Poslovni broj: P-417/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Bučanac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave dana 3. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, zaključene u smislu odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku, 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] od 404 m2. i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Oranica Hrvatske od 1036 m2 , upisanih na ime IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi naplate tuženikove tražbine zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 370.000,00 kuna/49.107,44 eura[1] koje teku od 1. rujna 2010. pa do isplate, kao i troška postupka u iznosu od 2.025,00 kuna/268,76 eura.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] Livada [adresa] od 404 m2. i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Oranica Hrvatske od 1036 m2, upisanih na ime IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi naplate tuženikove tražbine u iznosu od 370.000,00 kuna/49.107,44 eura.

III. Nalaže se tuženiku UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatama od 17. listopada 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 200,00 eura do zatraženog iznosa od 2.625,00 eura ( za iznos od 2.425,00 eura) sa zakonskim zateznim kamata, od 17. listopada 2025. pa do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. listopada 2023. navodi da je pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Ovr-51/2023 u tijeku ovršni postupak između ER kao ovrhovoditelja i IR kao ovršenika, u kojem postupku ovrhovoditelj traži ovrhu procjenom i prodajom nekretnina kojih je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tužitelj. Radi se o nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 5057/3 [adresa] od 404 m2, i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čk.br. 5060 Oranica Hrvatske od 1036 m2.

1.1. Zaključkom poslovni broj Ovr-51/2023 od 9. listopada 2023., ispravljenog rješenjem poslovni broj Ovr-51/2023-14 od 25. listopada 2023. ovršenik ovdje tužitelj IR upućen je da u roku od 15 dana od primitka navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz članka 50 stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona zbog zastare tražbine. Navodi da je prijedlog za određivanje ovrhe na nekretninama tužitelja podnesen dana 29. rujna 2022., temeljem kojeg je onda doneseno rješenje o ovrsi na nekretninama 15. veljače 2023. odnosno tužitelj smatra da je ovrha pod brojem Ovr-51/2023 a koja je određena na nekretninama tužitelja nedopuštena radi zastare tražbine (podnesak od 18. rujna 2024. - list 17 spisa).

1.2. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te da mu se naknade troškovi parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je tužitelj zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr-51/2023-12 od 9. listopada 2023. i ispravljenog rješenjem poslovni broj Ovr-51/2023-14 od 25. listopada 2023. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, odnosno ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Isto tako navodi da tužitelj u historijatu tužbe ni ne tvrdi da je tražbina iz ovršne isprave pala u zastaru, već tvrdi da je prijedlog za ovrhu podnijet nakon proteka zakonskog roka. To znači da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio izvan razloga za koju je u parnicu upućen. Naime, tužitelj je podnio svoju žalbu u predmetu Ovr-51/2023 iz razloga propisanih odredbama članka 50. stavak 1. točka 5. i točka 11. Ovršnog zakona, ali je na parnicu upućen samo iz razloga članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, pa je sukladno tome tužitelj svoju tužbu mogao utemeljiti samo na tom razlogu za koji je upućen u parnicu. Stoga, predlaže iz tog razloga odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka.

2.2. Podredno, tuženik ističe kako se ne može smatrati da je nastupila zastara predmetne tražbine bez obzira na protek roka, iz razloga što je tražbina tuženika osigurana upisom založnog prava u zemljišnu knjigu. O tome je svoj stav već iznio i drugostupanjski sud u povodu žalbe tužitelja protiv rješenja o ovrsi, a tuženik još jednom ističe kako sukladno izraženom stavu revizijskog suda u odluci Rev-523/14-3 od 25. ožujka 2014. bez obzira na to što je isteklo vrijeme potrebno za zastaru, time nije nastupila zastara (zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, članak 360. stavak 1. ZOO), jer je odredbom članka 368. stavak 1. ZOO uređeno da u situaciji kada je pravo vjerovnika upisano u javnoj knjizi vjerovnik ima pravo namiriti se iz stvari osiguranom hipotekom, dakle ne nastupa zastara u smislu odredbe članka 360. stavak 1. ZOO. Prigovora vrijednosti predmeta spora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje od tužitelja naknadu troškova parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to od dana donošenja odluke, pa do isplate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cijeli spis, u priloženu materijalnu dokumentaciju i to rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-51/2023-9 od 15. veljače 2023. (list 3 spisa), zaključak Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr- 51/2023-12 od 9. listopada 2023. (list 8 spisa), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj: Ovr-51/2023-14 od 25. listopada 2023. (list 11-12 spisa), sudsku praksu (list 25-30 spisa), u priklopljeni spis Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-51/2023. u kojem je priklopljen spis Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-76/2011.

4. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev za proglašenjem ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je tužitelj, kao ovršenik upućen u predmetnu parnicu, dakle zbog zastare odnosno zbog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17 i 131/20 - dalje OZ).

6. Na ročištu održanom 3. rujna 2025. (list 22 spisa) utvrđena je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 1.327,01 eura sukladno članku 40. stavak 4. ZPP. Naime, spor radi proglašenje ovrhe nedopuštenom predstavlja spor u kojem se raspravlja o nenovčanom zahtjevu, pa se vrijednost takvog spora određuje prema tome kakav učinak na prava i obveze stranaka u pogledu njihove imovine ima odluka o tom zahtjevu, a ne u odnosu na vrijednost predmeta spora iz ovršnog postupka.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr- 51/2023 od 9. listopada 2023. i ispravljenog rješenjem poslovni broj Ovr-51/2023-14 od 25. listopada 2023. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nije sporno da je 28. rujna 2022. tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama protiv tužitelja kao ovršenika i to temeljem bjanko zadužnice od 8. lipnja 2010. na kojoj je potpis ovršenika ovjeren kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem Ov-4636/2010, te da je dana 15. veljače 2023. doneseno rješenje o ovrsi na nekretninama tužitelja kao ovršenika.

7.1. Isto tako između stranaka nije sporno da je tražbina tuženika temeljem ovršne isprave-bjanko zadužnice od 8. lipnja 2010. osigurana založnim pravom na nekretninama tužitelja upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] od 404 m2. i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Oranica Hrvatske od 1036 m2 i to rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-76/11 od 1. veljače 2011. za iznos glavnice od 370.000,00 kuna/49.107,44 eura sa zakonskim zateznim kamata od 1. rujna 2010. pa do isplate, kao za trošak postupka u iznosu od 2.025,00 kuna/268,76 eura, da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 17. veljače 2011., te je nakon toga uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja tražbine tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj Z-346/11 od 3. veljače 2011.

8. Među strankama je sporno je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom tj. nastupa li zastara potraživanja ako je tražbina osigurana založnim pravom upisanim u zemljišne knjige.

9. Prigovor zastare je djelomično osnovan.

10. Uvidom u ovosudni spis predmeta poslovni broj Ovr-51/2023. utvrđeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika dana 28. rujna 2022. temeljem bjanko zadužnice na kojoj je potpis ovršenika ovjeren kod javnog bilježnika Marije Blečić iz [adresa] 8. lipnja 2010. pod poslovnim brojem OV- 4636/2010., te da je rješenje o ovrsi donio Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu pod poslovnim brojem Ovr-51/2023-9 dana 15. veljače 2023.

10.1. Nadalje, uvidom u spis Ovr-76/2011 Općinskog suda u Velikoj Gorici, a koji se nalazi priklopljen u spisu Ovr-51/2023 utvrđeno je da se u istom nalazi original bjanko zadužnica (list 4 predmetnog spisa). Također je utvrđeno da je tuženik kao predlagatelj osiguranja protiv tužitelja kao protivnika osiguranja podnio prijedlog za osiguranje svoje tražbine 26. siječnja 2011. temeljem bjanko zadužnice izdane 8. lipnja 2010. na nekretnini tužitelja kao protivnika osiguranja, da je rješenje o osiguranju doneseno 1. veljače 2011. (list 7-8 predmetnog spisa) uknjižbom založnog prava u korist tuženika kao predlagatelja osiguranja na nekretninama tužitelja kao protivnika osiguranja, te je navedeno rješenje postalo pravomoćno 17. veljače 2011.

10. 2. Uvidom u original bjanko zadužnicu (list 4 spisa Ovr-76/2011) utvrđeno je da je izdana 8. lipnja 2010. te da je istog dana javni bilježnik Marija Blečić iz [adresa] ovjerila potpis tužitelja na bjanko zadužnici pod poslovnim brojem OV-4636/2010. Iz sadržaja zadužnice proizlazi da ista nije solemnizirana već da je samo ovjeren potpis tužitelja kao dužnika.

11. Na zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. primjenjuje se opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/2005, 41/2008 – dalje ZOO) dok zadužnice koje su potvrđene (solemnizirane) kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od deset godina propisan odredbom članka 233. ZOO. Takav pravni stav zauzet je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske odražanoj 19. studenoga 2018. (Su-IV-4/18-17).

12. Odredbom članka 226. stavak 1. ZOO propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

13. Nadalje, odredbom članka 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13.1. Odredbom članka 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je stavkom 5. istog članka propisano da to isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Člankom 245, stavak 6. ZOO propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

14. Stoga kako je predmetna bjanko zadužnica izdana prije 1. siječnja 2011. točnije 8. lipnja 2010., a što između stranka nije niti sporno valja reći da se radi o privatnoj ispravi na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika pa se stoga u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

15. Tuženik kao predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za osiguranje svoje tražbine 26. siječnja 2011. i tom svojom radnjom prekinuo je zastaru koja je počela teći ispočetka. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu dana 28. rujna 2022. već je protekao rok zastare propisan odredbom članka 225. ZOO. jer je zastara tražbine nastupila 27. siječnja 2016.

16. Nadalje odredbom članka 222. stavak 1. ZOO određeno je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

17. S obzirom na to da je pravo tuženika upisano u javnoj knjizi (zalog je upisan u zemljišnoj knjizi) proizlazi da se vjerovnik (tuženik) ima pravo namiriti se iz založene stvari u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja (članak 222. stavak 2. ZOO). Dakle, založno pravo je po svojoj prirodi jače od zastare te je moguće namirenje i zastarjele tražbine, ali samo u korist onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige te u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja.

18. Slijedom svega navedenog ovaj sud je utvrdio da se u odnosu na glavnicu potraživanja u iznosu od 370.000,00 kuna/49.107,44 eura nije ostvario razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke. Međutim, u odnosu na zakonske zatezne kamate i troškove postupka ostvaren je razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ odnosno ovaj sud je utvrdio da je nastupila zastara tražbine u odnosu na zatezne kamate na iznos glavnice od 370.000,00 kuna/49.107,44 eura koje teku od 1. rujna 2010. pa do isplate i trošak postupka u iznosu od 2.025,00 kuna/268,76 eura, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-920/2023 od 5. veljače 2025.).

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. S obzirom na određenu vrijednost predmeta spora od 1.327,01 eura i priloženom troškovniku (list 31 spisa) valjalo je tužitelju kao osnovan priznati trošak parničnog postupka prema Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023 - dalje Tarifa) i to za sastav tužbe od 23. listopada 2023. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, pristup na ročište 20. rujna 2024. prema Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 50 bodova, pristup na ročište od 3. rujna 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova odnosno ukupno 250 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) iznosi 500,000 eura, a koji iznos uvećan za trošak PDV-a od 25% ( 125,00 eura -Tbr. 46) ukupno iznosi 625,00 eura.

21.Tuženik je prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 eura i priloženom troškovniku (list 20 i poleđina lista 22 spisa) i to sukladno Tarifi valjalo priznati kao osnovan trošak sastava odgovora na tužbu od 13. prosinca 2023. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište od 20. rujna 2024. prema Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 50 bodova, pristup na ročište od 3. rujna 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova odnosno ukupno 250 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) iznosi 500,00 eura i uvećano za trošak PDV-a od 25% (125,00 eura Tbr. 46) ukupno iznosi 625,00 eura, dok je preostali trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura valjalo odbiti kako neosnovan iz razloga što je isti previsoko zatražen tj. suprotno Tarifi s obzirom na vrijednost predmeta spora.

22. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom zahtjevu (proglašenje ovrhe nedopuštenom) te kako potraživanje s osnova zakonskih zateznih kamata i troškova postupka u ovom konkretnom slučaju ne predstavljaju sporedno potraživanje valjalo je trošak postupka odmjeriti prema uspjehu stranaka u pogledu osnova zahtjeva (glavnica, zakonske zatezne i trošak postupka).

22.1. Slijedom svega navedenog tužitelj je s osnovom uspio 66 % ( s osnova zakonske zatezne i trošak postupka), dok je tuženik s osnovom uspio 34 % ( s osnova glavnice), tj. tužitelj su priznati troškovi parničnog postupka u omjeru od 32% tj. u ukupnom iznosu od 200,00 eura te je odlučeno kao pod točkom III. izreke, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 200,00 eura do zatraženog iznosa od 2.625,00 eura (za iznos od 2.425,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 17. listopada 2025. do isplate valjalo odbiti kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

23. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelju je valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate jer se zatezna kamata na parnični trošak stranci određuje temeljem odredbe članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini odrečenoj čl. 29. ZOO.

24. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova odbijen primjenom naprijed obrazložene odredbe ZPP, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

25. Sukladno članku 48. u svezi članka 43. stavak 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi novčanih obveza iskazani su dvojno, u eurima i kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

26. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 17. listopada 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.