REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Poslovni broj: Povrv-2122/2020-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja UĐ, vlasnika obrta [obrt] 69, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Dražen Mandić, odvjetnik u Zagrebu, Varšavska 7/I., protiv tuženika GRAND HOTEL ADRIATIC d.o.o., Zagreb, Čulinečka cesta 152, OIB: 95024967787, kojeg zastupa Marijo Bezić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V. -VI., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 17. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nenada Dolinara, Zagreb, Varšavska 4/II., poslovni broj Ovrv-15/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 332,49 EUR s zateznim kamatama od 21. veljače 2020. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nenada Dolinara, Zagreb, Varšavska 4/II., poslovni broj Ovrv-15/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos od 332,49 EUR za dan 20. veljače 2020. te isplatiti tužitelju iznos od 21.675,52 EUR s zateznim kamatama od 20. veljače 2020. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.012,54 EUR (754,00 EUR i 258,54 EUR) s zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.964,36 EUR, u roku od 8 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.285,64 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Nenada Dolinara, Zagreb, Varšavska 4/II., poslovni broj Ovrv- 15/2020 od 19. listopada 2020., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.
2. Tuženik u prigovoru navodi da tužitelj nije primijenio rabat od 5% kojeg da su stranke ugovorile ''na iznos cijelog posla'', sve prema ponudi tužitelja od 21. studenog 2019. koja je prihvaćena istog dana te da tužitelj nije dobro izmjerio izvedene količine, odnosno da je tuženik utvrdio da postoje razlike između obračuna tužitelja i izmjera tuženikovog voditelja radova, u pogled pojedinih stavki izvedenih fasaderskih, gipskartonskih i ličilačkih radova, sve kako se to specificira u podnesku tuženika od 26. listopada 2000. Osim toga, da tuženiku nije prihvatljiva kvaliteta izvedenih radova na završnoj fasadnoj oblozi na aquapanelima (završni sloj), da je pod stavkom 10 gipskartonskih radova (razni radovi) potpuno proizvoljno obračunato 21.000,00 kn za razne radove, a tuženik smatra da se može priznati maksimalno 50% tog iznosa, da su na staklenoj fasadi/prozorima nastale teško perive mrlje od cijeđenja fasadnih radova te da su radovi na vanjskoj fasadi ispod konzolne saune nedovršeni odnosno loše izvedeni. O svim tim prigovorima da je tužitelj obaviješten prije pokretanja ovog postupka. Stoga da osporava utuženo potraživanje u cijelosti.
3. Tužitelj navodi da su stranke pregovarala o rabatu, ali da isti u konačnici nije ugovoren, kao što su vođeni pregovori oko obavljanja limarskih radova, ali da njihovo izvođenje u konačnici nije ugovoreno. Osim toga, da se je rabat možda i odnosio na gipskartonske i ličilačke radove, ali ne i na fasaderske radove. Naposljetku, da je tužitelj izveo brojne vantroškovničke radove, dakle, radove koji su izvedeni mimo ponude tužitelja, tako da se na njih rabat nije mogao nikako odnositi. Napominje da je dio radova tuženik platio po cijenama bez primjene rabata. Navodi da je prilikom izvođenja radova uredno vodio građevinsku knjigu s dokaznicom mjera za sve izvedene radove i građevinski dnevnik, koji da je potpisan od strane IĐ, kojeg je tuženik imenovao za voditelja radova koje je izvodio tužitelj. Osporava sve prigovore tuženika.
4. U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za radove koje je tužitelj izvodio na zgradi hotela Grand hotel Adriatic u Opatiji. Tuženik osporava da bi ugovorena cijena radova iznosila 393.559,02 kn, kako se to navodi u utuženom računu tužitelja, od kojeg dio u iznosu od 163.559,02 kn potražuje u ovom postupku, osporava pravilnost obračuna količine izvedenih radova, osporava kvalitetu izvedenih radova te tvrdi da je tuženik morao sam organizirati i platiti troškove čišćenja i zaštite radova koje je izvodio tužitelj, iako je to bila dužnost tužitelja. Tuženik ponavlja da su stranke ugovorile rabat od 5% na sve radove koje će tužitelj izvoditi, a iz kojih radova su izostavljeni prethodno predviđeni radovi ''oblačenja HEA profila'', slijedom čega da je tužitelj bio dužan primijeniti taj rabat na cjelokupni iznos računa u visini od 393.559,02 kn, nakon čega bi se dobio iznos od 348.155,65 kn, od kojeg je tuženik nesporno platio dio u iznosu od 230.000,00 kn pa bi preostao za isplatu eventualno iznos od 163.559,02 kn. Tuženik ponavlja prigovor da je tužitelj obračunao veću količinu radova nego što je stvarno izvedena, a koja je utvrđena izmjerom na terenu od strane tuženikovog voditelja radova. Ponavlja da su radovi tužitelja imali nedostataka (fasada i završna obrada stropa), o kojima je tužitelj obaviješten te pozvan na njihovo otklanjanje (e-mail voditelja radova IĐ od 6. veljače 2020.), ali kako se je tužitelj na to oglušio, to da je tuženik ovlašten sniziti ugovorenu naknadu zbog postojanja nedostataka (vrijednost radova na kojima postoje nedostaci da iznosi 63.610,00 kn, što je potrebno uvećati za trošak postavljanja skele kako bi se nedostaci otklonili). Tuženik ističe da je u ugovornom troškovniku, pod stavkom ličilački radovi, navedeno da jedinična cijena sadržava, između ostalog, uklanjanje svih otpadaka nakon izvedenih radova, zaštitu gotovih podova, vrata prozora i sl. te sve predradnje, popravljanje manjih neravnina, fino čišćenje, kitanje rupica od čavala i sl. Dakle, tvrdi da je dužnost tužitelja bila očistiti gradilište nakon dovršetka radova te zaštititi izvedene radove, a kako tužitelj nije tako postupio, već je to morao učiniti tuženik, to da je tuženik i u tom pogledu ovlašten sniziti ugovorenu cijenu radova. Smatra da troškovi otklanjanja nedostataka u radovima tužitelja premašuju tražbinu tužitelja po osnovi isplate naknade za izvedene radove.
5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su utuženi račun tužitelja (list 4. spisa), izvod iz otvorenih stavaka tužitelja (list 5 spisa), ispis e-mail korespondencije - pregovori (list 18. i 37. – 40. spisa), troškovnik radova (list 42. – 48. spisa), dokaznica mjera (list 49. – 65. spisa), ispis e-mail korespondencije – obavijest o nedostacima i količina radova (list 67. – 68. spisa), fotografije s gradilišta (list 69. – 75. spisa), odgovor tuženika na opomenu tužitelja (list 76. – 78. spisa), ugovorni troškovnik radova (list 83. – 88. spisa), građevinska knjiga s dokaznicom mjera (list 89. – 121. spisa), građevinski dnevnik (list 122. – 146. spisa), saslušan je svjedok IĐ (list 152. – 154. spisa), pročitane su isprave dostavljene na zahtjev građevinskog vještaka (list 169. - 954. spisa), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bošku Mišlovu, dipl. inž. građevine (list 955. – 968. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 983. – 985. spisa – usmeni iskaz vještaka) te dokaz saslušanjem stranaka (tužitelj – list 992. – 995. spisa i zastupnica po zakonu tuženika NĐ – list 995. – 996. spisa).
6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično (u neznatnom dijelu) osnovan.
7. Predmet spora jest isplata naknade za izvedene obrtničke radove (fasaderske, gipskartonske i ličilačke) na zgradi hotela Grand Hotel Adriatic u Opatiji, u studenom i prosincu 2019.
8. Među strankama je nesporno da su ugovorile izvođenje predmetnih radova, tuženik kao naručitelj, a tužitelj kao izvođač, prema jediničnim cijenama navedenim u ponudi tužitelja 28/2019 od 18. studenog 2019. (korigiranim u odnosu na ličilačke radove) te je nesporno da je tuženik isplatio tužitelju za predmetne radove naknadu u iznosu od 230.000,00 kn.
9. Sporno je da li su stranke na cijene koje se navode u ponudi tužitelja 28/2019 od 18. studenog 2019. (koje su korigirane u odnosu na ličilačke radove prema e-mailu tuženika od 21. studenog 2019.) ugovorile popust od 5%, kao i količina i kvaliteta izvedenih radova, a posljedično i iznos naknade koji tužitelju za te radove pripada.
10. S obzirom da je tužitelj po narudžbi tuženika izvršio određene obrtničke radove na određenom građevinskom objektu, to se njihov odnos ima promatrati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) koje reguliraju ugovor o djelu.
11. Naime, ugovorom od djelu, u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a, izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
12. Izvođač radova koji potražuje isplatu naknade za izvršeno djelo dužan je, u slučaju osporavanja, dokazati da su radovi čiju naplatu potražuje prethodno ugovoreni, da su radovi izvršeni u kvantitativnom smislu te da je ugovorena upravo ona cijena koja se potražuje, a naručitelj radova, ako tvrdi da su radovi imali nedostataka, dužan je dokazati postojanje tih nedostataka, pravovremeno obavještavanje izvođača o tim nedostacima te iznos za koji ti nedostaci snižavaju ugovorenu cijenu (vrijednost djela s nedostatkom).
13. Konačna cijena radova koji su ugovoreni između predmetnih parničnih stranaka utvrđena je iz e-mail korespondencije vođene između stranaka prije sklapanja Ugovora o izvođenju radova te iz iskaza stranaka u ovom postupku.
14. Tako iz e-maila kojeg je tužitelj poslao 21. studenog 2019. predstavniku tuženika, ĆĐ, i IĐ, voditelju-koordinatoru radova na premetom gradilištu, proizlazi da se tužitelj očituje na zahtjev tuženika da korigira (smanji) cijene iz ponude 28/2019. Tako u tom e-mailu tužitelj navodi da su kod formiranja cijene uzete u obzir sve okolnosti i uvjeti koji utječu na zahtjevnost i i vremensko trajanje obavljanja radova (postavljanje skele, radovi na visini, zaštita od požara sukladno Pravilniku o otpornosti građevina na požar i ostale moguće nepredviđene situacije). Osim toga, da je uračunat i rad na terenu te kratak rok izvršenja posla, zbog kojeg da postoji velika vjerojatnost da će biti potrebno raditi prekovremeno (možda i vikendom), što da povećava cijenu rada (dnevnice za rad na terenu te 50% veća plaća za svaki sat prekovremenog rada). Tužitelj u tom e-mailu napominje da ako se ispostavi da se radovi mogu obaviti brzo i efikasno, da će odobriti rabat odnosno umanjiti cijenu prilikom završnog obračuna i ispostavljanja računa.
15. Nakon toga, očito nakon određenih usmenih razgovora, tužitelj u sljedećem e- mailu navodi da ''pošto se izbacuje oblačenje HEA profila, na sve ostale radove dajemo 5% popusta'' te moli potvrdu te ponude i narudžbu.
16. Istog dana mu odgovara ĆĐ da potvrđuje tužiteljevu ponudu bez oblaganja HEA greda vatrootpornim knaufom, uz 5% rabata na sve i sljedeće cijene ličenja: stavka 2.1. ličenje stropova (C-XV ličilački radovi – stavka 4) – svi stropovi bijele boje, boje otporne na povećanu vlagu u prostoru – 36 kn/m2 te stavka 2.2. ličenje zidova (C-XV ličilački radovi – stavka 4) – zidove bojati u ton 16048 prema StoDesign ArchColors ton karti, boja periva, mat – 45 kn/m2.
17. Iako je ĆĐ predložio tužitelju da sastavi finalni troškovnik, s uključenim rabatom i novim cijenama ličenja te opisima boja te mu je tužitelj istog dana odgovorio da će mu tijekom sutrašnjeg dana dostaviti finalni troškovnik, očito je da to nije nikada učinjeno, budući da isti nije nikada dostavljen sudu u ovom postupku.
18. Međutim, to ne utječe na činjenicu da su stranke razmjenom navedenih e- mailova sklopile ugovor o izvođenju fasaderskih, gips-kartonskih i ličilačkih radova navedenih u ponudi tužitelja 28/2019 od 18. studenog 2019. (dakle, ne i limarskih radova sadržanih u toj ponudi), korigiranih u pogledu jediničnih cijena određenih ličilačkih radova i vrste boje koja se treba koristiti (C-XV ličilački radovi – stavke 3 i 4), uz primjenu 5% popusta na sve tako ugovorene radove.
19. Dakle, iz opisane e-mail korespondencije ne proizlazi da je popust od 5% odobren na samo neke od ugovorenih radova niti da je isti dan pod uvjetom da se radovi izvedu ''brzo i efikasno'', a što da će tužitelj utvrditi tek prilikom završnog obračuna, već proizlazi da je konačan dogovor bio odobrenje popusta od 5% na sve radove koji se izvode temeljem i u okviru sklopljenog Ugovora o izvođenju radova.
20. U strogo formalnom smislu vantroškovnički (VTR) radovi su radovi koji po svom opsegu ili vrsti izlaze izvan troškovnika koji je sastavni dio osnovnog ugovora o izvođenju radova, ali za koje je tijekom izvođenja radova utvrđeno da se moraju izvesti, međutim, to što se formalno ne nalaze u osnovnom ugovornom troškovniku ne znači, samo za sebe, da se na njih ne primjenjuju odredbe osnovnog ugovora.
21. Ako stranke za VTR radove nisu ugovorile posebne cijene prilikom njihova izvođenja, a to će redovno biti slučaj ako se radi o nekoj vrsti radova koja je predviđena za izvođenje osnovnim ugovorom, samo se mora izvesti u većoj količini od one koja je bila predviđena osnovnim ugovorom pa će se ta povećana količina radova obračunavati po istoj ugovorenoj jediničnoj cijeni kao i količina koja je bila predviđena osnovnim ugovorom, tada će se popust od 5%, za koji iz dostavljene e-mail korespondencije proizlazi da je ugovoren za sve ugovorene radove, primijeniti i na te povećane količine radova.
22. Isto tako, ako stranke tijekom izvođenja radova usmeno dogovore izvedbu dodatnih radova koji se po svojoj vrsti razliku od onih koji su obuhvaćeni osnovnim ugovornim troškovnikom, tada je time došlo do usmene izmjene prethodno sklopljenog ugovora o djelu (ugovor o djelu je neformalan ugovor), što znači da će se i na te dodatne radove primjenjivati ugovoreni popust od 5%, izuzev ako stranke izričito ne isključe njegovu primjenu na te dodatne radove.
23. Stranke su i za te dodatne vrste radova (ako ih je bilo) trebale ugovoriti jediničnu cijenu, a ako to nisu učinile, istu će utvrditi sud, putem vještaka, prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla (čl. 613. st. 1. i 2. ZOO-a).
24. Tužitelj tijekom svog iskaza navodi da ne osporava da je u e-mailu od 21. studenog 2019. napisao da daje 5% rabata na sve radove koji su navedeni u njegovoj ponudi, ali je tvrdio da je rabat uvjetovan time da se radovi izvedu u kontinuitetu i bez čekanja, a ne da on ima trošak smještaja njegovih radnika, a da oni na određene dane nemaju posla na gradilištu, jer se je čekalo da neki drugi podizvođači izvedu svoje radove. S obzirom da radovi nisu tekli glatko i u kontinuitetu, tužitelj je smatrao da nema mjesta primjeni rabata od 5%, iako da tijekom izvođenja radova tih 5% nije bilo komentirano, dakle, da on nije upozorio predstavnike tuženika da se taj rabat neće primijeniti, jer radovi ne teku glatko i u kontinuitetu. U svakom slučaju, smatra da se 5% rabata ne odnosi na VTR radove, budući da on iste uopće nije imao u vidu kada je davao ponudu. Na upit svog punomoćnika naveo je da prilikom ugovaranja predmetnih radova nisu bili spominjani rokovi njihova izvođenja, već da je po prvi puta sredinom prosinca, dakle, tijekom izvođenja radova, rečeno da svi radovi moraju biti gotovi do kraja prosinca, jer se hotel mora otvoriti za goste i tada da je investitor počeo vršiti pritisak da se radovi dovrše, pri čemu su radovi koje je on izvodio bili takvi da su dolazili na kraju, dakle, nakon što su svi ostali izveli svoje radove. Naveo je da u utuženom računu 3/P1/1 od 20. siječnja 2020. nije obračunat popust od 5%, a da ga je tuženik svejedno djelomično podmirio, ne prigovarajući tome što nikakav popust nije primijenjen. Na izričit upit punomoćnika tuženika da li je prilikom formiranja cijena u svojoj ponudi uzeo u obzir rok izvođenja radova, tužitelj je odgovorio da je on ponudio tržišne cijene, da ih je upisao u ugovorni troškovnik koji mu je proslijedio IĐ, a da su te cijene korigirane jednom prije konačnog ugovaranja, da je on rekao da im može ponuditi rabat od 5%, ali ako će se radovi moći izvesti brzo, s obzirom da on zarađuje na brzini izvođenja radova a ne na površini na kojoj se radovi izvode.
25. Zastupnica po zakonu tuženika NĐ tijekom svog iskaza navodi da ona nije osobno komunicirala s tužiteljem vezano za ugovaranje predmetnih radova (što proizlazi i iz iskaza tužitelja, koji izričito navodi da je pregovarao s ĆĐ, s kojim ga je upoznao IĐ, s kojim je surađivao na nekom ranijem projektu i gradilištu), već da je u ime tuženika pregovore vodio njegov vanjski suradnik ĆĐ, a koji da je njoj sve prenio. Tako da joj je prenio da je ugovoren rabat od 5% na sve radove, kao što se to navodi i u e-mailu tužitelja od 21. studenog 2019. te da nije bilo govora o tome da je taj rabat uvjetovan određenom dinamikom izvođenja radova. Navela je da nije moguće da tužitelju nisu bili poznati rokovi i dinamika izvođenja radova, budući da se je znalo da se radi o hotelu koji mora biti otvoren prije Božića 2019. s obzirom da je već imao rezervirane sobe, a nije moguće da takvo nešto nije od početka bilo iskomunicirano s tužiteljem.
26. Sud smatra da bi bilo potpuno neživotno i nelogično da investitor, ovdje tuženik, kod ugovaranja izvođenja fasaderskih, soboslikarskih i gips-kartonskih radova na hotelu u studenom 2019. nije napomenuo tužitelju kao izvođaču tih radova da se radovi moraju dovršiti do Božića te godine, budući da se hotel mora otvoriti, jer je primio rezervacije od strane gostiju.
27. Osim toga, već iz citiranog e-maila tužitelja od 21. studenog 2019. proizlazi da je on u ponuđenu jediničnu cijenu radova uračunao ''kratak rok izvršenja posla'' zbog kojeg ''postoji velika vjerojatnost da će biti potrebno raditi prekovremeno (možda i vikendom) što povećava cijenu rada'', što znači da mu je bilo poznato da radove mora dovršiti do Božića te godine, dakle, za jedan mjesec.
28. Nadalje, kako što je to već prethodno pojašnjeno, iz e-mail korespondencije ne proizlazi da je uvjet odobrenja popusta od 5% na ugovorene jedinične cijene radova bio taj da se radovi obave ''brzo i efikasno'', već je ugovoreni popust bio bezuvjetan i imao se je primijeniti na sve jedinične cijene ugovorenih radova, kako onih koji su obuhvaćeni u osnovnom ugovornom troškovniku, tako i na jedinične cijene radova koji su naknadno dogovoreni, budući da su i oni izvođeni temeljem istog ugovora, a stranke nisu izričito isključile primjenu popusta od 5% na te naknadno dogovorene radove.
29. Neistiniti su i navodi tužitelja da je tuženik djelomično podmirio utuženi račun, bez da je prigovorio tomu što u istom nije primijenjen popust od 5%, budući da suprotno proizlazi iz dopisa tuženika od 12. svibnja 2000., u kojem odgovara tužitelju na njegovu opomenu pred utuženje, u kojem se kao primarni prigovor, pod točkom 1. (od njih 15), navodi da nije primijenjen dogovoreni rabat od 5% na iznos cijelog posla sukladno tužiteljevoj ponudi od 21. studenog 2019. koja je prihvaćena istog dana.
30. Radi utvrđenja kvalitete i kvantitete izvedenih radova sud je odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. inž. građ. Bošku Mišlovu.
31. Zadatak vještaka bio je utvrditi:
- vrijednost fasaderskih, gips-kartonskih i ličilačkih radova koje je tužitelj izvodio na objektu Hotel Adriatic u Opatiji,
- uzimajući pri tom u obzir ugovorene jedinične cijene i količine koje se mogu potvrditi pregledom građevinske knjige, dokaznice mjera ili neke druge pisane potvrde njihova izvođenja od strane osobe koja je predstavljala investitora (tuženika) na gradilištu (IĐ ili druge za to ovlaštene osobe) ili provjerom izvedenih količina na samom objektu (ako je to moguće),
- te uzimajući u obzir eventualno postojeće nedostatke prilikom izvođenja fasadnih radova (završnoj fasadnoj oblozi na aquapanelima) na koje ukazuje tuženik u ovom postupku, a
- ako se utvrdi postojanje nedostataka u fasaderskim radovima, potrebno je utvrditi da li ti nedostaci snižavaju ugovorenu vrijednost tih radova i, ako da, u kojem iznosu, uzimajući u obzir cijene na tržištu u vrijeme sklapanja predmetnog usmenog ugovora (studeni 2019.).
32. Pored toga, pod pretpostavkom da su postojali nedostaci, potrebno je utvrditi da li se je radilo o nedostacima koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje objekta (vidljivim nedostacima) ili o nedostacima koji se na taj način nisu mogli uočiti (skrivenim nedostacima), kao i da li su neki od tih nedostataka posljedica izvođenja radova protivno izričitim ugovornim odredbama, pravilima građevinske struke i prisilnim propisima.
33. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mišlova proizlazi da je vještak pregledao stanje radova izvedenih od strane tužitelja na zgradi Grand Hotela Adriatic u Opatiji u prisutnosti predstavnika obiju stranaka. Tijekom pregleda izvršenih radova vještak je izvršio izmjeru te provjeru količina radova koje je izveo tužitelj, sve kako je to naveo u preglednoj tablici. U Prilogu 1 nalaza i mišljenja nalazi se pregledna tablica u kojoj su prikazane usporedbe količina i jediničnih/ukupnih cijena iz ponude tužitelja od 18. studenog 2019., utuženog računa tužitelja od 20. veljače 2020., prigovora tuženika na tužiteljev obračun od 12. svibnja 2021., stvarno izvedenih količina (dobivenih izmjerom ili usuglašenih između stranaka tijekom pregleda) bez umanjenja jediničnih cijena za popust od 5% te na kraju i stvarno izvedenih količina radova s umanjenim jediničnim cijenama radova iz ponude za 5%. Vještak je naveo da na vantroškovničke radove (s obzirom da nisu bili u sastavu ponude) nije obračunat popust. Vještak je dao pregled radova po pozicijama iz ponude tužitelja.
34. Navodi se da ukupna vrijednost radova koje je izveo tužitelj, bez obračunatog popusta od 5%, iznosi 355.022,79 kn, a nakon obračuna navedenog popusta na one radove koji su bili u sastavu ponude tužitelja, da proizlazi da je vrijednost svih izvedenih radova 344.067,54 kn ili 45.665,61 EUR. Popust od 5% nije primijenjen na naknadne radove koji nisu bili sastavni dio ponude tužitelja.
35. Vještak navodi da se ta vrijednost od 45.665,61 EUR može dodatno umanjiti za iznos od 503,10 EUR/3.790,61 kn zbog neugrađenih U profila ako tuženik dokaže da je tužitelj imao svu dokumentaciju prilikom izrade ponude za izvođenje predmetnih radova. Naime, u odnosu na radove koji su u ponudi tužitelja navedeni pod XIV.8. (XIV.5.) – gipskartonski spušteni strop, vještak navodi da su stranke međusobno usuglasile količinu, a da je jedinična cijena iz ponude 200,00 kn/m2 odnosno uz primjenu rabata 19,00 kn/m2. Međutim, da je tuženik tijekom pregleda radova upozorio da tužitelj nije izvršio radove na postavljanju rubnih elemenata kao Lucifero LT20PL.500. Stoga, kako bi utvrdio osnovanost tog prigovora, da je od stranaka zatražio dostavljanje dodatnih informacija. Nacrt spuštenog stropa s obilježenim pozicijama profila da se nalazi u Prilogu spisu 19-63. Na tom nacrtu da su obilježeni U-profili 20/20/2 ukupne duljine 12,90 m'. Prema podacima koje je dostavio projektant putem tuženika procjena vrijednosti profila po m1 da iznosi 30,00 EUR/m'. Uz to da mu je dostavljena informacija da su naknadnom izmjenom projekta profili ukinuti. U troškovničkom opisu da je navedeno da se obračun izvodi po m2 izvedenog stropa i m' izvedenog rubnog detalja. U predviđenim količinama da je iskazana samo površina spuštenog stropa (350,00 m2), ali ne i rubnog detalja/profila pa je u ponudi samo cijena za izvođenje spuštenog stropa. Prilikom pregleda radova da mu je tužitelj rekao da je ponudu dao bez da je prethodno primio projektnu dokumentaciju. Stoga je vještak zaključio da je u ponudi tužitelj dao cijenu za izvođenje spuštenog stropa, ali ne i profila, slijedom čega da se za jediničnu cijenu uzima cijena iz ponude od 200,00 kn/m2, odnosno s uključenim rabatom 190,00 kn/m2. Prema mišljenju vještaka ako tuženik može dokazati da je tužitelj imao sve podatke prije davanja ponude te da je ponudio rubne elemente/profile, tada da bi ukupnu cijenu izrade gipskartonskog spuštenog stropa trebalo umanjiti za ukupno 503,10 EUR (3.790,61 kn). Do ukupnog iznosa se dođe umnoškom ukupne količine po nacrtu (12,90 m1) sa jediničnom cijenom profila uvećanom za 30% (transport i montaža), odnosno s 39,00 EUR/m1.
36. Nadalje, prilikom pregleda radova vještak je utvrdio postojanje nedostataka u izvedenim fasaderskim radovima. Nedostaci da se vide na gotovo cijeloj površini, a do njih da je došlo uslijed ispiranja fasadne žbuke. Fasadna žbuka da je isprana prije nego li je završen proces sušenja, koji obično traje 24-48 sati. To da se je dogodilo, jer su se radovi na izvođenju završno-dekorativnog sloja žbuke izvodili u nepovoljnim vremenskim uvjetima u prosincu 2019. kada su bile prisutne niske temperature, visoka relativna vlažnost zraka i izloženost vjetru. Za izvođenje tih radova da je bila potrebna skela (radovi su se s jedne strane izvodili pomoću podizne platforme), koju je bio dužan osigurati tuženik, a tužitelj ju je koristio zajedno s drugim izvođačima. Tuženik da je pristupio uklanjanju fasadne skele, pritisnut rokovima, a tužitelj da je prije demontaže skele izveo radove unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima. Prema upisima u građevinski dnevnik (list 144. – 146. spisa) tužitelj da je od strane voditelja- koordinatora radova IĐ **.**.2019. obaviješten da će pisanim putem biti pozvan na završetak radova na popravcima. Tužitelj je pristupio završetku radova i otklanjanju nedostataka u siječnju 2020., ali radove na popravku fasade nije mogao izvršiti, jer je u međuvremenu demontirana fasadna skela. Zaključak je vještaka da je tužitelj odgovoran za nedostatke na završno-dekorativnom sloju žbuke, jer je izvodio radove u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Vještak navodi da se radi o vidljivim nedostacima, koji su posljedica izvođenja radova protivno preporukama proizvođača materijala, odnosno izvođenja radova u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Iako tužitelj navodi da je radovima pristupio na molbu i nagovor tuženika (upisano u građevinskom dnevniku), vještak navodi da je obveza tužitelja bila poštivati tehničke propise, norme i preporuke proizvođača materijala. Zato je vještak smatrao da postoji podijeljena odgovornost između tužitelja i tuženika, uz isticanje da konačnu odluku o tome treba donijeti sud.
37. Nakon toga je vještak pristupio izračunu umanjenja vrijednosti izvedenih fasaderskih radova uslijed postojanja navedenih nedostataka.
38. Vještak navodi da vrijednost materijala i rada na sloju završne žbuke iznosi približno 20% od ukupne jedinične cijene za tu stavku. Ta stavka da uključuje izradu obloge od aquapanela, rabiciranje i gletanje u dva sloja te sloj završne fasade. Ugovorena jedinična cijena za odgovarajuće pozicije XI.1. i XI.2. da iznosi 380,00 kn/m2, a s umanjenjem od 20% za sloj završne fasade da iznosi 304,00 kn/m2, odnosno navodi da umanjenje iznosi 76,00 kn/m2. Ukupno umanjenje da se treba primijeniti na cijelu površinu, odnosno zbroj površina iz pozicije XI.1. – 134,40 m2 i pozicije XI.2. – 75,02 m2, stoga da ukupna površina iznosi 209,42 m2, a ukupno umanjenje da iznosi 15.915,92 kn (2.112,41 EUR).
39. Utvrđenom umanjenju u vrijednosti izvedenih fasaderskih radova da treba pribrojati troškove radova popravka fasade, koje je moguće izvesti na dva načina, sa skele ili alpinistički na visini pomoću užeta. U oba slučaja da je potrebno skinuti postojeći sloj završno-dekorativne žbuke, pripremiti podlogu postavljanjem temeljnog premaza te nanijeti sloj završno-dekorativne žbuke. Za skidanje završno-dekorativne žbuke i mjestimični popravak podloge ispod završno-dekorativne žbuke da je potrebno oko 20 sati rada. Vrijednost rada da iznosi od 15-20 EUR/sat, slijedom čega da ukupna vrijednost rada na skidanju završno-dekorativne žbuke s mjestimičnim popravcima podloge iznosi od 300,00 EUR – 400,00 EUR. Ako se radovi popravka izvode sa skele, vještak napominje da s obzirom da se dio fasade na kojem se nalaze nedostaci nalazi na visini od 30 m, to da je za izvođenje radova na popravku potrebno montirati skelu u punoj visini i širini fasade, odnosno da je potrebno montirati skelu koja će pokriti 880,24 m2 fasade (30,00 m × 29,34 m). Nedostaci s površine od 209,42 m2 da se mogu otkloniti u relativno kratkom roku (3-5 dana) uz povoljne vremenske uvjete, međutim, da se najam skele sa montažom i demontažom obračunava za najkraći period od mjesec dana. Dovoz, montaža, demontaža i odvoz fasadne skele uz najam za mjesec dana da iznosi 6,50 EUR/m2. Ukupni najam skele za 880,24 m2 da iznosi 5.721,56 EUR. Ako se nedostaci otklanjanju alpinističkim radovima na visini pomoću užeta, vještak navodi da se radi o specijalnim radovima te da postoji mali broj poduzetnika koji obavljaju takvu vrstu radova. Za potrebe izrade nalaza i mišljenja da je dobio samo jednu ponudu paušalnog karaktera od lokalnog obrtnika (SĐ, vlasnika obrta [obrt]) koji izvodi takve radove prema kojoj bi okvirna cijena iznosila 12.500,00 EUR s prijenosom porezne obveze. U cijenu da je uključeno i prethodno skidanje postojeće (isprane) završno-dekorativne žbuke.
40. Tužitelj nije imao prigovora na izrađeni nalaz i mišljenje, dok je tuženik imao prigovora.
41. Tako tuženik navodi da izvedeni fasaderski rad koji je u utuženom računu tužitelja naveden pod oznakom XI.1. - gipskartonski pregradni zid W112 praktički odgovara stavci koja je u ponudi tužitelja označena s XIV.3. – gipskartonski pregradni zid-zatvaranje, samo što je izvedena stavka niže kvalitete. Naime, da je ponuđenom stavkom XIV.3 predviđena dobava i ugradnja ne nosive pregrade zidova Knauf W112 s jednostranom dvostrukom oblogom iz vlagootpornih gips-kartonskih ploča GKBI, ispuna iz kamene vune Knauf Insulation TP 115 debljine 50 mm, s time da ukupna debljina pregrade mora biti 20 cm, dok je u stvarnosti izveden ne nosivi pregradni zid od običnih gips-kartonskih ploča, s identičnim ispunom od kamene vune, samo je ukupna debljina pregrade 14 cm. Stoga da se ovdje ne radi o vantroškovničkim naknadno ugovorenim radovima, već o ugovorenim radovima koje je tužitelj izveo u nižoj kvaliteti i s manjim količinama. Stoga da je na tu stavku potrebno primijeniti popust od 5% te tako dobivenu cijenu umanjiti sukladno izvedenoj nižoj kvaliteti rada.
42. Nadalje, tuženik navodi da je rad koji je u utuženom računu tužitelja naveden pod stavkom XV.2. – ličenje zidova ugovoreni rad, za koje su stranke ugovorile jediničnu cijenu u iznosu od 45,00 kn/m2 izmjenom e-mail korespondencije 21. studenog 2019., kojom su odstupile od tužiteljeve prvotne ponude u kojoj je navedena jedinična cijena od 36,00 kn/m2. Stoga da je i na tu stavku potrebno primijeniti popust od 5%.
43. Tuženik osporava navode vještaka da bi odgovornost za nedostatke u fasaderskim radovima trebala biti podijeljena, budući da tuženik nije inzistirao da tužitelj izvodi radove po lošim vremenskim uvjetima i suprotno pravilima struke, već ga je upozoravao na kratak rok izvršenja radova uslijed otvaranja hotela za goste. Tako da je iz upisa nadzornog inženjera u građevinski dnevnik od 14. prosinca 2019. vidljivo da je od tužitelja zatraženo da ostane na gradilištu i dovrši fasaderske radove, budući da su tada vremenski uvjeti bili povoljni, ali da je tužitelj bez opravdanog razloga napustio gradilište. Smatra da nije uvjerljivo da bi tuženik mogao tužitelja prisiliti da izvede fasaderske radove po lošem vremenu kada to nije mogao učiniti ni po suhom vremenu. Navodi da je sam tužitelj odlučio fasaderske radove dovršiti po kiši, bez ikakvog upozorenja o tome tuženiku, čime da je učinio još veću štetu. Smatra da je nakon toga tužitelj izvršio neistinit upis u građevinski dnevnik da je radove dovršio u to vrijeme na inzistiranje investitora.
44. Smatra da je vještak podcijenio trošak otklanjanja nedostataka u fasaderskim radovima, kako putem skele, tako i putem alpinističkih radova. Navodi da bi postavljanje skele uzrokovalo zatvaranje dijela hotela za goste, zbog čega bi tuženik trpio štetu u vidu izgubljene dobiti. Stoga smatra da je varijanta otklanjanja nedostataka alpinističkim radovima jedina prihvatljiva u konkretnom slučaju.
45. Naposljetku, ističe da se vještak nije osvrnuo na tuženikove navode kako bi vrijednost izvedenih radova trebalo umanjiti za troškove čišćenja koje je tuženik snosio radi otklanjanja otpada kojeg su prouzročili tužiteljevi radnici, a kojeg je sam tužitelj po ugovoru trebao ukloniti (to je uključeno u ugovorenu jediničnu cijenu radova) te ga je na to tuženik upozoravao tijekom izvođenja radova (upisi nadzornog inženjera na listu 14 i 15 građevinskog dnevnika).
46. U usmenom očitovanju na prigovore tuženika vještak Boško Mišlov navodi da stavka koja je u tužiteljevoj ponudi 28/2019 označena s XIV.3. – gipskartonski pregradni zid–zatvaranje sadržajno odgovara u računu tužitelja 3/P1/1 stavci gipskartonski radovi 1., da se u oba slučaja kao jedinična cijena navodi 280,00 kn, a da je pregledom radova na terenu utvrđeno da je tužitelj izveo rad koji se navodi na strani 5 nalaza i označen je kao XIV.1. gipskartonski pregradni zid W112. Izvedena stavka da se razlikuje od one koja je ponuđena, prije svega u tipu ugrađenih gipskartonskih ploča (umjesto ponuđene vlagootporne, ugrađene su obične GK ploče), ali i u tipu ugrađene podkonstrukcije, s obzirom da su ponuđeni knauf tipski profili CW/UW 50, a izvedeni su profili CW/UW 62,5. Što se tiče tržišne jedinične cijene ponuđene i izvedene stavke radova vještak je naveo da i ponuđeni i izvedeni radovi u tom pogledu imaju približno istu cijenu, ali s obzirom da izvedena stavka ne odgovara u potpunosti onoj koja je ponuđena, da na istu nije primijenio ugovoreni rabat od 5%.
47. Sud se ne može složiti s ocjenom vještaka u tom pogledu, a sve iz razloga što je pitanje na koje radove je potrebno primijeniti ugovoreni popust od 5% pravno pitanje, na koje odgovor daje sud, a ne vještak.
48. Sud prihvaća ocjenu vještaka da ponuđena stavka XIV.3. gipskartonski pregradni zid–zatvaranje nije u potpunosti identična onoj koja je izvedena i obračunata u računu tužitelja pod gipskartonski radovi 1 – gipskartonski pregradni zid W112, ali iz opisa i jedne i druge stavke jasno proizlazi da se radi o istoj vrsti rada (izrada gipskartonskog pregradnog zida na određenoj lokaciji unutar Hotela Grand Adriatic) čije su izvođenje stranke ugovorile već osnovnim ugovorom, a izmjene po pitanju vrste ugrađenih GK ploča (nisu vlagootporne, nego obične), debljine (nije 20 cm, već 14 cm) i vrste ugrađenih knauf tipskih profila (nije CW/UW 50, već CW/UW 62,5), do kojih je došlo tijekom izvedbe rada (samoinicijativno od strane tužitelja ili u dogovoru s tuženikom) ne mijenjaju suštinski vrstu rada pa da bi se smatralo da se radi o radu koji je izveden izvan i mimo osnovnog Ugovora o izvođenju radova.
49. Dakle, na tu izvedenu stavku treba primijeniti ugovorenih 5% popusta, ali nema osnove za umanjenje cijene zbog navodne lošije kvalitete, s obzirom da je vještak izjavio da je tržišna cijena i ponuđene i izvedene stavke približno ista (280,00 kn/m2).
50. Stoga, s obzirom da je u preglednoj tablici, koja čini prilog nalaza i mišljenja vještaka, na str. 5., vještak navedenu stavku označio kao XIV.1. – gipskartonski pregradni zid W112 te izmjerom utvrdio količinu od 26,41 m2, tada kada se na tu količinu primijeni ponuđena cijena (280 kn/m2) umanjena za ugovoreni popust od 5% (280-5%=266 kn/m2) proizlazi da je tužitelju za taj rad pripadala naknada u iznosu od 7.025,06 kn, a ne u iznosu od 7.393,40 kn kako je to utvrdio vještak, odnosno da po toj osnovi tužitelju pripada 368,34 kn/48,89 EUR manje nego što je to izračunao vještak.
51. U odnosu na prigovore koji se tiču ne primijene popusta od 5% na stavku koja se u ponudi tužitelja navodi pod XV.3. ličenje zidova, vještak je naveo da je u ponudi navedena jedinična cijena od 36,00 kn/m[2] , da su se stranke u e-mailu od 21. studenog 2019. suglasile oko jedinične cijene od 45,00 kn/m[2] kada su se dogovorile i oko primijene drugačije boje, a kako takav dogovor nije postojao u izvorno danoj ponudi, da on nije niti na tu stavku primijenio ugovoreni rabat od 5%.
52. Ponovno, sud ne prihvaća ocjenu vještaka u tom pogledu, jer se radi o pravnom pitanju kada je ugovor među strankama sklopljen, što je istim obuhvaćeno te na koje radove se primjenjuje ugovoreni popust od 5%.
53. Kao što je već prethodno navedeno, a to je potvrdio i tužitelj u svom iskazu, cijene koje je tužitelj ponudio u ponudi 28/2019 su jednom korigirane prije nego li su prihvaćene od strane tuženika i to po pitanju cijena ličilačkih radova, kako je to navedeno u e-mailu tuženika od 21. studenog 2019., u kojem tuženik potvrđuje da su se stranke suglasile oko izmjene specifikacija boje koju je potrebno koristiti te oko povišenja jediničnih cijena za ličenje zidova s 36,00 kn/m2 na 45,00 kn/m2 te u istom e-mailu prihvaća ponudu i primjenu rabata od 5% na sve radove.
54. Dakle, i na te izvedene stavke se ima primijeniti ugovorenih 5% popusta.
55. Stoga, s obzirom da je u preglednoj tablici, koja čini prilog nalaza i mišljenja vještaka, na str. 6., vještak navedene stavke označio kao XV.4. – ličenje stropova (ista
oznaka nalazi se i u ponudi tužitelja 28/2019, dok je u računu tužitelja označena kao
XV.3.) i XV.2. – ličenje zidova (u ponudi tužitelja oznaka je XV.3., a u računu tužitelja XV.2.), tada kada se količine koje je izmjerio vještak (za ličenje stropova 870,62 m2, a za ličenje zidova 487,47 m2) pomnože s ugovorenim jediničnim cijenama umanjenim za 5% (za ličenje stropova ugovorena je cijena od 36 kn/m2, a za ličenje zidova cijena od 45 kn/m2, a kada se iste umanje za 5% iznose 34,20 kn/m2 i 42,75 kn/m2), proizlazi da je naknada koja pripada tužitelju za rad ličenja stropova 29.775,20 kn (kako je to utvrdio i vještak), a za rad ličenja zidova da mu pripada naknada u iznosu od 20.839,34 kn, a ne 21.936,15 kn, kako je to utvrdio vještak, odnosno da tužitelju po osnovi ličilačkih radova pripada 1.096,81 kn/145,57 EUR manje nego što je to izračunao vještak.
56. U odnosu na prigovore tuženika koji se tiču procjene troškova sanacije nedostataka u fasadnim radovima, vještak je naveo da iz svog dugogodišnjeg profesionalnog iskustva zna da se cijene najma skele za prvi mjesec korištenja, što uključuje dovoz, montažu, demontažu i odvoz skele, kreću od 5,5 do 7,5 EUR /m[2] , s time da se na tržištu skele ne daju u najam za razdoblje kraće od mjesec dana, a što se može provjeriti i pregledom cjenika općepoznatih iznajmljivača skela kao što su Burkart&Lukač i Skele Matić. Što se tiče cijene izvođenja alpinističkih radova, naveo je da je kontaktirao osobno izvođača SĐ, da je on otišao na teren i nakon što je pogledao fasadu predmetnog hotela, da ga je nazvao i rekao da bi on to mogao obaviti za cijenu od 12.500,00 EUR.
57. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u pogledu procjene troškova otklanjanja nedostataka u fasaderskim radovima, dakle, da osnovno umanjenje vrijednosti fasaderskih radova zbog mrlja u dekorativno-završnoj žbuci iznosi 2.112,41 EUR, a da ako se radovi uklanjanja tih mrlja izvode sa skele tada troškovi uklanjanja iznose između 6.021,56 EUR i 6.121,56 EUR, dok ako se radovi izvode kao alpinistički radovi na visini pomoću užeta, tada troškovi uklanjanja iznose 12.500,00 EUR bez PDV-a.
58. S obzirom da bi skela morala biti postavljena na cijeloj jednoj strani hotela, koja bi na nekoliko dana (prema nalazu 3-5) dovela do zaklanjanja prozora u određenim hotelskim sobama, a potencijalno i ulaza u sam hotel, što znači da se te sobe, potencijalno i sam hotel, ne bi mogli koristiti u tom razdoblju, a što bi za tuženika dovelo do izgubljene dobiti, sud je ocijenio da je u okolnostima konkretnog slučaja opravdano tuženiku priznati troškove uklanjanja u iznosu od 12.500,00 EUR odnosno opravdano bi bilo za taj iznos umanjiti vrijednost fasaderskih radova, u slučaju da se tužitelj smatra isključivo odgovornim za postojanje tih nedostataka pa bi ukupno umanjenje iznosilo 14.612,41 EUR (2.112,41 + 12.500,00).
59. Što se tiče odgovornosti za nedostatke u fasaderskim radovima, sud je istu utvrdio iz iskaza stranaka i svjedoka IĐ te iz upisa u građevinski dnevnik.
60. Tako tužitelj u svom iskazu navodi da je jedna od okolnosti koje su otežavale izvođenje fasaderskih radova ta što su se ti radovi na jednoj strani hotela izvodili sa platforme na 15-18 m visine, a što mu tuženik nije napomenuo prilikom sklapanja ugovora, a da je platforma kao podloga puno nestabilnija i nesigurnija od skele. Osim toga da nisu točni navodi da je on napustio gradilište jedne subote kada je navodno bilo lijepo vrijeme kako bi prisustvovao nekoj svadbi, budući da nikakve svadbe nije bilo, niti se itko ženi sredinom 12. mjeseca, već da se je radilo o tome da radovi na vanjskoj stolariji nisu bili gotovi pa tako da on nije mogao obaviti radove postavljanja silikata i špaleta na tu vanjsku stolariju, a kada su ti radovi na vanjskoj stolariji bili dovršeni taj vikend ili u ponedjeljak, nakon toga da su i tužiteljevi radnici pristupili dovršetku fasaderskih radova. Međutim, kako je on vidio da je vremenska prognoza loša, to da je upozoravao predstavnika investitora, gosp. I, vlasnika tuženika, da bi trebalo pričekati sa izvođenjem tog završnog sloja fasade, ali da je on inzistirao da tužitelj tada dovrši te radove, jer da je u tom trenutku vrijeme bilo lijepo. S obzirom da se završni sloj fasade nije uspio osušiti, da su padaline uzrokovale određene nedostatke, a koje da su njegovi radnici mogli otkloniti da im je to fizički omogućeno, međutim, da je investitor demontirao skelu, čime im je onemogućio otklanjanje nedostataka, što da su oni mogli obaviti u pola dana.
61. Svjedok IĐ, voditelj-koordinator radova na predmetnom gradilištu i osoba koja je potpisivala i unosila primjedbe u građevinski dnevnik, pored tužitelja, u svom iskazu navodi da se tužitelj dva dana, u subotu i nedjelju, kada su navodno bili ispunjeni svi uvjeti za izvođenje fasaderskih radova, nije pojavio na gradilištu, ali da su vremenske neprilike ključni razlog nedostataka u fasaderskim radovima, budući da je došlo do ispiranja fasade na jednom dijelu, ali i da je općenito bilo kašnjenja s radovima (primjerice bravarskim) koji su prethodili radovima koje je izvodio tužitelj.
62. Iz upisa u građevinski dnevnik vidljivo je da tužiteljevi radnici 14. i 15. prosinca 2019. (subota i nedjelja), posljednji vikend prije otvaranja hotela, nisu bili na gradilištu. Isto je upisao i IĐ **.**.2019. (ponedjeljak) uz napomenu da je tužitelj bio dužan ostati na gradilištu na što je više puta upozoren.
63. Zastupnica po zakonu tuženika NĐ u svom iskazu navodi da je ona osobno bila prisutna kada se je od tužitelja, u prostorijama finske saune u hotelu, tražilo da ostane na gradilištu i dovrši radove taj vikend kada je vremenska prognoza bila povoljna, a sve s obzirom da se hotel morao otvoriti sljedeću srijedu, ali da su tužitelj i njegovi radnici napustili gradilište taj petak popodne ili subotu ujutro, što da je tužitelj pravdao nekim privatnim razlozima, nije se mogla sjetiti je li to bilo vjenčanje ili što drugo, a tek na ročištu na kojem su stranke saslušavane da je čula priču da tužitelj navodno nije mogao dovršiti te radove dok nisu bili gotovi radovi na vanjskoj stolariji, a koja je prema njenom sjećanju već tada bila postavljena. Napomenula je da je svima bilo poznato da skela mora biti demontirana prije otvaranja hotela za goste, jer da je ista ostala, hotel ne bi mogao biti otvoren budući da je ista blokirala ulaz u hotel, zatvarala je površinu na kojoj su se nalazili prozori sigurno 60 soba, a niti autobus koji je dovozio goste ne bi mogao proći, dakle, da je i tužitelju bilo poznato da nakon otvaranja hotela skele više neće biti.
64. Iz tužiteljevih upisa u građevinski dnevnik u razdoblju od 16. do 21. prosinca 2019. proizlazi da tužitelj tvrdi da je prigovorio svemu onome što je naveo tijekom svog iskaza pred ovim sudom (radu s radne platforme, kasnom zatvaranju objekta – tek 17. prosinca 2019., što da je utjecalo na dovršetak fasaderskih radova, lošim vremenskim uvjetima), ali da je investitor inzistirao da se fasaderski radovi dovrše, jer da on 21. prosinca 2019. više ne želi vidjeti nikog od radnika na gradilištu.
65. Izvođač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu (čl. 596. st. 3. ZOO-a).
66. S obzirom na iskaz tužitelja te sadržaj upisa u građevinski dnevnik, koje je svojim potpisom ovjerio voditelj-koordinator radova, dakle, predstavnik investitora na gradilištu, IĐ (iz društva InGenium Construct d.o.o.), sud je utvrdio da je tužitelj upozoravao tuženika na loše vremenske prilike, zbog kojih nije primjereno izvoditi fasaderske radove, jer će kiša isprati sloj završne žbuke te je to ispiranje i evidentirano u građevinskom dnevniku.
67. Osim toga, sud je povjerovao iskazu tužitelja da je investitor, tuženik, inzistirao da se unatoč lošem vremenu, ti fasaderski radovi dovrše, kako bi se hotel za nekoliko dana mogao otvoriti, jer da to nije bilo tako, tada bi IĐ ili bilo tko drugi od predstavnika investitora zaustavio izvođenje fasaderskih radova, s obzirom da je bilo očito da isti neće biti izvedeni prema pravilima struke, jer se je žbuka stalno ispirala.
68. Dodatno ispiranje žbuke uzrokovano je i time što u vrijeme padalina na zgradi još nije bila izvedena vertikalna odvodnja (tako to tvrdi i IĐ, a i upisano je u građevinskom dnevniku).
69. Navodi tuženika da je tužitelj mogao dovršiti fasaderske radove vikend prije, kada je bilo suho vrijeme, nemaju uporišta u izvedenim dokazima.
70. Naime, nije sporno da tužitelj na dane 14. i 15. prosinca 2019., kada je bilo suho vrijeme, nije izvodio nikakve radove, već iz upisa u građevinski dnevnik proizlazi da je s radovima ponovno započeo 16. prosinca 2019.
71. Vještak Mišlov u nalazu navodi da proces sušenja fasadne žbuke obično traje od 24 do 48 sati.
72. Iz upisa u građevinski dnevnik proizlazi da je kišovito vrijeme bilo od 16. do 18. te ponovno od 20. do 21. prosinca 2019., kada se je od svih radnika tražilo da napuste gradilište.
73. Dakle, sve i da je tužitelj pristupio na gradilište 14. prosinca 2019. te sve i da je sve fasaderske radove mogao i uspio dovršiti taj dan (iako tužitelj tvrdi da ih nije mogao dovršiti, jer nije bila do kraja postavljena vanjska stolarija na zgradi hotela te je to upisano i u građevinskom dnevniku i navedeno kao razlog prekida radova), ne može se zaključiti da bi se fasadna žbuka stigla osušiti za 24 sata, do ponedjeljka, kada je počela padati kiša.
74. Međutim, tužitelj je taj koji je bio dužan izvesti radove kako je ugovoreno i prema pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO-a), a pravila struke u konkretnom slučaju nalažu da se fasaderski radovi ne izvode po kiši, isto potvrđuje i vještak Mišlov, što znači da je tužitelj na nalog tuženika da dovrši radove u roku iako za to nema ispunjene vremenske uvjete, trebao tuženika najprije upozoriti da takvo postupanje nije prema pravilima struke, a na daljnje inzistiranje tuženika je trebao odbiti obavljanje fasaderskih radova.
75. Isto na odgovarajući način proizlazi iz odredaba čl. 596. st. 1. i 2. ZOO-a, prema kojima je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u materijalu kojeg mu je ovaj dao, a ako naručitelj inzistira na korištenju tog materijala, izvođač ga je dužan koristiti, osim ako je očito da materijal nije podoban za naručeno djelo.
76. Ista pravila treba primijeniti i na nedostatke u naručiteljevom nalogu. Dakle, s obzirom da naručiteljev nalog da se fasaderski radovi dovrše unatoč lošem, kišnom vremenu dovodi do toga da se fasaderski radovi neće moći izvršiti kako je ugovoreno i prema pravilima struke, to ga je tužitelj trebao odbiti izvršiti, u kojem slučaju ne bi bio plaćen za izvođenje fasaderskih radova, jer ih nije izveo, a kako nije odbio njihovo izvođenje, već ih je izveo s nedostacima (isprana fasadna žbuka), to mu pripada naknada za izvedene radove umanjene za utvrđene nedostatke.
77. Stoga je tužitelj taj koji snosi isključivu odgovornost za nedostatke u fasaderskim radovima.
78. Napominje se da iz nalaza vještaka proizlazi da se radi o vidljivim nedostacima, slijedom čega je tuženik o istima bio dužan obavijestiti tužitelja odmah prilikom izvršenja pregleda radova, sukladno odredbi čl. 604. st. 1. ZOO-a, a iz upisa izvršenog u građevinskom dnevniku proizlazi da i jest, budući da je već 21. studenog 2019. tužitelj od strane IĐ obaviješten da će biti pozvan na popravak nedostataka.
79. Stoga se tuženik ima pravo u ovoj parnici koristiti svojim pravom po osnovi nedostataka u izvedenim radovima, pravom na sniženje naknade (čl. 606. ZOO -a), a kako se naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a), radi se upravo o umanjenju kojeg je izračunao građevinski vještak (osnovno umanjenje vrijednosti radova u vrijeme sklapanja ugovora uvećano za današnje troškove otklanjanja nedostataka), a koje iznosi 14.612,41 EUR.
80. Na upit suda, prema vještakovom iskustvu, u kojem dijelu jedinične cijene ugovorenih ličilačkih radova su obuhvaćeni troškovi čišćenja, vještak je odgovorio da je u građevinskoj struci uobičajeno da na čišćenje otpada od 0,5% do 1,5% ukupne vrijednosti radova, a konkretan postotak ovisi od vrste radova koji se izvode, s obzirom da ne stvara svaka vrsta radova istu količinu otpada, a uobičajeno je da se taj postotak dogovara prethodno, kako bi se znalo u kojem omjeru će se vrijednost radova umanjiti ukoliko izvođač ne očisti taj otpad, međutim, da niti je od tuženika tražio da mu dostavi dokaz o snošenju troškova čišćenja niti da mu je tuženik tako nešto dostavio.
81. Nije sporno da je tužitelj bio dužan nakon izvođenja radova iza sebe počistiti otpad koji je nastao od njegovih radova, tužitelj tvrdi da je tako i postupao, dok tuženik to osporava te u tom pogledu postoje upisi u građevinskom dnevniku.
82. Međutim, time nije dokazano da je tuženik snosio određene troškove čišćenja umjesto tužitelja. Štoviše, iz iskaza voditelja – koordinatora radova IĐ proizlazi da je tužitelj ''većinu toga očistio nakon završetka svojih radova'', stoga sud temeljem predloženih i izvedenih dokaza (sudu nisu dostavljeni nikakvi računi o troškovima čišćenja koje je snosio tuženik) nije mogao utvrditi da li je i, ako jest, koji trošak tuženik imao po toj osnovi, a s obzirom da je najveći dio očišćen, ne može se utvrditi niti koje umanjenje vrijednosti radova i kojih točno radova bi trebalo primijeniti.
83. Stoga vrijednost radova tužitelja nije mogla biti umanjena po osnovi troškova čišćenja.
84. Dakle, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Boška Mišlova u onom dijelu koji se tiče građevinske struke, jer je u tom dijelu jasan, logičan i sukladan pravilima građevinske struke, a nije ga prihvatio u dijelu u kojem vještak ocjenjuje pravna pitanja koji se tiču sadržaja ugovornog odnosa među strankama (koji radovi su bili obuhvaćeni ugovorom i na koje radove je potrebno primijeniti ugovoreni popust od 5%), a time niti u dijelu u kojem je izračun vještaka u pogledu vrijednosti određenih vrsta radova rezultat pogrešne pretpostavke da se radi o radovima na čiju jediničnu cijenu ne treba primijeniti popust od 5%.
85. Kada se uzmu u obzir vještakovi izračuni vrijednosti izvedenih radova i izračuni koje je dao sud u ovoj presudi, proizlazi da je ukupnu vrijednost radova utvrđenu od strane vještaka u iznosu od 45.665,61 EUR potrebno umanjiti za iznos od 48,89 EUR (popust na GK radove), za iznos od 145,57 EUR (popust na ličilačke radove) i za iznos od 14.612,41 EUR EUR (umanjenje uslijed nedostataka u fasaderskim radovima), slijedom čega ukupna naknada za radove tužitelja iznosi 30.858,74 EUR.
86. S obzirom da je nesporno da je prije pokretanja ovog postupka tuženik po osnovi naknade za izvedene radove platio tužitelju iznos od 230.000,00 kn /30.526,25 EUR, to proizlazi da mu je dužan platiti još 332,49 EUR, a kako tužitelj u ovoj parnici zahtijeva isplatu iznosa od 163.559,02 kn/21.708,01 EUR, to proizlazi da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 21.675,52 EUR neosnovan.
87. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi u pogledu glavnice u iznosu od 332,49 EUR s zateznim kamatama od 21. veljače 2020. (prvi dan nakon dospijeća utuženog računa) do isplate, a ukinuti u pogledu zateznih kamata na taj iznos za dan 20. veljače 2020. (s obzirom da na sam dan dospijeća računa tuženik još nije bio u zakašnjenju) te u pogledu glavnice u iznosu 21.675,52 EUR s zateznim kamatama od 20. veljače 2020. do isplate (čl. 451. st. 3. ZPP-a).
88. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.
89. Kako je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 1,53% (dosuđenih 332,49 EUR/potraživanih 21.708,01 EUR=0,01531), to je tuženik uspio u omjeru od 98,47%, što znači da tuženik nije uspio tek s razmjerno neznatnim dijelom osporavanja tužbenog zahtjeva, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelj taj koji je dužan naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku u cijelosti, dok sam nema pravo na njihovu nadoknadu (čl. 154. st. 5. ZPP-a).
90. Stoga je platni nalog valjalo ukinuti i u pogledu naknade troškova ovršnog postupka (čl. 451. st. 3. ZPP-a).
91. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 21.375,52 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za podnesak od 15. ožujka 2021. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr . 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 30. ožujka 2021. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 19. svibnja 2021, u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 8. srpnja 2021. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 22. rujna 2021. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 10. srpnja 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9 /1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 15. rujna 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 4. lipnja 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u plaćenom iznosu od 276,86 EUR/2.086,00 kn, dakle, ukupno mu pripada 4.964,36 EUR.
92. Tuženiku ne pripada naknada troška za ročište od 11. svibnja 2021., budući da isto nije niti održano, niti za podnesak od 8. listopada 2024., jer uz isti isključivo dostavlja dokumentaciju na zahtjev vještaka pa taj trošak nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
93. Stoga je preko iznosa od 4.964,36 EUR do zahtijevanog iznosa od 7.250,00 EUR, za iznos od 2.285,64 EUR, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
94. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. listopada 2025.
Sutkinja:
Ivana Manestar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku