Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-666/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grad Split, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, radi utvrđenja prava vlasništva, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-814/2019-26 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-814/2019-26 od 20. ožujka 2025..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»1. Utvrđuje se prema tuženiku da je tužitelj isključivi vlasnik materijalno odijeljenog dijela nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji dio je omeđen likom A i definiran točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 1, površine 79 m2, sve prema skici izrađenoj u vještvu sudskog vještaka Julije Sesartić, broj: 3-2024 „Podstrana, ožujak 2024. god.", a koja skica je sastavni dio ove presude.

2. Ovlašćuje se tužitelj na provedbu parcelacije nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se od navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže opisan u točki 1. ove presude, i navedeni dio formira kao samostalna čest. zem. s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

3. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže opisana u točki 1. ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čest. zem. nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo, uz istodobni izbris toga prava s imena tuženika.

4. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate i to po stopi sukladno odredbi čl. 29. stavak 2. ZOO-a.« "

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako predmetni posjed uživa mirno i samostalno preko 32 godine s time da mu pravo na posjed pripada temeljem zaključenog ugovora o zakupu, te da se na spornoj nekretnini nalazi njegov vlastiti kiosk iz čega izvodi svoju aktivnu legitimaciju, smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a trebao je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev uvaži, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 17. siječnja 2025., usmjeren na utvrđenje kako je tužitelj isključivi vlasnik materijalno odijeljenog dijela nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji dio je omeđen likom A i definiran točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 1, površine 79 m2, sve prema skici izrađenoj u vještvu sudskog vještaka Julije Sesartić, broj: 3-2024, kao i da ga se ovlasti na provedbu parcelacije navedene nekretnine u preciziranom dijelu, te da na temelju istog izvrši uknjižbu prava vlasništva, a sve na temelju dosjelosti.

9. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- iz izvatka iz zemljišne knjige od 25. travnja 2024.g. da je čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je na istima kao isključivi vlasnik upisan tuženik Grad Split;

- iz Ugovora o zakupu zaključenog 28. ožujka 1994., te Aneksa Ugovora o zakupu od 13. travnja 1994. zaključenih između AG pok. AG iz [adresa], kao zakupodavca sa jedne strane i poduzeće SILVA p.p. iz [adresa], zast. po GG, direktoru poduzeća, kao zakupac sa druge strane da je zakupodavac raniji vlasnik, a sada nositelj prava korištenja zemljišta u k. o. [katastarska općina] i to čest. zem. [katastarska čestica], kao i da zakupac na tom zemljištu namjerava postaviti montažni objekt za prodaju robe, na rok od petnaest godina od 1. travnja 1994. za zakupninu u iznosu od 150 DEM mjesečno;

- Ugovorom o poslovnoj suradnji od 18. lipnja 2001. zaključenim između Poduzeća "SILVA" d.o.o. [adresa], zastupano po direktoru GG iz [adresa], s jedne strane i JG iz [adresa], s druge strane, ugovorne strane stupaju u poslovnu suradnju gdje poduzeće unosi svoje pravo zakupa nekretnine, a JG kiosk sa pripadajućim inventarom, te uređuju i način podjele dobiti;

- Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Julije Sesartić da je izvršena identifikacija dijela kat. čest. [katastarska čestica] (4618/6) k. o. [katastarska općina], koja je predmet tužbe, te da se na predmetnoj površini od 79 m2 nalazi građevina – prizemnica ("caffe bar") i mali dio dvorišta, kao i da ista ima površinu od 278 m2 kako u vlasničkom listu, tako i u posjedovnom listu;

- saslušanjem svjedoka ČG, KG, te BGD prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj ušao u posjed predmetne nekretnine 1993. ili 1994. godine kada je na predmetnu parcelu postavio kiosk, da je saslušanjem tužitelja utvrđeno kako je krajem 1993. postavio kiosk na dijelu zemljišta kojeg je vlasnik bio AG s kojim je zaključio Ugovor o zakupu, da je nakon njegove smrti imao saznanja da je vlasnik tuženik, kao i da se tuženiku obratio sa zahtjevom za izdavanje lokacijske dozvole s time da do danas nije dobio odgovor od istih, kao i da predmetnu zemlju nije kupio jer mu je pok. AG nije htio prodati.

10. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, a primjenjujući odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96. – dalje u tekstu ZOVO), kao i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. – dalje u tekstu: ZV) pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

11. Žalbeni navodi tužitelja svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj utemeljenosti njegova zahtjeva, koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim, takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

12. Prije svega, neosnovano žalitelj ističe kako se u ovome predmetu, gdje traži da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na temelju dosjelosti, imaju primijeniti odredbe ZOVO-a, koji Zakon je bio na snazi u vrijeme njegova stupanja u posjed od kojeg smatra i da teče rok za stjecanje vlasništva dosjelošću.

13. Prema odredbi članka 388. stavak 1. ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu navedenog Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, s time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Dakle, imajući u vidu navedene odredbe, kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti (1993. ili 1994. godina) u konkretnom slučaju bio na snazi ZOVO, a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZV-a, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, tj. ZV-a. ZOVO je stupio je na snagu 1. rujna 1980., a ZV 1. siječnja 1997..

14. U konkretnom slučaju, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prema tvrdnji tužitelja, počeo je teći 1993. godine dok je na snazi bio članak 28. stavak 2. ZOVO-a prema kojemu savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema stavku 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. U vrijeme završetka istog roka, na snazi je bio ZV, koji ima isto zakonsko rješenje u pogledu duljine rokova.

15. Prema članku 159. stavak 1. ZV-a, vlasništvo stvari stječe se dosjelošću samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema članku 159. stavak 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema članku 159. stavak 3. ZV-a samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s time d au konkretnom slučaju valja uzeti u obzir odredbu stavka 4. koja određuje da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

16. Prema članku 11. stavak 1. ZV-a tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Prema stavku 2. istog članka posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Prema stavku 3. istog članka svatko može u pravnom prometu valjano postupati pouzdajući se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako.

17. Odredbom članka 18. stavak 1. ZV-a propisano je kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (stavak drugi istog članka), posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZV-a). Prema članku 18. stavak 6. ZV-a poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

18. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

19. Dakle, iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost navoda tužitelja o tome da bi on bio samostalan posjednik dijela predmetne nekretnine koju drži u posjedu na temelju Ugovora o zakupu sa osobom koja nije trenutni vlasnik nekretnine. Tužitelj je slijedom navedenog morao znati kako nema vlasničkih prava na istoj, već je zakupac na tuđoj nekretnini, te se ne može pozivati na dosjelost kao osnov za stjecanje prava vlasništva. Zakupac, kao posjednik u nesamostalnom posjedu, nema samostalni posjed jer posjeduje stvar u tuđem vlasništvu na temelju ugovora o zakupu, što znači da priznaje vlasništvo drugoga. Već samim time na strani tužitelja nema uvjeta za utvrđivanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, s time da kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud nisu ispunjeni niti ostali zakonski uvjeti koje je valjalo cijeniti prema ZV-u, a ne kako pogrešno žalbom upire tužitelj prema ZOVO-u, pa tako primjerice nije prošlo niti vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (40 godina).

20. Žalbene navode tužitelja koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

21. Slijedom iznijetog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Vukovaru, 17. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin