Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-960/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa] republike 46, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja AE iz [adresa] Republike 46, OIB: [osobni identifikacijski broj] koja se provodi kod poslodavca tužitelja, Lora d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge, Srijemska ulica 27, Osijek, na temelju Rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-1584/13 od 03. svibnja 2013. ovjereno po javnoj bilježnici Biserki Arambašić is Osijeka i na temelju Izjave o suglasnosti o zapljeni.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju NE, [adresa] republike 46, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovanim u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju AE iz [adresa] republike 46, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, trošak ovog postupka u iznosu od 58,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana presuđenja, odnosno od 17. listopada 2025., pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi da je zaključkom ovoga suda broj Ovr- 4396/2024-5 od 3. listopada 2024. godine tužitelj upućen u roku od 15 dana od dostave predmetnog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-1584/2013 od 3. svibnja 2013. po javnoj bilježnici Biserki Arambašić iz Osijeka a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 21. svibnja 2013. godine. Tužitelj u tužbi navodi i to da je dana 3. svibnja 2013. godine tuženik podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, izvoda iz poslovnih knjiga na iznos od 53.347,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, temeljem navedenog prijedloga doneseno je i gore navedeno rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-1584/13 od 3. svibnja 2013. godine, a tuženik je u kolovozu 2013. godine dostavio gore navedeno rješenje o ovrsi na provedbu Financijskoj agenciji radi naplate cjelokupne tražbine po svim računima tužitelja. Tužitelj navodi i to da je Financijska agencija utvrdila nemogućnost izvršenja za gore navedenu tražbinu te je sukladno zakonskim odredbama za istu osnovu agencija prestala s izvršenjem a tuženik da je predmetnu osnovu opozvao sa FINE te dana 27. lipnja 2024. godine dakle više od deset godina nakon pravomoćnosti navedenog rješenja o ovrsi podnio poslodavcu tužitelja prijedlog za provedbu zaplijene plaće za djelatnika, ovršenika radi podmirenja glavnice u iznosu od 7.080,42 eura, troškova u iznosu od 453,50 eura, i dospjele zatezne kamate u iznosu od 8.028,65 eura s tekućim zateznim kamatama od dana 27. lipnja 2024. godine do cjelokupnog podmirenja duga. Tužitelj u ovoj tužbi ističe prigovor zastare te predlaže ovome sudu proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja koja se provodi kod poslodavca tužitelja a na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-1584/13 od 3. svibnja 2013. godine. Tužitelj potražuje i trošak parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio otklanjajući sve navode tužitelja iz tužbe kao neosnovane a što podrobno objašnjava u odgovoru na tužbu te predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu troška parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu priloženu dokumentaciju ovome spisu kao i u spis Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-4396/2024.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

5. Među strankama nije sporno da je dana 3. svibnja 2013. godine pod brojem Povrv- 1584/13 doneseno rješenje o ovrsi protiv ovdje tužitelja a tamo ovršenika na temelju vjerodostojne isprave, te je predmetno rješenje pravomoćno i ovršno danom 21. svibnja 2013. godine. Među strankama nije sporno niti to da je tuženik dana 17. lipnja 2013. godine dostavio FINI predmetno rješenje o ovrsi na provedbu radi naplate cjelokupne tražbine po svim računima ovdje tužitelja.

6. Među strankama nije sporno niti to da je predmetna osnova za plaćanje isknjižena iz redoslijeda naplate u FINI dana 4. kolovoza 2018. godine, te da je isknjižena iz razloga nedostatka sredstava.

7. Među strankama također nije sporno niti to da se ovdje tužitelju usteže od plaće po spornoj osnovi gore navedenom rješenju o ovrsi i ta ustega se provodi od kolovoza 2024. godine kod tužiteljevog novog poslodavca.

8. Među strankama je sporno da li je potraživanje tuženika u zastari kao i da li je činjenica da je tuženik zatražio od FINE nakon što je FINA prestala izvršavati osnovu za plaćanje, da mu se predmetna osnova dostavi te da li se to povlačenje smatra odustajanjem od naplate.

9. Odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), jasno je određeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine.

10. Člankom 233. stavak 1. ZOO-a također je jasno određeno da se sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11. Uzimajući u obzir sve prednje nesporno među parničnim strankama, kao i propisano gore navedenim zakonskim odredbama ovaj sud zauzima stav da rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri Financijskoj agenciji, sukladno odredbama Zakona o prisilnoj ovrsi na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18., 02/20., 46/20., 47/20.). Dakle iz prednje navedenog ovaj sud zauzima stav da je zastoj zastarijevanja u konkretnom slučaju bio do 4. kolovoza 2018. godine kada je sporna osnova isknjižena iz redoslijeda naplate. Kako je tuženik po predmetnoj osnovi sada kod novog poslodavca tužitelja pokrenuo ovrhu počevši od kolovoza 2024. godine to je evidentno da u smislu odredbe članka 233. ZOO-a nije došlo do zastare potraživanje tuženika prema tužitelju.

12. Za istaći je da se po shvaćanju ovoga suda nedostatak sredstava na računu ovršenika a ovdje tužitelja ne može prepisati u krivnju ovrhovoditelja pa prema tome zastarni rok je u konkretnom slučaju mogao početi tek kao što je sud već i obrazložio danom 4. kolovoza 2018. godine kada je osnova za naplatu isknjižena iz redoslijeda naplate. Za istaći je također i to da povlačenje osnove za naplate od strane ovdje tuženika a nakon što je FINA ex lege prestala izvršavati osnovu za plaćanje ne može smatrati odustajanjem od naplate tim više što je razvidno da je ponovno pokrenut postupak naplate, dužniku nikada nije izdana potvrda o podmirenju duga a FINA bi nakon proteka roka za čuvanje predmetnu osnovu za plaćanje uništila.

13. Slijedom izloženog valjalo je stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čini ju izdatak koji je tuženik

imao za platež sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 58,63 eura.

Osijek, 17. listopada 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku