Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-338/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AB, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog AB i državnog odvjetnika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod brojem K-428/2025 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog AB, a žalba državnog odvjetnika se prihvaća u cijelosti, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženi AB osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženiku se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci, a dio kazne u trajanju 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom se dijelu žalba optuženika odbija kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženik AB proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, te je potom, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda i to na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. ožujka 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 40. stavak 5. u vezi s člankom 42. stavak 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sporedna novčana kazna od 250 dnevnih iznosa, time da 1 dnevni iznos iznosi 100,00 eura pa sporedna novčana kazna ukupno iznosi 25.000,00 eura, a koju je optuženik dužan platiti u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, te je optuženi upozoren, temeljem članka 43. stavak 6. KZ/11 ukoliko ne plati sporednu novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

1.3. Na temelju članka 270. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) je odlučeno da će se mobilni telefon marke [obrt] pobliže opisan i privremeno oduzet od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 20. ožujka 2025. ser. broj [serijski broj], vratiti optuženiku po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 270. stavak 1. i 2. ZKP-a je odlučeno da će se osobno vozilo marke [trgovačko društvo], broj šasije [broj šasije], registarske pločice [registarska oznaka] s pripadajućom prometnom dozvolom i ključem pobliže opisani te privremeno oduzeti od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 20. ožujka 2025. ser. broj [serijski broj] vratiti rent-a-car [obrt] iz Republike Njemačke, po pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženik AB, putem svoje braniteljice Vesne Rogulj, odvjetnice iz Zagreba, pobijajući je zbog povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, uz prijedlog da se preinači pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se na kaznu zatvora na koju je isti osuđen u trajanju 1 godine i 10 mjeseci primijeni institut djelomične uvjetne osude i to da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 7 mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja od 5 godina ne počini novo kazneno djelo, kao i da mu se izrekne sporedna novčana kazna, podredno da se pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalba je također podnesena i od strane Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu zbog povrede kaznenog zakona, predlažući pobijanu presudu preinačiti u dijelu izrečene djelomične uvjetne osude te da na kaznu zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju 1 godine i 10 mjeseci izrekne djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 11 mjeseci odnosno jednu polovinu izrečene kazne, a dio kazne u trajanju 11 mjeseci da se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja u trajanju 5 godina ne počini novo kazneno djelo, kao i da mu se izrekne sporedna novčana kazna u visini 25.000,00 eura.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

6. Žalba optuženika AB je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika u cijelosti osnovana.

7. Nije u pravu optuženi kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer sud nije obrazložio na koji način je došao do iznosa sporedne novčane kazne, slijedom čega je evidentno kako nisu navedeni razlozi u odnosu na visinu sporedne novčane kazne. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je optuženiku izrekao sporednu novčanu kaznu od 250 dnevnih iznosa, uzevši u obzir da je optuženik otac maloljetnog djeteta, te ima obvezu uzdržavanja djeteta odnosno obitelji, te uzevši u obzir optuženikova mjesečna primanja, za koja je optuženi izjavio da iznose od 5.000,00 do 6.000,00 eura mjesečno, te utvrdio da visina 1 dnevnog iznosa iznosi 100,00 eura pa sporedna novčana kazna iznosi 25.000,00 eura.

8. U pravu su žalitelji kada tvrde da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08 jer je optuženog na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 10 mjeseci, te je na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 godina, a što je više od jedne polovine izrečene kazne, stoga kako neuvjetovani dio kazne zatvora izrečene kod djelomično uvjetne osude mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše jednu polovinu izrečene kazne, trebalo je kaznu odmjeriti u skladu s člankom 57. stavak 2. KZ/11

9. Budući je žalba optuženika usmjerena i na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir postojanje olakotnih okolnosti i to priznanje počinjenja kaznenog djela, te činjenicu da je optuženi otac maloljetnog djeteta za kojeg skrbi, međutim, prvostupanjski sud neopravdano nije uzeo u obzir da je optuženi neosuđivana osoba, a koju činjenicu kod optuženika treba uzeti u obzir kao olakotnu okolnost, dok suprotno žalbenim navodima dob od 33 godine ne predstavlja mladu životnu dob, pa tako niti olakotnu okolnost. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir kao otegotnu okolnost da je optuženi osobnim vozilom prevozio osamnaest ilegalnih migranata, te činjenicu da je optuženi kao državljanin [adresa] došao na teritorij [adresa] isključivo radi počinjenja kaznenog djela, međutim prvostupanjski sud je pogrešno kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da je optuženi kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jer se obilježja kaznenog djela ne mogu smatrati otegotnim okolnostima, budući se kazneno djelo za koje se tereti optuženi može počiniti samo s namjerom.

10. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, te optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, te potom izrekao djelomičnu uvjetna osudu na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 10 (deset) mjeseci, dok uvjetovani dio kazne iznosi 10 (deset) mjeseci uz rok provjeravanja od 5 (pet) godina, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

11. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

12. Zbog naprijed navedenih razloga presuđeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08, te prihvatiti žalbu državnog odvjetnika u cijelosti, odnosno žalbu optuženika djelomično prihvatiti, a budući je djelomično neosnovan razlog zbog koje optuženi pobija prvostupanjsku presudu, trebalo je njegovu žalbu, temeljem članka 482. ZKP/08 djelomično odbiti kao neosnovanu, te u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Dubrovniku 17. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić