predati na kraju smjene šefu, a osim toga zapovjednik da ispunjava i brodski dnevnik koji je sadržajno identičan ovim izvješćima u kojima se ispunjava sve po satima što se radi koji dan, a onda da imaju još jedan brodski dnevnik u kojima svaki dan unosi niz parametara o uvjetima na moru i brodu svakog pojedinog dana i taj dokument da stoji na brodu i podliježe kontroli Lučke kapetanije, dodajući da u njega unose sve vezano za kvarove i oštećenja na brodu, količinu ulivenog goriva i maziva te protupožarne vježbe koje su također dužni izvoditi na brodu. Upitan da li može reći neki prosjek sati koliko posada radi povrh onog što spominje kao klasično radno vrijeme, svjedok SM je odgovorio da je nemoguće to sada precizirati, to da se trebalo evidentirati na svaki pojedini dan. Konačno, i svjedok AM (list spisa 68-69) je svojim iskazom potvrdio iskaze gore navedenih svjedoka, iskazavši da sada radi na radnom mjestu zapovjednika ophodnog broda tipa B, a u periodu 2019. i 2020. godine da je radio kao mornar pa da poznaje tužitelja koji je radio kao zapovjednik ophodnog broda tipa A, a ponekad i na brodu tipa B, njih da je poslodavac u ovom periodu radnim nalogom upućivao na višednevne plovidbe u pravilu u trajanju od 4 dana, što da počinje tako da članovi posade idu u postaju gdje se upoznaju sa novostima za rad, zapovjednik da preuzima radni nalog u kojem je naveden njihov teren i poslovi po svakom danu plovidbe, po dolasku na brod zapovjednik i članovi posade da pripremaju brod za isplovljavanje, tijekom cijele višednevne plovidbe da su non-stop na brodu pa da ne mogu nakon završetka aktivnog radnog vremena ni otići s broda i kako bi se reklo mozak na pašu. On da osobno može reći da za njega nema razlike između aktivnog radnog vremena i onog što zovu pasivno dežurstvo jer da oni na brodu uvijek nešto rade i jer su uvijek pripravni za slučaj intervencije, dalje navodeći da na brodu uvijek vode računa o vremenu, plimi i oseki, da vode računa o bodu 24 sata dnevno, da se ne mogu isključiti kada završi to aktivno radno vrijeme i ništa ne raditi na brodu jer da uvijek ima poslova koje obavljaju tek nakon stajanja na vez, osim toga da generator stalno radi pa je u svezi toga potrebno obavljati radne, nekada da procuri voda pa je potrebno to pajati i tome slično. Upitan što zapovjednik broda radi nakon što brod stane na vez, svjedok AM je iskazao da on organizira rad svih članova posade, da je odgovoran za sigurnost broda i posade, da ispunjava neku dokumentaciju, ali da on nisje zabadao nos pa da ne može reći što točno, dalje iskazujući da oni moraju biti u službenoj uniformi za cijelog trajanja plovidbe osim dok obavljaju potrebe na toaletu, a i kad rade u strojarnici i kuhaju da skinu uniformu jer imaju samo jednu pa da ju ne bi zaprljali. Upitan u svezi dnevnog odmora, svjedok je pojasnio da to na brodu nije klasični odmor u smislu da legnete u 21h i ustanete u 8h, to da je isprekidani odmor, malo radiš, malo odmaraš, dodajući i to da po njemu to nije klasični odmor jer da su oni stalno u uniformi i nešto na brodu ih budi i jer stalno moraju pratiti veze, reagirati na javljanje kvarova i pratiti uvjete na moru radi sigurnosti broda, pojasnivši da su oni stalno na brodu osim u dva slučaja, onom kad treba obaviti spizu za prehranu, ali i tada da uvijek neki članovi posade ostaju na brodu, i onom kad imaju intervenciju na kopnu npr. dojava nasilja u obitelji ili slično. Upitan da li on na svom radnom mjestu mornara sastavlja kakve isprave, svjedok AM iskazuje da oni pišu izvješća ako interveniraju po dojavi učina prekršaja, a zapovjednik da ispunjava isprave vezano za brod.

8.3. Iznesene je svjedočke iskaze EM, ŽM, HM, SM i AM sud ocijenio životnim i logičnim te ih je prihvatio kao istinite obzirom ovakvi iskazi svjedoka odgovaraju općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na policijskim plovilima koje pomorska policija koristi za obavljanje svojih radnih zadataka kao i nespornim činjenicama o vrsti i naravi poslova pomorskih policajaca, a vrsta i narav kojih proizlaze i iz spisu priležećih radnih naloga koje u spis dostavlja sama tužena kao relevantnu materijalnu dokumentaciju, dok tužena koja je prigovorila njihovim iskazima nije iznijela niti jedan konkretan prigovor kojim bi bila dovedena u pitanje vjerodostojnost i istinitost iskaza ovih svjedoka. Niti činjenica da su pojedini od svjedoka i sami kao tužitelji pokrenuli postupke protiv tužene ne govori u prilog nevjerodostojnosti niti pristranosti njihova iskaza već prema ocjeni suda upravo suprotno tome, u prilog objektivnosti i vjerodostojnosti njihova iskaza budući sudu nije životno niti logično da bi ovi svjedoci i sami protiv tužene pokrenuli postupke radi isplate plaće ukoliko činjenice o kojima iskazuju kao svjedoci u ovom postupku, a na kojim činjenicama temelje svoje tužbene zahtjeve u postupcima u kojima imaju ulogu tužitelja, nisu istiniti. Radni zadatak za kojeg svi svjedoci iskazuju da su članovi posade obavljali neprekidno za višednevnih plovidbi, poslove osiguranja broda i čuvanja brodskog inventara, dakle, posao nadzora i čuvanja plovila u vlasništvu tužene, a koji posao nedvojbeno obavljaju po nalogu same tužene budući se radi o stvarima u njezinom vlasništvu na zaštitu i čuvanje kojeg ih tužena obvezuje radnim nalozima, prema ocjeni suda članovi posade dakle i tužitelj nedvojbeno obavljaju ne samo za trajanja evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena već za cijelog trajanja višednevne plovidbe (osim onda kada spavaju) budući nadzor nad vremenskim uvjetima radi sigurnosti plovila i imovine na plovilu, članovi posade na brodu nesporno ne prestaju vršiti onim trenutkom kada se plovilo priveže na vez po završetku evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Priroda po svjedocima opisanih poslova kao i opisanog načina obavljanja istih, prema ocjeni ovog suda govori u prilog zaključku da se radi o poslovima koje članovi posade nužno obavljaju i prije početka radnog vremena (provjera strojeva i brodskih sustava te priprema motora i broda za isplovljavanje) kao i po završetku radnog vremena (održavanje i pregled strojeva i sustava broda, popravci kvarova, održavanje strojeva, pranje broda, ispunjavanje izvješća i druge dokumentacije) odnosno kontinuirano kroz 24 sata dnevno osim u vrijeme kada spavaju (briga o sigurnosti broda i imovini na brodu, sigurnost članova posade, kontrola brodskih sustava, kontrola pomoćnih motora, praćenje službenih veza i službenog mobitela, nadzor vremenskih uvjeta, briga o vezu broda, nadzor radara). Ipak, iskazujući o efektivnom obavljanju radnih zadataka i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, ovi svjedoci sudu iskazuju i to da su za vrijeme višednevne plovidbe imali dnevni odmor dakle vrijeme kada su spavali i odmarali, trajanje kojeg odmora obzirom na narav poslova službenika pomorske policije kao i narav mjesta gdje se isti nalaze tijekom višednevne plovidbe (na brodu koji je općepoznato ograničenog prostora te nije uređen za ugodu), ovisi o događajima pojedinog dana kao i vremenskim uvjetima radi čega često taj odmor nije neprekidan, ne traje neprekidno 12 sati unutar 24 sata i nije jednake kvalitete kao odmor „kod kuće“ zbog uvjeta na brodu i činjenice da su tijekom odmora članovi posade u pasivnom dežurstvu, ali koji ukupno ipak traje više sati dnevno, prema navodu svjedoka koji se izjasnio o konkretnom trajanju, upravo 8 sati. Cijeneći iskaz tužitelja (list spisa 69-70) u međusobnoj svezi s gore iznesenim iskazima saslušanih svjedoka, sud nalazi da svjedočki iskazi u bitnom u cijelosti potvrđuju iskaz tužitelja koji u ovom postupku sudu iskazuje da je on u periodu 2019. i 2020. godine bio zapovjednik broda tipa A, od 2011. u kontinuitetu, a ponekad je išao i na brod tipa B jer je kolega koji je inače zapovjednik na tom brodu na bolovanju ili godišnjem, a malo je članova posade; da nakon uzimanja radnog naloga i upoznavanja sa svim događajima na terenu tzv. otprema službe, po dolasku na brod posada napravi brifing za taj dan što im je raditi okvirno, uz zadaće iz radnog naloga, opće i posebne, a koje se zadaće stalno mijenjaju jer bi oni imali stalno neke intervencije na otocima; njihov primarni zadatak da je nadzor državne granice, ali usput da su imali i dodatna zaduženja poslova temeljne policije na otocima jer tamo nema policije npr. javni red i mir, provjera oružja, nasilje u obitelji. Tužitelj je pri tome pojasnio da je brod život tkivo, to da je njihovo radno mjesto koje oni ne smiju napustiti tijekom cijele višednevne plovidbe, a osim toga da stalno moraju biti spremni isploviti na intervenciju, stalno da nadziru brodske uređaje, veze, moraju biti u službenoj uniformi tijekom cijele višednevne plovidbe, posebno navodeći da je on kao zapovjednik odgovoran za sve što se događa na plovilu tako i sigurnosti samog broda i plovidbe pa da stalno nadzire uvjete na moru i vez broda; glavni motori broda da se gase, za to da je odgovoran upravitelj stroja, ali svi ostali uređaji i naprave da ostaju stalno na „stand by“; on kao zapovjednik broda da nakon što završi to klasično radno vrijeme ispunjava isprave koje mora u sklopu svog radnog mjesta, dnevnik plovila i brodski dnevnik pa da tako u brodski dnevnik unosi bilješke, kad su pristali, isplovili, što su radili koji radni dan u koje vrijeme, a što da im služi za ispunjavanje radnih naloga, dodajući da kod plovila tipa A postoji i brodski dnevnik, da se to vodi sukladno Pomorskom zakoniku pa da i to mora ispunjavati; dodajući da organizira i rad svih članova posade, tko će što raditi na brodu nakon što stanu na vez; a upitan koliko u prosjeku imaju dnevnog odmora odgovara da je to jako teško odrediti jer da oni nekad to planiraju, ali da uvijek nešto može prekinuti taj odmor, ili intervencija ili ružno vrijeme radi kojeg je potrebno obaviti nešto na brodu ili poslovi koje obavljaju nakon završetka radnog vremena pa da nekako između svega toga ubacuju odmor, koji nije baš u kontinuitetu jer da kod njih na brodu nema onog „sad si završio posao, sad ćeš se odmarati“, zaključno dodavši da nije bilo velike razlike između redovnog radnog vremena i vremena nakon što se vežu u porat jer da moraju voditi računa o vezu i raditi druge poslove na brodu kao sitne popravke, pranje, čišćenje, podmazivanje svih sustava, kontrole pumpi i svih brodskih sustava, da ima milijun tih stvari koje posada može odraditi tek nakon vezivanja na vez. Cijeneći takav iskaz tužitelja i zasebno, sud isti cijeni okolnosnim, logičnim, životnim, uvjerljivim te vjerodostojnim obzirom na općepoznate činjenice iz svakodnevnog života kao i opsežne sudske prakse u predmetima identične činjenične i pravne naravi u kojima sudi ovaj sud, sve poradi čega sud i iskaz tužitelja prihvaća kao istinit.

8.4. Cijeneći tako iskaze svjedoka EM, ŽM, HM, SM (koji svjedok iako u utuženom periodu nije radio na istom plovilu na kojem je radio i tužitelj obavlja poslove istog radnog mjesta kao i tužitelj (zapovjednik ophodnog plovila tužene) poradi čega sud njegova saznanja cijeni okolnosnim na ovdje relevantne činjenice o radu tužitelja u utuženom periodu) i AM te tim iskazima u bitnom identičan iskaz tužitelja u međusobnoj svezi sa kao prvo, činjenicom koja proizlazi iz njihovih iskaza da policijski službenici pomorske policije za cijelog trajanja višednevne plovidbe, dakle i nakon evidentiranog (aktivnog) radnog vremena moraju biti u službenoj uniformi što prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika; kao drugo, općepoznatom činjenicom iz opsežne sudske prakse u pravni i činjenično istovrsnim sporovima u kojima ovaj sud sudi da su članovi posade sve pripreme za isplovljavanje s plovilom dužni obaviti prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena budući plovilo isplovljava s veza u sat početka njihovog (aktivnog) radnog vremena, a što logično znači da svakodnevno prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena koje započinje s isplovljavanjem plovila s veza članovi posade vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te u smislu paljenja i pripreme brodskih sustava za plovidbu budući bi u protivnom isplovljavanje bilo nemoguće; kao treće, činjenicom koja također proizlazi iz sadržaja njihovih iskaza kao i sadržaja radnih naloga u spisu, tom da članovi posade niz poslova na brodu čak po izričitom nalogu tužene obavljaju tek po završenoj plovidbi i time izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena pa tako primjerice poslove održavanja plovila urednim i čistim za operativnu uporabu i poslove popravaka i održavanja strojeva na brodu; kao četvrto, činjenicom da poslove nadzora državne granice članovi posade vrše i izvan evidentirane satnice redovnog vremena budući ove poslove vrše i kontinuiranim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a koje su sustave i veze prema nalogu tužene dužni nadzirati neprekidno tijekom višednevne plovidbe poradi čega se, o čemu sudu iskazuju saslušani svjedoci, ne smiju udaljavati s broda ni nakon završetka (aktivnog) radog vremena osim iznimno i s određenom poslovnom svrhom; kao peto, općepoznatom činjenicom iz svakodnevnog života da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu zahtjeva opetovanu aktivnost članova posade kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja upravo po nalogu tužene koja u utuženom razdoblju nije zapošljavala treće osobe za potrebe čuvanja i nadzora broda kroz ono vrijeme koje se članovima posade na brodu tijekom višednevne plovidbe evidentira kao dnevni odmor, a o čemu sudu detaljno i uvjerljivo iskazuju i gore označeni svjedoci; kao šesto, činjenicom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer oni obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, a koje činjenice osim iz njihovih iskaza proizlaze i iz priloženih radnih naloga s izvješćima; te kao sedmo, općepoznatom činjenicom iz svakodnevnog života da je zapovjednik broda, a što je u utuženom razdoblju bio tužitelj o čemu sudu iskazuju gore označeni svjedoci, uz obavljanje policijskih poslova zadužen i za organizaciju poslova ostalih članova posade i nadzor njihova rada, odgovoran za sigurnost broda i članova posade kao i zadužen za ispunjavanje brodske dokumentacije i sve vezane dokumentacije koji se posao logično i životno, o čemu sudu detaljno iskazuje svjedok SM koji i sam obavlja poslove zapovjednika plovila tužene, može obaviti tek po završetku plovidbe i time tek nakon završetka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao ne samo za trajanja evidentiranog (aktivnog) radnog vremena već i izvan tako evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, međutim, ne za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe) budući je općepoznato da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično (niti to proizlazi iz iskaza ovih svjedoka i tužitelja) da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe), kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revr 1483/14 od 21. rujna 2016., Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i Revr-1084/13-2 od 23. studenog 2016.; dakle, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata), a poradi čega sukladno ZoR i KU/17 tužitelj prema utvrđenju suda ostvaruje pravo na isplatu plaće za svaki sat kada je na mjestu rada efektivno obavljao radne zadatke u korist tužene neovisno što se radi o vremenu izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena dok to pravo ne ostvaruje za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno budući u tom vremenu tužitelj efektivno nije obavljao radne zadatke (tako i Županijski sud u Zagrebu presudi poslovni broj Gž R-1150/2023 od 29. listopada 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3196/2021 od 24. rujna 2024. i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3197/2021-3 od 15. veljače 2022.). Napominje se pri tome da sud uvažava činjenicu koja proizlazi iz iskaza tužitelja kao i svjedoka koji su uz tužitelja u utuženom periodu bili članovi posade plovila tužene, da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu (zbog uvjeta na plovilu i vezu te kontinuiranog nadzora veza i brodskih sustava) nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada, osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu odmora te da dnevni odmor tužitelj ponekad nije koristio u neprekidnom trajanju od 8 sati već da je spavao i odmarao kada bi uspio uhvatiti vremena između obavljanja poslova svog radnog mjesta ili vremena intervencija, međutim, ove činjenice ne opravdavaju dosudu plaće tužitelju i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, efektivno ne obavlja radne zadatke u korist tužene, dok se nedostatak kvalitete tog dnevnog odmora prema ocjeni suda tužitelju kompenzira upravo kroz naknadu za pasivno dežurstvo, kakvo stajalište potvrđuje primjerice i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke već se odmara kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u presudama broj Revd-3474/2023-2 od 21. veljače 2024. i broj Rev 908/2023-2 od 30. travnja 2024. daje shvaćanje da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika pomorske policije trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu taj sud i u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.) već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom, a kakvim je pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmirao pravno shvaćanje ranije zauzeto u odlukama broj Revr 1085/2013 od 25. siječnja 2017., Rev 487/2023-2 od 22. studenog 2023. i Rev 400/2022-2 od 11. siječnja 2024.

8.5. Takvo utvrđenje suda o efektivnom radu tužitelja tijekom plovidbi u utuženom periodu nije dovedeno u pitanje niti iskazima svjedoka NM, UM i VM, čije je iskaze sud pročitao sa zapisnika Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 47/2019 (list spisa 44-51) uz suglasnost stranaka (umjesto izvođenja dokaza neposrednim saslušanjem ovih svjedoka), a budući niti jedan od ovih svjedoka nije član posade koji je u utuženom periodu boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o konkretnom efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao iznijeti osobna i neposredna saznanja dok se jedan boravak na brodu u trajanju od 4 dana svjedokinje UM, iz čijeg iskaza pri tome ne proizlazi da je ona na brodu boravila u svojstvu određenog člana posade (zapovjednik broda, upravitelj stroja ili mornar) ne može smatrati dovoljnom osnovom koja bi svjedokinji dala saznanja o tome koje su sve poslove i u kojem trajanju članovi posade obavljali tijekom trajanja višednevnih plovidbi u cjelokupnom utuženom razdoblju; te se nadalje ni iskaz svjedokinje NM da ona ima vlastiti brod pa da bi ona osobno znala viđati pomorske službenike tijekom njihova dnevnog odmora za višednevnih plovidbi u kupaćim gaćicama i da sjede u kafiću, ne može smatrati dovoljnom osnovom temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao isključivo onoliko sati koje mu je tužena evidentirala u evidenciji radnog vremena; ovo vodeći računa o utvrđenju suda da su pomorski policajci među kojima i tužitelj tijekom 24 sata višednevne plovidbe imali 8 sati dnevnog odmora. Osim toga, svjedoci NM, UM i VM u većem dijelu svog iskaza iskazuju o postupku obračuna plaća pomorskih policajaca, međutim, u ovom postupku nije sporno da je tužena obračunala i tužitelju isplatila plaću za one sate rada koji su mu kao (aktivno) radno vrijeme te prekovremeni rad evidentirani u evidenciji radnog vremena koju tužena kao poslodavac vodi, a o kojoj činjenici iskazuju ovi svjedoci, već je sporno da li je tužena bila dužna tužitelju pored toga obračunati i isplatiti plaću i za one sate koje je tužitelj efektivno radio, a koji sati nisu evidentirani u evidenciji radnog vremena, o kojoj pak činjenici efektivnog rada tužitelja ovi svjedoci kao rukovodeći službenici (voditeljica/pomoćnica načelnika/načelnik) logično i životno niti ne mogu imati neposrednih saznanja budući u utuženom periodu nisu radili kao pomorski policajci članovi posade broda na kojem je radio tužitelj kao zapovjednik broda odnosno kao član posade broda, a niti kao članovi posade na kojem drugom plovilu tužene pa da bi o efektivnom radu članova posade na brodu tužene mogli barem iskazivati okolnosno. Poradi navedenog je sud iskaz svjedoka NM i UM u dijelu u kojem iskazuju da su tijekom dnevnog odmora (nakon završetka radnog vremena) pomorski policajci slobodni, da mogu raditi što žele i da se u njihovo slobodno vrijeme (tužena) ne dira, a cijeneći njihove iskaze u međusobnoj svezi s iskazima svjedoka članova posade koji su o obavljanju radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe iznijeli svoja osobna i neposredna saznanja koja su prema ocjeni suda sasvim životna i logična te u potpunosti uvjerljiva, ocijenio konstruiranim sa svrhom uspjeha tužene u ovom sporu, na što posebno sudu ukazuje i činjenica da su dijelovi iskaza svjedoka NM i UM kontradiktorni. Tako primjerice svjedokinja NM prvo iskazuje da pomorski policajci tijekom pasivnog dežurstva za trajanja višednevne plovidbe mogu izaći na obalu, čitati knjigu, biti u kabini jer da se njihovo slobodno vrijeme ne dira, međutim, kasnije iskazuje da se pomorski policajci i u tom vremenu moraju javiti na službeni poziv, koja pak obveza prema ocjeni suda logično i životno onemogućuje službenike činiti za vrijeme dnevnog odmora što žele, a kako to prvo svjedokinja iskazuje da isti čine. Nadalje, svjedokinja UM iskazuje da su tijekom njenog četverodnevnog boravka na plovilu po završetku radnog vremena popili kavu u kafiću i obavili spizu te se vratili na brod, međutim, kakav iskaz ne svjedoči u prilog navodu tužene da tužitelj tijekom dnevnog odmora može raditi što god želi odnosno da svojim slobodnim vremenom raspolaže kako želi, budući obavljanje „spize“ i boravak u kafiću za ispijanja kave (koji je općepoznato iz svakodnevnog života u otočnim lukama u kojima se privezuje brod u neposrednoj blizini veza broda) ukazuje na to da policijski službenici moraju i izvan (aktivnog) radnog vremena biti u neposrednoj blizini broda odnosno na brodu jer su pomorski policajci i za slobodnog vremena, a kako to dalje navodi svjedokinja UM, praktički na radnom mjestu. Štoviše, svjedok VM iskazuje da je policajac policajac 24 sata, dakle, ukoliko se policijski službenik nalazi na brodu, onda da je on nakon završetka redovnog radnog vremena po radnom nalogu i dalje na tom mjestu – brodu, a što potvrđuje iskaze saslušanih svjedoka EM, ŽM, HM, SM i AM te samog tužitelja koji svi identično sudu iskazuju da se pomorski policajci za vrijeme višednevne plovidbe ne mogu udaljavati od broda niti kada završi njihovo (aktivno) radno vrijeme, da ne mogu otići svojim privatnim poslom. Također, u potpunosti je sudu neuvjerljiv iskazi svjedoka NM u dijelu u kojem iskazuje da se nikada nitko od pomorskih policajaca nije žalio na povredu prava iz radnog odnosa, a budući je u Republici Hrvatskoj općepoznato da su pomorski policajci protiv tužene pokrenuli niz postupaka upravo radi isplate plaće za efektivni rad u periodu od 2014. godine na dalje, ovo nakon što su izvan suda putem sindikata i u svezi kolektivnog pregovaranja tražili sustavno rješavanje pitanja primjerene naknade za rad pomorskih policajaca tijekom višednevnih plovidbi, pa se ovdje ne može osnovano tvrditi da se pomorski policajci nisu žalili u svezi radnog vremena, uvjeta rada i načina obračuna plaće.

9. Obzirom na takvo utvrđenje o efektivnom radu tužitelja u utuženom periodu, sud je društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM) kao zadatak odredio na temelju spisu priloženih isprava izraditi nalaz i mišljenje o bruto razlici između iznosa bruto plaće koja je tužitelju obračunata za rad u utuženom razdoblju i iznosa bruto plaće koja bi tužitelju bila obračunata za rad u utuženom razdoblju uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada računajući prekovremeni rad na način da isti predstavljaju sati nakon evidentiranog radnog vremena umanjeni za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno kao i umanjeni za eventualno već obračunate sate prekovremenog rada, uz obračun naknade za pasivno dežurstvo za onoliko sati dnevno koliko traje dnevni odmor (koji predstavlja vrijeme pasivnog dežurstva).

9.1. Društvo ovlašteno za obavljanje poslova vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM) sudu dostavlja nalaz i mišljenje od 21. siječnja 2025. (list spisa 74-104), koje nakon zaprimanja prigovora stranaka ispravlja (obzirom na uočene greške u računanju) u svom očitovanju od 18. ožujka 2025. (list spisa 119-122), a čitanjem kojeg ispravljenog nalaza i mišljenja sud utvrđuje da je tako ispravljeni nalaz i mišljenje potpuno, detaljno, jasno, pregledno, objektivno i sastavljeno sukladno pravilima struke te primjenom važeće pravne regulirati za obračun plaće državnih službenika kao i primjenom računovodstvene metodologije za obračun plaće - ovo jer kao prvo, nalaz i mišljenje sadrži podatke o svim relevantnim parametrima nužnim za traženi obračun razlike u plaći pa tako ukupni broj sati tužitelja proveden na radu po radnim nalozima, broj sati rada danji i sati rada noću, ukupan broj sati redovnog rada, sati rada za koje se ostvaruju dodaci na plaću po osnovi rada blagdanom, noćnog rada, nedjeljom i subotom, sati godišnjeg odmora, bolovanja, plaćeni dopust, vrijeme udaljena sa dužnosti i ukupan mjesečni fond sati te sati smjenskog rada, rada u turnusu i pasivnog dežurstva za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja te iznose plaće odnosno dodatke na plaću obračunate za te sate, sve što je detaljno prikazano u tablicama koje su sastavni dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka; kao drugo, jer je nalaz i mišljenje izrađen sukladno važećim primjenjivim propisima među kojima i primjenjivim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u pogledu načina obračunavanja prekovremenog rada na razini jednog mjeseca kako to sudski vještak posebno ističe u nalazu; kao treće, jer je dani obračun izrađen upravo temeljem nedvojbenog činjeničnog utvrđenja ovog suda o efektivnom radu tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju, a nadopunjeno relevantnim podacima sadržanim u ispravama koje u spis dostavlja sama tužena; te kao četvrto, jer je sud sve prigovor tužene iznesene na ovaj nalaz i mišljenje ocijenio neosnovanima poradi čega prigovorima tužene nije dovedena u pitanje ispravnost (ispravljenog) nalaza i mišljenja društva ovlašteno za obavljanje poslova vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM). Naime, i tužitelj i tužena su nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 21. siječnja 2025. prigovorili jer da je na stranici broj 4. vještva u tekstualnom dijelu navedeno da tužitelju pripada iznos od 8.103,06 Eura dok je u tabličnom prikazu navedeno da mu pripada iznos 17.674,01 Eura, a u svezi kojeg je prigovora sudski vještak u očitovanju od 18. ožujka 2025. naveo da je na strani 4. tekstualnog dijela greškom upisala pogrešan iznos dakle, pojasnila je da je iznos 8.103,06 Eura naveden na stranici 4. u tekstualnom dijelu samo greškom u pisanju. Otklonjen je time prigovor tužitelja kao i jedan od prigovora tužene koji se odnosi na pogreške računovodstvene i financijske prirode. Obzirom na navedeno kao i obzirom na prigovor tužene da je vještak za siječanj 2019. u tablici 1 računao 18 sati rada noću, a u tablicu 25. prenio 16 sati rada, a za koji sudski vještak u svom očitovanju od 18. ožujka 2025. navodi da je uistinu napravila grešku u obračunu za mjesec siječanj 2019., sudski vještak u svom očitovanju od 18. ožujka 2025. daje ispravak nalaza i mišljenja na način da od strane suda traženu razliku u plaći obračunava za iznos od ukupno 17.730,92 Eura, mjesečno u iznosima prikazanim u Tablici 27. ispravak (list spisa 121). Kako je sudski vještak svoj nalaz i mišljenje ispravio u pogledu po tuženoj istaknute pogreške u obračunu sati rada za siječanj 2019. godine, otklonjeni su takvim ispravkom i svi dalje izneseni prigovori tužene koji se tiču posljedica pogreške u obračunu za siječanj 2019. godine. Što se tiče ostalih prigovora tužene, sud je iste nakon zaprimanja očitovanja sudskog vještaka u pogledu istih, te prigovore ocijenio neosnovanima. U odnosu na prvi tužene da je nalaz i mišljenje pogrešno jer da su nalogom suda pogrešno postavljeni početni parametri za izradu istog pa da je tako umjesto da se eventualna razlika plaće utvrđuje na temelju utvrđenih činjenica i broja stvarno odrađenih sati tužitelja taj broj sati rada utvrđen paušalno u trajanju od 16 sati dnevno; sud ističe da je sud zadatak sudskom vještaku odredio upravo temeljem nedvojbeno utvrđenih činjenica o efektivnom radu tužitelja u utuženom razdoblju odnosno temeljem nedvojbenog utvrđenja suda da je (kako se to prethodno u obrazloženju detaljno obrazlaže) tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (tako i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž R-72/2025 od 17. srpnja 2025., Županijski sud u Puli-Pola u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-59/2025 od 28. travnja 2025., Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž R-688/2021-3 od 10. siječnja 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1405/2021-2 od 25. travnja 2023., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1028/2022-2 od 26. listopada 2022., Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R- 1501/2021-3 od 31. ožujka 2022., Županijski sud u Splitu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1205/2020-2 od 20. siječnja 2022., Županijski sud u Osijeku u presudi poslovni broj Gž R-514/2021-2 od 13. siječnja 2022., Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1361/21-2 od 07. prosinca 2021., Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-685/2021-2 od 23. rujna 2021. i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020.). Stoga ovaj nalaz i mišljenje uistinu jest izrađen uzimajući da je tužitelj u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao ukupno 16 sati dnevno (24 sata umanjeno za 8 sati dnevnog odmora), međutim, ta činjenica nije pretpostavka već je to temeljem dokaza izvedenih u postupku po ovom sudu nedvojbeno utvrđena činjenica, kako je to prethodno u presudi obrazloženo. Obzirom da je sud vrijeme efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrdio upravo ocjenom dokaza izvedenih u ovom postupku temeljem kojih je utvrdio narav i opseg poslova koje je tužitelj obavljao i izvan po tuženoj mu evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, cijeneći pri tome posebno specifičnosti radnog mjesta tužitelja i specifičnost organizacije rada policijske službe, ovako izrađeni nalaz i mišljenje nije u protivnosti sa pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u rješenju broj Rev 2703/2019 od 16. prosinca 2020. (na koje se shvaćanje tužena poziva) u kojem se navodi da se plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od radnog vremena, a ne i sate kada nisu izvršavani radni zadaci. Ovo stoga jer je sudski vještak sukladno nalogu suda u nalazu i mišljenju obračunao (bruto) razliku između plaće koja je stvarno obračunata tužitelju i one koja bi mu bila obračunata da je tužena plaću obračunala za sve stvarno odrađene sate rada tijekom višednevne plovidbe osim za sate dnevnog odmora za trajanja kojeg dnevnog odmora tužitelj prema utvrđenju ovog suda nije izvršavao radne zadatke. U odnosu na preostale prigovore tužene, one koji se tiču računovodstvene i financijske prirode nalaza i mišljenja, ocjena je ovog suda da su isti neosnovani, ovo jer tužena takve prigovore iznosi polazeći od pogrešne pretpostavke, one da je sudski vještak u tablicama broj 1-24 prikazivao razlike sati po mjesecima, a budući i kako to sudski vještak pojašnjava u svom očitovanju od 18. ožujka 2025., je ona prikazala ukupne sate primjenjujući nalog suda da isti predstavljaju i sate nakon evidentiranog radnog vremena umanjenje za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno (koji predstavlja vrijeme pasivnog dežurstva), dakle, u tim su tablicama prikazani ukupni sati provedeni kao radno vrijeme i isti su razvrstani kao aktivni radni sati i pasivni radni sati, te još prikazuju koliko od radnih sati su sati provedeni kao prekovremeni rad, rad subotom, rad nedjeljom, rad noću, rad u turnusu ili rad u smjeni i ostali oblici radnih sati na koje se obračunavaju dodaci za rad sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Na tako je utvrđene ukupne sate sudski vještak u tablicama od broja 25-26 obračunao ukupnu bruto plaću upravo po nalogu suda i onda je da bi dobio razlike oduzeo sve ono što je poslodavac već isplatio tužitelju, ovo jer primjenom takvog načina obračuna ne može doći do duplog obračunavanja niti jednog dodatka na koje zaposlenik ima pravo, poradi čega je sukladno pravilima struke prema ocjeni suda takav način obračuna i jedini ispravan način obračuna. Što se pak tiče same satnice, sudski vještak pojašnjava da je istu računala kao omjer vrijednosti redovnog rada podijeljen sa satima redovnog rada i koristila tu vrijednost radnog sata baš zato jer minuli rad i ostale dodatke u svom nalazu i mišljenju prikazuje odvojeno, a u svezi lega sud ističe da metodologija obračuna plaće ne mora nužno biti ista ona koju tužena primjenjuje u centralnom sustavu za obračun plaća, ali to ne znači da nije ispravna.

9.2. Ocijenivši stoga ispravljeni nalaz i mišljenje društva ovlaštenog za obavljanje poslova vještačenja iz područja računovodstva i financija Onyx Ragusa d.o.o. Dubrovnik (vještak ĆM) objektivnim, potpunim, detaljnim i preglednim te sastavljenim sukladno pravilima struke, sud je temeljem tog materijalnog dokaza kao nedvojbeno utvrdio da s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada tužitelju uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje, pripada i dodatni iznos od ukupno 17.730,92 Eura bruto, mjesečno u iznosima navedenim u Tablici br. 27 ispravak koja je sastavni dio nalaza i mišljenja (list spisa 121) poradi čega je ovom presudom sud naložio tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 17.730,92 bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlika plaća, odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a visina određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR. Istaknimo pri tome da sud nije cijenio osnovanim navod tužene da su izvješća po radnim nalozima u kojima je navedeno efektivno odrađeno radno vrijeme sastavljena upravo od strane samih pomorskih policajaca, ovo stoga što je zapovjednik broda kao član posade koji evidentira radno vrijeme u pogledu evidentiranja stvarno odrađenih sati rada nedvojbeno ograničen kako unaprijed od strane tužene zadanim radnim vremenom tako i usmenim nalogom nadređenih službenika, a sudu nije niti životno niti logično da zapovjednik broda, ukoliko je stvarno imao tu mogućnost, članovima posade, koji su prema nedvojbenom utvrđenju ovog suda poslove svog radnog mjesta efektivno obavljali i izvan od strane tužene evidentiranog (aktivnog) radnog vremena o čemu sudu uvjerljivo, životno i logično iskazuju upravo saslušani članovi posade, takve sate ne bi i upisao u službenu evidenciju ukoliko je takvu mogućnost imao.

9.3. U svezi tumačenja Zajedničke komisija za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog za čl. 44. u svezi čl. 56. Kolektivnog ugovora, pri čemu sud ističe da je nedvojbeno da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1231/2021-2 od 26. rujna 2023.), prema kojem djelatnik pomorske policije, bez obzira na to što na terenu provodi nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, ali ne i sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se i sate kad nije izvršavao radne zadatke, sud ističe da ovo konkretno tumačenje nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari budući se radi o tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora važećeg u razdoblju prethodno ovdje utuženom razdoblju. Međutim, čak i neovisno o neprimjeni tog tumačenja zbog pitanja vremenske primjene njime tumačenog Kolektivnog ugovora, sud je u ovoj pravnoj stvari kao nedvojbeno utvrdio koliko je sati tužitelj povrh u evidenciji radnog vremena evidentiranih sati (aktivnog) radnog vremena, efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta te mu je upravo i isključivo za te sate, a ne i za one sate koje je tužitelj proveo odmarajući i spavajući (8 sati unutar 24 sata sud uzima kao dnevni odmor u kojem tužitelj nije efektivno radio) priznao pravo na isplatu plaće uz sva pripadajuća uvećanja sukladno čl. 38. KU/17. Dakle, iako ovo tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ne važi u ovdje utuženom razdoblju, utvrđenja ovog suda nisu u suprotnosti niti s takvim tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

10. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Temeljem citirane je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužene, kao stranke koja nije uspjela u sporu, za naknadu parničnih troškova dok je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja, kao stranke koja je sa tužbenim zahtjevom uspjela u cijelosti, za naknadu parničnog troška, ali ovo u visini koja je odmjerena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje u sporu (vrijednost predmeta spora od tužbe pa do podneska od 10. travnja 2025. kojim određuje tužbeni zahtjev je ona označena u tužbu – 1.328,00 Eura, a od podneska od 10. travnja 2025. ona određena visinom tužbenog zahtjeva u tom podnesku – 17.730,92 Eura). Tužitelju je tako priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 21. studenog 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč. 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 22. siječnja 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu od 29. veljače 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 28. ožujka 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave 23. srpnja 2024. i 14. listopada 2024. na kojima se provodio dokazni postupak (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava drugog obrazloženog podneska od 04. ožujka 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 10. travnja 2025. kojim sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka određuje tužbeni zahtjev u smislu čl. 186.b st. 4. ZPP (1 x 25% od 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 15. rujna 2025. (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude 17. listopada 2025. (1 x 50% od 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 2.843,75 Eura te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenog financijskog vještačenja (500,00 Eura) iznosi ukupno 3.343,75 Eura. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ovog rješenja do isplate.

U Zadru, 17. listopada 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.