Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-321/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Mariji Jurić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tamare Šimunec kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JŽ zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. i 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-457/2017 od 27. rujna 2017., nakon javno provedene rasprave, u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, optuženog JŽ i branitelja Berislava Balenovića, dana 22. listopada 2025. objavio je, a dana 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženi JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin GŽ i DŽ, rođene J, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1973., državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, suvlasnik stana na adresi prebivališta, bez pokretnina, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, bez vojnog čina, odlikovan, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je,

dana 23. lipnja 2017. u Pešćenici, u nakani da se nepripadno okoristi, na telefon broj [broj telefona] nazvao sestričnu ŽŽ te zatražio da mu isplati 5.000,00 eura govoreći : „U nedjelju dolazim po 5.000,00 eura koje ste mi dužni, a ako ne bude novaca sve ću vas pobit, ni policija vam neće pomoći“, iako je bio svjestan da mu ŽŽ kao ni njezina obitelj nije dužna nikakve novce, ali u daljnjem naumu nije uspio jer je ŽŽ odbila platiti traženi iznos, iako su je izrečene riječi prestrašile, dakle, sa ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude,

čime je

počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju – opisano u članku 243. stavku 1. i 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" broj : 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu KZ/11)

te se temeljem članka 243. stavak 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 optuženi JŽ osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina

te mu se na temelju članka 56. KZ/11, i z r i č e

uvjetna osuda

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom JŽ u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju od 24. lipnja 2017. do 25. lipnja 2017.

Na temelju članka 79. stavka 2. i 6. KZ/11 od optuženog JŽ oduzima se mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S II, crne boje, IMEI broja [IMEI broj] s umetnutom sim karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 1001222 i pripadajućim zapisnikom od 24. lipnja 2017. Policijske postaje Sisak, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, optuženi JŽ oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog JŽ zbog kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju

– opisano u članku 243. stavku 1. i 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. u vezi članka 34. KZ/11.

1.1. Uz suglasnost stranaka, na temelju članka 19.b stavka 3. i 4. ZKP/08, raspravu je provela predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi JŽ je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao žrtvu ŽŽ i svjedokinju EŽ, uz suglasnost stranaka pročitao je zapisnike o ispitivanju svjedoka CŽ od **.**.2017., OŽ, AŽ i ĐŽ sa zapisnika sa rasprave od 1. lipnja 2022. te zapisnika o ispitivanju svjedoka ŠŽ i UŽ sa zapisnika sa rasprave 15. studenog 2022., uz suglasnost stranaka pročitao je rješenje o nasljeđivanju broj O-155/09 od 15. svibnja 2009., izvadak iz zemljišne knjige te zapisnik PP Sisak o privremenom oduzimanju predmeta od 24. lipnja 2017. te potvrda iste postaje o privremenom oduzimanju predmeta broj 1001222 od 24. lipnja 2017., reproducirao iskaz optuženika s prvog ispitivanja u prostorijama ŽDO Sisak od 25. lipnja 2017., na kraju dokaznog postupka izvršio je uvid u kaznenu evidenciju za optuženika, a optuženik je ispitan na kraju dokaznog postupka.

4. Svjedok žrtva ŽŽ na raspravi je iskazivala kao na zapisniku Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 14. rujna 2017., na raspravi pred Općinskim sudom u Sisku od 4. lipnja 2020. i 15. rujna 2022. Tako je 14. rujna 2017. iskazala da je okrivljeni bratić po majci. Kada su roditelji njezine majke preminuli, na ostavinskoj raspravi nasljednicima su proglašeni njezina majka i njezin polubrat GŽ. Naime, njih dvoje imaju zajedničku majku. Radilo se o obiteljskoj kući bake i djede i zemlji u [adresa] i okolici od kojih je njezin ujak naslijedio 1/6 obiteljske kuće, a njezina majka je naslijedila preostalu imovinu. Njezin ujak nije prihvatio svoj nasljedni dio jer je za prihvaćanje nasljedstva trebalo platiti oko 2.000,00 kuna koje ujak nije imao zbog čega je odustao od nasljedstva tako da je njezina majka naslijedila i kuću u cijelosti. Kako ne bi oštetila polubrata njezina majka mu je dala neka naslijeđena zemljišta što je on prihvatio. Nakon nekog vremena ujak je njezinoj majci rekao da je on ipak trebao prihvatiti i svoj dio kuće i da se je "zaribao" što to nije učinio, a njezina majka mu je rekla da se ne brine jer će kuću prodati i njemu isplatiti njegov dio koji bi inače naslijedio. Njezina obitelj je unutrašnjost kuće uredila, održavaju okoliš te su i oglasili prodaju, ali kako se kuća nalazi u [adresa] koji nije atraktivno selo, za sada nema kupaca. Misli da je ostavinska rasprava bila prije nekih sedam godina, ili čak više, a ona sa svojim bratićem JŽ nije kontaktirala zadnjih 4-5 godina. U nekoliko navrata ga je potražila kod njegove kuće u [adresa], ali ga nije zatekla te je više komunicirala sa njegovom bivšom suprugom. Nekako se između njega i nje izgubio kontakt tijekom vremena, ali između njih nije bilo nikakvih sukoba. Dana 23. lipnja 2017. oko podne primila je poziv s nepoznatog broja, ali se ipak javila te je muškarac rekao:" Bok teta JŽ je" i ona je prepoznala je da se radi o bratiću JŽ i rekla mu je da nije teta već da je ŽŽ, pitala ga je kako je a on je rekao da broj s kojeg ju zove dam "starom" misleći na njezinog oca i tražio je da ga njezin otac nazove. Pitala ga je da li se nešto dogodilo, a on je samo tražio da ga njezin otac nazove pa mu je rekla da nije kod kuće, ali ako je nešto hitno da će javiti ocu. Ponovno ga je pitala kako je a on je rekao: "Kako sam, trebam novce", da je prošlo već 10 godina a da oni kuću nisu prodali i što se zajebavaju jer njemu trebaju novci. JŽ je rekao da mu je majka bolesna, a ona je to već čula od njegove bivše supruge. Rekao joj je da je majka slijepa i da mu trebaju novci za njezino liječenje. Bila je iznenađena da bi ujna bila slijepa jer joj je njegova bivša supruga ŠŽ rekla da ujna ima problem sa jednim okom i kada je to rekla JŽ on je "poludio" i rekao da šta ŠŽ ima s tim, da njemu trebaju novci i to 5.000 eura, a kada mu je ona rekla da ih nema on je rekao da posudi. Nakon toga je razgovor završio. Po povratku kući rekla je ocu da ju je JŽ zvao, tražio novce i da ga tata nazove, na što je otac rekao "kaj ja imam s tim". Kako je mama bila vani rekla je za poziv i zahtjev Stipin i majci, na što je ona rekla "kakve sam ja njemu novce dužna, je moj brat živ". Kasnije tog dana ne sjeća se točno vremena negdje pred večer bila je s majkom na terasi kada je na njezin mobitel ponovno nazvao JŽ i majka je vidjela da on zove i rekla da će se ona javiti. Pitala ga je kakve to on novce traži da ona njemu nije ništa dužna i da gdje je njezin brat. To je osobno čula jer je stajala kraj majke i vidjela je da je u jednom trenu majka proslijedila i čula je kako kaže "jer ti to meni prijetiš". Čula je majku dalje kako govori:" kako te nije sram, magarac jedan, ti meni prijetiš, balavac jedan" i u tom trenutku je ona rekla da se oni ne mogu tako razgovarati i uzela je mobitel od majke i čula JŽ kako galami i govori " prasice debela" ili "krmača debela". Rekla mu je da se smiri a on joj je poklopio slušalicu. Odmah je nazvala JŽ da joj objasni o čemu se radi i pokušala ga je smiriti, ali on je spominjao nekakve događaje s djedom oko miješalice o čemu ona ne zna ništa jer je bila mala, vrijeđao je njezinu majku i oca, a kada ga je pitala gdje je njegov otac, on je rekao da se to nje ne tiče i da u nedjelju u 17,00 sati dolazi po novac i ako nemaju novaca da će ih sve poubijati. Ona se toga jako uplašila i od tada spava sa zatvorenim prozorom. Toga dana JŽ nije bio priseban, ne zna da li je bio pijan ili drogiran jer je policiji poznat kao konzument droge. Nije ga vidjela pet godina i ne zna kako se inače ponaša. Ponovio je da u nedjelju u 17.00 sati dolazi po novce, inače će ih poubijati. Pitala ga je da li on to stvarno prijeti starim i bolesnim ljudima, a on joj je rekao da će najprije ubiti njezinog oca, a zatim njih, misleći na majku i nju na što mu je ona rekla da prestane prijetiti jer će zvati policiju. Odgovorio joj je da neka samo zove, da će joj reći gdje je, da mu policija ništa ne može, a kad policija ode da će ih sve "ucmekati" i opsovao im je majku. Otišla je u kuću i rekla ocu što se je dogodilo, a on je rekao da moraju zvati policiju. Niti ona niti njezini roditelji nisu JŽ dužni nikakve novce, pa tako ni 5.000 eura. Njezina majka je njegovom ocu ponudila dio kada se obiteljska kuća proda, što to nije morala, ali i dalje namjerava učiniti kada se kuća proda. No kako kupaca nema, kuća još nije prodana pa tako ovog trenutka majka ne može svome polubratu isplatiti dio kako mu je to rekla. O tom događaju nisu ni ona ni njezini roditelji obavijestili Stipinog oca GŽ jer ne mogu s njime stupiti u kontakt budući je njegov telefon isključen, a kako živi sa JŽ u istom stanu nisu otišli ujaku. Smatra da JŽ ne smije utjerivati tuđe dugove. Ne zna da li ujak zna za ovaj događaj, ali ako on ima neki problem, zna gdje živi njezina majka pa se mogao osobno njoj obratiti.

4.1. Na raspravi pred Općinskim sudom u Sisku od 4. lipnja 2020. iskazala je da nije više sigurna da li se otac nalazio u prostoriji kada se obraćala majci govoreći joj to da je JŽ nazvao i da traži novce tako da u tom dijelu dozvoljava da je otac bio prisutan, ali nije se prvo njemu obratila govoreći mu naprijed navedeno, već majci, iako je i on imao nakon toga saznanja o istome. U to vrijeme, a i dan danas, ima isti mobitel broja [broj telefona]. Pojasnila je da je iskazala da ju je prvi put optuženik nazvao oko podne, a sada točnije specificira vrijeme te navodi da je to bilo negdje između 12,00 i 13,00 sati, a drugi puta ju je tog dana nazvao negdje oko 17,00 sati ili možda i oko 18,00 sati. Pojasnila je da je optuženi nju nazvao prvi put oko 12,00 do 13,00 sati, da ju je drugi puta nazvao oko 17,00 do 18,00 sati i kao što je opisala kada je čula što majka odgovara, da je to prekinula i uzela mobitel te slušala što optuženi govori nakon čega je on poklopio slušalicu. Odmah potom ga je nazvala i pokušala ga smiriti, ali on je i dalje govorio ovo što je već iskazala nakon čega je opet spustio slušalicu pa je ona njega opet nazvala pokušavajući razjasniti sve to i da ga smiri, što znači da ga je dva puta zvala nakon ovog drugog poziva kojeg je on uputio na njezin mobitel. I drugi put je optuženik njoj spustio slušalicu.

4.2. Na raspravi pred Općinskim sudom u Sisku 15. rujna 2022. iskazala je da okrivljenik nju prije inkriminiranog događaja uopće nije zvao a niti njezine roditelje u vezi eventualnog duga povezanog sa nasljedstvom koje je već opisala. Inkriminiranog dana je nju okrivljenik nazvao prvi put oko 12 sati i nije joj prijetio iako je malo povisio ton te je ona njemu tada rekla da je kuća na prodaju te ukoliko on ima kupca da mu slobodno ponudi isto i neka ga on sam nađe. Taj dan je drugi put nazvao oko 17 – 18 sati te je samo vikao, vrijeđao i prijetio na način kako je to opisala a ona se nikad do tada nije s njim tako razgovarala te je zbog toga bila začuđena s takvim načinom komunikacije. Ne zna zašto su unazad 4-5 godina prekinuli komunikaciju jer nije bilo nikakve konkretne svađe između njih svih. Naime, njezina majka je znala odlaziti kod svog brata, oca okrivljenika, te se dosta često znala vraćati uzrujana od tamo a ne zna točno zbog čega te joj je ona rekla da je najbolje da tamo ne ide ako je to sve uzrujava. Ne zna da li je izvršena kakva procjena kuće te zašto okrivljenik misli da su mu dužni 5.000,00 eura. Kuća je prodana prije mjesec dana te će oni isplatiti ocu okrivljenika njegov dio. Inkriminiranog dana okrivljenik je zvao nju dva puta a ona koliko se sjeća ga je zvala jedan put nakon što joj je okrivljenik u toj svađi sklopio slušalicu a možda i dva puta ali se ne može točno sjetiti.

4.3. Na raspravi 8. rujna 2025. iskazala je da je sporna kuća u [adresa] konačno prodana i da ne zna da li je njezina majka bilo što isplatila optuženiku. Poznato joj je tko je naslijedio kuću, kuću je naslijedila njezina majka i to u cijelosti. Sjeća se da je na raspravi 15. rujna 2022. iskazala da je kuća prodana mjesec dana ranije i da će ocu okrivljenika biti isplaćen njegov dio. Naime, njezina majka je naslijedila kuću 1/1. Otac optuženika je trebao naslijediti 1/6 te kuće, ali se toga odrekao. Mjesecima kasnije rekao je njezinoj majci da je pogriješio i da to nije trebao učiniti. Njezina majka mu je na to rekla da kada proda kuću da će mu dati nešto novaca. Ne zna da li je majka kontaktirala oca optuženika nakon toga.

5. Svjedokinja EŽ na raspravi je iskazivala kao na zapisniku od 8. srpnja 2020. a kada je iskazala da je optuženi sin njezinog polubrata GŽ. Ovog utuženog dana čijeg datuma se ne sjeća, ali misli da je bio petak, njezina kćer ŽŽ joj je rekla da ju je nazvao optuženik, JŽ, i da ona nije razumjela o čemu je on pričao odnosno o kakvom problemu je on njoj to pričao. Pojasnila je da je optuženik nazvao Lidijin broj mobitela mislivši da je to njezin broj mobitela i kako joj je govorio mislivši da govori njoj, ŽŽ je njoj zbog toga rekla da nije shvatila o čemu on to priča. Tada još nije bila prisutna, međutim optuženi je njezinu kćer nazvao još jednom i to kada su njih dvije bile zajedno i to vani ispred kuće za stolom. Vidjele su da zove JŽ pa se ona odlučila javiti na Lidijin mobitel, pa kako je sada optuženi mislio da se javlja ŽŽ, ona mu je rekla: "Teta je", a on je odmah nepovezano govorio: "Dužni ste mi novce, šta vi lažete da moja mama nije bolesna". Odgovorila mu je da se smiri i pitala ga o kakvim se novcima radi. Rekao joj je da će doći u nedjelju, mislim oko 5 sati popodne, da pripreme novce, a kada ga ja pitala kakve novce, rekao joj je da su mu dužni novce, čini joj se da je rekao 5.000 eura te je rekao i da ako mu ih ne daju, da će ih sve pobiti. Oni njemu nisu dužni nikakve novce, ni prije, a niti sada. Nakon tog razgovora ona se osjećala grozno i razboljela se tako da se dugo oporavljala. Ona ga je pitala da li on to njoj prijeti, da što to govori, pa kako je i njezina kćer ŽŽ čula što govori, uzela joj je mobitel iz ruke te je pokušala JŽ smiriti, a što je shvatila po riječima koje je ona njemu izgovarala. Nakon toga su kćerka i ona otišle u kuću i rekle njezinom suprugu da im JŽ prijeti te da zove policiju, što je suprug i učinio. Od tog dana nisu više u kontaktu s optuženim, a inače se boji kontakta s njime. I sada optuženi ne kontaktira ni sa kim od njih. O događaju nije obavijestila svog polubrata, a optuženikovog oca, jer on nema telefon. Do ovog događaja njezina obitelj nije imala nikakvih problema s optuženim, ali se on navodno odao drogi zbog čega se boji da bi im pod njenim utjecajem mogao stvarno nauditi, a s obzirom na reakciju koju je imao prilikom ovog telefonskog razgovora. Između njezine obitelji i obitelji optuženika nije bilo nikada nikakvog spora, već su se ona i njezin polubrat, a koji je optuženikov otac, usmeno dogovorili, a iza ostavinske rasprave koja je provedena iza njihove zajedničke majke, da zemlju podijele na pola. Njoj je pripala kuća u [adresa], međutim, neovisno o tome, dogovorila je sa polubratom da kad proda tu kuću, da će mu dati dio. Međutim, do dan danas kuća nije prodana tako da nije davala nikakav novac polubratu. Nije bilo nikakvog razgovora o davanju polubratu 5.000 eura. Nakon ovog telefonskog razgovora optuženik nije uopće dolazio k njima pa tako niti po 5.000 eura. Na raspravi 16. listopada 2025. dodala je da je bila ostavinska rasprava iza majke i sve piše tko je što naslijedio. Ona je rekla bratu da kada proda kuću da će mu još nešto dati. To je njezino ali je ona to tako rekla, ali nije rekla u tisućama, već je rekla nešto. U međuvremenu je kuća prodana i nije nešto isplatila polubratu jer je u međuvremenu iskrsnulo to što je iskrsnulo. Stipin otac, njezin brat se odrekao svog nasljednog dijela u njezinu korist jer je ona njemu dala jedan komad zemlje više, dio koji njemu zapravo ne pripada, a da joj ne dira u kuću. Nije točno da je ona svom polubratu obećala isplatiti nekakav iznos od prodaje kuće, nije obećala. Ona je rekla da će mu nešto dati. Ona to tako rekla, a da li je obećanje ne zna, ne zna što je jučer jela. Nema nikakvo dugovanje prema optuženiku. Nije optuženiku obećala ili rekla da će mu nešto dati. Optuženik nije bio uključen u razgovor nje i polubrata u kojem je ona rekla da će polubratu dati nešto, apsolutno ne.

6. U svom iskazu od 14. rujna 2017., a koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, CŽ je iskazao da se ne sjeća točno dana kada se dogodio događaj koji je prijavila njegova kćerka ali mu je poznato da je JŽ istog dana u dva navrata zvao njegovu kćer ŽŽ telefonom. Tog dana u poslijepodnevnim satima kćerka ŽŽ i supruga EŽ su bile izvan kuće, a kada su ušle u kuću u kojoj se on nalazio vidio je da se ŽŽ trese, bila je strahovito uzrujana i nije se smirila nekoliko dana. Pitao ju je što se dogodilo, a ŽŽ mu je rekla da je zvao JŽ, da im se grozi, da traži novce i da će ih sve pobiti. Budući su mu supruga i kćer bile uzrujane i prestrašene, nazvao je policiju te su mu rekli da dođu u postaju u Sisak što su i učinili i tamo je kaznenu prijavu podnijela njegova kćerka. JŽ tog dana nije došao k njihovoj kući i nisu bili u nikakvom kontaktu od tog dana, a inače nekih 5 godina prethodno nisu kontaktirali. Stipin postupak tog dana ga je jako iznenadio jer ga poznaje od rođenja i do tada nije imao nikakvih problema s njim. Nije znao da se drogirao, a to mu je tog dana rekla njegova kćerka. Samo može pretpostaviti da je ovako postupio zbog droge. On se osobno ne boji JŽ, a supruga i kćerka ga se boje.

7. Svjedok OŽ na raspravi 1. lipnja 2022., a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, izjavila je da je okrivljenik vjenčani kum njezinom suprugu te se oni druže negdje od 1991.godine. Sjeća se da su jednom prilikom bili u kafiću i to njezin suprug, okrivljenik i ona te je okrivljenik rekao da sada ide nazvati svog tetka jer da mu duguje neke novce. Koliko se sjeća on se digao od stola i otišao je razgovarati tako da razgovor nisu čuli. Budući je to bilo prije pet godina ona se svih detalja razgovora ne sjeća, ali se sjeća da je okrivljenik njima rekao da je njemu tetak dužan neke novce jer je u pitanju bila neka imovina ali ne zna o kojem iznosu se je radilo. Poznato joj je da je tetak živio u [adresa] te je i otac okrivljenika od tamo. Ona obitelj okrivljenika, odnosno njegove roditelje poznaje jako dugo kao i okrivljenika te je sigurna da on nikada ne bi slagao o takvim stvarima ili o bilo čemu. Koliko joj je poznato priča o tome dugu nije bila od inkriminiranog dana već je ona trajala puno duže. Okrivljenik joj nije rekao detalje razgovora sa tetkom ili slično. Zaista ništa nije čula od toga razgovora niti se sjeća kakva je reakcija okrivljenika bila nakon toga. Ne sjeća se da li je s njima za stolom bio svjedok ĐŽ. Nakon što je okrivljenik obavio taj razgovor nije bilo nikakve galame i buke ili uznemirenih reakcija za vrijeme razgovora. te se isti mirno vratio za stol. Ne sjeća se u koliko sati je to bilo, ali zna da je bio dan.

8. Svjedok AŽ na raspravi 1. lipnja 2022. je iskazao da inkriminiranog dana njegova supruga, okrivljenik, ĐŽ i on su bili u kafiću na kavi između podneva i 14,00 sati. Atmosfera je bila opuštena i u jednom trenutku je okrivljenik rekao da treba nazvati tetka te se je udaljio od njihovog stola i otišao na stranu s njime razgovarati, te je šetao na način da je ulazio i izlazio iz kafića i to je sve trajalo nekih 7-8 minuta. On nije čuo što su oni razgovarali niti im je on rekao zašto ide zvati tetka, ali tijekom razgovora nije čuo nikakvu galamu niti bilo kakvo neobično ponašanje okrivljenika. On kada se je vratio za stol nije bio nervozan, jer on nikada nije nervozan, niti je bacio mobitel na stol ili slično, već su nastavili normalno razgovarati. Njemu okrivljenik nije nikada pričao da ima nekakvo dugovanje prema tetku odnosno nije mu pričao o bilo kakvim dugovima s bilo čije strane , te mu je i poznato da je u vezi toga došla policija ali mu okrivljenik ni nakon toga nije pričao i zbog čega, a on ga nije pitao. Dodao je da okrivljenik nije osoba sklona laganju ili izmišljanju stvari. Nakon što su mu predočene inkriminirane riječi odgovorio je da nije siguran da li bi okrivljenik to nekome rekao s obzirom na dugogodišnje poznanstvo koje imaju, ali je siguran da bi nakon takve rečenice sigurno nešto opsovao kada bi se vratio za stol, ili imao neku reakciju, što okrivljenik nije imao već se normalno vratio za stol. To je mali kafić , on je čuo neke dijelove razgovora u smislu da se okrivljenik treba naći sa tetkom, te se isti nalazio na udaljenosti od 2-3 m. Nije primijetio da bi okrivljenik inkriminiranog dana bio pod utjecajem alkohola ili droga, te da bi to sasvim sigurno primijetio da je to tako, te su tada pili samo kavu, a nikakav alkohol.

9. Svjedok ĐŽ na raspravi 1.lipnja 2022., a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, iskazao je da se zbog proteka vremena ne sjeća svih detalja, ali zna da su inkriminiranog dana bili u kafiću na kavi svjedoci AŽ, okrivljenik i on , te je to negdje bilo vrijeme prije ručka, a ne sjeća se točno u koliko sati. U jednom trenutku okrivljenik je rekao da ide nazvati tetka i on je samo čuo kada mu je rekao da bi bilo dobro da mu da njegove novce, ali tada se je udaljio sa telefonom i on više nije čuo ostatak njihovog razgovora. Okrivljenik nije stajao daleko od njih , odnosno otišao je iza kafića te da je bilo bilo kakve galame oni bi to sigurno čuli. Budući se on dugo vremena druži sa okrivljenikom poznato mu je da sa tetkom ima problema oko neke zajedničke imovine odnosno nužnog dijela kojeg tetak treba isplatiti okrivljeniku, ali da mu to ne želi isplatiti, a on ne zna o kojem iznosu se radi. Kada se okrivljenik vratio za stol nije izgledao najsretnije , ali nije ni bio naročito nervozan ili ljut. Smatra da isti nije u stanju izmisliti neki dug koji ne postoji. Oni tog dana nisu pili alkohol. Nakon što mu predočene inkriminirane riječi koje se okrivljeniku stavljaju na teret izjavio je da ne vjeruje da bi okrivljenik to rekao. Poznato mu je da je ŽŽ kćer od tetka okrivljenika.

10. Svjedok ŠŽ na raspravi 15. studenog 2022., a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, izjavila je da je s okrivljenikom bila u braku negdje od 2004. do 2013. godine te su ostali u dobrim odnosima budući imaju zajedničko dijete. Njoj je poznato da je otac okrivljenika trebao dobiti dio isplate nasljedstva, ali obitelj oštećene istu nije htjela isplatiti iako su živjeli u kući koja je bila predmet nasljedstva. Naime, oni su stalno govorili da će dati im dio koji im pripada, ali im nikada nisu dali te su sve i rasprodali. Obitelj oštećene je vrlo nepoštena te je sasvim sigurna da okrivljenik nikada nije prijetio oštećenoj niti njihovoj obitelji na način kako se to navodi u predočenoj joj optužnici. Nju je oštećena zvala nakon ovog događaja i uopće nije spominjala bilo kakve prijetnje ili iznude već je željela utjecati preko nje na okrivljenika da odustane od traženja svog nasljednog dijela, jer su oni jadni i nemaju novaca. Smatra da je ova kaznena prijava samo vrsta manipulacije prema okrivljeniku i njegovoj obitelji i da nije bilo nikakve iznude prijetnje ili slično. Njoj je poznato da se okrivljenik nije drogirao niti se drogira. Ona je nakon ovog događaja razgovarala sa okrivljenikom nakon toga te joj je on rekao da to nije istina i da on nije prijetio oštećenoj i njezinoj obitelji. Ona nije nikada razgovarala o kojem konkretnom iznosu bi se radilo oko tog nasljednog dijela, a niti je okrivljenik to znao jer nije znao koliko vrijedi kuća ili slično, odnosno po koliko se može prodati. Sa roditeljima oštećene nije pričala o ovom događaju.

11. Svjedok UŽ na raspravi 15. studenog 2022., a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, izjavio je da je inkriminiranog dana u popodnevnim satima bio sa okrivljenikom u kafiću Music Hall te je okrivljeniku zvonio telefon i on se je javio te je on shvatio da priča s nekom rodbinom, ali ne zna točno tko ga je zvao. Okrivljenik je spominjao neke novce kao nasljedni dio te se je normalno razgovarao bez nervoze, staloženo bez ikakve ljutnje a on se ne sjeća da bi on spominjao neki konkretan iznos novca. Taj razgovor je trajao par minuta i kada je završio on ga je pitao o čemu se radi , a okrivljenik mu je rekao da postoje neki pritisci od familije zbog nasljedstva i ništa konkretnije mu nije rekao. On nije čuo da bi okrivljenik bilo kome rekao na telefon da će ih ubiti ili slično, već da se razgovor normalno razvijao. Koliko se sjeća bila su dva telefonska razgovora koje je okrivljenik obavio te je jednom sigurno njemu zvonio telefon te za drugi telefonski razgovor se ne sjeća da li je okrivljenik njega zvao, ili su zvali okrivljenika. Oba telefonska razgovora su prošla mirno i staloženo te nije bilo nikakvih napetih situacija. Oni su tom prilikom sjedili na barskim stolicama za šankom te je okrivljenik dok je telefonski razgovarao nije šetao već je sjedio na stolici. Od zajedničkog prijatelja je saznao da je okrivljenik završio u istražnom zatvoru. On je sa okrivljenikom prijatelj već 25 godina, žive blizu jedan kraj drugoga te da znaju otići na kavu 2-3 puta mjesečno. Nakon što su mu predočene riječi iz optužnice i prijetnje naveo je da on nikada nije vidio okrivljenika da bi bio revoltiran, živčan ili da bi ga nešto izbacilo iz takta niti je čuo da bi on prijetio ikome, te nije ni čuo da bi on nekome prijetio. Bilo je negdje 16,00 ili 17,00 sati popodne, te su proveli sat vremena zajedno. Okrivljenik nikoga nije zvao koliko se on sjeća u tih sat vremena. Kada je bio jednom prilikom kod roditelja okrivljenika čuo je da postoji problem oko ostavine iza djeda okrivljenika. Ne poznaje oštećenu niti njezine roditelje.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju broj O-155/09 od 15. svibnja 2009. utvrđeno je da su iza pok. SŽ nasljednicima proglašeni GŽ i EŽ, time da su GŽ pripale dvije oranice u cijelosti a sva ostala imovina, uključujući obiteljsku stambenu kuću u [adresa], u cijelosti je pripala EŽ.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je EŽ u cijelosti vlasnica vrta u [adresa], upisanog u kč. br. [katastarska čestica], broj uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina].

14. Uvidom u zapisnik PP Sisak o privremenom oduzimanju predmeta od 24. lipnja 2017. sa potvrdom PP Sisak o privremenom oduzimanju predmeta broj 1001222 od 24. lipnja 2017. utvrđeno je da je od optuženika oduzet mobitel marke Samsung, crne boje, Galaxy SII sa umetnutom sim karticom pozivnog broja [broj SIM kartice].

15. Uvidom u kaznenu evidenciju za optuženika utvrđeno je da je optuženi JŽ kazneno neosuđivan.

16. U obrani optuženi JŽ na raspravi je iskazivao suglasno kao na zapisniku od 15. studenog 2022., a kada je iskazao da on nije počinio kazneno djelo kako mu se to stavlja na teret. Naime, nekih 2-3 tjedna prije inkriminiranog događaja njegova teta i tetak, roditelji oštećene, su bili kod njegovog oca , a koji je gluh, te je otac rekao teti da bi bilo vrijeme da mu donese nešto novaca, a koje mu pripadaju nakon ostavinske rasprave jer su tako dogovorili budući da je teti pripala kuća roditeljska. Budući su to sve usmeno dogovorili. On je inkriminiranog dana bio na kavi u kafiću oko 12,00 sati zajedno sa svjedocima OŽ i NŽ te ĐŽ te je zaista telefonski nazvao oštećenu, a ne zna zašto je je baš tada kada je bio u društvu nazvao. Pitao ju je da kada će riješiti taj problem sa novcem i kada će donijeti novac koji su obećali, iako oni uopće nisu spominjali nikakvu sumu te ne zna od kuda oštećenoj iznos od 5.000,00 eura. Njemu je oštećena tada rekla da je najbolje da on proda tu kuću pa da on njima isplati dio koji im pripada i uzme sebi novac koji pripada njegovom ocu. On je vidio da taj razgovor nikuda ne vodi te joj je rekao da ne može vjerovat što priča i rekao joj "bok". Nakon nekih pola sata njega je nazvala bivša supruga te je rekla da ju je zvala oštećena, da joj kaže da oni ne mogu ništa dobiti jer da njima ništa ne pripada i slično. On je onda oko 16,00 ili 17,00 sati nazvao ponovno oštećenu i pitao ju zašto je zvala njegovu bivšu suprugu da kakve veze ona ima s time, na što mu je ona ponovno ponovila priču za prodaju kuće i on joj je tada spustio slušalicu. Dodao je da kada je to popodne zvao oštećenu sa njim je bio svjedok UŽ. Nakon toga je njega oštećena zvala dva do tri puta na mobitel, ali on se nije htio javljati. On nije povisivao tonove oštećenoj niti u prvom niti u drugom razgovoru , nije prijetio , a niti iznuđivao novac kako mu se to stavlja na teret , a niti su oni ikada razgovarali o bilo kakvom konkretnom iznosu novca. Njega je drugi dan ujutro uhitila policija te smatra da je glavni motiv oštećene, a za koji ga je prijavila bio taj što ju je nagovorio njezin otac na to i da ne bi morali isplatiti dugovani iznos, a koji do danas nisu isplatili. On se je uzrujao, ali to nije ničim pokazao u smislu vikanja i deranja te se nije uzrujao na taj način da bi izrekao istima navedene riječi prijetnje i iznude. Dodao je da je ŽŽ nazvao kao popodne, a kasnije je ona zvala njega više puta, a on se nije javljao. On se nije javio, a on se njima kao prijeti, nebuloza. Njemu je odmah istražni sudac rekao "zemljače, kad posudiš nekome novce, onda se zove policija" jer je on zapravo na početku detektirao problem i sve o čemu se tu radi. Nikada nije prijetio svojoj sestrični ili svojoj tetki. Nije točno da se nedavno susreo s sestričnom ŽŽ i da im je tada prijetio, to je totalna laž, totalna izmišljotina, on ih nije uopće sreo ni vidio. U Bistrou Scotch je sjedio sa OŽ i NŽ i ĐŽ. Oni su možda nešto čuli, on je pred njima rekao da ću zvati G. Oni nisu čuli razgovor, njemu se čini. Oni su njemu odmah rekli da će oni zvati policiju, bez veze je zvao. Ne zna zašto je zvao G dok je bio sa svima njima na kavi. Oni su sjedili bez veze na kavi, mlatili praznu slamu, valjda pričali o tekućim događajima iz novina. U Music Hallu je sjedio s UŽ. Tada je zvao ŽŽ, jer je ona prethodno zvala njegovu bivšu suprugu, i to odmah nakon prvog razgovora, da joj kažu tko je bio prisutan i da nisu dužni nikakve novce. ŽŽ je zvala njegovu bivšu suprugu da kaže da je ta 1/6 nebitna i da nisu dužni nikakve novce. Njegov otac je naslijedio 1/6 cijele te imovine i oni nisu njemu dali nikakvu zemlju, ništa, to su sve izmišljotine. On je nazvao G, a zatim su oni više puta zvali njega, a on se nije htio javiti jer je vidio kuda to sve vodi. On je nazvao ŽŽ da ju pita zašto zove njegovu bivšu ženu. ŽŽ ili EŽ njemu ne duguju novce, njemu ne, ali prema dogovoru duguju njegovom ocu. Bio je dogovor da oni to lakše prodaju, da bude jedan vlasnik 1/1, a da zatim njemu isplate njegov dio. U vrijeme tih poziva otac je bio gluh, i još uvijek je, a majka je bila slijepa, a sada je pokojna.

16.1. U svom iskazu s prvog ispitivanja u prostorijama ŽDO Sisak od 25. lipnja 2017. koji je reproduciran na raspravi optuženik je u svoju obranu u bitnom naveo da je to sve laž. Međutim, točno je da je nazvao sestričnu ŽŽ i ima tri svjedoka AŽ, OŽ i ZŽ. Točno je da je zvao, nije mogao znati koliko je dug, da li je 5.000,00 eura ili nije, jer je to bilo nemoguće. Rekao joj je da je u redu da nakon 8 godina isplate njegovog tatu i da kaže to svojoj mami i tati. Nije bilo ikakvog govora o 5.000,00 eura. Rekao joj je "bok ŽŽ, ovdje JŽ, daj molim te reci mami i tati da bi bilo u redu da plate mom tati ono što su obećali prije 8 godina" i ona je rekla koliko i daj ti prodaj tu kuću, a on joj je rekao kako će prodati njezinu kuću, rekao joj je može prodat za 10 tisuća eura koliko vrijedi, ona je rekla da vrijedi 35.000,00. Problem je nastao u tome što je njegov tata dobrovoljno prepisao tim prevarantima tu jednu šestinu, a to je učinio da oni to lakše prodaju da mu isplate i to su se oglušili, prevarili su ga i nisu ispoštovali dogovor. Prije 2 god su došli kod njegovog oca i majke i govorili kako su to sve uredili, a otac ih je pitao da li mu mogu dati njegove novce koje su mu dužni. Oni su se na to naljutili, izašli iz njegove kuće i u te 2 godine se više nikada nisu javili. Njegova majka je ostala slijepa, ne vidi i lošeg su materijalnog stanja, a oni imaju po par auta, kombija na dvorištu, imaju kuću na moru, imaju kuću ovdje, a sad imaju i tu kuću. Za razliku od njih oni su situirani. On je tražio ne 5.000,00 eura već da mu malo pomognu, on je njih sasvim slučajno nazvao jer mu je kum pričao da ima imovinskopravne odnose, probleme u Imotskom i tom slučaju se i on sjetio da ima istu takvu situaciju pa je nazvao, nema govora o ubojstvima i prijetnjama. Nije uopće tako razmišljao i to mu je totalna idiotarija. Točno je da je nazvao ŽŽ ali joj nije prijetio i za to ima tri svjedoka. Nije rekao ono za što ga se tereti, to je njihova inscenirana laž. Njegov otac i Lidijina majka su brat i polusestra. Njegov otac je prepisao tu 1/6 na kuću na njih da oni lakše prodaju. Oni su se obvezali da će isplatiti te novce, a obećali su isplatiti tu 1/6 kad prodaju. Oni to zapravo ne žele prodati. Smatra da ta kuća vrijedi 10 tisuća eura, a oni traže 35. On je samo tražio da plate i nije prijetio. Zvao je iz kafića gdje je bio na kavi sa kumom, kumom i njegovim najboljim prijateljem u kafiću Schotch u centru Gorice, a riječ je o NŽ i OŽ te ZŽ, a koji su njegovi dugogodišnji prijatelji. Ne zna da li su oni čuli razgovor, ali mu je kum AŽ rekao da ne mora ništa pričati, da samo skrati, da nema ništa govoriti o tom, ništa od tog tako i tako i on ih je poklopio. Njegov tata nema telefon i gluh je pa ih ne može nazvati. Nema auto, nema ni novaca da dođe do [adresa], a ako bi došao prebili bi ga isto kao i njegovog pokojnog očuha. Naime taj tetak je prebio očuha na mrtvo ime nakon čega je čovjek bio u komi i jedva je preživio kad je došao po svoju miješalicu. Njegov očuh i baka i taj šogor i njegova teta nisu bili u nikakvom odnosu godinama. Njegova mama je brinula o tim ljudima i išla na selo, busom svaki dan i nosila im hranu.

17. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik dana 23. lipnja 2017. na telefon broja [broj telefona] nazvao sestričnu ŽŽ, da je zatražio da mu isplati novac, da optuženiku ŽŽ kao ni njezina obitelj nije dužna nikakve novce te da je ŽŽ odbila platiti traženi iznos.

17.1. U ovom postupku je bilo sporno da li je optuženik postupao u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, da li je rekao da u nedjelju dolazi po 5.000,00 eura koje su mu dužni, a ako ne bude novaca da će ih sve pobit, da im ni policija neće pomoći i da li su izrečene riječi ŽŽ prestrašile.

18. Sud je materijalnu dokumentaciju u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer je jasna i određena, izdana od ovlaštenih osoba te nema niti jedne okolnosti koja predmetnu dokumentaciju dovodi u pitanje.

19. Sud je prihvatio iskaze svjedoka žrtve ŽŽ te svjedoka EŽ i CŽ kao istinite jer su isti međusobno suglasni, a dani su jasno i određeno o onome što im je poznato iz neposrednih opažanja te potvrđeni materijalnom dokumentacijom u spisu. Tako su navedeni svjedoci iskazali da je optuženik u telefonskom razgovoru tražio novce i rekao da će ih pobiti. Nadalje, svjedok žrtva ŽŽ i svjedokinja EŽ suglasno su iskazale da je optuženik tražio iznos od 5.000,00 eura. Također, njihovi iskazi u dijelu u kojem su iskazivali kako je EŽ naslijedila u cijelosti kuću potvrđeni su rješenjem o nasljeđivanju.

19.1. Nadalje, nije životno niti logično da bi tri svjedoka dalo lažan iskaz, i to nakon upozorenja da lažni iskaz predstavlja kazneno djelo, a za koje mogu odgovarati i snositi sankcije. Također, niti jedan od navedenih svjedoka nemaju motiv lažno iskazivati i time se dovesti u situaciju da se protiv njih pokrene kazneni progon. Nasuprot tome, optuženik ima motiv, a to je izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

19.2. S tim u vezi, navod optuženika da je glavni motiv oštećene a za koji ga je prijavila bio taj što ju je nagovorio njezin otac na to i da ne bi morali isplatiti dugovani iznos, ovaj sud nije prihvatio kao istinit budući iz stanja spisa ne proizlazi da otac ŽŽ ima bilo kakve veze s činjenicom da je EŽ rekla dati neke novce svom polubratu niti podnesena prijava može utjecati na isto.

20. Sud je prihvatio iskaze svjedoka OŽ, AŽ i ĐŽ u dijelu u kojem iskazuju da nisu čuli sadržaj telefonskog razgovora optuženika jer su u tom dijelu međusobno suglasni.

20.1. Sud nije prihvatio njihove iskaze u dijelu da optuženik ne bi prijetio u razgovoru jer o tome nemaju neposrednih saznanja, a pored toga su iskazivali da je optuženik zvao tetka, a ne ŽŽ ili tetku, te da je zapravo tetak dužan novce optuženiku, a što je suprotno svim provedenim dokazima, a iz kojih proizlazi da tetak optuženika nema nikakve veze sa spornim nasljedstvom, odnosno s navodima EŽ da će svom polubratu dati nešto novaca od prodaje kuće.

21. Iskaz svjedokinje ŠŽ sud nije prihvatio jer je isti suprotan obrani optuženika. Naime, svjedokinja je iskazala da optuženik nije znao koliko vrijedi kuća ili slično, odnosno po koliko se može prodati dok je optuženik naveo da je rekao ŽŽ da je može prodati za 10 tisuća eura koliko vrijedi a što je i potvrdio navodom da smatra da ta kuća vrijedi 10 tisuća eura, a oni traže 35. Stoga suprotno navodima svjedokinje, optuženik je znao koliko vrijedi kuća. Pored navedenog, svjedokinja nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu inkriminacije.

22. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka UŽ jer je isti kontradiktoran sam sebi. Naime, svjedok je iskazao da koliko se sjeća bila su dva telefonska razgovora koje je okrivljenik obavio te je jednom sigurno njemu zvonio telefon te za drugi telefonski razgovor se ne sjeća da li je okrivljenik njega zvao, ili su zvali okrivljenika da bi kasnije u iskazu izrijekom naveo da optuženik nikoga nije zvao.

22.1. Također, njegov iskaz u tom dijelu suprotan je iskazu optuženika koji je iskazao da kada je to popodne zvao oštećenu sa njim je bio svjedok UŽ.

22.2. Zbog navedenih suprotnosti sud nije cijenio iskaz D istinitim već usmjerenim na pomoć optuženiku u izbjegavanju kaznene odgovornosti.

23. Sud nije prihvatio kao vjerodostojnu obranu optuženika da on nije prijetio jer je suprotna suglasnim iskazima svjedoka žrtve ŽŽ te svjedoka EŽ i CŽ.

23.1. Tako je obrana suprotna iskazu ŽŽ koja je iskazala da je optuženik rekao da u nedjelju u 17,00 sati dolazi po novac i ako nemaju novaca da će ih sve poubijati, da ga je ona pitala da li on to stvarno prijeti starim i bolesnim ljudima, a on joj je rekao da će najprije ubiti njezinog oca, a zatim njih, misleći na majku i nju na što mu je ona rekla da prestane prijetiti jer će zvati policiju a on joj je odgovorio da neka samo zove, da će joj reći gdje je, da mu policija ništa ne može, a kad policija ode da će ih sve "ucmekati". Također, iskazala je da je optuženik rekao da njemu trebaju novci i to 5.000 eura.

23.2. Obrana optuženika je suprotna i iskazu EŽ koja je iskazala da je optuženik rekao da su mu dužni novce, čini joj se da je rekao 5.000 eura te je rekao i da ako mu ih ne daju, da će ih sve pobiti.

23.3. Navedeno je potvrdio CŽ koji je iskazao da mu je ŽŽ rekla da je zvao JŽ, da im se grozi, da traži novce i da će ih sve pobiti, a budući su mu supruga i kćer bile uzrujane i prestrašene, nazvao je policiju.

23.4. Nadalje, navode optuženika kako nije prijetio nisu potvrdili svjedoci OŽ i AŽ i ĐŽ jer isti nisu niti čuli sadržaj razgovora. Naime, svjedok OŽ je iskazala da je optuženik otišao razgovarati tako da oni razgovor nisu čuli, zaista ništa nije čula od toga razgovora niti se sjeća kakva je reakcija okrivljenika bila nakon toga. Svjedok AŽ je iskazao da on nije čuo što su oni razgovarali niti im je optuženik rekao zašto ide zvati tetka dok je svjedok ĐŽ iskazao da je optuženik u jednom trenutku rekao da ide nazvati tetka i on je samo čuo kada mu je rekao da bi bilo dobro da mu da njegove novce, ali tada se je udaljio sa telefonom i on više nije čuo ostatak njihovog razgovora. Dakle, niti jedan od svjedoka nema neposrednih saznanja o cijelom sadržaju predmetnog razgovora.

23.5. Uzimajući u obzir da takva obrana optuženika nije potvrđena niti jednim dokazom, a da je suprotna suglasnim iskazima ŽŽ, EŽ i CŽ, to sud nije prihvatio obranu optuženika da nije prijetio.

23.6. Zaključno, obrana optuženika je u dijelu u kojem iskazuje zašto je zvao G kada je bio na kavi sa prijateljima i kumom kontradiktorna samoj sebi. Naime, optuženik je iskazao da ih je sasvim slučajno nazvao jer mu je kum pričao da ima imovinskopravne odnose, probleme u Imotskom pa se on sjetio da ima istu takvu situaciju pa je nazvao dok je kasnije iskazao da ne zna zašto je zvao G dok je bio sa svima njima na kavi te da su sjedili bez veze na kavi, mlatili praznu slamu, valjda pričali o tekućim događajima iz novina.

23.7. Nadalje, obrana je kontradiktorna samoj sebi i u dijelu u kojem je optuženik iskazivao o činjenici da li su osobe koje su sjedile s njim na kavi čule njegov razgovor. Tako je iskazao da ne zna da li su oni čuli razgovor, pa da su oni možda nešto čuli pa da nisu čuli razgovor.

24. Sud je utvrdio da se radi o ozbiljnoj prijetnji koja je pogodna da se žrtvu prisili da nešto učini na štetu svoje imovine jer je izrečena prijetnja po svom sadržaju i okolnostima bila objektivno podobna izazvati kod žrtve osjećaj straha za vlastitu sigurnost i za sigurnost članova njezine obitelji. Naime, izgovaranje riječi da će ih sve pobiti ako ne bude novaca i da im ni policija neće pomoći izravna je prijetnja za život žrtve i njezine obitelji. Da se žrtva takvih riječi prestrašila potvrđuje činjenica da je događaj prijavljen policiji.

25. Iz navoda optuženika kao i iz suglasnih iskaza žrtve ŽŽ i svjedoka EŽ sud je utvrdio da ne postoji nikakav dug žrtve niti njezine obitelji prema optuženiku, a što je jedno od zakonskih obilježja kaznenog djela iznude.

25.1. Naime, sam optuženik je iskazao da ŽŽ ili EŽ njemu ne duguju novce. Također, žrtva ŽŽ i svjedokinja EŽ suglasno su iskazale da ne postoji nikakav dug prema JŽ. S tim u vezi, nije sporno da iz njihovih iskaza proizlazi da je EŽ rekla da će dati neke novce njegovom ocu kada proda kuću koju je naslijedila iza majke, ali čak niti to ne predstavlja obvezu već samo njezinu dobru volju.

25.2. Stoga je, uzimajući u obzir navode optuženika, iskaze svjedokinja kao i rješenje o nasljeđivanju, nedvojbeno utvrđeno da niti žrtva, niti njezina obitelj nemaju nikakvog duga prema optuženiku, pa čak niti prema njegovom ocu. Dakle, utvrđeno je da ne postoji dug žrtve niti njezine obitelji prema optuženiku, a što je jedno od zakonskih obilježja kaznenog djela iznude.

26. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu sud je našao nedvojbeno dokazanim da je optuženi JŽ počinio kazneno djelo protiv imovine, iznudom u pokušaju, iz članka 243. stavka 1. i 3. u vezi članka 34. KZ/11 na štetu ŽŽ.

26.1. Dakle, optuženi JŽ je dana 23. lipnja 2017. u [adresa], u nakani da se nepripadno okoristi, na telefon broj [broj telefona] nazvao sestričnu ŽŽ te zatražio da mu isplati 5.000,00 eura govoreći : „U nedjelju dolazim po 5.000,00 eura koje ste mi dužni, a ako ne bude novaca sve ću vas pobit, ni policija vam neće pomoći“, iako je bio svjestan da mu ŽŽ kao ni njezina obitelj nije dužna nikakve novce, ali u daljnjem naumu nije uspio jer je ŽŽ odbila platiti traženi iznos, iako su je izrečene riječi prestrašile.

26.2. Na opisani je način optuženi JŽ, time što je ozbiljno zaprijetio ŽŽ da će izravno napasti na njezin život i život članova njezine obitelji, a kako bi ju prisilio da mu isplati inkriminirani nepripadni iznos novca, a što ona nije učinila, svojim ponašanjem ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11.

26.3. Dakle, optuženik je ozbiljno prijetio žrtvi ŽŽ kako bi ju prisilio da mu isplati inkriminirani nepripadni novčani iznos, a što ona nije učinila. Time je optuženik u namjeri da sebi pribavi nepripadnu materijalnu imovinsku korist poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude.

26.4. Riječi optuženika izgovorene ŽŽ da će ih ako ne bude novaca sve pobiti, ni policija im neće pomoći, izravna su prijetnja za život ŽŽ i članova njezine obitelji koja svakako kod žrtve može izazvati strah i koja je svakako podobna da kod žrtve izazove strah za vlastiti život. S obzirom na sadržaj prijetnje, a koja zapravo predstavlja prijetnju smrću, u ovom konkretnom slučaju radi se o kvalificiranom obliku kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. i 3. u vezi članka 34. KZ/11.

26.5. S tim u vezi, budući je odredbom članka 243. stavak 3. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, to je temeljem članka 34. KZ/11 pokušaj ovog kaznenog djela kažnjiv.

27. Dakle, svojom radnjom opisano pod točkom 26.1. optuženi JŽ je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine, iznudom u pokušaju, iz članka 243. stavka 1. i 3. u vezi članka 34. KZ/11

28. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

28.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika.

28.2. Optuženik je bio svjestan svoje radnje, odnosno bio je svjestan da poduzima radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode da ozbiljnom prijetnjom prisili ŽŽ da mu isplati protupravnu imovinsku korist i to je i htio učiniti. Navedeno jasno ukazuje da je optuženik htio to postupanje kao takvo i kao svoje, iz čega je utvrđeno da je postupao s izravnom namjerom.

28.3. Svijest o protupravnosti nije sporna jer je opće poznato da nije dopušteno prijetiti drugim osobama da ih se prisili da isplate nepripadni novčani iznos te da je takvo ponašanje u cijelosti društveno neprihvatljivo. Pored toga, nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje.

29. Stoga je utvrđeno da je optuženi JŽ u vrijeme počinjenja kaznenog djela iznude u pokušaju bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11.

30. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženom JŽ sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno olakotne i otegotne okolnosti.

31. Stupanj krivnje optuženika je maksimalan, jer je ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom te je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

32. Sud je optuženiku olakotnim cijenio kaznenu neosuđivanost iz čega je zaključio da je počinjenje ovog kaznenog djela eksces u njegovom inače urednom ponašanju, te protek vremena od počinjenja djela, dok je otegotnim cijenio pobudu iz koje je to učinio a što je rješavanje rodbinskih nesuglasica na neprihvatljiv način.

33. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od jedne do deset godina.

34. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je optuženiku kazna zatvora u trajanju jedne godine s izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od četiri godine prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela.

34.1. Naime, uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku kao prijetnja kaznom, primjerena je i težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ali i osobnim svojstvima optuženika, čije ponašanje je stavljeno na provjeru kroz duže vremensko razdoblje, čime se optuženiku daje mogućnost da kroz to vrijeme uskladi svoje ponašanje tako da više ne dolazi u sukob sa zakonom.

34.2. Sud je pri tome vodio računa da se radi o osobi koja do počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bila u sukobu sa zakonom, a kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije, te protek vremena od počinjenja djela (2017. godina) pa sud smatra da je kazna zatvora od jedne godine dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenog djela te da ju nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a ujedno će se jačati i svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela.

35. Stoga, kazna zatvora u trajanju jedne godine s izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja četiri godine u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest optuženika, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest optuženika i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno.

36. Dakle, cijeneći da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te utvrđene okolnosti, svrhu kažnjavanja te zapriječenu kaznu za kazneno djelo iznude iz članka 243. stavka 1. i 3. KZ/11 od jedne do deset godina, ovaj sud je optuženika na temelju članka 243. stavak 3. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

37. Iz stanja spisa proizlazi da je optuženik bio uhićen od 24. lipnja 2017. do 25. lipnja 2017. slijedom čega mu je, temeljem članka 54. KZ/11, navedeno oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

38. S obzirom da optuženik nije sporio da je telefonski nazvao žrtvu ŽŽ a da je iz zapisnika PP Sisak o privremenom oduzimanju predmeta od 24. lipnja 2017. sa potvrdom PP Sisak o privremenom oduzimanju predmeta broj 1001222 od 24. lipnja 2017. utvrđeno da je od optuženika privremeno oduzet mobitel marke Samsung, crne boje, Galaxy SII sa umetnutom sim karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], to je temeljem članka 79. stavka 2. i 6. KZ/11 od optuženika oduzet mobilni uređaj marke Samsung, crne boje, Galaxy SII te je određeno da će se isti, s obzirom da je uporabljen za počinjenje kaznenog djela, po pravomoćnosti presude uništiti.

39. U postupku je utvrđeno da je optuženik nezaposlena osoba, da nema nikakvih primanja, da je samo suvlasnik stana na adresi prebivališta, a da je otac jednog maloljetnog djeteta, slijedom čega je utvrđeno da optuženik nije u mogućnosti snositi troškove ovog kaznenog postupka odnosno da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje mlt. djeteta. Stoga je, temeljem članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optuženik u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

U Sisku, 17. listopad 2025.

Sutkinja:

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj K-DO-457/2017

2. Optuženi JŽ

3. Branitelj Berislav Balenović

4. Žrtva ŽŽ