REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-697/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja KR, [adresa], Kvartira 74, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik iz Zagreba, Frankopanska 2a, protiv tuženika ZLATNA IGLA-SISCIA d.o.o. u stečaju, Sisak, Ulica Nikole Tesle 13, OIB: 90621490450, kojeg zastupa punomoćnik Saša Kutnjak, odvjetnik iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12, radi utvrđivanja osporene tražbine, nakon održane glavne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja KR iz [adresa], Kvartira 74, Moskva, OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku ZLATNA IGLA – SISCIA d.o.o. u stečaju, Sisak, Nikole Tesle 13, OIB: 90621490450, drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 250.000,00 EUR (dvjesto pedeset tisuća eura i nula euro centi), a koja je prijavljena dana 14. studenog 2024. godine u stečajni postupak nad tuženikom.''

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.405,00 EUR sa zateznom kamatom od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 125,00 EUR sa zateznom kamatom od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovu, rješenjem poslovni broj St-2053/2024 dana 23. rujna 2024. otvorio stečajni postupak nad tuženikom kao dužnikom te da je u tom postupku 14. studenoga 2024. prijavila svoju tražbinu u iznosu od 250.000,00 EUR. Nadalje, navodi da je navedeni sud u tom stečajnom postupku dana 19. prosinca 2024. donio rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama te da je točkom VIII. izreke predmetnog rješenja tužiteljici osporena tražbina u cijelosti te je upućena na parnicu. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-225/2025 odbio kao neosnovanu. Tužiteljica nadalje tvrdi da je ovu tužbu radi utvrđivanja osporene tražbine pokrenula u otvorenom zakonskom roku od primitka pravomoćne drugostupanjske odluke u skladu s uputom iz ranije spomenutog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama.

1.2. Tužiteljica nadalje navodi kako je među strankama sporna tražbina koju tuženik ima prema tužiteljici u iznosu od 250.000,00 EUR. Ističe da su stranke 01. prosinca 2010. sklopile Ugovor o prijenosu poslovnog udjela i dana 06. svibnja 2011. Dodatak broj 1. predmetnom Ugovoru, a da navedenim Ugovorom tuženik na tužiteljicu prenosi svoj cjelokupni poslovni udjel u društvu OLGA ZAGREB d.o.o. iz Zagreba, Zvonimira Rogoza 1, OIB: 79007044883 (koje društvo je u međuvremenu brisano) za cijenu od ukupno 250.000,00 EUR, s time da je ugovoreno da se kupoprodajna cijena plaća u više obroka, i to 50.000,00 EUR po potpisivanju predmetnog Ugovora i 200.000,00 € u 48 mjesečnih obroka završno sa 14. studenim 2014. godine. Plaćanje kupoprodajne cijene – naknade je osigurano u odredbama članka 5. stavka 1. Ugovora zasnivanjem založnog prava na nekretnini društva OLGA ZAGREB d.o.o. koja se nekretnina identificira kao 214/1000 dijela Kuće i dvorišta površine 900 čm, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] povezano sa vlasništvom apartmana broj 2 trosobni s dnevnim boravkom, u prizemlju, označen u projektu crvenom bojom, koji se sastoji od hodnika sa 9,30 m2, kuhinje i blagovaone sa 25,00 m2, dn. boraka sa 21,80 m2,sobe sa 8,80 m2, sobe sa 11,40 m2, kupaone sa 3,60 m2, sobe sa 10,70 m2, kupaone sa 4,40 m2, natkrivene terase ( 7,30 x 0,75)= 5,50 m2, natkrivene terase ( 8,10 x 0,75)= 6,30 m2, ukupne netto površine od 106,60 m2, a apartmanu pripada i parkirno mjesto oznake P II sa 12,50 m2 i okućnica površine 150,00 m2 - kao sporedni dio nekretnine; upisano u podluložak 2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem navedene odredbe Ugovora, a kao osiguranje za plaćanje kupoprodajne cijene iz predmetnog ugovora (naknade) sklopljen je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 531/09-1 solemniziran od strane javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem OV-15461/09 te je prema tvrdnjama tužiteljice temeljem navedenog upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini dana 30. rujna 2009. godine pod Z-5941/09. Tužiteljica tvrdi da je tuženiku podmirila dugovanje propisano člankom 2. Ugovora u cijelosti o čemu je tuženik izdao tužitelju potvrdu dana 13. svibnja 2014. na svom memorandumu, u izvorniku sa žigom društva i potpisom odgovorne osobe. Temeljem navedenog dokumenta, predmetno je dugovanje u cijelosti plaćeno na dan 13. svibnja 2014. Budući da je založno pravo akcesorno glavnoj tražbini od tog trenutka tužiteljica tvrdi da postoji obveza tuženika da ishodi brisanje predmetnog založnog prava. Tužiteljica tvrdi da se dana 09. ožujka 2018. upisala kao vlasnik opisane nekretnine čime su subrogacijom na nju prešla sva prava založnog dužnika. Slijedom svega navedenog trenutna pravna pozicija tužiteljice je takva da je vlasnik nekretnine koja je opterećena založnim pravom u korist ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. za dug koji prema toj banci ima tuženik, a da je prednik tužitelja ju poziciju založnog vjerovnika stupio u svrhu osiguranja tražbine koju je tuženik imao prema tužitelju. Dakle, obveza osnivanja založnog prava je akcesorna glavnoj tražbini, a to je naknada za prodaju poslovnih udjela, koja je plaćena u cijelosti. Slijedom navedenog, tužiteljica tvrdi da tuženik ima obvezu brisanja predmetnog založnog prava sa opisane nekretnine, a ukoliko tu obvezu ne bi ispunio tada je stekao 250.000,00 EUR bez osnove sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Nadalje navodi da je u predmetnom stečaju tuženikov vjerovnik ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. prijavio tražbinu u iznosu od 1.025.418,36 EUR koja mu je tražbina u tom postupku priznata, a da se u odnosu na nekretninu tužiteljice ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. se nalazi u poziciji razlučnog vjerovnika obzirom na činjenicu da tuženik nije sukladno svojoj obvezi brisao založno pravo sa tuđe nekretnine. Temeljem navedenog, ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. može naplatiti svoja potraživanja prema tuženiku prodajom nekretnine tužitelja. Obzirom na navedeno tužiteljica tvrdi da joj tuženik duguje iznos koji je primio na ime naknade za poslovni udjel i brisanja osiguranja te tražbine, odnosno 250.000,00 EUR koju je tražbinu tuženik trebao utvrditi i priznati, a koja tražbina predstavlja, alternativno, stjecanje bez osnove od strane tuženika budući da nije ispunio svoje ugovorne obveze, ili štetu koja bi nastala tužitelju prodajom nekretnine u stečaju. Navodi kako iz Rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama, u obrazloženju, u točki 5. stečajni upravitelj tvrdi „(...) da je tražbinu osporio iz razloga, jer su dužnik kao prenositelj i vjerovnica kao stjecatelj sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela dužnika u društvu Olga Zagreb d.o.o., na KR, koja je poslovni udjel trebala platiti podmirenjem dužnikovog duga prema Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka“ Tvrdi da je navedeno neispravno i suprotno članku 2. stavku 2. Ugovora gdje je propisano da će se predmetna naknada – kupoprodajna cijena uplaćivati na žiro račun tuženika otvoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, a koji žiro račun glasi 2402006-1100012186 (žiro račun tuženika, što je vidljivo iz potvrde tuženika od 13. svibnja 2014.). Temeljeći svoje mišljenje na krivoj premisi da je obveza tužitelja po ugovoru bila plaćati dugove tuženika Erste & Steiermärkische Banci, stečajni upravitelj zaključuje (u obrazloženju citiranog rješenja) da „(...) stečajni upravitelj ističe da sve dok KR nešto ne podmiri banci, ili bilo koji dio prijavljene tražbine ne podmiri banci, ona nema regresno pravo prema dužniku.„ tužiteljica navodi kako je iz članka 2. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 01. prosinca 2010. vidljivo da je činjenično i pravno pogrešno uvjerenje stečajnog upravitelja te da je tužitelj u cijelosti platio upravo onom subjektu kojem je to po Ugovoru bio obvezan, a za što je dobio i potvrdu od tuženika. Tvrdnja stečajnog upravitelja da bi tužiteljica trebala (ponovo?) isplatiti dugovanje tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. je prema tužiteljici pravno neutemeljena, a iz obrazloženja predmetnog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama proizlazi da je upravo na temelju te krive premise stečajni upravitelj osporio tražbinu.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je nad tuženikom kao dužnikom rješenjem St-2053/2024 od 23. rujna 2024. otvoren stečajni postupak niti spori da je tužiteljica u tom postupku prijavila svoju tražbinu koja je osporena pa da je u skladu s rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama od 19. prosinca 2024. upućena u parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine u iznosu od 250.000,00 EUR. Tuženik ne osporava niti tužiteljičine tvrdnje koje proizlaze iz ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 1. prosinca 2010. i Dodatka br. 1. tom Ugovoru od 6. svibnja 2011. te Potvrde o plaćanju kupoprodajne cijene od 13. svibnja 2014., odnosno ne spori da je tužiteljica u cijelosti platila 250.000,00 EUR kao kupoprodajnu cijenu za poslovni udio u t.d. Olga Zagreb d.o.o., nad kojim društvom je rješenjem ovog suda broj St-8564/2015 od 31. ožujka 2016. istodobno otvoren i zaključen stečajni postupak. Tuženik nadalje navodi da je rješenjem naslovnog suda broj St-8564/2015-22 od 20. srpnja 2017. određen nastavak postupka radi naknadne diobe, a da je prema izvješću stečajnog upravitelja tog društva KRP tužiteljica od društva Olga Zagreb d.o.o. kupila nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega ima izlučno pravo na toj imovini. Međutim, tuženik navodi da tužiteljica u tužbi prešućuje način stjecanja predmetne nekretnine te smatra nejasnom činjeničnu pravnu tvrdnju tužiteljice da su na nju subrogacijom prešla sva prava založnog dužnika kada se upisala kao vlasnik iste jer tužiteljica jedino može subrogirati u poziciju Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka ako tvrdi da je platila tuženikov dug prema Banci, no ukoliko je tužiteljica subrogirala u pravnu poziciju Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka zbog čega ne zahtjeva od banke da joj izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava u koje je tužiteljica navodno subrogirala. Smatra tužiteljičine tvrdnje očigledno pravno netočnima jer je tužiteljica platila cijenu poslovnog udjela i prema uputi tuženika platila istu u korist Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka, no nije točno da bi tužiteljica platila bilo što više od ugovorenog iznosa za poslovni udio u društvu Olga Zagreb d.o.o. Zagreb. Istodobno s tvrdnjama o subrogaciji, tužiteljica iznosi tvrdnju da bi u slučaju da tuženik ne ishodi brisanje tereta na predmetnoj nekretnini tuženik bez osnove stekao 250.000,00 EUR, a koju tvrdnju činjenično i pravno smatra nelogičnom jer tužiteljica nije od tuženika kupila predmetnu nekretninu, već je istu kupila od društva Olga Zagreb d.o.o. pa slijedom toga tužiteljica prigovore na pravne nedostatke kupljene nekretnine može isticati prema prodavatelju, a nikako prema tuženiku. Ukoliko pak tužiteljica tvrdi da je tuženik bez pravne osnove (valjda temeljem raskida ugovora o prodaji poslovnog udjela) stekao kupovninu za prodani poslovni udio u društvu Olga Zagreb d.o.o. Zagreb što je plaćeno 13. svibnja 2014., onda tuženik na takav tužiteljičin zahtjev za povratom plaćenog iznosa ističe prigovor zastare.

2.2. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da postoji opasnost da se na njezinoj nekretnini provede ovrha od strane tuženikova vjerovnika Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka čija je tražbina utvrđena u stečajnom postupku, tuženik jedino može prokomentirati da opasnost o namirenja tuženikova vjerovnika iz stvari u tužiteljičinom vlasništvu nije osnova za priznanje bilo kakvog prava dok god opasnost nije konkretizirana jer tek ukoliko bi tužiteljica platila tuženikov dug prema Erste&steiermarkische bank d.d. zakonskom subrogacijom bi stupila u poziciju Banke kao stečajnog vjerovnika (argumentacija iz čl. 91. ZOO-a). U slučaju zakonske subrogacije u stečajnim postupcima ima se adekvatno primijeniti odredba iz čl. 146. Stečajnog zakona, što znači da će tužiteljica tek nakon što podmiri tražbinu Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka stupiti u istu pravnu poziciju Banke kao stečajnog vjerovnika. Jamci i drugi potencijalni vjerovnici (vjerovnici tzv. „uvjetnih tražbina“) prema tvrdnjama tuženika nisu stečajni vjerovnici i nisu dužni prijavljivati svoje „uvjetno“ potraživanje (iz opasnost ne proizlazi pravo) jer će ono tek nastati ako će stupiti u poziciju glavnog vjerovnika, ovdje Erste&steiermarkische bank d.d. koji je uredno prijavio potraživanje i u tom slučaju će stečajni sudac ispraviti tablicu potraživanja i umjesto glavnog vjerovnika na njegovu poziciju će stupiti osoba koja je umjesto dužnika pomirila tu tražbinu. Stečajni dužnik ne može priznati dva puta isto potraživanje - potraživanje glavnog vjerovnika i potraživanje uvjetnog vjerovnika (jamca ili npr. založnog dužnika što je tužiteljica) jer se radi o jednom potraživanju prema stečajnom dužniku, a da li će doći do personalne zakonske subrogacije, to je pitanje koje će biti razriješeno tijekom stečajnog postupka, a ne u trenutku utvrđivanja tražbina pogotovo jer je glavni vjerovnik uredno prijavio potraživanje.

2.3. Stoga tuženik tvrdi da tužiteljica nije ovlaštena tražiti da se opasnost od naplate tražbine Banke prema tuženiku iz njezine stvari - nekretnine tj. njezina „uvjetna tražbina“ prizna kao potraživanje prema tuženiku u stečajnom postupku jer tužiteljica nije tuženikov vjerovnik po toj osnovi, a ukoliko pak dođe do situacije da tužiteljica plati tražbinu banke koja je utvrđena u stečajnom postupku, tužiteljica će biti uvrštena u tablicu vjerovnika II višeg isplatnog reda umjesto banke za iznos koji je podmirila. Ukoliko pak tužiteljica smatra da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu Olga Zagreb d.o.o. Zagreb raskinut i od tuženika potražuje plaćeni iznos za prodani poslovni udio kao isplatu stečenog bez osnove, u tom slučaju tuženik, kako je naprijed već navedeno, prvenstveno ističe prigovor zastare.

Dodatno, tuženik napominje kako tužiteljica nikada nije izjavila raskid Ugovora o prijenosu poslovnog udjela niti je isticala bilo kakav prigovor na pravne nedostatke tog ugovora. Slijedom naprijed navedenog, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže da ga sud odbije kao neosnovanog i tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 8. ZOO-a tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Stranke su na ročištu održanom 4. rujna 2025. učinile nespornom činjenicu da je pravni prednik tuženika s ovdje tužiteljicom sklopio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 1. prosinca 2010. te Dodatak tom Ugovoru od 6. svibnja 2011., kao i da je tužiteljica sukladno Ugovoru pravnom predniku tuženika platila naknadu za prijenos poslovnih udjela u iznosu od 250.000,00 EUR, kako je to ugovoreno čl. 2. navedenog Ugovora.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-2053/2024-13 od 23. rujna 2024. (list 6. do 11. spisa), prijava tražbine u stečajnom postupku (list 12. do 13. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-2053/2024-31 od 19. prosinca 2024. (list 14. do 30. spisa), žalba na rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama od 7. siječnja 2025. (list 31. do 32. spisa), Rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-225/2025-2 od 28. siječnja 2025. (list 33. do 37. spisa), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 1. prosinca 2010. (list 38. do 42. spisa), Dodatak br. 1 Ugovoru o prijenosu poslovnog udjela od 6. svibnja 2011. (list 43. do 45. spisa), potvrda o plaćanju ukupne kupoprodajne cijene od 13. svibnja 2014. (list 46. spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 47. do 48. i 81. do 82. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Olga Zagreb d.o.o. (list 57. do 62. spisa), rješenje ovog suda poslovni broj St-8564/2015 od 31. ožujka 2016. i St-8564/2015-22 od 20. srpnja 2017. (list 63. do 66. spisa), izvješće stečajnog upravitelja KRP (list 67. do 68. spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. studenog 2014. (list 69. do 73. spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske KLASA: UP/I-940-01/15- 01/180 URBROJ: 514-04-02-02-16-05 od 4. siječnja 2016. (list 74. do 76. spisa) te Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2015. (list 77. do 79. spisa).

5. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđivanja osporene tražbine u iznosu od 250.000,00 EUR kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, a koja je prijavljena i osporena u stečajnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, vodi pod poslovnim brojem St-2053/24.

7.1. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7.2. Među strankama nije sporno da su pravni prednik tuženika i tužiteljica sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 1. prosinca 2010. i Dodatak tom Ugovoru od 6. svibnja 2011. te nije sporno da je tužiteljica sukladno navedenom Ugovoru pravnom predniku tuženika platila naknadi za prijenos poslovnih udjela u iznosu od 250.000,00 EUR, kako je to ugovoreno člankom 2. navedenog Ugovora.

7.3. Među strankama nije sporno niti da je tužiteljica prijavila u stečajnom postupku koji se vodi na tuženikom kao dužnikom pod brojem St-2053/2024 svoju tražbinu u iznosu od 250.000,00 EUR (prijava tražbine na listovima 12. i 13. spisa), koja tražbina je u tom postupku osporena, a nije ni sporno da je ovaj postupak sukladno rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama donesenom u tom postupku pravovremeno pokrenut.

8. Uvidom u Prijavu tražbine u stečajnom postupku na listu 12. i 13. spisa utvrđeno je da je tužiteljica prilikom prijave tražbine kao pravnu osnovu svoje tražbine navela Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 1. prosinca 2010. i Dodatak br.1 tom Ugovoru te založno pravo upisano pod Z-5941/09 na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]. suvlasnički dio, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], a kao dokaz o postojanju tražbine je navela Izvod iz poslovnih knjiga dužnika kojom se potvrđuje potpuna uplata.

9. Uvidom u rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St- 2053/2024 od 19. prosinca 2024. utvrđeno je da je stečajni upravitelj osporio tražbinu tužiteljice jer su dužnik kao prenositelj i tužiteljica kao stjecatelj sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu Olga Zagreb d.o.o. na ovdje tužiteljicu, koja je poslovni udjel trebala platiti podmirenjem dužnikovog duga prema Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, što je i učinila, pa da je time ispunjen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, međutim, stečajni upravitelj obrazlaže da je teret u korist navedene banke na nekretnini sada u vlasništvu tužiteljice, a prethodno u vlasništvu društva Olga Zagreb d.o.o. nije brisan jer dužnik nije u cijelosti podmirio kreditne obveze iz cjelokupnog plasmana banke. Stečajni upravitelj pojašnjava da tužiteljica kao vjerovnik sada tvrdi da joj je nastala potencijalna šteta jer će navedena banka radi naplate svoje tražbine prema dužniku moći ovršiti nekretninu, međutim, ističe da sve dok tužiteljica ne podmiri banci nema regresno pravo prema ovdje tuženiku kao stečajnom dužniku.

10.1. Uvidom o Ugovoru o prijenosu poslovnih udjela na listovima 38. do 42. spisa te Dodatak br. 1. tom Ugovoru na listovima 43. do 45. spisa utvrđeno je da je istim pravni prednik tuženika prenio na ovdje tužiteljicu kao stjecatelja svoj cjelokupni poslovni udjel u temeljenom kapitalu društva Olga Zagreb d.o.o. te da su se stranke usuglasile da se poslovni udjel koji je predmet Ugovora prenosi na tužiteljicu kao stjecatelja uz naknadu od 250.000,00 EUR prema dinamici naznačenoj u članku 2. stavku 1. Ugovora. Člankom 2. stavkom 2. Ugovora stranke tog Ugovora su se usuglasile da će tužiteljica kao stjecatelj prema uputi pravnog prednika tuženika kao prenositelja uplaćivati na žiro račun pravnog prednika tuženika kao stjecatelja otvoren kod Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka. Naime, u samom ugovoru je očiglednom omaškom navedeno da će stjecatelj, ovdje tužiteljica, prema uputi prenositelja, ovdje tuženika (njegov pravni prednik), uplaćivati ugovoreni iznos naknade za prijenos poslovnih udjela na žiro račun stjecatelja, koji je u konkretnom slučaju ovdje tužiteljica, jer bi iz toga proizlazilo da se tužiteljica obvezala sama sebi uplaćivati naknadu, a što nedvojbeno nije bilo ugovoreno niti je logično. Uvidom u potvrdu pravnog prednika tuženika na listu 46. spisa utvrđeno je da je tužiteljica u cijelosti platila naknadu za prijenos poslovnog udjela, a što među strankama nije sporno. Stoga je iz samog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela razvidno da je ugovoreno plaćanje naknade na žiro račun pravnog prednika tuženika kao stjecatelja, o čemu je pravni prednik tuženik izdao i ranije spomenutu Potvrdu.

11. Nadalje, člankom 5. Ugovora o prijenosu poslovnih udjela strane tog Ugovora su se suglasile da će se u knjizi poslovnih udjela društva Olga Zagreb d.o.o. za korist pravnog prednika tuženika zasnovati založno pravo na poslovnom udjelu koji je predmet Ugovora, dok se tužiteljica kao stjecatelj obvezala u roku od 60 dana sklapanja Ugovora omogućiti sklapanje Sporazuma radi osiguranja plaćanja naknade za prijenos poslovnih udjela kojim će dopustiti zasnivanje založnog prava i prava na neposrednu ovrhu na nekretnini (tada u vlasništvu) društva Olga Zagreb d.o.o., konkretno 214/1000 dijela kuće i dvorišta površine 900 čm izgrađene na k. č. [katastarska čestica], povezano s vlasništvom apartmana broj 2 trosobni s dnevnim boravkom, u prizemlju, označen u projektu crvenom bojom, koji se sastoji od hodnika sa 9,30 m2, kuhinje i blagovaone sa 25,00 m2, dn. boraka sa 21,80 m2, sobe sa 8,80 m2, sobe sa 11,40 m2, kupaone sa 3,60 m2, sobe sa 10,70 m2, kupaone sa 4,40 m2, natkrivene terase ( 7,30 x 0,75)= 5,50 m2, natkrivene terase ( 8,10 x 0,75)= 6,30 m2, ukupne netto površine od 106,60 m2, a apartmanu pripada i parkirno mjesto oznake P II sa 12,50 m2 i okućnica površine 150,00 m2 - kao sporedni dio nekretnine, i to u korist pravnog prednika tuženika kao prenositelja.

12. Tužiteljica je s društvom Olga Zagreb d.o.o. 24. studenog 2014. sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine te potom Aneks navedenom Ugovoru od 20. studenog 2015. temeljem kojih isprava se upisala kao vlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela redni broj 2 nekretnine upisane kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška], označene kao zk.č.br. 116/2, opisane kao apartman broj 2 trosobni s dnevnim boravkom, u prizemlju, označen u projektu crvenom bojom, koji se sastoji od hodnika sa 9,30 m2, kuhinje i blagovaone sa 25,00 m2, dn. boraka sa 21,80 m2, sobe sa 8,80 m2, sobe sa 11,40 m2, kupaone sa 3,60 m2, sobe sa 10,70 m2, kupaone sa 4,40 m2, natkrivene terase ( 7,30 x 0,75)= 5,50 m2, natkrivene terase ( 8,10 x 0,75)= 6,30 m2, ukupne netto površine od 106,60 m2, a apartmanu pripada i parkirno mjesto oznake P II sa 12,50 m2 i okućnica površine 150,00 m2 - kao sporedni dio nekretnine, što je razvidno iz spisu priležećeg Izvatka iz zemljišne knjige na listu 47. i 48. spisa.

13. Uvidom u navedeni Izvadak iz zemljišne knjige za opisanu nekretninu razvidno je kako je na istoj pod brojem Z-5941/09 od 30. rujna 2009. na temelju solemniziranog Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 531/09-1 solemniziranog po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod brojem OV-15461/09 uknjiženo založno pravo na istoj radi osiguranja iznosa od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenim naknadama i kamatama i troškovima te promjenjivom kamatom za korist Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka.

14.1. Iz gore navedenih isprava jasno proizlazi da su neosnovane tvrdnje tužiteljice da je temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela kao osiguranje za plaćanje naknade za prijenos poslovnih udjela sklopljen Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 531/09-1 solemniziranog kod javnog bilježnika pod brojem OV- 15461/09. Naime, upisano založno pravo na ranije opisanoj nekretnini niti nije upisano u korist ovdje tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika, kako je to ugovoreno, a uz to je taj Ugovor sklopljen i prije nego li je sklopljen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela i njegov Dodatak (sklopljeni su 1. prosinca 2010. i 6. svibnja 2011.) dok je založno pravo temeljem tog Ugovora upisano na ranije navedenim nekretninama 30. rujna 2009., dakle prije sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela i njegovog Dodatka, i prije nego što je tužiteljica Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela stekla poslovni udio društva Olga Zagreb d.o.o. te se upisala vlasnicom ranije opisane nekretnine. Iz navedenog proizlazi da je i u trenutku kada je sklapala ranije navedene pravne poslove s društvom Olga Zagreb d.o.o. temeljem kojih je stekla pravo vlasništva nad tom nekretninom, nekretnina već bila opterećena založnim pravom u korist Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka.

15. Valjda nastavno istaknuti kako nigdje iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela i Dodatka tom Ugovoru ne proizlazi da se tužiteljica obvezala plaćati naknadu za plaćanje prijenosa poslovnih udjela na način da ugovorenu naknadu uplaćuje na račun Erste&steiermarkische bank d.d. u svrhu zatvaranja obveza temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 531/09 temeljem kojeg je upisano založno pravo na ranije navedenoj nekretnini niti proizlazi da je ugovorenu naknadu uplaćivala na račun Erste&steiermarkische bank d.d. u svrhu zatvaranja obveza pravnog prednika tuženika prema toj banci. Dapače, iz sadržaja samog Ugovora, kako je to već ranije navedeno, proizlazi da je uputa pravnog prednika tuženika kao prenositelja da se naknada uplaćuje na žiro račun tog društva, a u konkretnom predmetu među strankama nije sporno da je tužiteljica sukladno navedenom Ugovoru pravnom predniku tuženika platila naknadu za prijenos poslovnih udjela u iznosu od 250.000,00 EUR.

16. Imajući u vidu pravne osnove svoje tražbine koju je tužiteljica navela u Prijavi tražbine u stečajnom postupku valja istaknuti kako je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela i njegovim Dodatkom nastala tražbina tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika prema tužiteljici, a ne obrnuto (koja tražbina je ispunjena plaćanjem cjelokupne naknade za prijenos poslovnih udjela), dok je založno pravo upisano pod Z-5941/09 osnovano u korist založnog vjerovnika Erste&steiermarkische bank d.d. temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju sklopljenog prije nego što je tužiteljica stekla poslovne udjele društva Olga Zagreb d.o.o. temeljem ranije citiranog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela i njegovog Dodatka te prije nego što se upisala vlasnicom nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji i njegovog Dodatka kojeg je sklopila s tim društvom.

17. Spisu predmeta ne prileži dokaz niti proizlazi iz isprava koje prileže spisu da je postojala uputa pravnog prednika tuženika tužiteljici da naknadu za prijenos poslovnih udjela plaća Erste&Steiermarkische bank d.d. u svrhu podmirenja tražbine temeljem koje je založno pravo upisano niti prileži dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da bi ona svoja plaćanja vršila u tu svrhu izravno založnom vjerovniku pa da bi otplatom cjelokupnog iznosa naknade podmirila tražbinu temeljem koje je založno pravo upisano i tako stupila u pravni položaj vjerovnika u tom založnom odnosu pa da bi slijedom toga imala eventualnu tražbinu prema pravnom predniku tuženika, odnosno sada stečajnom dužniku. Ovdje valja istaknuti i da iz priloženih isprava spisu ne prileži dokaz da je navedeno založno pravo upisano na nekretninama sada u vlasništvu tužiteljice radi osiguranja tražbine upravo stečajnog dužnika kao dužnika prema založnom vjerovniku jer spisu niti ne prileži Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju temeljem kojeg je založno pravo upisano. Nadalje, ponovo se ističe kako tražbina naknade za prijenos poslovnih udjela nije tražbina osigurana upisanim založnim pravom na ranije opisanoj nekretnini tužiteljice, kako je to tužiteljica u prijavi tražbine navela, a niti iz Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, kao niti iz drugih isprava koje prileže spisu, ne proizlazi obveza pravnog prednika tuženika, sada stečajnog dužnika, da iz sredstava ostvarenih naknadom za prijenos poslovnih udjela podmiri dug prema Erste&steiermarkische bank d.d. osiguranog upisanim založnim pravom i slijedom toga zatraži brisanje založnog prava upisnog za korist te banke. Dapače, člankom 5. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela tužiteljica kao stjecatelj se obvezala omogućiti sklapanje Sporazuma radi osiguranja plaćanja naknade za prijenos poslovnog udjela kojim će dopustiti zasnivanje založnog prava na ranije opisanoj nekretnini u korist pravnog prednika tuženika, stečajnog dužnika. Spisu ne prileži Sporazum radi osiguranja plaćanja naknade za prijenos poslovnog udjela, ali da je takav Sporazum i sklopljen te da je temeljem istoga zasnovano založno pravo isto bi bilo zasnovano u korist pravnog prednika tuženika, sada stečajnog dužnika, na teret ovdje tužiteljice, pa tužiteljica u svakom slučaju ne bi temeljem takvog Sporazuma imala tražbinu prema sada stečajnom dužniku, već bi u slučaju neplaćanja naknade upravo stečajni dužnik imao tražbinu prema tužiteljici.

18. Slijedom svega navedenoga, ocjena je ovog suda da tužiteljica nema osnovanom tražbinu prema tuženiku niti s jedne osnove navedene u Prijavi tražbine u stečajnom postupku, a niti bilo koje druge osnove navedene u tužbi, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan te je uz primjenu odredbe članka 7. i 219. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, valjalo ju je obvezati na naknadu troškova nastalih tuženiku u ovom parničnom postupku pa se odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 86. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

20. Tuženiku su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 3.762,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 940,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 4. rujna 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.762,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 940,50 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 9.405,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

21. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na neosnovano zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u zatraženom iznosu od 125,00 EUR iz razloga što mu taj trošak nije ni nastao s obzirom da na navedeno ročište nije ni pristupio pa je u tom dijelu njegov zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.