Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-312/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 16. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 17. listopada 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik kčbr. [katastarska čestica] karaguša, oranica površine 2.629 m[2] , upisane u izvadak iz BZP-a, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.879,12 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 200,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da je tužena upisana kao formalna vlasnica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no, da je stvarni posjednik i vlasnik ove parcele tužitelj koje vlasništvo je stekao putem prednika, pok. oca AĆ rođenog 1941., a umrlog 2020. Navodi se da je Luka Tomić 1977. godine kupio ovu nekretninu od ZĆ iz [adresa]. Nadalje navodi da se radi o uživanju nekretnine već 150 godina, a pojašnjava se da je tužiteljeva majka OĆ preminula 2017. godine dok je sestra tužitelja DĆ suglasna da tužitelj vodi ovaj postupak te da se upiše vlasnikom u zemljišnim knjigama. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 4.9.2025. godine (list 41 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu prijeporna čestica nalazila izvan granica građevinskog zemljišta i bila je upisana kao društveno vlasništvo. Navedeno društveno vlasništvo da je na predmetnoj nekretnini bilo upisano temeljem izjave GĆ kojom se u korist društvene zajednice odriče prava vlasništva i posjeda na navedenom zemljištu, a koja izjava je dana na Zapisnik sastavljen 30.8.1977. godine kod tadašnjeg Sekretarijata za privredu, urbanizam i stambeno komunalne poslove Općine Otočac. Tužiteljev prednik AĆ sklopio je Kupoprodajni ugovor sa GĆ **.**.1978. godine, međutim, da prodavatelj ZĆ u trenutku sklapanja ugovora nije više bio vlasnik čestice te nije mogao prenijeti na kupca više prava no što ih je kupac imao u trenutku sklapanja ugovora. Isto tako se navodi da tužitelj niti njegov prednik nikada nisu bili upisani u katastarskom operatu niti su za predmetno zemljište plaćali porez. Stoga se predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 42 spisa, u Posjedovni list, list 7 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. AĆ VĆ, list 8 i 9 spisa, u Kupoprodajni ugovor, list 11 – 13 spisa, u Privremeni kupoprodajni ugovor, list 14 spisa, u Povijesni z.k. izvadak, list 22 – 24 spisa te 27 – 32 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 33 – 35 spisa, u Zapisnik od 30.8.1977. godine sastavljen kod Sekretarijata za privredu, urbanizam i stambeno komunalne poslove [adresa], list 36 spisa, u Rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove, list 37 i 38 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem ročištu su saslušani svjedoci IĆ i CĆ te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 51 – 52 spisa te je izvršen uvid u Skicu, list 60 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

7. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

8. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

9. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

10. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

11. Na licu mjesta, a nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja, vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da se prijepor nalazi ispod tužiteljeve kuće cca 300 m prema starom koritu rijeke Gacke. Utvrđuje da je na prijeporu zasijana djetelina lucerna te da je uredno obrađivana. Vještak je predao na spis skicu istaknutog prijepora na Geoportalu.

12. Svjedok IĆ, star 67 godina, navodi da je na licu mjesta obišao sa svima ostalima ovu česticu koju mještani nazivaju "kareguša". Navodi da tu česticu dobro poznaje jer da ima i svoju zemlju u blizini koja je udaljena cca 200 m, da se ta njegova čestica zove "ševrlje", a misli da je to čk.br. 860. Navodi da je rođen u [adresa] gdje je živio do svoje 24. godine, tj. do 1982., a potom je otišao u Rijeku, ali da je dolazio redovno svaki vikend i godišnji odmor u [adresa] pomagati ocu. Iz najranijeg djetinjstva pamti da su ovu česticu obrađivali tužiteljevi roditelji ŠĆ i njegova žena OĆ. Sjeća se i bake J koja je živjela u svojoj kući. Nadalje navodi da se sjeća da je prije tužiteljevih roditelja ovo obrađivao ZĆ, misli da se zvao A te ne zna da li je to ime ili nadimak, a da je on to obrađivao na način da bi kosio i sijao žito i slično. Negdje 70-ih godina prošlog stoljeća da je bila kupoprodaja koju su zaključili prodavatelj ZĆ, ne zna da li A ili njegov sin koji se zove JĆŠ, a da su kupci bili ŠĆ i OĆ. Oni da su osim ove čestice kupili i drugu zemlju na kojoj su poslije napravili kuću. Svjedok ističe da je tada imao možda 15, 16 godina te se toga dobro sjeća. Nadalje, da su tužiteljevi roditelji ovu zemlju nastavili uživati kako su je uživali i Z. Također, da ova zemlja međi sa zemljom od SĆ, sa druge strane da međi sa zemljom od KĆ, a na jednoj strani da se nalazi kanal rijeke Gacke te se ova čestica pruža do samog kanala. Navodi da mu nije poznato da bi itko branio posjedovanje tužitelja i njegovih prednika na ovoj čestici. Nije mu poznato da bi ZĆ predmetnu česticu dao državi odnosno da bi se odrekao vlasništva u korist društvene zajednice. Naprotiv, da pamti da su neposredno prije ove kupoprodaje upravo Z posjedovali ovu česticu.

13. Svjedok CĆ, star 66 godina, navodi da mu je poznato da su prijepor obrađivali tužiteljevi roditelji jer da im je on sa svojim traktorom orao i kosio. Pojašnjava da je AĆ – tužiteljev otac, radio u Splitu te ga je znao moliti da pokosi ili izore ovu česticu dok da je OĆ stalno bila u [adresa]. Ne zna kako su tužiteljevi roditelji stekli ovu česticu, ali ne pamti bilo koga drugog da bi je uživali osim tužiteljevih roditelja.

14. Tužitelj saslušan u svrhu dokazivanja navodi da su ovu česticu zvana "kareguša" njegovi roditelji kupili od GĆ zajedno sa drugom zemljom na kojoj je otac poslije sagradio kuću. Da je to moglo biti 1975. ili 1976. godine, ne zna točno, ali da ima datum na ugovorima. Isto tako, da je otac na jednoj od čestica počeo praviti sada postojeću kuću te tužitelj navodi da je on tada pošao u 1. razred osnovne škole. Otac da je na toj čestici sijao ili orao, tj. kako koje godine te navodi da nitko ni njemu ni roditeljima nije branio uživanje ove čestice. Nije mu poznato da bi se GĆ JĆŠ **.**.1977. godine odrekao prava vlasništva na ovoj čestici u korist društvene zajednice te ističe da mu nitko nije branio posjedovanje pa niti od strane tadašnje Općine Otočac niti od strane tužene. Naposljetku navodi da je GĆ JĆŠ vjerojatno preminuo, a da sigurno više ne živi u [adresa].

15. Uvidom u Zapisnik od 30.9.1977. godine sastavljen kod Sekretarijata za privredu, urbanizam i stambeno komunalne poslove proistječe da je na Zapisniku navedeno da je GĆ JĆŠ dao izjavu da se "u korist društvene zajednice" odriče prava vlasništva i posjeda na poljoprivrednom zemljištu i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, iz Zapisnika proistječe da je isti potpisan od strane imovinsko pravnog referenta Ćurčić Ilije, zapisničara Kostelac Ljubice, no, zapisnik nije snabdjeven sa potpisom GĆ JĆŠ. Naime, kao stranka je naznačen ZĆ, ali izostaje njegov vlastoručni potpis kakav je potpis primjerice ZĆ stavio na Kupoprodajni ugovor odnosno na Privremeni kupoprodajni ugovor (list 11 – 14 spisa), a riječ je o punom potpisu, a ne o parafiranju. Nejasno je kako je takav Zapisnik koji nije snabdjeven vlastoručnim potpisom stranke koja se "odriče prava vlasništva u korist društvene zajednice" bio temeljem za promjenu posjednika u katastarskom operatu (list 97 spisa). U tom pravcu ovaj Sud ne može takav zapisnik smatrati vjerodostojnim.

16. Isto tako, iz Privremenog kupoprodajnog ugovora (list 14 spisa) razvidno je da je isti datiran 25.3.1977., a zaključen je između GĆ kao prodavatelja i VĆ kao kupca te da je pored ostalih nekretnina predmet kupoprodaje i prijeporna. Ugovorne strane su se suglasile da navedeni Privremeni kupoprodajni ugovor bude na snazi dok se ne zaključi "originalni kupoprodajni ugovor", ali je u navedenom ugovoru i naznačeno da kupac stupa u posjed predmetnih nekretnina odmah. Isto tako, iz točke 2. je razvidno da je kupac platio kaparu u iznosu od 20.000,00 tadašnjih dinara, a ukupna ugovorena kupoprodajna cijena iznosila je 36.000,00 tadašnjih dinara. Kao što je rečeno, predmetni Privremeni kupoprodajni ugovor snabdjeven je vlastoručnim potpisima stranaka pa tako i prodavatelja GĆ. Proistječe da je ovaj Privremeni kupoprodajni ugovor , a na temelju kojeg je plaćena kapara te je prednik tužitelja ŠĆ odmah stupio u posjed, zaključen prije navodnog odricanja prava vlasništva u korist društvene zajednice od strane prodavatelja GĆ, budući je vidljivo da je sporni Zapisnik sastavljen 30.8.1977. godine, no, kao što je već isticano, isti ne sadrži potpis odricatelja odnosno GĆ JĆŠ.

17. Ono što Sud smatra odlučnim jest činjenica da je očito prednik tužitelja odmah po zaključenju ovog Privremenog kupoprodajnog ugovora tj. od 25.3.1977. stupio u posjed kupljenih nekretnina pa i u posjed prijeporne čestice te nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed budući ga nitko nije ometao u istom ili mu osporavao posjedovanje. U tom pravcu, Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka koji decidirano i suglasno navode da tužitelja, a niti njegove roditelje, nije ometao bilo tko u posjedovanju utužene čestice.

18. Tužena je dostavila na spis Povijest promjena na katastarskim česticama (list 33 – 35 spisa), međutim navedena Povijest promjena odnosi se na čestice na području k. o. [katastarska općina], koje nisu predmet spora u ovom postupku, a ne na prijepornu.

19. S druge pak strane, iz Rješenja tadašnje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 14.11.1977. nedvojbeno je da je JĆŠ iz [adresa] bio upisan posjednikom utužene čestice, a koja je potom upravo na temelju gore opisanog Zapisnika (kojeg nije potpisao JĆŠ kao odricatelj) upisana kao "Društveno vlasništvo Općine Otočac".

20. Isto tako, nelogično je i neživotno da bi ZĆ sa prednikom tužitelja zaključio najprije Privremeni kupoprodajni ugovor, a potom i glavni Kupoprodajni ugovor, a da bi se u međuvremenu odrekao prijeporne čestice u korist društvene zajednice, odnosno nije razvidan motiv takvog odricanja.

21. Isto tako, budući je riječ o maloj sredini zasigurno bi takvo odricanje u korist društvene zajednice bilo poznato sumještanima pa i samim prednicima tužitelja.

22. Temeljem svega iznesenog, nedvojbeno je da je prednik tužitelja stekao temelj za vlasništvo prijeporne nekretnine na osnovu kupoprodajnog ugovora kojeg je zaključio sa tadašnjim z.k. vlasnikom GĆ, čije vlasništvo je razvidno iz Povijesnog z.k. izvatka (list 30 spisa). Dakle, posjed tužitelja i njegovih prednika ima se smatrati i zakonitim budući isti imaju valjani pravni temelj toga posjedovanja odnosno pravo na posjed upravo na temelju zaključenog Kupoprodajnog ugovora odnosno Privremenog kupoprodajnog ugovora koji je zaključen 1977. godine.

23. Proistječe da je pravo vlasništva stečeno primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

24. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, kao što ga smatra i zakonitim i istinitim jer nije pribavljen ni silom ni potajno ili prevarom ni zlouporabom povjerenja.

25. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje od 1977. godine te je izvjesno da je još prednik tužitelja pravo vlasništva na prijeporu stekao dosjelošću te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

26. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

27. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za zastupanje na ročištima od 11.9.2025. te 16.10. 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat trošak sastava podnesaka od 26.8.2025. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.000,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 250,00 eura, daje iznos od 1.250,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za održavanje ročišta na licu mjesta radi identifikacije prijepora u iznosu od 549,48 eura kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te 53,09 eura na presudu pa proistječe da je ukupan iznos naknade parničnog troška kojeg je tužena dužna isplatiti tužitelju iznos od 1.879,12 eura.

27.1. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 4.9.2025. budući tužitelj po punomoćnici samo prijepornu česticu sada označuje u metrima kvadratnim, a sukladno Izvatku iz BZP-a te ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice te ne može ići na teret protivne strane iako je sastav ovog podneska bio koristan za samog tužitelja.

27.2. Stoga je valjalo tužitelja odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 200,00 eura, kao neosnovanim.

28. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

29. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 17. listopada 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud. O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti