REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-5371/2019-47

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru,po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužiteljice VR OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Novak, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika ER OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, radi činidbe i uspostave prijašnjeg stanja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025.g. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, dana 17. listopada 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1. Dužan je ER u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe s čitave površine nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je prikazana i označena u nalazu i mišljenju vještaka Darija Blažević broj Vj-87/2023, studeni prosinac 2023. god. slovima B-C-D-E-F-B površine 71 m2 ispunjena crvenom točkastom šrafurom ukloniti nasuti beton i betonski podest volumena 44,45 m3.

2. Nalaže se tuženom da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarenju vlasničkih prava glede njene nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da na njoj izvodi bilo kakve radove i da preko istih hoda kako bi došao do čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da tuda pušta druge ljude; ili da se preko istih vozi motornim vozilom i biciklom kako bi se dovezao do čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura) zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od presuđenja (17. listopada 2025.), pa do isplate, dok se za više traženo parnični trošak tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnesena dana 11. listopada 2019. godine navodi se kako je tužiteljica vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Posjed i vlasništvo predmetne nekretnine da je stekla kao univerzalni sukcesor svog pokojnog supruga JR. On da je vlasništvo i posjed stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sa stvarnim vlasnikom prodavateljem SR, ocem tuženika. Ugovor da je zaključen 1972.g., a pisanu ispravu o tome su sačinili u Trogiru dana 30. kolovoza 1974. u kojemu se jasno navodi da je predmet takve kupoprodaje dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zemljište zvano " [adresa] u površini od 600 m2.

1.1.Nadalje u tužbi se navodi da je odmah po zaključenju ovog pravnog posla kupac JR isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed kupljenog dijela.

1.2. Nadalje, da u naravi ovaj dio predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine cca 600 m2 i to baš dio koji se proteže sjeverno od međe koji ga dijeli od dijela koji je za sebe zadržao prodavatelj, te naknadno darovao tuženiku.

1.3. Navodi se kako iz čitavog niza dokaza proizlazi kako je prednik tužiteljice isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed kupljenog dijela. Tako da se u Skici premjeravanja Zavoda za katastar i geodetske poslove – Trogir br.43/74 koja je sastavni dio katastarskog operata odvajanja kupljenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodi kao posjed VRŠ iz V.

1.4. Nadalje, u tužbi se navodi da je tuženik saslušan kao stranka u parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Split, Stalna služba u Trogiru pod posl.br. P-6151/2015, iskazao:"Moj otac je dogovorio sa suprugom tužiteljice da će od cijelog on kupiti cca 600 m2. U svezi toga su sačinili ugovor." JR se složio da bi kupio gornji dio parcele i zato je sačinjen ugovor u Trogiru 30.kolovoza 1974.godine temeljem njega je legalizirao u katastru i ušao u posjed. "Moj otac je kupio od DR gornji dio, ugovor od 1974.godine, a prodao mu je cca 600 m2 čest. zem. [katastarska čestica]."

1.5. Nadalje, navodi se da je u istom postupku saslušan kao svjedok brat tuženika ĆR koji je iskazao:"U razgovoru s ocem pitao sam ga koliku je on kupio površinu od brata DR, a moj otac je kazao, onoliko koliko sam kupio od njega toliko sam prodao, nikad nije mjereno, a bilo je blizu 600m2."

1.6. Nadalje, u tužbi se navodi kako je isti u Zagrebu dana 13. srpnja 2004.g. sačinio i potpisao ispravu iz koje je vidljivo da je predmetni dio ŽR kupio, isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed istog.

1.7. Nadalje, da je nepoznatog dana, a što je tužiteljica saznala dana 5. rujna 2019. tuženik na čitavoj površini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na zapadnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nasuo beton i napravio betonski podest širine u pravcu istoka zapad 5,00 m, dužine u pravcu sjever- jug dužine 25,50 m i visine 0,80m, a iste radove da je izveo kako bi pristupao do svoje nekretnine koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.8. Navodi se kako za ovako što nije imao dopuštenje tužiteljice, niti je u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osnovana služnost puta na teret čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.9.Tužiteljica da jest vlasnica nekretnine iz točke 1., a tuženik da je bespravno uznemirava te da joj je navedenim radnjama prouzročena šteta, zbog čega ona podnosi ovu tužbu.

2. Tuženik odgovoru na tužbu od dana 11. studenog 2019.g. protivi se tužbi i tužbenom traženju, predlaže odbaciti tužbu i tužiteljicu osuditi na plaćanje parničnih troškova. Navodi kako su navodi tužiteljice neosnovani i neargumentirani, te kako tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi dokazala svoje navode. Ujedno ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije za tužiteljicu, te navodi kako ista nije dostavila vlasničke listove za utužene čestice. Navodi da je tužiteljica uz tužbu dostavila samo predugovor o prodaji od 30.8.1974. koji je potpisao njen pok. suprug i po kojem nije izvršena isplata, ovjera potpisa i uvođenje u posjed.

2.1. Nadalje, kako tužiteljica navodi u točki 1. da je tužiteljica pretpostavljena vlasnica označenih čest. zem., a da uz tužbu nije dostavila niti jedan dokaz na koji se poziva u tužbi, te da u tužbi traži prestanak uznemiravanja s čest. zem. [katastarska čestica], a uz tužbu dostavlja predugovor za čest. zem. [katastarska čestica]. Ističe kako je tužiteljica pred ovim sudom u predmetu P-6151/15 utužila tuženika za predajom u posjed ovih čestica označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], a istom tužbom je tražila da se preko istih čestica zabrani tuženiku i drugima da hodaju, voze ili na drugi način koriste, a koji predmet je tužiteljica pravomoćno izgubila. Ističe kako bi se točkom 2. radilo o presuđenoj stvari.

2.2. Nadalje, tužiteljica da također traži i predaju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te uklanjanje betonskog podesta širine 5m, tuženik ističe da se radi o čestici koja je u naravi put i koja služi za ulazak tuženika na njegovu parcelu. Da je ista čestica širine cca 2,40 m oduvijek u posjedu tuženog i njegovih prednika, dok ostala cca 3m širine predstavljaju potpuno vlasništvo tuženog i čine sastavni dio njegove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2.3. Tuženik navodi kako je put širine cca 2,4 m i označen kao čest. zem. [katastarska čestica] ucrtan u građevinsku dozvolu njegove obiteljske kuće kao prilazni put, da se ista nalazi u suvlasništvu tuženika i njegovih rođaka koji su mu i dali suglasnost prilikom izdavanja građevinske dozvole. Navodi da kako se radi o putu koji prolazi uz zemljište za koje tužiteljica tvrdi da je njeno, istoj da neće praviti problem da i ona koristi put širine cca 2,4 m za dolazak na parcelu ukoliko joj je to potrebno.

2.4. Nadalje, da je u pravomoćno okončanom predmetu između stranaka pod P- 6151/15 načinjeno više vještačenja s identifikacijom čestica, a da je iz tih vještačenja vidljivo da je predmetni put 509/5 bio betoniran i da je služio kao put do tuženikove kuće označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], te da je širok cca 2,4 m.

2.5. Nadalje, da se točkom 1. tužbenog zahtjeva traži i uklanjanje zapadnog dijela od 5m od čega cca 3 metra širine zemljišta od puta koji je u potpunom vlasništvu tuženog i služi kao put do njegove druge nekretnine 507/20 k. o. [katastarska općina], čiji je put sastavni dio nekretnine.

2.6. Tuženik navodi da su svi navodi izneseni u odgovoru na tužbu vidljivi iz predmeta P-6151/15 kao i detaljnog obrazloženja drugostupanjske presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-816/2018 koja se nalazi u predloženom spisu, predlaže da sud odbije tužbu tužiteljice kao neosnovanu i tuženom dosudi parnični trošak.

3. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu tuženika, izvršen je pregled međusobnog ugovora sklopljenog između SR. JR kao prodavaoca i ERŠ kako kupca od 30. kolovoza 1974.g., skica premjeravanja za prijavni list br. Up I 169/75, rješenje o nasljeđivanju iza pok. JR pod posl.br. O-365/10 od 3.8.2011.g., pismeno "Izjava" prof. dr. ŠR od 13. srpnja 2004.g., fotografije lica mjesta, povijest promjena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izdanu od DGU, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir KLASA: 936-02/21- 05/25, Ur.broj: 541-28-02-07/2-21-2 od 27. siječnja 2021.g., izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta dana 1. veljače 2021. godine uz sudjelovanje sudskih vještaka Ivana Barbalića dipl. ing. geodez. i Mira Glavaša ing. građevine, izvršen je pregled geodetskog vještva sudskog vještaka za geodeziju dip.ing. Ivana Barbalića od dana 18.3.2021. godine, pregledan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka za građevinu ing. Mire Glavaša od dana 25.3.2021.. godine, izveden je dokaz usmenim saslušanjem sudskog vještaka Ivana Barbalića na ročištu održanom 22.9.2021., kao i na ročištu održanom 14.6.2022.g., pregledan je dopunski nalaz i mišljenje dipl. ing. geod. Ivana Barbalića od 29.11.2021., izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke dipl. ing. geod. Daria Blaževića, pregledan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića broj VJ-87/2023 od 16.11.2023.g., izveden je dokaz saslušanjem sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RR, pregledani su i pročitani pribavljeni spis posl.br. P- 6151/2015 i 656/03.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Uvodno valja kazati da je tužitelj podnio tužbu na način da je prvotno tražio uklanjanje nasutog betona koji čini betonski podest s čitave površine čest. zem. [katastarska čestica] i sa zapadnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] širine u pravcu istoka zapad 5,00 m, dužine u pravcu sjever jug 25,50 m i visine 0,80m, a naknadno podneskom od dana 10. srpnja 2025. godine postavio tužbeni zahtjev na način da traži uklanjanje nasutog betona i betonskog podesta volumena 44,45 m3 sa čitave površine nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] koja je prikazana i označena kao u nalazu i mišljenju vještaka Daria Blaževića broj Vj-87/2023, studeni prosinca 2023. slovima B-C-D-E-F- B površine 71 m2 ispunjena crvenom točkastom šrafurom.

5.1. Iako je tuženik prigovarao da se ne radi o uređenju tužbe već o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva (kojem se protivio u podnesku predanom na ročištu dana 23. rujna 2025.), stav je suda da je tužitelj promjenom tužbenog zahtjeva uredio tužbu sukladno nalazu i mišljenju vještaka Daria Blaževića nakon što stranke nisu imale daljnje primjedbe na vještvo, a koje vještvo je sud prihvatio kao dokaz pravilne identifikacije nekretnine. Iako je tužitelj uređenjem tužbe izostavio prvotno utuženu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], a nije postavio zahtjev za dio čest. zem. [katastarska čestica] koji je vještak također identificirao kao dio na koji je nasut betonski podest, tužitelj u tom dijelu može disponirati zahtjevom na način na koji je postavio zahtjev jer je evidentno da uređenom tužbom traži uklanjanje površinski i volumenski manjeg dijela nego što je zatraženo prvotnim tužbenim zahtjevom.

6. Predmet ove parnice koja je inicirana publicijanskom negatornom tužbom (actio publiciana negatoria - tužba predmnijevanog (pravno pretpostavljenog) vlasnika zbog uznemiravanja), je zahtjev tužitelja kojim se zahtijeva od tuženika da ga prestane uznemiravati u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na označenim nekretninama u tužbi, sve to su smislu odredbi čl. 167. st.1 i st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

7. Prema odredbi članka 167. ZV-a da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario negatorijsku zaštitu od uznemiravanja, vlasnik mora dokazati da je vlasnik nekretnine (pravi vlasnički zahtjev – članak 167. stavak 2. ZV-a) ili pravni temelj i istinit način svojega stjecanja posjeda nekretnine (zahtjev predmnijevanog vlasnika – članak 167. stavak 4. ZV-a), te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede tih stvari. U ovom smislu vlasnik (ili predmnijevani vlasnik) je ovlašten zahtijevati tuženikovo negativno ili pozitivno činjenje, kojim će prestati bespravno uznemiravanje vlasništva, pa je on svoj zahtjev ovlašten usmjeriti kako na tuženikovu činidbu kojom uspostavlja ono stanje kakvo je bilo prije uznemiravanja, tako i na propuštanje daljnjeg uznemiravanja. Radi uspostave prijašnjeg stanja vlasnik može zahtijevati od treće osobe koja ga uznemirava pozitivnu ili negativnu činidbu, pa tako i činidbu kojom će se uspostaviti stanje kakvo je bilo do tog uznemiravanja. Pri tome je pasivno legitimirana svaka osoba koja vlasnika (ili predmnijevanog vlasnika) uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede stvari, ako ona to čini bespravno (osoba koja neposredno uznemirava vlasnika bilo postupajući u svoje ime, bilo po nalogu ili u korist treće osobe, a i osoba po čijem se nalogu čini ono što uznemirava vlasnika, kao i osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava ako je ona znajući za to što se čini, to odobrila, ili se time okoristila).

8. Sukladno navedenim odredbama, riječ je o uznemiravanju u okolnostima kada neka osoba izvršava neku svoju vlast na stvari, tj. ako na toj stvari poduzima radnje prisvajajući za sebe kakvo stvarno ili obvezno pravo koje joj ne pripada, tako i u okolnostima kada ta osoba samovoljno proširuje ili modificira neko pravo. Negatorijski zahtjev se osnovano može podići samo protiv onih uznemiravanja koja su izvršena neosnovano odnosno bespravno, dakle, ukoliko ta treća osoba, na te radnje nije ovlaštena nekim svojim subjektivnim pravom, niti zakonskim ograničenjem vlasnikovog prava. Slijedom naprijed navedenog, povodom podnesene publicijanske negatorijske tužbe tužiteljica je ta koja treba dokazati sukladno odredbi članka 167. ZV-a da je vlasnik odnosno pretpostavljeni vlasnik (kvalificirani posjednik stvari) i čin uznemiravanja koji mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje.

9. Vlasnika ili predmnijevanog vlasnika uznemirava u izvršenju njegovih ovlasti glede njegove stvari ona osoba koja mu doduše nije oduzela posjed stvari, nego je stvorila stanje u kojem je vlasnikova pravna vlast na toj stvari okrnjena. Vlasnikova je vlast okrnjena kada je glede njegove stvari nastalo stanje u kojem neka druga osoba izvršava neku svoju vlast na stvari, a to je ako glede te stvari poduzima čine prisvajajući si kakvo stvarno ili obvezno pravo ili samovoljno si proširujući ili modificirajući pravo koje joj pripada ili faktično izvršavajući sadržaj nekog prava koje joj ne pripada, bez obzira je li ona time prisvaja ili svojata to pravo ili ne. Stanje u kojem je vlasnikova pravna vlast okrnjena tuđim činima postoji i onda kada se pojedinačni čini uznemiravanja ponavljaju, a i onda kada se s obzirom na okolnosti može opravdano očekivati da će se ponoviti.

10. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, odnosno da je tuženik izvršio čin nasipanja betona i izgradnja betonskog podesta koji se navodi u tužbi, što je razvidno iz samog iskaza tuženika.

11. Iako tužitelj nije dostavio u spis zemljišnoknjižne izvatke za nekretnine koje su predmet tužbe, sud je takav pregled izvršio putem Zajedničkog informacijskog sustava

(ZIS), te utvrdio sljedeće nesporne činjenice:

- da je na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik

DR sin SR, tuženik;

- da su na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta put 66 m2, upisani kao suvlasnici VRŠK za ¼ dijela, ERŠK za ¼ dijela, E SR za 3/16 dijela, ERŠK – ĐR za 1/16 dijela, J UR za 1/8 dijela, J GR. S za 1/8 dijela;

- da je na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] , z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan kao vlasnik DR pok. SR, tuženik.

12. Među strankama je prijeporno je li osnovan prigovor presuđene stvari u točki II. tužbenog zahtjeva, te je li tuženik opisanim radnjama iz tužbe (nasipanjem betona i izgradnjom betonskog podesta), izvršio čin uznemiravanja tužiteljice u vršenju njezinih predmnijevanih vlasničkih prava na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prijeporno se ukazuje i je li tužiteljica predmnijevani (pretpostavljeni) vlasnik na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], gdje je tuženik nesporno izvršio navedeni čin nasipanja betona i izgradio betonski podest, odnosno aktivna legitimacija tužiteljice, koji prigovor je istaknuo tuženik.

13. U dokaznom postupku sud je prvenstveno trebao izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, te izvršiti pravilnu identifikaciju predmeta spora, odnosno utvrditi na točno kojem dijelu nekretnine je tuženik nasuo i izgradio betonski podest.

14. Nakon izvršenog uviđaja od dana 1. veljače 2021. godine, uz sudjelovanje sudskih vještaka Ivana Barbalića dipl. ing. geodezije i Mira Glavaša, dipl. ing. građevine, dostavljen je sudu nalaz i mišljenje od dana 18.3.2021. godine, sukladno kojem je sudski vještak dipl. ing. geodezije Ivan Barbalić utvrdio sljedeće:

- da predmetna nekretnina u naravi predstavlja betonski put, površine 124 m2, na Skici vještva označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-U-S-R-P-V-A, šrafiran žutom i plavom bojom

- da predmetna nekretnina zahvaća čest. zem. [katastarska čestica] u dijelu površine 54 m2, na Skici vještva označen točkama A-B-C-D-E-F-G-Z-V-A, šrafiran žutom bojom

- da predmetna nekretnina zahvaća čest. zem. [katastarska čestica] u dijelu površine 70 m2, na Skici vještva označene točkama G-H-I-J-U-S-R-O-P-V-Z-G, šrafiran plavom bojom

- da predmetna čest. zem. [katastarska čestica] zahvaća zemljani dio, istočno od predmetnog betonskog puta, u dijelu površine 8 m2, na Skici vještva označen slovima K-L- M-N-O-R-S-T-K, šrafiran crvenom bojom.

14.1. U nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo Mira Glavaša dipl. ing građevine od dana 25.03.2021. isti je dao izračun troškova uklanjanja betonske rampe na način da je dao ukupni izračun od 28.644,00 kuna, odnosno prema površini od 124 m2 dobije se izračun za 231 kn/m2, navodeći poslove koje je potrebno izvršiti, a koji se odnose na poslove štemanja betonske podloge, utovar i odvoz odštemanog betona na gradski deponij, utovar i odvoz nasutog materijala na postojeću betonsku podlogu, te završno čišćenje i ravnanje površine.

14.2. Kako je tužitelj iskazao primjedbe u odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Barbalića, dok nisu iskazane primjedbe u odnosu na vještvo Mira Glavaša, sud je u nastavku postupka izveo dokaz usmenim obrazlaganjem vještva Ivana Barbalića, nakon čijeg saslušanja tužitelj je iskazao da smatra da zbog nestručnosti vještvo ne postoji, da nije sačinjeno po pravilima struke i da postoji neusklađenost katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja, pa je predloženo izvesti dokaz novim vještačenjem po vještaku Dariu Blaževiću dipl. ing. geodezije.

15. U nastavku postupka sud je ponovno izveo dokaz uviđajem na licu mjesta dana 4. studenog 2022. godine, uz prisustvo vještaka geodetske struke ing. Daria Blaževića koji je dostavio sudu nalaz i mišljenje 17. studenog 2023.godine, u kojem je navedeno da predmet spora pokazan od strane tužitelja, u naravi je novoizgrađeni betonirani plato, prikazan na geodetskoj skici lica mjesta likom A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, površine 127 m2, a po stanju u zemljišniku sastoji se od:

- dijela z. k. č. zem. [katastarska čestica], površine 71 m2, lik B-C-D-E-F-B ispunjen crvenom točkastom šrafurom

- dijela z. k. č. zem. [katastarska čestica], površine 56 m2, lik A-B-F-G-H-I-A ispunjen plavom točkastom šrafurom.

15.1. Sudski vještak posebno navodi u svom nalazu i mišljenju da granice predmetih zk. č. zem. identificirane su na osnovu skice premjeravanja iz 1974. godine i skice premjeravanja iz 1995., te su obe priložene u poglavlju 4. Prilozi. Na geodetskoj skici lica mjesta prikazan je izmjereni teren, podaci katastarskog plana i podaci iz sudske mape koja prikazuje zk stanje, tzv. Iz svega navedenog sudski vještak zaključuje da stanje u katastarskom i zemljišnoknjižnom operatu za predmetne nekretnine nije usklađeno. Tlocrtna površina predmeta spora je 127 m2. Pun. tužitelja je u postupku očevida naveo da bi se visina novosagrađenog betonskog platoa trebala utvrditi u odnosu na postojeći nivo zemljišta i ostatke starog betonskog zida položenih istočno od predmeta spora. Na taj način utvrđena visina iznosila bi u prosjeku cca 35 cm, te bi volumen nasutog materijala izračunat na ovaj način iznosio 127 m2 x 0.35 m = 44.45 m3. Da bi se volumen nasutog materijala odredio precizno, trebalo bi imati izmjereno stanje terena na površini predmet spora u visinskom smislu prije izvedenih i radova, tzv nulto stanje i izmjereno stanje terena predmet spora u visinskom smislu nakon izvednih i radova, što u ovom slučaju nije napravljeno, te da se na ovakav način izračunati volumen nasutog materijala može smatrati samo približnom vrijednošću.

15.2. Na traženje tužitelja sud je pozvao vještaka radi usmenog obrazlaganja vještva na ročištu dana 14. lipnja 2024. godine u kojem je isti dao objašnjenje od koje čestice je formirana zk. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodeći da je ista formirana od zk. čest. zem. [katastarska čestica], jer da je u postupku nove izmjere za k. o. [katastarska općina] z.č. z. 507/4 dobila je novu katastarsku oznaku 1728 k. o. [katastarska općina], te upravo parcelacijskim elaboratom kat. čest. [katastarska čestica] je nastala 1728/1 i 1728/2, a sve u skladu sa skicom premjeravanja 1995. koju da je priložio u nalazu i mišljenju te da bi upravo ta novonastala kat. čest. [katastarska čestica] bi odgovarala čest. zem. [katastarska čestica], dok je novoformirana kat. čest. [katastarska čestica] zadržava oznaku čest. zem. [katastarska čestica], te je evidentirana zgrada koja je u zemljišniku dobila oznaku zgr. čest.1065 sve k. o. [katastarska općina]. Nadalje, vještak je naveo da u odnosu na skicu premjeravanja iz 1995. godine i 1974. godine koje prileže nalazu i mišljenju u samom upisu površina u katastru i zemljišniku i grafičkih dijelova koji definiraju oblik predmetnih nekretnina te upisu samih površina u zk i katastarskom operatu postoje razlike također da su vidljive razlike i u dimenzijama na skicama, sve iz razloga što je stanje u katastru i zemljišniku neusklađeno, te da je takvo stanje po njegovom mišljenju uklopljeno na najbolji mogući način na izmjereni teren u skladu sa pravilima struke te je tako prikazano na samoj geodetskoj skici lica mjesta, te potvrdio svoje vještvo da bi se betonski plato nalazio na čest. zem. [katastarska čestica],s tim da je ispravio omašku u izradi nalaza i mišljenja u pogledu oznake čest. zem. [katastarska čestica], gdje je ispravna oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15.3. Nakon usmenog obrazlaganja vještva od strane dipl ing. Daria Blaževića stranke postupka nisu istaknule daljnje primjedbe i prigovore, pa sud navedeno vještvo Daria Blaževića dipl. ing. geodezije prihvaća kao stručno, objektivno, argumentirano i poklanja mu u cijelosti svoje povjerenje, kao i vještvo dipl ing. Mira Glavaša, iako vještvo dipl. ing. Mira Glavaša nije od značajnog utjecaja na sami predmet postupka.

16. Nakon utvrđene pravilne identifikacije predmeta spora po vještaku geodetske struke, te davanja nalaza i mišljenja koji su radovi potrebni za izvršenje uklanjanja navedenog betonskog podesta, valjalo je raspraviti i sporno pitanje samog čina uznemiravanja, kao i sporno pitanje je li tužiteljica predmnijevani vlasnik označenog dijela nekretnine, kao i prigovor presuđene stvari u točki II. tužbenog zahtjeva.

17. Tužitelj je u tijeku postupka zatražio pribavljanje spisa ovog suda poslovnog broja P-656/03, dok je tuženik tražio pribavljanje spisa P- 6151/2015, koji spisi su dostavljeni, pregledani i pročitani.

18. Spis poslovnog broja P- 656/03 se ne odnosi na stranke ovog postupka, pa ga sud nije razmatrao kao relevantan za ovaj postupak. Očigledno je tužiteljica zatražila da se izvrši uvid u pogrešan poslovni broj predmeta, međutim do zaključenja gl. rasprave nije zatražila da se pribavi ispravni poslovni broj predmeta, a navedeno sud zaključuje jer je pregledom drugog spisa P- 6151/2015 ustanovljeno da je njemu bio priložen spis P- 565/03, pa je pretpostavka da je tužiteljica zapravo htjela tražiti pribavu upravo spisa P- 565/03, a ne spisa P- 656/03 kako je to zatražila. Valja kazati da je spis P- 565/03 bio priložen na spis P- 6151/2015 u trenutku zaljučenja glavne rasprave i prilikom donošenja prvostupanjske i drugostupanjske odluke, tako da se isti koristio u dokazne svrhe prilikom odlučivanja u postupku P- 6151/2015.

19. Pregledavajući spis poslovnog broja P- 6151/2015 i pravomoćnu presudu od dana 3. srpnja 2018. godine, koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-816/2018-2 od dana 19. rujna 2018. godine, te sagledavajući sva utvrđenja u navedenim odlukama utvrđeno je da u navedenim odlukama potvrđeno da su tužiteljica VR i tuženik ER suvlasnici puta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 7., drugi pasus presude P- 6151/15), a upravo zbog čega je u navedenoj odluci odbijen podredni tužbeni zahtjev za ukidanjem stvarne služnosti puta i kolnika u korist tuženikove nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na teret nekretnine tužiteljice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], uz obrazloženje da tuženik nema pravo služnosti već ima pravo vlasništva koje pravo je jače i koje se ne može ograničavati, a koji put je formiran kao pristupni put za nekretninu tuženika još 1974. godine (str. 4. drugi pasus presude Gž- 816/2018-2).

19.1. Također u drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 816/2018-2 od dana 19. rujna 2018. godine u odnosu na podredni tužbeni zahtjev navodi se kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 29. travnja 1975.godine stranke suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica], odnosno s obzirom da nisu uknjižene u zemljišnu knjigu, a da je otac tuženika suprugu tužiteljice prodao ½ dijela nevedene čestice stranke imaju jednaki pravni temelj za posjedovanje navedene čestice kao njezini suvlasnici, tako da tužiteljica nije dokazala da bi imala u odnosu na tu česticu jači pravni temelj posjedovanja od tuženika, koji je koristi kao prilazni put do čest. zem. [katastarska čestica].

20. Kako je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev postavila na način da ista smatra da je isključiva predmnjevana vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica] (za koju je nesporno vlasnica), ovaj sud zaključuje da ista ne prihvaća pravomoćna utvrđenja iz postupka P- 6151/2015 u kojem je jasno i nedvojbeno utvrđeno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici čestice oznake čest. zem. [katastarska čestica], i da je ta čestica upravo formirana kao pristupni put tuženiku do njegove nekretnine položene južno oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, nije ekonomično i svrsishodno u ovom postupku ponovno utvrđivati činjenice koje su već utvrđene u ranije okončanom pravomoćnom postupku, iako je sud i u ovom postupku ponovno pregledao kupoprodajni ugovor od dana 30. kolovoza 1974. godine, ostale predane isprave, te izvodio dokaz saslušanjem stranaka te pregledavao i ostale isprave na okolnosti predmnjevanog vlasništva.

21. Dakle analizirajući sve navedeno i utvrđeno zaključuje se da su i tužiteljica i tuženik predmnjevani suvlasnici nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], jer isti nisu upisani u zemljišnu knjigu, ali to svoje pravo temelje na ispravama i utvrđenjima iz pravomoćno okončanog sudskog postupka poslovnog broja P- 6151/2015, kao i temeljem isprava priloženih u ovom postupku. Također je utvrđeno i da je navedena nekretnina oformljena kao pristupni put koji koristi uglavnom tuženik i koji je veza između javnog puta i njegove nekretnine, dok je nekretnina tužiteljice oznake čest. zem. [katastarska čestica] već položena uz javni put. Dakle pravni odnos između tužiteljice i tuženika treba sagledavati u okviru njihovih suvlasničkih ovlaštenja reguliranih odrebama ZV-a o suvlasništvu. Tužiteljica je dokazala pravni temelj i istinit način svoga stjecanja predmetne nekretnine pa se ista smatra suvlasnicom nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (predmnjevana suvlasnica) prema tuženiku, a sve sukladno odredbi članka 166. ZV-a ovlaštena je ustati ovom tužbom radi zaštite svog prava suvlasništva nevedene nekretnine, čime se prigovor nedostatka aktivne legtimacije istaknut od strane tuženika ukazuje neosnovan.

21.1. Tužiteljica dakle kao suvlasnica protiv drugog suvlasnika može tražiti zaštitu od uznemiravanja tužbom iz čl. 167. u vezi čl. 46. st. 1. ZV-a prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo štititi svoje suvlasništvo od ostalih suvlasnika u skladu s veličinom svoga suvlasničkog dijela te ima pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja od drugih suvlasnika odnosno ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

21.2. No, istodobno svaki suvlasnik ima sve suvlasničke ovlasti (pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja (čl. 30. st. 2. ZV-a) te prema čl. 39. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. U načelu suvlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja u odnosu na drugog suvlasnika u situaciji kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja.

21.3. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju valja imati u vidu i odredbe koje reguliraju odnose (prava i obveze) među suvlasnicima neke stvari, a osobito:

- odredbu čl. 38. st. 1. do st. 3. ZVDSP – kojom je propisano da nije li što drugo određeno, da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (st. 1.); da plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju (st. 2.); i da svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi (st. 3.),

- odredbu čl. 40. st. 1. i st. 3. – kojom je propisano da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova (st.1.); i da ne može li se postići većina, a poduzimanje nekoga posla redovite uprave je nužno za održavanje stvari, na zahtjev bilo kojega od suvlasnika odluku će donijeti sud (st. 3.),

- odredbu čl. 42. istog Zakona – kojom je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje (st. 1.); i da je donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome (st. 2.).

22. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kao i činjenicu da između stranaka u ovom postupku, kao suvlasnika sporne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije postojao sporazum o načinu suposjedovanja te nekretnine, prema ocjeni ovoga suda u slučaju kad nema sporazuma između suvlasnika o načinu suposjedovanja zajedničke nekretnine, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

23. Kod utvrđenja da li tužiteljici pripada pravo na traženu zaštitu valjalo je utvrditi je li tuženik svojim ponašanjem odnosno opisanim radnjama nasipanjem betona i izgradnjom betonskog podesta na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] uznemirio tužiteljicu u suvlasničkim pravima na predmetnoj nekretnini.

24. Tužiteljica u svom iskazu je navela da je tuženik betonirao negdje možda 2003. godine,da nije bila prisutna kad je to betonirano, da je tuženik proširio put oko 4 metra, a da je isti istaknuo kako će i njima taj betonirani put dobro doć, da je tako rekla jedna svjedokinja, dok je preostalom dijelu svog iskaza uglavnom spominjala njihove ranije odnose i činjenice koje su se bile predmet ovog citiranog ranijeg pravomoćno okončanog postupka.

25. Tuženik u svom iskazu je naveo da je kupio 2 metra i 350 m2 parcele od Blaževića i ta dva metra da je betonirao zajedno sa spornim putem, tako da je to sad na terenu jedna cjelina. Širina puta da iznosi malo manje od 5 metara i da se samo on služi tim putem za pristup do svoje kuće, a da se pok. ŽR nije koristio tim putem. Visinska razlika između glavnog rimskog puta i ovog spornog da je oko 50-60 cm te da je između rimskog puta i čestice 509/5 napravio zid u širini 3 m i visini 60-70 cm tako da bi se obranio od vode jer da mu se slijevala voda sa glavnog puta i sa ceste i da je ŽR bio prisutan i da nije bilo nikakvih problema, a taj zid da je gradio prije 2000. godine. Naveo je da nije tražio suglasnost od Matinih nasljednika za gradnju ovog betona na spornom putu, a to da nije tražio jer da je znao da suglasnost ne bi dobio.

26. Svjedok MR navodi da je negdje 2019.g. kada je došao uočio ovaj betonski plato, a koji da se ranije nije tu nalazio, inače da živi vanka, dolazi povremeno, ali barem 1-2 puta godišnje. Prije ovog betonskog platoa da je postojao jedan mali pješački prolaz koji spaja ovaj javni put Put pećine i proteže se do nekretnine tuženika gdin. DR. Taj dio da je podignut otprilike ovisno kako na kojem mjestu, negdje 40cm, negdje 60-80 cm, tako da je pristup do nekretnine njegove majke faktički onemogućen jer da sada mora skakati da bi došao do nje. Navodi da je tuženik sve to napravio na svoju ruku, da je imao njihove kontakt podatke, da ih je mogao obavijestiti o tome, pitati i sl., a da parcela 509/5 zapravo je suvlasništvo njegove majke i tuženika i da je služio kao prolaz, ali očito da sada to ima neku drugu namjenu, tako da ovaj sada betonski put ima dovoljno širine da se mimoiđu dva vozila i on da praktički služi tuženiku koji se bavi turizmom da njegovi gosti mogu pristupiti i parkirati se do njegove nekretnine. Navodi da misli da je čest. zem. [katastarska čestica] od tuženika.

27. Analizom izvedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj sveukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je tuženik uistinu izvršio radnje koje se navode u tužbi, odnosno nasuo beton i izgradio betonski podest i to na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 56 m2 (lik A-B-F-G-H-I-A vještvo Daria Blaževića) koji dio je u isključivom vlasništvu tuženika prema zemljišnoknjižnom i faktičnom stanju (nije predmet postupka) i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 71 m2 (lik B-C-D-E-F-B vještvo Daria Blaževića) a za koji dio je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev, te je utvrđeno da je volumen nasutog materijala 44,45 m3 i da je tuženik sve te opisane radnje izvršio bez suglasnosti tužiteljice.

27.1. Međutim, na temelju provedenih dokaza ovaj sud nije mogao sa sigurnošću zaključiti da je tuženik takvim opisanim radnjama, vrijeđao pravo tužiteljice na način da joj je onemogućen pristup nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] kao i pristupanje spornoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica]. Tuženik dakle ne spori da je obavio navedene radnje, niti spori suvlasništvo tužiteljice, ali u svom iskazu navodi da je takvo betoniranje učinio jer su mu se slijevale vode sa glavnog puta i sa ceste, dok tužiteljica u svom iskazu ne navodi ništa u kotekstu na koji način navedeno betoniranje istu uznemirava odnosno onemogućava u njenom svakodnevnom korištenju, uzimajući u obzir da tužiteljica jako rijetko dolazi na predmetnu nekretninu, što je potvrdio i njen sin kao svjedok navodeći da se dolazi 1 do 2 puta godišnje. U smislu onemogućavanja pristupa nekretnini tužiteljice u ovom postupku sud je saznao jedino od svjedoka sina tužiteljice da "on mora sada skočiti da pristupi na nekretninu". Ako se uzmu u obzir dimenzije koje je sudski vještak utvrdio u postupku kao visinu novosagrađenog betonskog platoa, a koja visina bi u prosjeku bila cca 35 cm, te ako se uzme u obzir neposredno opažanje suda na licu mjesta, fotografije koje prileže spisu, a koje prikazuju ranije postojeće stanje gdje se na spornom dijelu oznake čest. zem. [katastarska čestica] nalazio "rimski" put, sud ne nalazi da je tužiteljica na siguran i nedvojben način dokazala otežanost pristupa svojoj nekretnini, uzimajuću u obzir i da je nekretnina tužiteljica oznake čest. zem. [katastarska čestica] u sjevernom dijelu položena uz javni put, te da tužiteljica praktični ne prolazi spornim dijelom nekretnine čest. zem [katastarska čestica] koji predstavlja put, jer se navedenim putem koristi uglavnom tuženik radi prilaza do svoje nekretnine odnosno kuće, što proizlazi iz rezultata dokaznog postupka.

27.2. Naime, nesporno je da je izgradnjom betonskog podesta podignuta visina puta i da je put sada u cijeloj širini betoniran, no, ovaj sud nije stekao uvjerenje da bi po svojoj konfiguraciji na terenu betonski podest u ičemu onemogućavao ili otežavao prolazak do nekretnine tužiteljice, niti da su na bilo koji način povrijeđena prava tužiteljice, a ovaj sud takvo uvjerenje nije stekao ni uviđajem na licu mjesta. U konkretnom slučaju sud je stekao uvjerenje da je tužiteljica najviše povrijeđena samom činjenicom da o izgradnji podesta nije obaviještena od strane tuženika, a ne samim faktičnim činom izgradnje, posebno imajuću u vidu činjenicu da tužiteljici i nakon izgradnje betonskog podesta nitko ne brani prolazak preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je sada betoniran.

27.3. Dakle tužiteljica nije ovom sudu dokazala da je tuženik izgradnjom betonskog podesta uznemirio tužiteljicu u njezinom izvršavanju suvlasničkih prava na nekretnini koja kako i prije tako i sada faktično predstavlja put. Naime, po stavu ovog suda tuženik je izvršavao sve ovlasti glede cijele nekretnine, a kako tužiteljica nije dokazala da bi takvim radnjama bilo povrijeđeno njeno pravo na izvršavanje suposjeda, to je tuženik koristio svoje pravo iz odredbe članka 38. stavka 1. - 3. ZV-a.

28. U odnosu na prigovor presuđene stvari koji je istaknuo tuženik u odnosu na točku II. postavljenog tužbenog zahtjeva (točka II. izreke presude) valja kazati da isti nije utemeljen, što je sve utvrđeno pregledom i čitanjem parničnog pisa P- 6151/2015 koji prileži ovom spisu.

29. Prema odredbi članka 332.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisano je da ako sud tijekom postupka utvrdi da je parnica pokrenuta među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da presuđena stvar postoji kada postoji subjektivni identitet (identitet stranaka), objektivni identitet (identitet tužbenog zahtjeva) i identitet činjenične osnove tužbe. Da bi se radilo o presuđenoj stvari moraju se kumulativno ispuniti svi uvjeti.

30. U konkretnom slučaju postoji subjektivni identitet jer su iste stranke u obje parnice, kao, ali ne postoji objektivni identitet tužbenog zahtjeva kao ni identitet činjenične osnove. Naime, u ovom postupku objektivni identitet tužbenog zahtjev je širi, a osim toga ovaj postupak se temelji na bitno drugačijoj činjeničnoj osnovi tužbe, jer se osim isticanja prava zaštite predmnjevanog (su)vlasništva tužiteljice, u postupku se utvrđuju i činjenice u kojima suvlasnik ima pravo štititi svoje suvlasništvo od ostalih suvlasnika i zaštitu (su)vlasništva od uznemiravanja od drugih suvlasnika, pa je i sama pravna osnova na kojoj se temelji zahtjev bitno drugačija nego u ranije pravomoćno okončanom postupku.

31. Povodom podnesene negatorijske publicijanske tužbe tužiteljica je ta koja treba dokazati sukladno odredbi članka 167. ZV-a da je kvalificirani (su)posjednik spornog dijela nekretnine i čin uznemiravanja koji mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje, a što temeljem rezultata dokaznog postupka tužiteljica nije u cijelosti dokazala, odnosno tužiteljica je samo dokazala svoje predmnjevano (suvlasništvo), koje joj tuženik niti ne spori.

32. Što se tiče samog čina uznemiravanja, on ima karakter trajnog stanja jer je izgrađen čvrsti betonski podest, međutim kao što je već ranije obrazloženo takva izgradnja nema karakter protupravnosti jer izgradnjom betonskog podesta tuženik nije na bilo koji način uznemirio tužiteljicu u njezinom izvršavanju suvlasničkih prava na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], a izvršavanje sadržaja faktičnog suposjeda nije na nikakav način okrnjeno jer se tužiteljica na isti način kao i prije izgradnje može koristiti nekretninom oznake čest. zem. [katastarska čestica], a izgradnjom podesta nije onemogućena u pristupu na nekretninu koja je u njenom vlasništvu oznake čest. zem. [katastarska čestica] ili da je taj pristup na bilo koji način otežan.

33. Zaključno, tužiteljica u ovom postupku nije dokazala sve pretpostavke koje zakon predviđa u odredbi čl. 167. st.1 i st.4. ZV-a, pa sud smatra da činidbom tuženika nije došlo po povrede tužiteljičinih stvarnih prava, zbog čega je valjalo odbiti kako točku I. tužbenog zahtjeva, tako i točku II. tužbenog zahtjeva te odlučiti kao u izreci presude. Posebice tužiteljica nema nikakav pravni temelj tražiti da tuženik ne može hodati preko čest. zem. [katastarska čestica], da pušta tuđe ljude, ili da se vozi motornim vozilo i biciklom kako bi došao do čest. zem. [katastarska čestica], jer je tuženik nesporno suvlasnik navedene čestice i ima sva ovlaštenja u korištenju i posjedovanju navedene nekretnine kao i tužiteljica, a koja nekretnina je formirana još 1974. godine u funkciji pristupnog put.

34. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u međusobnoj vezi, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 14/22, 155/23- nastavno ZPP-a), ovaj sud je stajališta da je tužbeni zahtjev tužiteljice radi činidbe i uspostave ranijeg stanja neutemeljen, imajući u vidu sve iznesene činjenice koje je u postupku valjalo pravilno ocijeniti.

35. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1., čl. 155., te odredbi čl. 158. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje OT), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/2021) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te primjenjujući Tarifu važeću na dan zaključenja glavne rasprave.

36. Kako tuženik u cijelosti uspio u postupku, dužan je tužiteljici nadoknaditi troškove postupka.

37. Tuženiku koji je bio zastupani po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik priznaje se sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu po 100 bodova (Tbr.7.t.1. OT), zastupanje na uviđaju od 1.02.2021. po 100 bodova, zastupanje na ročištima od dana 24.09.2020., 11.11.2020., sve u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9. t.1), što daje ukupno 400 bodova, a prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, pretvoreno u eure daje iznos od 800,00 EUR. Navednom iznosu treba pridodati popisani PDV (25%) što sveukupno daje iznos od 1.000,00 EUR koji iznos je tužiteljica dužna nadoknaditi tuženiku, sve kako je odlučeno u točki II. izreke presude. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za trošak pristupa na ročište od dana 24.09.2022. jer se na taj dan ročište nije ni održalo, a tuženik je tri puta popisao trošak pristupa za isti datum (24.09.2022.) u visini od 100 bodova, pa je za iznos od 600,00 EUR tuženik odbijen za zahtjevom za trošak.

38. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru 17. listopada 2025.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice Ivani Novak, odvj. u Trogiru

- pun. tuženika Rinu Petričiću, odvj. u Splitu

- spis, ovdje