REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-916/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, i tuženice 1. ŠG r. Č, Š, Z, sada nepoznatog boravišta, i 2. ZG pok. M, Š, Z, sada nepoznatog boravišta, obje zastupa privremeni zastupnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, Ulica 25. rujna 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 16. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika MG, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR., sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su tuženice dužne trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela u Pazinu izvrši prijenos njihovih suvlasničkih udjela i uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tuženica Goranu Okmaci, odvjetniku u Pazinu, isplati troškove postupka u iznosu 275,00 eura (dvjesto sedamdeset pet eura) u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. listopada 2024. podnio tužbu (str. 1–3) radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR., sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da su tuženice dužne trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva u njegovu korist. U obrazloženju tužbe je naveo da je on stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, u cijelosti. Predmetne nekretnine čine jedan gospodarski kompleks naziva „Hizina“, a koji gospodarski kompleks je otac tužitelja, HG, stekao u vlasništvo ugovorom o kupoprodaji pred oko 40 godina. HG je isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti te je isti stupio u neposredan posjed predmetnih nekretnina odmah po izvršenom ugovoru o kupoprodaji te se isti smatrao isključivim vlasnikom i posjednikom predmetnih nekretnina. DG naslijedio je CG, ovdje tužitelj, u cijelosti. Dio gospodarskog kompleksa čini šuma koju su tužitelj i njegova obitelj sjekli, a drugi dio kompleksa predstavlja oranicu koju su tužitelj i njegova obitelj orali i na istoj sijali pšenicu, kukuruz i sl., a sada istu kose. Dakle, tužitelj i njegova obitelj predmetne su nekretnine održavali i iste koristile u skladu s njihovom namjenom. Nitko nije nikada smetao tužitelja niti njegove pravne prednike u vršenju vlasničkih ovlaštenja na predmetnim nekretninama.

1. 1. Tuženice su samo formalno upisane kao vlasnice predmetnih nekretnina, svaka u 1/2 dijela, iako iste predstavljaju isključivo vlasništvo tužitelja. Slijedom svega navedenog, stvarni je vlasnik predmetnih nekretnina tužitelj, u cijelosti, s obzirom da je iste stekao nasljeđivanjem od svog pravnog prednika, a koji je predmetne nekretnine stekao temeljem instituta dosjelosti budući da su u samostalnom i poštenom posjedu istih više od 40 godina. Iz svega navedenog, proizlazi kako tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje prava vlasništva jer je on stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, koje su u zemljišnim knjigama pogrešno upisane kao suvlasništvo tuženica.

2. Tuženice, koje je u postupku zastupao privremeni zastupnik Goran Okmaca (rješenje posl. br. P-916/2024-8 od 11. prosinca 2025., str. 54–56) u odgovoru na tužbu (od 16. prosinca 2024., str. 59), opreza radi usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ne i provođenju dokaza predloženih po tužitelju.

3. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, i to ocjene pročitanih i razgledanih isprava u spisu (izvadaka iz zemljišne knjige, str. 3–4, 7–8, izvoda iz katastarskog plana, str. 5, 10, 102, potvrde od 29. kolovoza 1984., str. 6, povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka, str. 17–41, odluke o nasljedstvu Kotarskog suda u Pazinu br. O-10/50 od 15. studenog 1950., str. 42–43, rješenja Općinskog suda u Pazinu br. O-10/50-10 od 24. kolovoza 1971., str. 44–47, ortofoto snimke, str. 101, posjedovnog lista, str. 103–104), te izvedenih dokaza uviđajem uz sudjelovanje vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, dipl. ing. geodezije, stalnog sudskog vještaka mjernične struke, iz LIMISTER j. d. o. o. Rovinj, Ante Starčevića 6, radi identifikacije utuženih nekretnina, i saslušanjem svjedoka IG, EG, LG, ŽG i AG, te tužitelja (sve na str. 90–95), a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.

– Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR., sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], putem kupoprodaje odnosno dosjelosti. Tvrdnja je tužitelja da su te nekretnine u samostalnom i poštenom posjedu obitelji tužitelja od 80-ih godina prošlog stoljeća.

5. U postupku je utvrđeno da su kao zemljišnoknjižne suvlasnice predmetnih nekretnina upisane tuženice, svaka u 1/2 dijela. Kao posjednica prema posjedovnom listu br. 5 za k. o. [katastarska općina] upisana je 1. tuženica ŠG (H 6, Belaj).

6. Nekretnine su u postupku identificirane od strane mjerničnog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, čiji je nalaz sud, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno ocijenio. Vještak je uspoređujući stanje u naravi s katastarskim planom i ortofoto snimkom za k. o. [katastarska općina] identificirao predmetne nekretnine. K. č. [katastarska čestica] po kulturi je livada s 5500 m2 i vinograd s 803 m2, sveukupno 6337 m2; k. č. [katastarska čestica] po kulturi je livada s 518 m2; šuma po uvidu u digitalni ortofoto; k. č. [katastarska čestica] po kulturi je šuma s 3057 m2; k. č. [katastarska čestica] po kulturi je livada s 1687 m2; k. č. [katastarska čestica] je po kulturi oranica s 547 m2; k. č. [katastarska čestica] po kulturi je vinograd s 977 m2; k. č. [katastarska čestica] po kulturi je šuma s 629 m2; k. č. [katastarska čestica] po kulturi je šuma s 482 m2; k. č. [katastarska čestica] po kulturi je livada s 1321 m2; k. č. [katastarska čestica] zgr. je štala s 37 m2. Sveukupna površina navedenih nekretnina iznosi 15592 m2. U naravi sve nekretnine čine kompleks zemljišta koji uvidom u digitalni ortofoto (DOF) čini dio oranice i dio šume. Štala je u naravi štala, i to ruševna. Preklop katastarskoga plana i DOF-a ne odgovara u naravi stvarnome stanju jer se radi o grafičkoj izmjeri te da bi se uskladilo stanje potrebno je nakon eventualnog stjecanja izvršiti snimak postojećega stanja te izraditi geodetski elaborat o stvarnom položaju i definiranju međa.

7. Stvarni posjednik i vlasnik predmetnih nekretnina danas je tužitelj, koji je nastavio posjed svog prednika, oca ĆG, koji je bio njihovi raniji posjednik i kojeg se držalo kao vlasnika u cijelosti, a koji je tužitelju darovao predmetne nekretnine prije 10-ak godina. Navedeno proizlazi iz izvedenih dokaza u postupku. Svi saslušani u postupku, i to sestre tužitelja (koje, iako rodbinski povezane, zasigurno imaju izravnih saznanja) EG (1973.), GG (1975.) i ŽG (1980.) te susjedi tužitelja (oba od rođenja žive u [adresa]) KG (1974.) i IG (1967.), suglasno su potvrdili (iz kojeg razloga je sud njihove iskaze pozitivno ocijenio) navode tužitelja iz tužbe o tome da su roditelji tužitelja UG i BG kupili prijepor 80-ih godina prošlog stoljeća, odnosno kako to proizlazi iz pisane potvrde, 1984. i to od osobe (JG) koja je zastupala tuženice koje očito u to vrijeme prodaje nisu ni boravile više u tim krajevima, te da je obitelj tužitelja od onda u posjedu prijepora, a svi saslušani potvrdili su i način na koji su predmetne nekretnine posjedovali te kako ih posjeduje danas tužitelj.

7. 1. Utužene nekretnine se koristilo sukladno namjeni. K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je služila kao oranica na kojoj su se sadile i sijale razne kulture (kukuruz, pšenica i drugo), jednako kao i k. č. [katastarska čestica] koja nije predmet spora, ali graniči s utuženom i koju su koristili na jednak način (a koju su također stekli kupnjom, ali u razdoblju prije predmetne kupnje). K. č. [katastarska čestica] tužitelj danas kosi, dok na k. č. [katastarska čestica] sadi grožđe. K. č. [katastarska čestica] u vrijeme stjecanja nisu bile obrasle kao danas i tamo je obitelj tužitelja vodila krave na ispašu. I k. č. [katastarska čestica] nekada nije bila obrasla kao danas, a nastavlja se na nekadašnju oranicu na k. č. [katastarska čestica] te okružuje nekadašnju štalu, a od stjecanja ruševinu na k. č. [katastarska čestica] zgr. Prema jugu nastavljaju se k. č. [katastarska čestica], a istočno od njih k. č. [katastarska čestica] koje su sve šume i koje je obitelj tužitelja sjekla za osobne potrebe. Sve utužene nekretnine čine kompleks naziva Hišine.

8. Iz rezultata postupka ne proizlazi da su tužitelj i njegov pravni prednik kroz cijelo vrijeme posjedovanja, znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina u cijelosti. Sud je to zaključio budući da je iz iskaza saslušanih svjedoka jasno da im nitko nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetne nekretnine, pa ni upisane zemljišnoknjižni suvlasnice, ovdje tuženice. U postupku nije dokazano ni da su tužitelj i prednik u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi predniku tužitelja odnosno tužitelju netko osporavao pravo na posjed. Saslušani ni ne znaju tko su tuženice. Kroz cijeli svoj životni vijek jedino su tužitelja i njegovog prednika vidjeli na predmetnim nekretninama, da ih koriste i njih su držali kao njihove vlasnike. Tužitelj i prednici su vršili samostalan i neprekidan posjed te su se u pogledu predmetnih nekretnina ponašali kao vlasnici, a tužitelj to čini i danas.

9. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

9. 1. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

9. 2. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja.

9. 3. U bitnome jednake pretpostavke i učinci dosjelosti bili su predviđeni čl. 28. i 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80., 36/90., „Narodne novine“ br. 53/91.).

10. Tužitelj je u nesmetanom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina unazad desetak godina, a putem prednika od 1984., dakle više od 40 godina. Budući da je taj posjed najmanje pošten, predmetne nekretnine stekao je u vlasništvo (i) dosjelošću.

11. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] ZGR., sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su tuženice dužne trpjeti da se po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela u Pazinu izvrši prijenos njihovih suvlasničkih udjela i uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti, sve kao u t. I. izreke presude.

13. Privremeni zastupnik tuženika je potraživao trošak sastava odgovora na tužbu, odnosno 100 bodova, ukupno 200,00 eura, te za zastupanje više osoba uvećanje od 10 % (20,00 eura), uvećano za PDV 25 %.

13. 1. Zahtjev za naknadu troškova privremenog zastupnika je osnovan. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku pripada naknada za zastupanje u zatraženom iznosu od 275,00 eura.

13. 2. Slijedom toga, odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

U Pazinu 17. listopada 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženice po p. z.

– Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured, Ispostava Pazin, Družbe Sv. Ćirila i Metoda 10, po pravomoćnosti.