Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-652/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Ivani Starčević u pravnoj stvari tužitelja PA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. iz OD Brlečić i partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv I. tuženice OA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice OA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zast. po pun. IA odvj. iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti alt. bez pravnog učinka, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 3. rujna 2025., u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja Elene Tot odvj. vježbenice u uredu Brlečić i partneri iz Varaždina, te pun. tuženih IA odvj. iz [adresa], dana 17. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen dana 8.12.2022. godine između I. tuženice OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Darovatelja i II. tuženice OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Obdarenika, ništetan.

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog dana 8.12.2022. godine između I. tuženice NADICE PATAFTA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Darovatelja i II. tuženice OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Obdarenika, i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini čk.br. 530, u naravi [adresa], od čega oranica površine 1198 m2, dvorište površine 1079 m2, stambena zgrada, [adresa], gospodarska zgrada, [adresa], upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o darovanju.

III. Nalaže se I. i II. tuženici da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.276,55 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate, po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja da mu I. i II. tuženica naknade trošak u iznosu od 503,45 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. srpnja 2023. podnio tužbu protiv I. i II. tuženice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju koji su I. i II. tuženica sklopile, a alternativno da je taj ugovor bez pravnog učinka.

2. Nesporno je među strankama da su tužitelj i I. tuženica sklopili dana 31. kolovoza 2002. godine brak koji je upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Čakovec za 2002. godinu pod rednim brojem 154, koji je presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-84/14-33 od 25. rujna 2014. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 5327/2014-2 od 18. veljače 2015. godine razveden.

3. U tužbi i tijekom postupka tužitelj u bitnome iznosi:

- za vrijeme trajanja braka, dana 29. kolovoza 2005. godine tužitelj i I. tuženica sklopili su Ugovor o darovanju nekretnina kojim je I. tuženica kao darovateljica darovala tužitelju kao obdareniku ½ svojih suvlasničkih dijelova nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 23/A/1/1/1/1 u naravi kuća i livada površine 701 čhv, čk.br. 23/A/1/1/2 u naravi oranica površine 26 čhv i čk.br. 23/A/1/4 u naravi ulica površine 40 čhv, sve zajedno ukupne površine od 767 čhv, potpis I. tuženice na predmetnom ugovoru ovjeren je od strane Javnog bilježnika Jasenke Crnčec, pod poslovnim brojem OV-11777/05 dana 29.8.2005. godine

- nakon državne izmjere iz 2005. godine za katastarsku općinu [katastarska općina], gore naznačene nekretnine koje su bile predmetom Ugovora o darovanju nekretnina dobile su nove oznake, te se sad u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel Čakovec, vode kao: katastarska čestica [katastarska čestica]/A/1/1/1/1 kuća i livada od 701 čhv i katastarska čestica [katastarska čestica]/A/1/1/2 oranica od 26 čhv, identične su novoj katastarskoj čestici čk.br. 530, upisanoj u zk. uložak br. [broj ZK uloška], dok je katastarska čestica [katastarska čestica]/A/1/4 ulica od 40 čhv sada identična čestici koja se sada vodi pod novim brojem 1050 (dio) upisane zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u prilog čemu je tužitelj predlagao da Sud po službenoj dužnosti izvrši uvid i u Zapisnike o izlaganju predmetnih čestica

- Općinski sud u Čakovcu je donio svoje rješenje poslovni broj Z-2102/2023 od 23. veljače 2023. godine kojim je dopušten upis prava vlasništva tužitelja

- tužitelj je dana 22. ožujka 2023. godine, a nakon što je primio prigovor protustranaka (ovdje I. i II. tuženice) izjavljen protiv gore citiranog rješenja Općinskog suda u Čakovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Čakovec, kojim je dopušten upis njegovog prava vlasništva, došao do saznanja da su ovdje I. tuženica i II. tuženica u namjeri da potpuno onemoguće tužitelja u svojim nastojanjima da uknjiži svoje pravo vlasništva, dana 8. prosinca 2022. godine sklopile fiktivan ugovor o darovanju nekretnine na temelju kojeg je ovdje I. tuženica OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, darovala predmetnu nekretninu čk.br. 530 svojoj majci (ovdje II. tuženici OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), a na temelju kojeg ugovora je Općinski sud u Čakovcu, zemljišnoknjižni odjel, dana 8. prosinca 2022. godine dopustio uknjižbu prava vlasništva u korist II. tuženice

- napominje se da u vrijeme kada je tužitelj podnosio svoj zadnji prijedlog za uknjižbu prava vlasništva isti uopće nije bio niti svjestan činjenice da je došlo do promjene zemljišnoknjižnog stanja na gore opisani način, a navedeno očito nije utvrdio niti Općinski sud u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel, kada je odlučivao o zadnjem prijedlogu tužitelja, budući da je tom prijedlogu udovoljeno

- da je predmetni ugovor o darovanju nekretnine koji su sklopile ovdje tuženice dana 8. prosinca 2022. godine fiktivan ugovor te da je isti sklopljen s nedopuštenom pobudom svjedoče u prilog sljedeće činjenice: prvo, tuženice su predmetni ugovor o darovanju nekretnine sklopile iako su obje znale da ½ suvlasničkog dijela te nekretnine pripada tužitelju temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 29. kolovoza 2005. godine; drugo, tuženice su predmetni ugovor sklopile bez ikakve prethodne obavijesti i suglasnosti tužitelja; treće, tuženicama je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nekretnine bilo dobro poznato da tužitelj već unatrag nekoliko godina bezuspješno pokušava uknjižiti svoje pravo vlasništva, a to dijelom i iz razloga što mu I. tuženica zbog narušenih međusobnih odnosa nastalih nakon razvoda braka ne želi izdati valjanu tabularnu ispravu na temelju koje bi tužitelj mogao uknjižiti svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama; četvrto, prema saznanju tužitelja, II. tuženica nikada nije stupila u posjed predmetne nekretnine, što znači da predmetni ugovor o darovanju nekretnine nikada nije konzumiran, u prilog čemu svjedoči činjenica što II. tuženica još uvijek ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]

- nadalje, s obzirom da je pobuda I. tuženice za sklapanje ugovora o darovanju nekretnine sa II. tuženicom bila nedopuštena jer je I. tuženica predmetni ugovor o darovanju nekretnine sklopila s isključivim namjerom da svjesno dalje oteža pravnu situaciju tužitelja vezano uz ostvarenje njegove uknjižbe prava vlasništva, to je ugovor o darovanju nekretnine koji su sklopile ovdje I. i II. tuženica bez učinka obzirom da su za to ostvarene sve pretpostavke koje propisuju odredbe članka 273. stavak 3. ZOO, a time je predmetni ugovor o darovanju i ništetan jer se radi o postupanju koje je nedvojbeno suprotno moralu društva u smislu odredbe članka 322. ZOO-a

- konačno, u kontekstu ništetnosti ugovora, tužitelj napominje i kako je za primijetiti da predmetni ugovor o darovanju nekretnine nije sklopljen u propisanoj formi, a s obzirom na to da prema saznanju tužitelja II. tuženica nikada nije stupila u posjed predmetne nekretnine, čak štoviše, u istoj još uvijek stanuje I. tuženica i to iako se je ista odredbom članka 4. Ugovora obvezala da će odmah po zaključenju spornog Ugovora o darovanju nekretninu predati u posjed II. tuženici

- naime, odredbom članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da „ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave"

- radi se dakle o prisilnoj zakonskoj odredbi koja ne trpi nikakve iznimke slijedom čega je svaki ugovor o darovanju nekretnina bez prave predaje u posjed koji nije sklopljen u obliku koji propisuje citirana odredba članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, ništetan ugovor.

4. U odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka, I. i II. tuženica u bitnome navode:

- u uvodu tužbe kao I. tuženica naznačena je OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kao II. tuženica OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dok se u točki drugoj postavljenog tužbenog zahtjeva te točki alternativnog tužbenog zahtjeva postavlja kondemnatorni zahtjev u odnosu na Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Čakovcu, dakle, ne prema tuženicama, već prema osobi koja nije niti naznačena kao parnična stranka

- iako su tužitelj i I. tuženica sklopili Ugovor o darovanju nekretnina dana 29. kolovoza 2005.g., tužitelj nije sve do 2018.g., čak niti za vrijeme trajanja braka sa I tuženicom, pokušao upisati pravo vlasništva na nekretnini sada upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. br. 530 [adresa], oranica od 1198 m2, dvorište od 1079 m2, stambena zgrada, [adresa], gospodarska zgrada, [adresa] (dalje: čest. br. 530) bilo temeljem privatne isprave (predmetnog Ugovora o darovanju) niti je prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu Savska Ves 2005.g. podnio zemljišnoknjižnom sudu prijavu prijedloga za upis, odnosno, prigovor postojećim upisima u otvorenoj novoj zemljišnoj knjizi, a sukladno odredbama čl. 186. st. 1. alineja 4. i st. 2. i čl. 188. st. 1. tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK), pa se na temelju odredbe čl. 190. istog ZZK-a protekom roka za ispravak smatra da je zemljišna knjiga istinita i potpuna, a stara zatvorena

- sukladno odredbama čl. 207. tada važećeg ZZK-a ako se ispravkom dira u knjižna prava trećih koja su bila upisana nakon preoblikovanja zemljišne knjige u EOP zemljišnu knjigu, ispravak je dopušten samo ako prijedlog za nj stigne zemljišnoknjižnom sudu u roku od 6 mjeseci od otvaranja EOP zemljišne knjige ili se unutar toga roka provede ispravak po službenoj dužnosti, time da se tom odredbom ne dira u mogućnost da se tužbom zahtijeva brisanje prema odredbama ZZK-a o brisovnoj tužbi

- tužitelj nije zatražio ispravak nakon preoblikovanja zemljišne knjige u EOP zemljišnu knjigu, niti je podnio sudu brisovnu tužbu temeljem odredbi čl. 129. tada važećeg ZZK- a

- tužitelj i I. tuženica nikada nisu sklopili Aneks ugovora o darovanju kojim bi I. tuženica dozvolila uknjižbu tužitelju u odnosu na stanje zemljišne knjige iz novootvorene zemljišne knjige, niti je između njih postojala želja i namjera za sklapanjem istog

- površinom i oblikom novoformirana čestica br. 530 nije identična nekretninama koje su bile predmet darovanja između tužitelja i I. tuženice

- naime, samo treća čestica ranijih oznaka br. 23/A/1/4 dijelom je ušla u sastav novoformirane čestice br. 1050, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao opće dobro pod upravom grada [adresa], dok je dio ostao u sastavu čestice br. 530

[katastarska općina]

- tužitelj u vrijeme podnošenja zadnjeg prijedloga za uknjižbu prava vlasništva svojim propustom i nepažnjom nije utvrdio da je vlasnica predmetne čest. br. 530 II. tuženica, a ne I. tuženica, budući da je navedeno jasno proizlazilo iz zemljišne knjige, koje su javne i svatko ima uvid u iste, a isti propust učinio je i Općinski sud u Čakovcu, Zemljišnoknjižni odjel, no pogrešna odluka je ubrzo ispravljena

- I. i II. tuženica nisu znale, niti su imale razloga znati da bi ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine pripadalo tužitelju, kako on to navodi, budući da mu ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine ne pripada, zbog čega za sklapanje predmetnog ugovora nisu ni morale pribaviti prethodnu obavijest i suglasnost tužitelja

- naime, tužitelj nije suvlasnik predmetne nekretnine, niti je stekao vlasništvo predmetne nekretnine u ½ dijela temeljem ugovora o darovanju od 29. kolovoza 2005.g.; prema odredbama članka 115. stavka 1. i članka 119. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo vlasništva, odnosno, pravo suvlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla (ugovora o darovanju) stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu

- osporava se da ugovor o darovanju od 8. prosinca 2022.g. sklopljen između I. i II. tuženice nikada nije bio konzumiran kao i da II. tuženica nije stupila u posjed predmetne nekretnine

- formalna prijava prebivališta od strane I. tuženice nema nikakve veze sa stupanjem u posjed predmetne nekretnine, time da se ističe da se II. tuženica nakon smrti pokojnog supruga odlučila preseliti u [adresa], gdje joj žive djeca i unuci, gdje sada i živi

- Ugovor o darovanju od 8. prosinca 2022.g. sastavljen je u propisanoj formi

- potpis I. tuženice kao darovateljice uredno je ovjeren od strane javnog bilježnika, II. tuženica kao obdarenik je stupila u posjed predmetne nekretnine, stoga, ugovor proizvodi pravne učinke, a za predmetni postupak i sam pravni učinak predmetnog ugovora o darovanju irelevantno je da li na predmetnoj nekretnini i nadalje stanuje I. tuženica

- dakle, I. tuženica je prije sklapanja ugovora o darovanju od 8. prosinca 2022.g., predmetnu nekretninu posjedovala i koristila kao vlasnica, a nakon sklapanja navedenog ugovora i izvršene predaje posjeda II. tuženici, I. tuženica je u posjedu samo jednog dijela stambene zgrade - gornje etaže, ali po drugoj, različitoj pravnoj osnovi, i to na temelju dopuštenja II. tuženice, njezine majke da tamo stanuje, čime je nedvojbeno došlo do promjene posjedovnog stanja, budući da je II. tuženica, sada vlasnica darovane nekretnine, dopustila stanovanje I. tuženici u dijelu te nekretnine nakon izvršenog i realiziranog darovanja, dok je II. tuženica stupila u vlasnički posjed darovane nekretnine

- tuženice navode i da tužitelj nema pravni interes za provođenjem ovog postupka, budući da je ugovor o darovanju temeljem kojeg on traži upis prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka ništetan.

5. Temeljem navedenog, po stavu ovog suda, u ovom su postupku sporne bitne činjenice da li je temeljem ugovora o darovanju koji su sklopile I. i II. tuženica, II. tuženica stupila u samostalni posjed darovane nekretnine ili nije, odnosno da li joj je temeljem tog ugovora nekretnina pravo predana u posjed, te da li je sukladno tome sklopljeni ugovor o darovanju valjanog oblika, kao i to ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe.

6. U dokaznom je postupku sud proveo dokaze uvidom u isprave u spisu (list 1- 196). Sud je saslušao svjedoke ČA, DA, EA. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša RA na okolnosti vezano za sklapanje ugovora o darovanju tužitelja, te dokazni prijedlog tuženica da se sasluša svjedok ŽA na okolnost da je II. tuženica stupila u posjed darovane nekretnine, kao i dokazni prijedlog stranaka da se saslušaju stranke, sve kao odugovlačeće dokazne prijedloge. Naime, iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da su isti predloženi radi utvrđenja činjenica koje je sud utvrdio temeljem samih navoda stranaka i isprava u spisu, poglavito ugovora o darovanju između I. i II. tuženice (list 42-44). Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je prvi od alternativno postavljenih tužbenih zahtjeva osnovan.

7. Sukladno čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO), ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

8. Člankom 4. Ugovora o darovanju nekretnine koji su sklopile tuženice, propisano je da se darovatelj (I. tuženica) obvezuje predati nekretninu obdareniku (II. tuženica) u posjed odmah po potpisivanju Ugovora.

9. Tuženice su posebno upitane po punomoćniku na ročištu 25. srpnja 2025. je li I. tuženica darovala nekretninu u kojoj živi ili u čijem dijelu živi svojoj majci, odgovorio da je I. tuženica prije sklapanja ugovora o darovanju od 8. prosinca 2022.g., predmetnu nekretninu posjedovala i koristila kao vlasnica, a nakon sklapanja navedenog ugovora i izvršene predaje posjeda II. tuženici, I. tuženica je u posjedu samo jednog dijela stambene zgrade - gornje etaže, ali po drugoj, različitoj pravnoj osnovi, i to na temelju dopuštenja II. tuženice, njezine majke da tamo stanuje, čime je nedvojbeno došlo do promjene posjedovnog stanja, budući da je II. tuženica, sada vlasnica darovane nekretnine, dopustila stanovanje I. tuženici u dijelu te nekretnine nakon izvršenog i realiziranog darovanja, dok je II. tuženica stupila u vlasnički posjed darovane nekretnine. Također je ranije tijekom postupka naveo da je za predmetni postupak i sam pravni učinak predmetnog ugovora o darovanju irelevantno je li na predmetnoj nekretnini i nadalje stanuje I. tuženica.

10. Temeljem navedenog, sud utvrđuje da I. tuženica nije II. tuženici izvršila pravu predaju darovane nekretnine u posjed. Tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 3196/2019-3 od 21. ožujka 2024. U ovom postupku nije sporno da Ugovor o darovanju između tuženica nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave budući da iz samog Ugovora proizlazi da je samo potpis darovateljice ovjeren na istom od strane javnog bilježnika. Sporno je, je li obdarenica stupila u posjed cijele nekretnine pa potom dopustila darovateljici stanovanje u dijelu iste, te je li to od značaja za pojam prave predaje stvari.

11. Prema odredbi čl. 15. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.

12. Prema odredbi čl. 10. st. 3. ZVDSP-a kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik).

13. Kako je u konkretnom slučaju nakon sklapanja Ugovora o darovanju darovateljica zadržala posjed dijela nekretnine (irelevantno da li sa dopuštenjem II. tuženice ili ne), onda je ona i nadalje ostala neposredni posjednik tog dijela nekretnine, a II. tuženica je kao daroprimateljica postala tek posredni posjednik tog dijela nekretnine. Stoga, u situaciji kada II. tuženici cijela nekretnina nije predana u neposredni posjed, nije došlo do prave predaje darovane nekretnine, a s obzirom na nespornu činjenicu da je darodavateljica nastavila stanovati u dijelu nekretnine koja je predmet darovanja, ona je i nadalje ostala neposredni posjednik, slijedom čega Ugovor o darovanju nije ni realiziran, jer nije izvršena prava predaja darovane stvari. Budući da je posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno, jer na ni na koji način nije manifestirana promjena dotadašnjeg posjedovnog stanja, to je takav Ugovor o darovanju trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sukladno odredbi čl. 482. st. 2. ZOO-a. Iz svega navedenog, protivno mišljenju tuženica proizlazi zaključak da u konkretnom slučaju nije izvršena prava predaja darovane nekretnine u posjed II. tuženici i da predmetni Ugovor o darovanju od 8. prosinca 2022.g. nije realiziran, upravo iz razloga jer je I. tuženica cijelo vrijeme i prije i nakon sklapanja Ugovora o darovanju bila u posjedu jednog dijela darovane nekretnine, bez da je u Ugovoru o darovanju koji je sklopljen za cijelu nekretninu, u traženoj formi bilo određeno koji to dio ostaje I. tuženici na korištenje, pa da bi se moglo govoriti o tome da je najprije II. tuženica dobila u posjed cijelu nekretninu te potom dopustila stanovanje I. tuženici u dijelu iste. Dakle, budući da je I. tuženica cijelo vrijeme i prije i nakon darovanja živjela u dijelu predmetne darovane nekretnine, dok je predmet darovnog ugovora nekretnina u cijelosti, za koju ako se predaje bez prave predaje u posjed mora ugovor biti sklopljen u opisanom propisanom obliku, a očito je da nije cijela nekretnina bila predana II. tuženici u posjed u trenutku sklapanja ugovora, to stoga Ugovor o darovanju nije bio sklopljen u propisanom obliku. Zaključno, darovateljica je za sebe faktički zadržala pravo stanovanja u jednom dijelu darovane nekretnine i nakon sklapanja Ugovora o darovanju nastavila živjeti u dijelu iste, te se stoga radi o darovanju bez prave predaje za čiju je valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Riječ je o strogom kogentnom propisu jer kod takvog ugovora bez prave predaje obdarenik ne stupa u posjed (cijele) darovane stvari, pa je Ugovor o darovanju suprotan prisilnom propisu, te kao takav ništetan sukladno čl. 322. ZOO-a.

14. Što pak se tiče pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe, valja reći da se u konkretnom slučaju ne radi o brisovnoj tužbi, te pitanje aktivne legitimacije tužitelja i njegovog pravnog interesa kao i zahtjeva za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, koje je postojalo prije upisa izvršenih na temelju ništetnog ugovora, treba razmotriti u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO kojom je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, te čl. 323. st. 1. ZOO kojim je određeno da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se (čl. 328. ZOO). Iz navedenog proizlazi da je bez utjecaja na pravni interes tužitelj odnosno njegovu aktivnu legitimaciju činjenica je li on bio uknjižen kao vlasnik dijela na kojem je svoje vlasništvo upisala II. tuženica, odnosno što on to u konkretnom slučaju nije bio i što mu zbog toga knjižna prava nisu mogla biti povrijeđena. Osim toga, treba navesti da tužitelj brisanje prava vlasništva drugotuženice u ovoj parnici zahtijeva i kao otklanjanje posljedica ništetnosti ugovora o darovanju smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se (čl. 328. ZOO). Stoga zainteresirana treća osoba, koja ima pravni interes da se ugovor o darovanju sklopljen između drugih osoba utvrdi ništetnim, ima pravo u istom postupku, u kojem zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora, tražiti od suda i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije upisa izvršenih na temelju tog ništetnog ugovora. To stoga jer se u tom slučaju radi otklanjanju posljedica ništetnosti ugovora u smislu 323. st. 1. ZOO, pa krug osoba koje su ovlaštene tražiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe ništetnog ugovora, nije ograničen samo na knjižnog prednika jer nije riječ o brisovnoj tužbi u smislu čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/2019., 128/2022., 155/2023., 127/2024). Na istovjetan način riješeno je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-779/2023-2 od 24. siječnja 2024.).

15. Temeljem svega, sud nalazi da je prvi od dva alternativno postavljena tužbena zahtjeva osnovan, te je presudio kao u toč. I. i II. izreke.

16. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 40.1.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Tužitelj je osnovano zahtijevao trošak sastava tužbe, podneska od 12. prosinca 2023., zastupanja na ročištu od 21. lipnja 2024., zastupanja na ročištu 28. studenog 2024. i trošak zastupanja na ročištu 3. rujna 2025., za svaku od navedenih radnji u iznosu od 200,00 EUR uvećanom za PDV 25% u iznosu od 50,00 eura, te naposljetku i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, što sve ukupno iznosi 1.276,55 eura. Sud tužitelju nije priznao kao neosnovan trošak u iznosu od 3,45 EUR koji on nije platio kao trošak sudske pristojbe na tužbu (proizlazi iz eSpisa), te trošak podnesaka od 20. lipnja 2024., koji je zatražio u iznosu od 500,00 EUR (dva puta za isti podnesak), budući da je navedeni trošak ocijenio nepotrebnim s obzirom da je tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 21. lipnja 2024., na kojem je on ostao kod navoda iz predmetnog podneska, a za koje ročište mu je sud priznao trošak zastupanja. Temeljem čl. 161. st. 3. ZPP-a, suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. Stoga je o trošku riješeno kao pod toč. III. izreke.

U Čakovcu 17. listopada 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. I . i II. tuženica po pun.

3. zemljišnoknjižni odjel u Čakovcu, po pravomoćnosti