Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pr-81/2025-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 66486182714 da tužitelju ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.566,39 eura[1] / 11.801,98 kuna zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 8,09 eur-a[2] / 61,00 kune od 16.06.2012.

- na iznos od 44,33 eur-a / 334,07 kune od 16.07.2012.

- na iznos od 187,35 eur-a / 1.411,60 kune od 16.08.2012.

- na iznos od 8,45 eur-a / 63,78 kune od 16.12.2012.

- na iznos od 16,26 eur-a / 122,57 kune od 16.02.2013.

- na iznos od 17,27 eur-a / 130,17 kune od 16.04.2013.

- na iznos od 50,84 eur-a / 383,10 kune od 16.05.2013.

- na iznos od 48,63 eur-a / 366,45 kune od 16.06.2013.

- na iznos od 65,90 eur-a / 496,59 kune od 16.07.2013.

- na iznos od 43,19 eur-a / 325,42 kune od 16.10.2013.

- na iznos od 251,06 eur-a / 1.891,66 kune od 16.11.2013.

- na iznos od 434,20 eur-a / 3.271,50 kune od 16.12.2013.

- na iznos od 63,78 eur-a / 480,56 kune od 16.03.2014.

- na iznos od 244,13 eur-a / 1.839,41 kune od 16.04.2014.

- na iznos od 82,83 eur-a / 624,10 kune od 16.06.2014., pa sve do isplate, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 66486182714, da tužitelju ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 4.788,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 17. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, iznad dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio.

U vremenskom razdoblju rada od 7. kolovoza 2011. pa do 1. lipnja 2014. zbog neplaćanja gore navedenih dodataka na plaću prilikom rada na terenu na ukupno odrađene sate rada, tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko brutto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja.

Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bezuspješno obraćao tuženiku radi mirnog rješenja spora.

Iz navedenih razloga tužitelj predlaže da sud nakon provedenih dokaza donese presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

2. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 2. lipnja 2022. (list 355-356 spisa).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su se na tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. U razdoblju do 01. lipnja 2014. bila je u primjeni Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine 118/09) te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Pravilnikom je bilo regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu. Tuženik se u cijelosti protivi osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare za tražbine dospjele prije 14. svibnja 2012. jer je zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljen 14. srpnja 2016., a tužba podnesena 4. srpnja 2017.

4. U ovom predmetu sud je donio presudu Pr-540/2017-49 21. rujna 2022. koju je Županijski sud u Šibeniku povodom žalbe tuženika ukinuo Rješenjem Gž R-95/2022- 2 od 8. travnja 2025. te predmet vratio u dosuđujućem dijelu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja ukidnog rješenja razvidno je da će sud u ponovljenom postupku ponovnim izvođenjem dokaza pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, nakon čega će uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

5. Tijekom cijelog postupka tužitelj je određeno prigovarao Dnevnim evidencijama radnog vremena koje je tužena dostavila u spis te je tražio, a što je i Rješenjem sud naložio tuženiku da dostavi, izvornike dostavljenih Evidencija rada i ručno vođene Evidencije logističkog dočasnika kao i da se tuženik očituje na prigovore tužitelja na dostavljenu dokumentaciju po podnescima tužitelja od 29. ožujka 2018. i 17. ožujka 2022.

Tužitelj je brojnim podnescima detaljno prigovorio da Dnevne radne evidencije samo djelomično odražavaju stvarni rad tužitelja na terenu te da je stvarni rad tužitelja na terenu razvidan iz ručno vođenih evidencije rada na terenu koje se nalaze kod logističkog dočasnika, a činjenica stvarnog angažmana na terenu proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka.

Nadalje tužitelj navodi da Dnevne evidencije radnog vremena tužitelja dostavljene na spis nisu potpune, ne sadrže sve propisane elemente, za pojedine mjesece su višestruko vođene s različitim upisima za iste radne dane, ne odražavaju stvarno radno vrijeme tužitelja na terenima.

Tužena primjerice dostavlja Dnevnu evidenciju radnoga vremena tužitelja za 08/2011 u kojoj je evidentiran rad na terenu od 29.08. do 31.08., međutim bez navođenja radnog vremena. Na poleđini iste je razvidno da tužitelj odbija potpisati Dnevnu evidenciju radi neslaganja s istom.

Tužena dostavlja Dnevnu evidenciju radnoga vremena tužitelja za 09/2011 u kojoj je evidentiran rad na terenu od 01.09. do 16.09., međutim bez navođenja radnog vremena. Na poleđini iste je razvidno da tužitelj odbija potpisati Dnevnu evidenciju radi neslaganja s istom.

Tužena dostavlja Dnevnu evidenciju radnoga vremena tužitelja za 11/2013 u kojoj je evidentiran rad na terenu od 18.11. do 28.11., međutim bez navođenja radnog vremena. Na poleđini iste je razvidno da tužitelj odbija potpisati Dnevnu evidenciju radi neslaganja s istom.

Tužena dostavlja Dnevnu evidenciju radnoga vremena tužitelja za 06/2013 u kojoj je evidentiran rad 11.06. od 08,00 h do 23,00 h koji rad je potom pogrešno razvrstan u kolonama na desnoj strani na 8 sati redovnog rada i 7 sati prekovremenog rada umjesto na 8 sati redovnog rada + 6 sati prekovremenog rada dan + 1 sat prekovremenog rada noć.

Tužena dostavlja Dnevnu evidenciju radnoga vremena tužitelja za 03/2014 u kojoj je evidentiran rad na terenu od 01.03. do 13.03., međutim bez navođenja radnog vremena. Na poleđini iste je razvidno da tužitelj odbija potpisati Dnevnu evidenciju radi neslaganja s istom.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je radno vrijeme na terenu radnim danom započinjalo u 07,00 h te je trajalo do 18,00 h, subotom se radilo uobičajeno od 07,00 do 18,00 h, a nedjeljom od 07,00 do 13,00 h. Iz iskaza svjedoka HZ i ŽZ također proizlazi da je radno vrijeme na terenu radnim danom i subotom bilo organizirano od 07,00 do 18,00 h, a nedjeljom se radilo od 07,00 do 13,00 h. Tužitelj ističe kako dokumentacija dostavljena u prilogu podneska tuženika od 01.03.2022. godine, odnosno nalozi o slobodnim danima dokazuju da su istinite tvrdnje tužitelja o nepotpunosti i nevjerodostojnosti Dnevnih evidencija radnog vremena koje je tužena dostavila u sudski spis, a na što je tužitelj detaljno uputio tijekom postupka, a što za posljedicu ima da je Nalaz i mišljenje vještaka izrađeno u ovom predmetu temeljem Dnevnih evidencija radnog vremena nepotpuno.

Samo primjera radi tužitelj upućuje da se iz sada dostavljene dokumentacije iščitava da su mu dodijeljeni slobodni dani s osnova prekovremenog rada ostvarenog:

- za razdoblje od 30.08.2011. godine do 15.09.2011. (53 sata prekovremenog rada)- terenski rad - vojne vježbe (SBO) Slunj.

Spomenutih 53 sati prekovremenog rada ne postoje u dnevnim evidencijama radnog vremena. za navedeno razdoblje je evidentiran rad na terenu. Međutim bez navođenja radnog vremena. posljedično propustu u evidentiranju, vještak navedene sate prekovremenog rada nije uzeo u obzir prilikom izrade vještva.

- za dan 23.01.2012. (2 sata prekovremenog rada) - terenski rad - odavanje počasti umrlom branitelju.

Spomenutih 2 sata prekovremenog rada ne postoje u dnevnim evidencijama radnog vremena, za navedeni dan tužena evidenitra samo 8 sati redovnog rada bez naznake prekovremenog rada i oblika rada na kojem je isti ostvaren. posljedično propustu u evidentiranju, vještak navedene sate prekovremenog rada nije uzeo u obzir prilikom izrade vještva

- za dan 19.06.2012. (5 sati prekovremenog rada) - terenski rad - odavanje počasti umrlom branitelju.

Spomenutih 5 sati prekovremenog rada ne postoje u dnevnim evidencijama radnog vremena, za navedeni dan tužena evidenitra samo 8 sati redovnog rada bez naznake prekovremenog rada i oblika rada na kojem je isti ostvaren. posljedično propustu u evidentiranju, vještak navedene sate prekovremenog rada nije uzeo u obzir prilikom izrade vještva.

- za dan 23.07. i 24.07.2012. (20 sati prekovremenog rada) - terenski rad - gašenje požara – Crikvenica.

Spomenutih 20 sati prekovremenog rada postoje u dnevnim evidencijama radnog vremena međutim tužena pogrešno evidentira početak rada od 08,00 ta završetak istog u 08,00 odnosno 21,00 h. u dostavljenim nalozima stoji poečtak rada za dan 23.07. u 17,00 te završetak u 24,00, a za 24.07. rad od 00,00 do 21,00. shodno navedenom tužitelj je ostvario 20 sati prekovremenog rada, od čega 8 noću , a ne 7 kako to vještak utvrđuje u vještvu.

- za dan 26.11.2012. (1 sat prekovremenog rada) - terenski rad - odavanje počasti umrlom branitelju.

Spomenutih 1 sat prekovremenog rada ne postoje u dnevnim evidencijama radnog vremena, za navedeni dan tužena evidenitra samo 8 sati redovnog rada bez naznake prekovremenog rada i oblika rada na kojem je isti ostvaren. Posljedično propustu u evidentiranju, vještak navedene sate prekovremenog rada nije uzeo u obzir prilikom izrade vještva.

- za razdoblje od 11.10.2013. godine do 18.10.2013. (27 sati prekovremenog rada)- terenski rad - Crvena Zemlja.

Spomenutih 27 sati prekovremenog rada ne postoje u dnevnim evidencijama radnog vremena iako tužena za navedeni period evidentira oznaku rada na terenu, izuzev za dane vikenda kada je tužitelj također radio (12.10.2013. subota - 11 sati rada). posljedično propustu u evidentiranju, vještak navedene sate prekovremenog rada nije uzeo u obzir prilikom izrade vještva.

- za razdoblje od 18.11.2013. godine do 28.11.2013. (38 sati prekovremenog rada)- terenski rad - Crvena Zemlja.

Spomenutih 38 sati prekovremenog rada ne postoje u dnevnim evidencijama radnog vremena iako tužena za navedeni period evidentira oznaku rada na terenu, izuzev za dane vikenda kada je tužitelj također radio (23.11.2013. subota - 10 sati rada, 24.11.2013. - nedjelja - 3 sata rada). posljedično propustu u evidentiranju, vještak navedene sate prekovremenog rada nije uzeo u obzir prilikom izrade vještva. Dakle, nameće se zaključak da je bilo prekovremenog rada u danima terena za koje tužena ne vodi radno vrijeme odnosno sve rubrike ostavlja prazne ili ne naznačuje oblik rada, ne dostavlja evidencije radnog vremena i sl. Tužena dostavlja oprečnu dokumentaciju iz koje proizlazi da je prekovremenog rada bilo, da je tužitelj s osnova istoga zahtijevao i dobio slobodne dane, ali takav rad nije evidentiran u Dnevnim evidencijama radnog vremena, a temeljem kojih je tužena vršila obračun i isplatu plaće. Nesporno je da je tužiteljica Naloge o korištenju slobodnih dana morala sačiniti temeljem Evidencije radnog vremena, a to svakako nije evidencija radnog vremena koja je dostavljena u sudski spis obzirom na gore opisane oprečnosti i kontradikcije dokumentacije.

Tužena i dalje ne dostavlja dokumentaciju iz koje bi bio vidljiv stvarni tužiteljev angažman u utuženom razdoblju, za koje tužitelj pouzdano zna da su se evidencije vodile, a iz kojih bi vještak mogao pouzdano utvrditi sve sate prekovremenog rada, reći u kojoj mjeri su isti kompenzirani iskorištenim slobodnim danima te obračunati razliku plaće jer Nalozi za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani dostavljeni u prilogu podneska od 01.03.2022. godine ne daju cjelovite i točne podatke o radu tužitelja na terenima u utuženom razdoblju obzirom se iste odnose samo na onaj prekovremeni rad koji je kompenziran slobodnim danima. Dakle, zbog bitnih nedostataka dostavljene dokumentacije tuženika za tužitelja ista samostalno nije dovoljna da bi se činjenično stanje utvrdilo na pravilan i potpun način. Dakle, prihvaćanje varijante nalaza i mišljenja sačinjenog isključivo temeljem evidencija rada, a kako to tužena predlaže podneskom od 19.01.2021. godine je očito bespredmetno obzirom na gore ukazane nedostatke dokumentacije.

Nadalje, iz dostavljenih naloga o korištenju slobodnih dana proizlazi koliko je točno dana tužitelj koristio s osnova terenskog rada te ne ostavlja dvojbe što se smatra slobodnim danima ostvarenim takvim radom. Obzirom da se vještak pri izradi nalaza i mišljenja rukovodio premisom da su svi evidentirani slobodni dani (pod oznakama Sst, Spr, Os, Sd , izuzev onih ostvarenih radom u stražarskoj službi i dežurstvu) ostvareni prekovremenim radom na terenu, jasno je da je takav pristup vještaka nepravilan i suprotan dostavljenim Nalozima o korištenju slobodnih dana.

Općenito govoreći, Dnevne evidencije radnog vremena dostavljene u spis već na prvi pogled pobuđuju sumnju u njihovu vjerodostojnost obzirom na nedostatak u vidu neupisivanja radnog vremena za mnoštvo dana terena.

Dakle, zbog bitnih nedostataka dostavljene dokumentacije tuženika za tužitelja ista samostalno nije dovoljna da bi se činjenično stanje utvrdilo na pravilan i potpun način. Dakle, provođenje vještačenja isključivo i jedino temeljem dokumentacije kako to predlaže tuženik je bespredmetno obzirom na gore ukazane nedostatke dokumentacije.

Okolnost da je tužitelj potpisao pojedine Dnevne evidencije radnog vremena ne znači da je svojim potpisom prihvatio kao istinit njezin sadržaj, nego znači da je tuženik tužitelja upoznao sa sadržajem evidencije. Kada bi se prihvatilo stajalište tuženika, tužitelj u zastarnom roku nikada ne bi mogao naplatiti niti jednu novčanu tražbinu s osnova razlike plaće ukoliko je potpisao dnevnu evidenciju radnog vremena. Odredbom čl. 230.st.3. ZPP-a je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, dok se u stavku 4. Istog članka propisuje da ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojega bi ona trebala da potječe.

Odredbom čl. 233. ZPP-a je propisano da kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge strane, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.

Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke.

Sudska praksa je zauzela stajalište kako je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu Evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost Evidencija radnog vremena ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu te visini dodataka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-1124/16 od 17.01.2017. godine i rješenje Revr-1696/16 od 01.03.2017. godine, Rev-3773/18 od 08.01.2019. godine).

Nadalje, presudom Županijskog suda u Rijeci Gž R-391/2018-2 od 13.12.2018. godine i presudom Gžr-197/20 od 09.03.2022. godine, presudom Županijskog suda u Osijeku Gž R-5/2021 od 05.07.2021. godine, presudom Gž R-91/19 od 01.06.2002. godine, presudom Gž R-319/2020 od 22.12.2021. godine, presudom Županijskog suda u Splitu Gž R-18/2021 od 19.01.2021. godine, presudom GžR-79/2019 od 12.05.2020. godine, presudom Gž R-84/2021 od 12.04.2021. godine, presudom Gž R-239/2021 od 31.05.2021. godine, presudom Gž R-1145/2021 od 29.11.2021. godine, presudom Gž R-1282/2021 od 28.10.2021. godine, presudom Gž R-1334/2020 od 23.02.2021. godine, presudom Županijski sud u Zagrebu presudom Gž R-141/19 od 26.08.2020. godine, presudom Gžr-181/2021 od 22.02.2021. godine, presudom Gž R-269/2021 od 17.02.2021. godine, presudom Gž R-701/2021 od 04.01.2022. godine, presudom Gž R-1183/2019 od 17.04.2020. godine,

presudom Gž R-1183/2019 od 17.04.2020. godine, presudom Gž R-1210/2020 od 08.12.2021. godine, presudom Gž R-2409/2021 od 15.11.2021. godine i brojnim drugim, u istovrsnim predmetima sud je zauzeo stajalište da se vještačenje može provesti i temeljem iskaza danih tijekom postupka u pogledu trajanja radnog vremena ako je iz provedenih dokaza razvidno da evidencije nisu sasvim točne i pouzdane. Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju rješenja Gž R-1220/2019-3 od 24.09.2020. godine navodi da je pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da se broj sati rada na terenu ne može utvrditi temeljem iskaza tužitelja i svjedoka zbog toga što tužitelj nije u upravnom postupku osporio evidencije o radnom vremenu. Ističe se da ovo pravno shvaćanje ne opravdava niti činjenica da je od prekovremenog rada prošlo više godina. Tužitelj nije bio dužan u upravnom postupku osporavati tu evidenciju o radu na terenu, a da bi u radnom sporu mogao tvrditi i dokazivati da mu je isplaćen niži iznos plaće.

Ovakva obveza ne proizlazi niti iz jednog propisa, niti iz zakona o radu, niti iz odredbi ZPP-a koje uređuju dokazivanje u parničnom postupku. Županijski sud u Zagrebu rezimira da bi čak i da je o prisutnosti na radu tuženik odlučio nekom posebnom odlukom, a što evidencija o prisutnosti na radu svakako nije, tužitelj ne bi bio dužan osporavati tu evidenciju prije nego u sudskom sporu zahtijeva isplatu razlike plaće. Nadalje se ističe kako tužena tijekom postupka nije dostavila Ručno vođene evidencije logističkog dočasnika koje je tužitelj potraživao na okolnost točnog radnog vremena na terenu.

Ovdje valja posebno napomenuti da tužena raspolaže svim evidencijama koje je tužitelj tražio tijekom postupka, a koje ne dostavlja sudu.

Obzirom na očigledne nedostatke dostavljenih Dnevnih evidencija radnoga vremena, tužitelj je tražio da se pribave od tuženika evidencije s točno evidentiranim radnim vremenom na terenu (Ručno vođene evidencije logističkog dočasnika) te da se temeljem istih provede nadopuna vještačenja, međutim tijekom postupka tužene iste nije dostavila sudu.

Tužitelj u prilogu dostavlja sudsku praksu u istovrsnim predmetima kojom je zauzeto stajalište da je pravilno nižestupanjski sud prihvatio varijantu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka koja u obračunu polazi od iskaza danih tijekom postupka u pogledu trajanja radnog vremena, a ne od evidencija tuženika.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio čitanje cjelokupne dokumentacije u spisu. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CZ i ČZ te tužitelja, kao stranke. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku D&S d.o.o. i izvršeno čitanje Nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. od 8. prosinca 2020. te Dopune nalaza i mišljenja vještaka od 16. svibnja 2022. Saslušan je svjedok OZ (list 767 spisa) te tužitelj (list 769 spisa).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, u smjenama, za vrijeme rada na terenu za utuženi period od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

8. U postupku je valjalo utvrditi ima li tužitelj, prema specijalnim propisima kojima se uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba, pravo na tražene isplate.

8.1. Obzirom na utuženi period primjenjuju se i relevantni su slijedeći propisi:

- Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09)

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09),

-Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012., i kojom je samo brisan st. 3. točke II Odluke NN 118/09.

9. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09), dalje: Odluka /2009.

10. Navedenom Odlukom/2009 točkom II. propisan je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

10.1. Točkom II. Odluke/2009 je propisano:

- tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka,

- redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8,00 do 16,00 sati,

- redovno dnevno radno vrijeme djelatnih vojnih osoba raspoređenih u Ministarstvo obrane traje od 8.30 do 16.30 sati - (ovaj stavak je kasnije brisan Odlukom o izmjeni Odluke o rasporedu dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/2012),

- u redovno dnevno radno vrijeme iz st. 2. i 3. ove točke uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati.

10.2. Točkom XII. Odluke /2009 je propisano :

- da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

- prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;

- prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

- o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

- sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

10.3. Točka XIII. Odluke/2009 sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću :

- za prekovremeni rad 50%,

- rad noću 40%,

- rad subotom 25%,

- rad nedjeljom 35%,

- za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%,

- za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%,

- za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i

- za rad u turnusu 5%.

Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

11. Kao što je već navedeno kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012, a kojom je samo brisan st.3. točke II. Odluke/2009.

12. U konkretnom predmetu valja primijeniti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. rujna 2012., time da ovi Pravilnici reguliraju dodatke na plaću.

13. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13., 75/15. i 50/16), dalje: ZSOSRH/2013 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

13.1. Člankom 155. navedenog ZSOSRH/2013 je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), dalje: Pravilnik o dodacima/2014.

14. U Narodnim novinama 33/14. od 14. 3. 2014., objavljen je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a nakon toga u NN 66/14 od 30. 5. 2014. (dalje Pravilnik /2014) objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena (dalje: Odluka/2014) neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika/2014, a koja je stupila na snagu 1.6.2014.

14.1. Ovom se Odlukom /2014 propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a kojom Odlukom točkom IV. je određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

15. Odluka/2014 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014., ne primjenjuje se u ovom konkretnom slučaju obzirom na utuženi period, već se dakle primjenjuju Odluka/2009, a temeljem prijelaznih i završnih odredbi ZSOSRH/2013 i to čl. 218. kojim je određeno da će se provedbeni propisi na temelju ovlasti iz ovoga Zakona donijet u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, time da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u Oružanim

snagama Republike Hrvatske (NN br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09.) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona.

16. Dakle, do stupanja na snagu Odluke/2014 o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014. povećana plaća za prekovremeni rad pripada prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

17. Slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno za vrijeme rada na terenu do zaključno sa 31. svibnja 2014.

18. Tužena na spis dostavlja obračun plaće tužitelja (obračunske liste – karticu djelatnika) za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014. (list 12-18 spisa), knjigovodstvenu karticu naknada za rad na terenu za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. (list 19 spisa) te izvod iz dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od kolovoza 2011. do svibnja 2014. (list 35 – 68 spisa).

18.1. Ovim evidencijama tužitelj je podneskom od 29. ožujka 2018. djelomično prigovarao kao manjkavim, jer da su u pojedinim dijelovima netočne i nisu pravilno vođene, te je tužitelj poimence naveo za koje evidencije smatra da su pogrešno vođene. Napominje se da je uvidom u poleđine evidencija utvrđeno da tužitelj nije htio potpisati pojedine evidencije jer se nije slagao s napisanim.

19. U postupku su na okolnost rada na terenu, te prekovremenog rada saslušani svjedoci CZ, MZ i OZ koji su sa tužiteljem bili u istoj postrojbi u utuženom periodu, te je saslušan i tužitelj.

19.1. Iz iskaza svjedoka CZ proizlazi da je u utuženom razdoblju bio s tužiteljem zajedno u vojsci, a u utuženom razdoblju su zajedno išli na terene. Bilo ih je u prosjeku 5 godišnje u trajanju od 2 ili 3 tjedna. Radno vrijeme na terenu bilo je u prosjeku od 7 do 18 sati time da su ustajali u 6 sati, subotom isto, nedjeljom od 7 do 13 sati. Navodi da on nije potpisivao mjesečne evidencije, a ne zna da li je tužitelj, a ne zna da li je stavljao prigovor na poleđini evidencije, time da su vojnici pisali te prigovore jer u evidencijama nisu bili vidljivi prekovremeni sati na terenu već se pisalo samo redovno radno vrijeme. U utuženom razdoblju dobivali su se slobodni dani za prekovremene sate time da je 2011. bio obračun takav da si trebao skupiti 5 prekovremenih sati za 1 slobodan dan, a vikend dan za danom. Poslije su bile petine a kada je došlo do razlike u obračunu sada se ne sjeća. Tužitelj je u utuženom razdoblju odrađivao straže pa je nakon 7 dana straže dobio 2 slobodna dana. Ne zna da li je imao dežurstva, davao je krv ali ne zna koliko puta, vjerojatno maksimalno kao i svjedok svaka 3 mjeseca jer se za svako davanje krvi dobiju 2 slobodna dana. Tužitelj je išao na odavanje počasti na sahranama i to možda 30-ak sahrana godišnje od kojih je većina bila izvan redovnog radnog vremena. Za te prekovremene sate su se dobivali slobodni dani i to kao u obračunu za teren.

19.2. Iz iskaza svjedoka MZ razvidno je da pozna tužitelja jer su zajedno bili u vojsci pa su tako i u utuženom razdoblju zajedno išli na terene kojih je u prosjeku bilo od 2 do 3 godišnje, a trajali su 2 ili 3 tjedna. Radno vrijeme na trenu u prosjeku je bilo radnim danom od 8 do 18,. subotom od 8 do 18, a ponekad do 16, nedjeljom od 8 do 13 sati. Da li će subotom raditi kraće ovisilo je o potrebama zadaća koje su izvršavali, dakle nije bilo pravila. Nije potpisivao mjesečne evidencije već je stavljao prigovor na poleđini, a da li je tako radio tužitelj nije mu poznato. Međutim s evidencijama o radnim satima se nisu slagali jer nisu bili evidentirani prekovremeni sati na terenu. Za prekovremene sate su dobivali slobodne dane, petine za radni tjedan, vikend dan za dan, time da je o volji zapovjednika ovisilo da li će to moći iskoristiti. Tužitelj je odrađivao straže pa je nakon 7 dana straže dobio 3 slobodna dana, ne zna da li je imao dežurstva. Tužitelj je davao krv, ali ne zna koliko puta time da se za svako davanje krvi dobije 2 slobodna dana. Tužitelj je išao na davanje počasti na sahranama i to u prosjeku 3 do 4 mjesečno i to većinu izvan radnog vremena i za te sate su dobivali slobodne dane kao za teren i to je ovisilo o zapovjedniku.

19.3. Iz iskaza svjedoka OZ proizlazi da je za utuženi period od svibnja 2012. do svibnja 2014. radno vrijeme, redovno, bilo od 8.00 do 16.00 sati. Drugo je bilo kad su na terenu. Kad su bili na terenu od ponedjeljka do petka i subotu radilo se većinom od ujutro od 6.00 sati do 18.00 sati, sve ovisi je li bilo i noćnog rada. Nedjeljom se isto radilo, kada su bili na terenu, od 6.00 do 13.30 ili 14.00 sati, sve ovisi koliko je bilo zadaća. Nekad su znali ostati i koju minutu poslije 14.00 sati, dok se ne završi posao. Većinom bili na terenu i to Braovac, Crvena Zemlja, Knin, Slunj, Divulje kod Splita u vojnoj bazi. Svjedok navodi da je bio u istoj postrojbi s tužiteljem i zato zna za sve tužiteljeve terene. Obično su išli zajedno jedino jedino je ovisilo o broju koji ide na teren i zadaćama kakve su bile. Evidenciju je vodio zapovjednik desetine, a ako nije bilo zapovjednika desetine onda prvi dočasnik voda ili zapovjednik voda, ali to rjeđe. Zapovjednik desetine je bio svjedok, prvi dočasnik voda bio je ĆZ, a zapovjednik voda bio je ZZ. Ako se netko nije slagao s evidencijom on je na poleđini evidencije napisao svojom rukom da se ne slaže s tom evidencijom radnog vremena.

Svjedok navodi da je on osobno vodio u tom periodu evidencije za tužitelja. Na terenu ako ide vod ili satnija, onda evidenciju radnog vremena vodi zapovjednik voda ili satnije. Evidenciju bi trebao potpisati zapovjednik voda ili satnije. I u tom slučaju za takav teren gdje je išao zapovjednik voda ili satnije postoje dvije evidencije, jedna od njih i jedna od svjedoka. Na takvim terenima gdje su bili zapovjednik voda ili satnije ta druga evidencija ne bi bila za cijeli mjesec, nego samo od datuma do datuma, od početka terena do kraja terena. Svjedok navodi da je on vodio evidenciju u matičnoj postrojbi, a zapovjednici voda ili satnije na terenu. Svjedok nije nikada vodio na terenu. Nakon što se svjedoku daje na uvid dnevna evidencija radnog vremena za ožujak 2014. koja se nalazi na listu 66 spisa, svjedok pojašnjava, vidi se da je djelatnik bio na terenu i za to vrijeme svjedok piše teren i samo redovan rad na terenu 8 sati, ali ne i cjelovito radno vrijeme koje je prikazano u evidenciji zapovjednika na terenu, znači za ovaj mjesec djelatnik ima dvije evidencije. Zato svjedok pojašnjava da je rekao da je on vodio evidenciju samo u postrojbi, a ne i za vrijeme provedeno na terenu, osim redovnog od 8 sati.

Na upit da li to znači i kad je evidentirano radno vrijeme od 8. do 16.00 sati i uz oznaku TR je li ista metodologija vođenja evidencije, kao npr. studeni 2013., svjedok odgovara, da, tu je upisano samo redovno radno vrijeme, a postoji još evidencija s terena.

19.4. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u utuženom razdoblju išao 4 do 5 puta godišnje na terene koji su trajali 2 ili 3 tjedna. On je dočasnik pa je njegovo radno vrijeme duže nego kod običnih vojnika, u prosjeku je radio radnim danom od 7 do 18 sati, subotom isto, nedjeljom od 7 do 13 sati. Na mjesečne evidencije je pisao na poleđini prigovor da se s njom ne slaže jer nisu bili evidentirani stvarno odrađeni sati. Slobodne dane za prekovremene sate se dobivali u obračunima petine ili šestine, ne sjeća se za ovo razdoblje, a vikend dan za danom. Dežurstva nije imao a nakon straže u trajanju od 7 dana dobio bi 3 slobodna dana. Krv je davao svaka 3 mjeseca i za svako davanje dobio je 2 slobodna dana. Išao je na sahrane radi davanja počasti i u prosjeku ih je bilo 30-ak godišnje i to većinom izvan redovnog radnog vremena jer su pokrivali šire područje, išli su u Pulu i Istru. Za te prekovremene sate dobivali su slobodne dane kao u obračunu za terene.

Na pitanje koliko je u prosjeku imao prekovremenih sati zbog odlaska na sahrane izvan radnog vremena tužitelj odgovara minimalno 4 do 5 sati po sahrani.

20. U postupku je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenja po vještaku D&S d.o.o. iz Karlovca (list 219-232 spisa).

Iz Nalaza i mišljenja proizlazi da je iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) vidljivo da tuženik tužitelju nije obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad. Vještak plaće tužitelja sadržane u analitici (obračunima po tuženiku) rekapitulira po vrsti i po mjesecima te prezentira u tablici 1.

Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/2009) te Zakonu o radu (NN 49/09 i 93/14). Prema pravilniku, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripada dnevni dodatak koji se određuje u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025, a utvrđuje se na temelju mjesečne evidencije radnog vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. U priloženim je evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži. Tako je, primjerice, u prosincu 2011. godine, za 7 dana koje je tužitelj proveo na stražarskom osiguranju, vještak obračunao stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kuna. Iz obračunskih lista razvidno je da je tužitelju isplaćivan dodatak za obavljanje stražarskog osiguranja propisan prethodno navedenim Pravilnikom.

Vještak je sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na sljedeći način: redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor i plaćeni dopust uračunati su u vremenu od 8 sati. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi u četiri varijante. Prvu i drugu varijantu vještak radi temeljem evidencije dostavljene na spis predmeta pri čemu u prekovremeni rad na terenu uračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Tako je, primjerice, 2. veljače 2012. godine (četvrtak) tužitelj radio od 8:00 do 19:00 sati, dakle 11 sati. Vještak tužitelju 8 sati obračunava u redovni rad, 3 sata u prekovremeni rad. Treću i četvrtu varijantu vještak radi po uputi suda, a sukladno prijedlogu tužitelja. Za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak sate rada obračunava svakim radnim danom od 7,00 do 18,00 sati, osim ukoliko je u dnevnim evidencijama radnog vremena sadržano duže radno vrijeme za pojedini dan terena, subotama od 7,00 do 18,00 sati, nedjeljama od 7,00 do 13,00 sati. Noćni rad vještak obračunava prema evidencijama u spisu. Prilikom izrade nalaza i mišljenja, u svim varijantama vještak u obzir uzima i specifične oblike terena.

Tuženik na spis predmeta nije dostavio Odluke o preraspodjeli radnog vremena pa vještak navodi da nije u mogućnosti povezati prekovremeni rad sa odobrenim slobodnim danima.

Kako na spis nisu dostavljene Odluke o preraspodjeli radnog vremena vještak prilikom izrade nalaza uzima u obzir sve korištene slobodne dane (pod oznakama Sst, Spr, Os, Sd) u utuženom razdoblju te ih u drugoj i četvrtoj varijanti u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) oduzima od ukupno ostvarenih slobodnih dana. Od ukupno ostvarenih slobodnih dana vještak je oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom. Vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. I VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)2. Sukladno Odluci vještak:

- za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće,

- u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1.

Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). Prema podacima iz dnevnih evidencija tužitelj nije bio na dežurstvu u utuženom razdoblju.

Vještak obračun neplaćenih sati rada daje u četiri varijante. Prvu i drugu varijantu vještak radi na temelju dokumentacije u sudskom spisu. Treću i četvrtu varijantu vještak radi po uputi suda pri čemu:

− u prvoj i trećoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane − u drugoj i četvrtoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane. U drugoj varijanti vještak utvrđuje da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima.

U trećoj varijanti vještak utvrđuje da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima. Osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom i nedjeljom vještak radi obračun plaće u utuženom razdoblju.

Iz Mišljenja vještaka proizlazi da je na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja prema spisu Pr-540/17 vještak utvrdio da bi:

a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 6.870,21 kunu.

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 697,52 kune.

c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 18.351,85 kuna.

d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 1.173,43 kune.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 10 do 13 nalaza.

20.1. Tužitelj se očituje na zaprimljeni Nalaz i mišljenje vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 03.12.2020. godine na način da istomu ne prigovara u pogledu matematičkog izračuna.

20.2. U podnesku od 22. siječnja 2021. tuženik prihvaća varijantu vještačenje po evidencijama u II. varijanti od 697,52 kn, a prigovara svim drugim varijantama iz razloga kao u podnesku od 18.09.2019.

Tuženik se protivi varijanti, prema prijedlogu tužitelja, u kojem se radno vrijeme tužitelja računa od 8 do 18,00 prema iskazima svjedoka.

20.3. Nakon provedenog vještačenja tuženik je dostavio naknadno dokumentaciju.

20.4. Na prijedlog tužitelja vještak je izradio Dopunu nalaza i mišljenja.

Sukladno nalogu suda, a prijedlogu tužitelja vještak radi vještačenje u dvije varijante:

U prvoj varijanti vještak broj prekovremenih sati rada utvrđuje temeljem podataka iz dostavljenih dnevnih evidencija i naloga za prekovremeni rad.

Drugu varijantu vještak radi sukladno nalogu suda, a prijedlogu tužitelja. Temeljem podataka iz dnevnih evidencija i Naloga za prekovremeni rad vještak utvrđuje ukupan broj dana koje je tužitelj proveo na terenu. Sate rada koje je tužitelj proveo na terenu vještak obračunava za rad:

- svakim radnim danom od 7,00 do 18,00 sati, osim ukoliko je u dnevnim evidencijama radnog vremena ili nalozima za prekovremeni rad sadržano duže radno vrijeme za pojedini dan terena, a noćni rad prema evidencijama u spisu,

- subotama od 7,00 do 18,00 sati, a noćni rad prema evidencijama u spisu,

- nedjeljama od 7,00 do 13,00 sati, a noćni rad prema evidencijama u spisu. Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak u obzir uzima i specifične oblike terena. Sukladno nalogu suda i prijedlogu tužitelja vještak prekovremene sate rada umanjuje samo za one slobodne dane koje je temeljem dostavljenih odobrenja u mogućnosti utvrditi da su odobreni za prekovremeni rad.

Vještak obračun neplaćenih sati rada daje u varijantama 2 i 4 u kojima prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane temeljem dostavljenih odobrenja za korištenje slobodnih dana.

U drugoj varijanti vještak tužitelju obračunava 137 sati prekovremenog rada, a koji prema podacima iz dostavljenih odobrenja nisu pokriveni sa slobodnim danima. U četvrtoj varijanti vještak tužitelju obračunava 212,33 sata prekovremenog rada, a koji prema podacima iz dostavljenih odobrenja nisu pokriveni sa slobodnim danima. Osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom i nedjeljom radi se obračun plaće u utuženom razdoblju. Vještak obračun prezentira u prilogu ovog nalaza.

Prema drugoj varijanti nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 9.544,95 kuna. Prema četvrtoj varijanti nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 14.982,56 kuna. Specifikaciju po mjesecima i vrstama vještak prezentira u tablicama.

Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja prema spisu Pr-540/17 vještak je utvrdio da bi:

a) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 9.544,95 kuna.

b) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima):

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 14.982,56 kuna.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 6 i 7 nalaza.

20.5. U podnesku od 2. lipnja 2022. tužitelj potvrđuje da je zaprimio dopunu Nalaza i mišljenja vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 16.05.2022. godine kojim je vještak, sukladno zadatku suda sačinio prikaz sati rada za koje tužitelju u utuženom razdoblju nisu isplaćeni dodaci na plaću kao i obračun razlike bruto plaće u utuženom razdoblju, broja slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio te za koje je izvršio umanjenje broja sati prekovremenog rada, sve u varijanti temeljem dokumentacije u spisu te u varijanti temeljem iskaza tužitelja i svjedoka u pogledu radnog vremena na terenima, s oduzimanjem iskorištenih slobodnih dana.

Tužitelj se očituje na zaprimljenu dopunu Nalaza i mišljenja vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 16.05.2022. godine na način da istomu ne prigovara u pogledu matematičkog izračuna.

Tužitelj ovim podneskom precizira tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka u varijanti 4 koja oduzima slobodne dane, s oduzimanjem iznosa koji su u zastari, u ukupnom iznosu 11.801,98 kn / 1.566,39 eur-a bruto.

20.6. U podnesku od 17. lipnja 2022. tuženik se protivi dopuni napravljenoj na temelju iskaza svjedoka u pogledu radnog vremena jedino ako je u evidencijama naznačeno radno vrijeme duže nego u iskazima svjedoka. Protivi se takvom selektivnom izvlačenju podataka, malo iz iskaza, a malo iz dokumentacije zavisno što ide tužitelju u korist. Za tužitelje je dokumentacija nevjerodostojna, a iskazi su točni, ukoliko je radno vrijeme duže u iskazima svjedoka, a ukoliko je u evidencijama naznačeno duže radno vrijeme tada su iskazi paušalni i nevjerodostojni, a dokumentacija je istinita i točna. Također protivi se da se uzimaju slobodni dani samo iz naloga jer je tužitelj iskoristio 115 slobodnih dana od toga 58 za stražu. Dežurstvo nije imao, a vještak mu je računao samo 20 slobodnih dana tj. 37 slobodnih dana nije uzeo u obzir. Protivi se da se vještačenje napravi prema iskazima jer svjedoci za nijedan teren ne znaju do kad su radili već iskazuju paušalno u prosjeku za zadnjih 5 godina što znači da za nijedan dan ne zna točno vrijeme rada. Ne može se vještačenje raditi prema prosjeku, otprilike prema sjećanju za razdoblje od 5 godina.

21. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u skladu s ovom varijantom 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima), time da u konačno postavljenom zahtjevu nije tražio razliku za 2011. i do travnja 2012., te tužitelj u konačno postavljenom i specificiranom tužbenom zahtjevu potražuje ukupno 11.801,98 kn / 1.566,39 eur-a.

21.1. Inače stranke, pa tako ni tužena, nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka, time da se tužena protivila varijanti vještačenja sačinjenoj po prijedlogu tužitelja, odnosno tužena prihvaća varijantu sačinjenu temeljem dokumentacije u spisu i tvrdi da su u toj dokumentaciji iskazani svi prekovremeni sati rada koje je ostvario tužitelj uz uračunavanje slobodnih dana.

22. Ovaj sud je prihvatio varijantu 4 nalaza i mišljenja vještaka, prema kojoj je tužitelj i specificirao tužbeni zahtjev.

23. Sud je u pogledu rada na terenu prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja, temeljem kojih je utvrđeno da je radno vrijeme tužitelja na terenu bilo duže od redovnog osmosatnog radnog vremena, odnosno da je na terenu radio prekovremeno, i da svi prekovremeni sati rada na terenu u evidencijama tužene nisu evidentirani, već je tužena u pravilu rad na terenu evidentirala kao redovni rad od 8,00 do 16,00 sati, iako je radno vrijeme na terenu radnim danom i subotom bilo od 7,00 h do 18,00 h a nedjeljom od 7,00 h do 13,00 h.

24. Naime, tužena je dostavila dnevne evidencije radnog vremena za tužitelja u utuženom periodu te iz tih evidencija proizlazi da je tužena evidentirala rad na terenu, oznaka "TR", ali je radno vrijeme tužitelja dok je radio na terenu u pravilu evidentirano kao osmosatno radno vrijeme odnosno od 8,00 sati do 16,00 sati.

25. Kao što je rečeno tužitelj je prigovarao ovim evidencijama radnog vremena u svojim podnescima tijekom postupka kao manjkavim i nepotpunim, jer ne odražavaju stvarni rad na terenu.

26. Sud je prihvatio ove prigovore tužitelja jer je temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme već znatno duže, dakle radnim danom i subotom od 7,00 h do 18,00 h a nedjeljom od 7,00 h do 13,00 h. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i istinite cijeneći kod toga da se radi o specifičnom radu tj. radu na terenu, i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu djelatne vojne osobe pa tako ni tužitelj, radili od 8,00 do 16,00 sati u okviru redovnog radnog vremena, a kako je to evidentirano u službenim evidencijama tužene.

27. Tužitelj je, svojim iskazom i iskazima saslušanih svjedoka učinio vjerojatnim svoje tvrdnje u pogledu rada na terenu, trajanja terena, radnog vremena na terenu, slobodnih dana koje je dobivao, a tužena s druge strane, kao poslodavac, nije dokazala da je evidenciju vodila ispravno i na propisani način u pravcu da je ispravno i točno evidentirala radne sate na terenu i prekovremeni rad.

27.1. Tuženik nije do zaključenja glavne rasprave po traženju suda dostavio izvornike dostavljenih Dnevnih evidencija rada kao ni ručno vođene Evidencije logističkog dočasnika već se izričito očitovao da druge dokumentacije nema.

27.2. Sud u prilog navodima tužitelja cijeni okolnost da tužitelj nije potpisivao Dnevne evidencije radnog vremena s kojima se nije slagao već je na istima na poleđini evidencije određeno napisao prigovor radi čega se ne slaže dok tužena nije dostavila navedene evidencije u izvorniku iako ju je sud u više navrata pozivao i nalagao joj.

28. Ukazuje se da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženici sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, jer je temeljem iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da ista nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja.

28.1. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020.

28.2. Županijski sud u Rijeci u istovrsnom predmetu u presudi poslovni broj: Gž R- 391/2018-2 od 13. 12. 2018., a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: „S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja...“.

28.3. Identičan stav zauzet je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Gž R-317/2019-3 od 1. 9. 2020.

29. Sud je prihvatio prigovore tužitelja u pogledu netočnosti tj. nepotpunosti evidencije o radnom vremenu na terenu koju je tužena vodila za tužitelja, te je temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme, već da je tužitelj na terenu radio radnim danima i subotom od 7 h do 18,00 h dok je nedjeljom radio od 7,00 h do 13,00 h.

30. U pogledu navoda tužene da prekovremeni rad treba umanjiti za sate iskorištenih slobodnih dana, ističe se da je sudski vještak umanjio prekovremeni rad za slobodne dane, i iz nalaza vještaka proizlazi da je u svom izračunu uzeo u obzir da je tužitelj koristio slobodne dane (odnosno dolazilo je do preraspodjele radnog vremena) i u izračun je vještak uključio korištene slobodne dane prema Nalozima za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani.

31. Dakle tužitelju pripada razlika bruto plaće sukladno varijanti četiri nalaza i mišljenja vještaka a u skladu s kojom je tužitelj u konačnici i određeno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 2. lipnja 2022. sukladno nalazu vještaka, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke.

32. Tužena je istaknula prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 14. svibnja 2012. Budući tužitelj u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu niti ne potražuje potraživanje s dospijećem prije 14. svibnja 2012. to je prigovor zastare neosnovan

33. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na ukupan bruto iznos od 11.801,98 kn / 1.566,39 eura.

33.1. Dakle, temeljem citiranih propisa, tužitelju pripada razlika plaće za dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom te je tužbeni zahtjev osnovan u bruto iznosu od 11.801,98 kn / 1.566,39 eura koji tužbeni zahtjev je tužitelj specificirao prema varijanti obračuna prekovremenih sati po iskazu tužitelja i svjedoka u kojoj je prekovremeni rad umanjen za iskorištene slobodne dane.

34. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

35. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

36. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

37. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

38. Posljednji dan roka za isplatu plaće, naknade plaće i dodataka na plaću je 15.u mjesecu za prethodni mjesec pa zatezna kamata teče od 16. u mjesecu.

39. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 70/19, 80/2, 114/22 i 155/23) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9 (Narodne novine 138/2023) zajedno sa PDV-om od 25% za: sastav prijedloga za mirno rješenje spora 250,00 eur-a, sastav tužbe u iznosu 250,00 eur-a, sastav podneska od 12.10.2017. u iznosu 250,00 eur-a, sastav podneska od 18.12.2017. u iznosu 62,50 eur-a (25% nagrade po Tbr. 8 toč. 3), sastav podneska od 29.3.2018. u iznosu 250,00 eur-a, sastav podneska od 16.7.2018. u iznosu 62,50 eur-a (25% nagrade po Tbr. 8 toč. 3), sastav podneska od 7.1.2021. u iznosu 62,50 eur-a (25% nagrade po Tbr. 8 toč. 3), sastav podneska od 2.2.2021.. u iznosu 62,50 eur-a (25% nagrade po Tbr. 8 toč. 3), sastav podneska od 23.4.2021. u iznosu 62,50 eur-a (25% nagrade po Tbr. 8 toč. 3), sastav podneska od 19.5.2021. u iznosu 62,50 eur-a (25% nagrade po Tbr. 8 toč. 3), sastav podneska od 17.3.2022. u iznosu 250,00 eur-a,sastav podneska od 1.6.2022. u iznosu 250,00 eur-a, zastupanje na ročištu 9.11.2017. u iznosu 250,00 eur-a, zastupanje na ročištu 12.2.2018. u iznosu 250,00 eur-a, zastupanje na ročištu 10.9.2019. u iznosu 125,00 eur-a (50% - procesna pitanja), zastupanje na ročištu 30.11.2021. u iznosu 125,00 eur-a (50% - procesna pitanja), zastupanje na ročištu 19.7.2022. u iznosu 250,00 eur-a, pristup na ročište za objavu 21. rujna 2022. u iznosu od 125,00 eur-a, sastav podneska od 14. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 eur-a, sastav podneska od 11. rujna 2025. u iznosu 250,00 eur-a, sastav podneska od 23. rujna 2025. u iznosu od 250,00 eur-a, zastupanje na ročištu 30. rujna 2025. u iznosu od 250,00 eur-a, pristup za objavu odluke 17. listopada 2025. u iznosu 125,00 eur-a i trošak za vještačenje u iznosu 663,61 eur-a, odnosno ukupno 4.788,61 eur-a.

40. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 16.4.2018. u zatraženom iznosu 125,00 eur-a jer je u privitku istog tužitelj samo dostavio dokaz o uplati razlike predujma za financijsko vještačenje.

41. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Ogulinu 17. listopada 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 8 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. ODO u Karlovcu, na broj P-DO-676/2017