REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-402/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆL i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog ĆL i okrivljenog EL, podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 2. listopada 2025. broj Kov-288/2025-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog ĆL i okrivljenog EL kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ĆL i okrivljenog EL, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ĆL i okrivljenog EL, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koji im je određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj od 10. rujna 2025. broj Kir- 819/2025-3. Okrivljenicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od

8. rujna 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni IL i okrivljeni EL.

2.1. Okrivljeni IL je žalbu podnio putem branitelja Davora Marčeca, odvjetnika u Velikoj Gorici, zbog "svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku omogućiti obranu sa slobode.

2.2. Okrivljeni EL se žali putem branitelja Bermina Meškića, odvjetnika u Zagrebu, bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza ili određivanjem jamstva.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza ili jamstvom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.

5.1. Prema tomu, kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. ZKP/08., nije u pravu okrivljeni EL kada sadržajem žalbe upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći kako se rješenje temelji na općenitim i automatiziranim zaključcima, a primjena blažih mjera je odbijena bez analize. Protivno navodima ovog žalitelja, za pobijanu odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dovoljni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, pri čemu je razvidno da žaliteljevi prigovori zapravo predstavljaju njegovo subjektivno nezadovoljstvo izloženim razlozima, koje ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.

6. Nasuprot ponovljenim žalbenim tvrdnjama okrivljenog EL, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je on, zajedno i po prethodnom dogovoru s okrivljenim HL počinio terećeno kazneno djelo, proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima ovaj žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, navodeći kako u spisu, osim iskaza okrivljenog ĆL, nema drugih "nezavisnih" dokaza, ujedno polemizirajući s vjerodostojnošću njegovog iskaza, uz problematiziranje supočiniteljstva i postojanja koristoljublja kao jednog od bitnih obilježja kaznenog djela, nisu od utjecaja na pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je ovaj okrivljenik, zajedno s okrivljenim HL, počinio kazneno djelo za koje se obojica terete u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima ovog žalitelja, koji zapravo predstavljaju obranu okrivljenog EL, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka.

7. Protivno daljnjim prigovorima obojice žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenika.

7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, obojica okrivljenika su državljani Republike Srbije, gdje imaju prebivalište, obitelj i zaposlenje. Okrivljenici u Republici Hrvatskoj nemaju regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ih bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako su okrivljenici u Republiku Hrvatsku došli radi počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se terete. Pri tomu je prvostupanjski pravilno vodio računa i o visini kazne koja je propisana za inkriminirano kazneno djelo, u trajanju od jedne do osam godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu kako su okrivljenici državljani države koja nije članica Europske unije te bi zato bila onemogućena primjena europskog uhidbenog naloga. Izloženo, imajući u vidu i aktualno pojačanu društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela, opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

7.2. Ukupnost svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti, žalitelji očito neopravdano zanemaruju kada prigovaraju kako strano državljanstvo okrivljenika ne predstavlja takvu okolnost koja bi sama za sebe upućivala na opasnost od bijega, odnosno kako je isključivo zbog njihovog stranog državljanstva produljen istražni zatvor. Isto tako, paušalne žalbene tvrdnje kako okrivljeni IL nije poduzeo niti jednu aktivnu radnju kojom bi pokazao namjeru postati nedostupan, a pravosudna tijela raspolažu njegovom adresom, kao i da "nije vješt u izbjegavanju i malicioznom disponiranju u sudskom postupku", odnosno kako ne postoji ni jedan konkretan dokaz da bi okrivljeni EL imao namjeru izbjeći kazneni progon ili se učiniti nedostupnim, kao i da nije pokušao pobjeći niti je poduzeo kakvu radnju u tom smjeru, nisu okolnosti koje bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

7.3. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, u žalbama istaknute okolnosti dosadašnje neosuđivanosti obojice okrivljenika, te zaposlenja i privređivanja okrivljenog EL u [adresa], ne predstavljaju relevantne okolnosti kojim bi bila dovedena u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., protiv obojice okrivljenika. O ovim okolnostima biti će moguće voditi računa u daljnjem tijeku kaznenog postupka.

8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je i nadalje opravdana primjena mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti okrivljenika. Imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, ista se svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera pa tako niti jamstvom, a stoga niti jamčevinom u iznosu 4.000,00 eura, koju je ponudio okrivljeni EL.

9. Nije utvrđeno da bi okrivljenicima bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Naime, odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi okrivljenog EL neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na diskriminacijsko postupanje prema okrivljeniku kao strancu, te povredu prava na slobodu vjeroispovijedi, odnosno zadiranje u okrivljenikovo pravo na slobodu. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika.

9.1. Pri tomu, protivno žalbenim prigovorima ovog žalitelja, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

9.2. Isto tako, žalbeni prigovori okrivljenog EL o njegovim zdravstvenim problemima nemaju odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja. Ističe se ovom žalitelju da će, u slučaju potrebe, odgovarajuća zdravstvena skrb okrivljeniku biti osigurana unutar sustava istražnog zatvora, a iz spisa predmeta nije razvidno da bi na bilo koji način bilo ugroženo zdravlje okrivljenika ili da mu ne bi bila pružena adekvatna liječnička pomoć.

9.3. Vezano, pak, za prigovore ovog žalitelja koji se odnose na uvjete u istražnom zatvoru, upućuje se žalitelj na odredbe članaka 135. do 143. ZKP/08., kojima je, unutar poglavlja "izvršenje istražnog zatvora i postupanje sa zatvorenicima", regulirana materija koju problematizira žalitelj i koja ne utječe na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju.

10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 17. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec