REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Psp-67/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. protiv tužene ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Miholjeviću, odvjetniku u Rijeci, radi smetanja posjeda, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužena ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 24. lipnja 2023. godine smetala tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu stana u prizemlju kuće na adresi [adresa], izgrađene na zgr 43/2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to na način da je neovlaštenim ulaskom u nekretninu uzela sliku pokojne majke tužitelja i brončani kipić radnika 3. maja, koji su se u tom prostoru nalazili.
II. Tuženoj se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, na način da tužitelju vrati oduzetu sliku i brončani kipić, te da se suzdrži od takvog ili svakog sličnog smetanja posjeda tužitelja u budućnosti, odnosno od neovlaštenog ulaženja u prostorije doma tužitelja u prizemlju predmetne nekretnine.
III. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 625,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da stanuje u prizemlju kuće na adresi [adresa], izgrađene na zgr 43/2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čiji je vlasnik ŠŽ, njegov brat. Sukladno presudi Općinskog suda u Rijeci od 22. rujna 2022. u predmetu pod poslovnim brojem Ps-9/2020, tužitelj ostvaruje pravo na dom u prethodno navedenoj nekretnini. Isto tako, nije sporno da je njegov brat ŠŽ samovlasnik predmetne kuće br. 30 u [adresa], te da je tužitelj svoj nasljedni dio na kući ustupio bratu nakon smrti oca. Tužitelj da je invalidna osoba sa 100% tjelesnim oštećenjem kao slijepa osoba, koja ovisi o tuđoj pomoći i njezi. U predmetnoj nekretnini da je živio od rođenja do 1991. te potom od 2002. do danas. Dana 24. lipnja 2023. tužena ZŽ, supruga ŠŽ, da je ušla u prizemlje kuće na adresi [adresa], u kojem živi tužitelj, smetajući na taj način posjed tužitelja koji on prema utvrđenju iz prethodno navedene presude uživa u tome stanu, u okviru prava na dom, počinivši pritom kazneno djelo krađe iz članka 228. st. 1. i 2. KZ/11, u odnosu na sliku pokojne majke tužitelja i brončani kipić radnika 3. maja koji mu je ostavio pokojni otac iza svoje smrti. Navedeni incident da je kulminacija maltretiranja koje tužitelj doživljava od strane tužene i njene obitelji, od početka poremećenosti odnosa do kojih dolazi podnošenjem tužbe za iseljenje tužitelja VŽ. Čak i nakon donošenja presude kojom je utvrđeno pravo na dom tužitelja, tužena, njen suprug i kćeri nastavljaju verbalno napadati tužitelja, prijetiti i provocirati ga, pritom mu izazivajući zdravstvene probleme u vidu nesanice, tjeskobe te straha za egzistenciju. Opisanim činom tužitelj da je smetan u uživanju svog zakonitog, mirnog i faktičnog posjeda stana u kojem ostvaruje pravo na dom, u skladu s presudom Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ps-09/2020, na način da je bez prethodne obavijesti tužitelju te bez njegovog dopuštenja, tužena ZŽ ušla u prostorije u kojima on boravi, čineći kazneno djelo krađe u odnosu na predmete koji su njemu, kao uspomena na pokojne roditelje, od velike sentimentalne vrijednosti.
2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer da bi osoba imala pravo na posjedovnu zaštitu, trajno mu mora biti oduzeta stvar ili ga se mora uznemiravati u tolikoj mjeri da mu se uveliko oteža izvršavanje posjedovnih čini. S obzirom da danom podnošenja ove tužbe tužitelj i dalje ostvaruje svoje svakodnevne životne aktivnosti u predmetnom stanu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Nadalje ističe kako presuda na koju se tužitelj poziva nije pravomoćna te da stoga još nije utvrđeno pravo na dom tužitelja. Stoga da tužitelj nema pravnu osnovu za držanje stana u prizemlju. Osporava da je tuženica počinila čin smetanja. Samostalan i neposredan (su)posjed nad zgradom izgrađenom na nekretnini oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u cijelosti da imaju tužena i njezin suprug obzirom da je isti vlasnik cijele nekretnine. Tužitelj da je oduvijek bio pomoćnik u posjedovanju i nikada mu nije posjed predan nad stanom u prizemlju predmetne kuće, odnosno isti nije nikada derivativnim putem stekao posjed. Kada su tužena i njezin suprug shvatili da se tužitelj počeo ponašati kao samostalan i neposredni posjednik stana u prizemlju, suprug tužene da je bio primoran ustati tužbom radi iseljenja obzirom da je on jedini koji ima aktivnu legitimaciju za takvu sudsku radnju. U tužbi da je nejasan opis smetanja posjeda te da nije jasno radi li se o smetanju posjeda pokretnih ili nepokretne stvari. Iz spisa da proizlazi kako tužitelj i dalje živi u prizemlju zgrade pa nije jasno na koji način mu je uživanje bilo koje od prostorija oduzeto ili smetano. Izražava sumnju u pasivnu legitimaciju tužene jer postavlja pitanje kako je tužitelj kao slijepa osoba mogao znati da je tužena otuđila išta, odnosno koji je točno objekt otuđen i iz koje prostorije. Osporava posljednji samostalno posjed slike pokojne majke i brončanog kipića radnika 3. Maja. U stanu u prizemlju da su živjeli tužena sa njezinom obitelji te su se tek nekoliko godina nakon smrti majke tužitelja zamijenili za stanove na način da je tužitelj otišao živjeti u prizemlje, a tužena sa obitelji na kat. Sve stvari koje su ostale u stanu u prizemlju da su ostale u (su)posjedu tužene i njezinog supruga, a tužitelj da je bio pomoćnik u posjedovanju jer nikada nije imao faktičnu vlast nad pokretninama u zgradi. U predmetnom stanu da eventualno posjeduje stvari za osobnu upotrebu, ali cijeli stan da se ne nalazi u njegovom posjedu. U prilog tome da govori i činjenica što jer tužitelj svom bratu – suprugu tužene ustupio nasljedstvo u cijelosti iz čega je razvidno da tužitelj nema osjećaj da mu pripadaju te stvari. Osporava da bi počinila kazneno djelo na štetu tužitelja. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, a podredno odbiti.
2.1. Dalje tijekom postupka tužena navodi kako je prvostupanjska presuda na koju se tužitelj poziva ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-146/2023 od 12. ožujka 2024. Nadalje ističe kako je tužena izravno, bez ikakve sile, pred tužiteljem ušla u stan, a tužitelj nije reagirao na njezino ponašanje te se po izlasku iz stana usuglasio sa njezinim ponašanjem. Stoga da nije počinjeno samovlasno smetanje slijedom čega tužitelj da nema pravni interes za vođenjem ove parnice. Protivi se korištenju video snimke kao dokaz u ovom predmetu jer da se radi o nezakonitom dokazu.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu ovog suda posl. br. Ps- 9/2020 (list 5-11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 12 spisa), potvrdu HZJZ od 21.7.2023. (list 13 spisa), privatnu tužbu protiv okrivljenice ZŽ od 21.7.2023. (list 14-15 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 16-19 spisa), rješenje ovoga suda posl. br. Kov-232/2023 (K-1120/22) od 19.4.2023. (list 36-38 spisa), kazneni nalog ovog suda posl. br. K-1120/22 od 8.3.2023. (list 39-41 spisa), optužnicu od 7.12.2022. (list 42-44 spisa), proveden je dokaz saslušanje tužitelja kao stranke (list 61-62 spisa), tužene kao stranke (list 62-63 spisa), fotografije (list 65-77 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 12.3.2024., posl. br. Gž-146/2023 (list 83-87 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-1712/07 od 26.11.2007. (list 88-89 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-2031/02 od 13.2.2003. (list 90-91 spisa), fotografije (list 93-247 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje NŽ (list 257-258 spisa).
3.1. Nakon ocjene dokaza u smisli odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
4. Predmet spora je utvrđenje da je tužena smetala tužitelja u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu stana u prizemlju kuće na adresi [adresa] na način da je neovlaštenim ulaskom u nekretninu uzela sliku pokojne majke tužitelja i brončani kipić radnika 3. Maja koji su se u tom prostoru nalazili.
4.1. Sukladno čl. 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Navedeno proizlazi i iz članka 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZV).
5. U odnosu na prigovor tužene kako tužbu valja odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa jer da je tužitelj i dalje u posjedu predmetnog stana valja istaći kako je ovaj prigovor tužene neosnovan. Pravni interes tužitelja za posjedovnom zaštitom proizlazi iz čl. 20. ZV-a a ogleda se u interesu tužitelja da se utvrdi čin smetanja, vrati posjedovno stanje prije počinjenog smetanja i zabrani buduća ista ili slična smetanja tužiteljevog posjeda.
6. Saslušan kao stranka tužitelj je u svojem iskazu u bitnome naveo da je 24. lipnja 2023. (subota) sjedio vani, 1,5 m udaljeni od portuna, sa gđom NŽ koja mu dolazi pomagati u kući. Gospođa NŽ da je nešto čitala. Odjednom da je zašutila, a kako je on slijep da mu je rekla „evo izašla je ZŽ i uzela je sliku od mame i kip od tate“. Tužena da ga nije pitala smije li ući u njegov dio nekretnine niti je on čuo da netko ulazi u stan. Da je netko nešto rekao, čuo bi. Kako je već bilo svakakvih situacija, on da je još 2022. postavio kamere kako bi se zaštitio. Slika od njegove majke i kipić da nisu u vlasništvu njegovog brata, već su to njegove stvari, a on da je osobno od NŽ zatražio da mu uokviri tu sliku mame negdje godinu dana prije ovog događaja. Sliku da je ranije imao u obiteljskom albumu. Kipić radnika 3. V da je dobio njegov otac kada je otišao u mirovinu i taj kip da je uvijek bio kod njega. Njegov otac i brat da su lovci, pa je njegov brat od oca dobio sve trofeje, rogove, oružje, a budući da njega to nije zanimalo, on je dobio taj kipić. Slika i kipić da su bili zajedno sa njim na katu kuće sve dok se 2013. nije preselio u prizemlje kada je te stvari donio sa sobom. Kako su kamere spojene na računalo od njegove sestrične Ž, on da ju je zamolio da pregleda kamere jer nisu znali što je još po kući tužena radila te se na snimci vidi kako otvara frižider i uzima tu sliku. To sve da su mu prepričali što se na snimci vidi. U ponedjeljak da se javio odvjetniku, a odvjetnik da ga je savjetovao da to prijavi policiji. Njegov otac da je preminuo u studenom 2002. 2003. da je bila ostavinska rasprava na kojoj je njegova majka dala prijedlog da se nasljedstva iza oca majka i on odreknu u korist ŠŽ, a ŠŽ da se onda trebao brinuti o njemu jer se već 2001., kada je bio na operaciji vida u Rusiji znalo da će ostati bez vida. Godine 2020. ŠŽ da ga je tražio da iseli iz stana jer da želi useliti svoju kćerku, te je rekao da ga je baš briga gdje će on živjeti. On da se preselio živjeti u prizemlje 30. lipnja 2013., a taj datum pamti zbog toga što je Hrvatska ušla u Europsku uniju 1. srpnja 2013. Tužena i njezin suprug da žive na katu, a njihova djeca da su se odselila prije otprilike godinu dana. Tužena da mu nije vratila niti sliku, niti kipić, već mu je brat jedan dan donio prazan okvir i bacio na stol. Tužena da nema ključ od tog stana.
6.1. Punomoćnik tužene je na ročištu održanom 13. veljače 2025. izrazio sumnju u raspravnu sposobnost tužitelja budući da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj korisnik lijeka Xanax koji se koristi za liječenje simptoma teške tjeskobe i može dovesti do nuspojava kao što su psihoza, iluzorna stanja i agresivnost. Međutim, sud tijekom saslušanja tužitelja nije uočio ikakve znakove koji bi mogli ukazivati na raspravnu nesposobnost tužitelja. Čak štoviše, tužitelj je vrlo suvislo, razgovjetno i detaljno iskazivao i odgovarao na sva pitanja suda i stranaka.
7. Saslušana kao stranka tužena je u svojem iskazu u bitnome navela da niti jedna stvar koju je tužitelj izrekao u vezi ostavinske rasprave nije točna, te da nije bilo dogovoreno da će se njezin suprug ŠŽ brinuti o tužitelju, jer mu je na operaciji u Rusiji bio zaustavljen gubitak vida. Kada se tužitelj rastavio od supruge njezin suprug da ga je primio u kuću i do 2019. je tužitelj živio sa njima bez da je plaćao režije ili stanarinu. Godine 2013. tužitelj da se preselio u prizemlje koje je bilo sređeno, sa novom kuhinjom i namještajem, a slika i kipić da su cijelo vrijeme bili u tom stanu. Kada je 1997. otišao živjeti sa suprugom da bi bio bi uzeo taj kipić i sliku da su bili njegovi. U tom stanu da su ostavili i knjige na policama i druge stvari. Spornog dana suprug da joj je rekao neka ode vidjeti dolje u stan je li procurila voda jer su na katu imali problema sa vodom. Ona da je čekala da NŽ dođe, prošla je pored njih, a oni da su se smijali dok mu je NŽ nešto šaptala. Ušla je u stan provjeriti je li sve u redu i u trenutku kada je izlazila van da je vidjela fotografiju gđe NŽ koja stoji nasuprot slike njezine pokojne svekrve. Kako je gđa. NŽ udana, a dolazi kod tužitelja, njoj da je to izgledalo kao da joj se smije i s namjerom da zaštiti dostojanstvo svoje svekrve, ona da je uzela sliku i kipić da ne nestanu. Niti slika niti kipić da nisu neka vrijednost, a taj kipić da je od željeza. Kada je izlazila van oni da su se smijuljili, a tužitelj da je rekao „e sad je gotova“. Ona da se udaljila nekih 10-tak metara i rekla „ovo pripada ovoj kući i mojoj djeci“. Problemi da su se počeli javljati 2019. kada je gđa NŽ počela dolaziti kod tužitelja. Ona da je čak i spremna predati mu sliku i kipić, ali ne zna bi li to njezin suprug dopustio. Tužitelj da je protiv njih pokrenuo pet parnica. Njezina namjera da nije bila uzeti te stvari već je išla provjeriti stanje stana i prilikom izlaska je odlučila uzeti ih iz navedenih razloga. Zato da i nije pitala tužitelja te stvari. Niti prilikom ulaska, a ni prilikom izlaska nitko da ju nije pokušao spriječiti. Njoj da je djelovalo kako je gđa. NŽ cijelo vrijeme gledala u mobitel. Nitko joj se nije obratio
8. Svjedokinja NŽ je u svojem iskazu navela kako je u subotu 24.6.2023. došla u posjetu kod svojeg prijatelja VŽ. Sjedili su neposredno ispred ulaza u stan gdje VŽ živi. Tada se pojavila tužena, prošla je iza njezinih leđa i ušla je u taj stan, zadržala se u stanu par minuta te je iz stana izašla držeći u rukama sliku pokojne Deanove mame, koju mu je ona osobno uokvirila jer ju je to VŽ zamolio, a u ruci je imala i kipić od 3. Maja te je nosila i neko drvo. Zna da je taj kipić bila jedina uspomena koju je VŽ imao od svojeg pok. oca jer se sve drugo nalazi kod ŠŽ. Navedeno zna jer joj je to VŽ rekao, a zna i da je VŽ bio jako vezan uz majku. Sveukupno da je taj događaj trajao možda 5 minuta. Na poseban upit suda je li tko reagirao kada je tužena izašla iz stana sa tim stvarima, svjedokinja je odgovorila kako je VŽ slijep, a ona da je traumatizirana od te obitelji. Pojasnila je kako ona radi u MUP-u i ŠŽ, suprug od tužene, da je bio poslao prijavu u MUP u kojoj je napisao da se ona njemu seksualno nudi, a svjedok da mu je njegova kćer. Policijski djelatnici da naravno po tome nisu postupili, već su ga uputili u njegova prava. S tim činom da ju je izložio velikoj sramoti na poslu. Prije predmetnog događaja da ju je tužena verbalno napadala, čak da je zvala na telefon i njezinu maloljetnu djecu i to nakon što je prvostupanjski sud odlučio da VŽ ima pravo na dom. Njihova maltretiranja nje da traju još od 2020. kada je počela VŽ pomagati. Jednom prilikom da je pričala sa VŽ na telefon i odjednom je čula krš i lom, čula je tuženu kako viče i tada se prekinula telefonska veza. Otišla je u stan od VŽ vidjeti što se događa i tada je vidjela VŽ sklupčanog u kutu kod frižidera, a tužena je bila nad njim i vikala. Tada je svjedokinja pobjegla kod susjeda i molila je da ode neka muška osoba po VŽ. Drugom prilikom je tužena stala ispred njezinog automobila i nije joj dala da prođe, vikala je i derala se. Na kraju je jedan čovjek izašao iz svojeg auta i rekao joj je „Pusti curu da prođe“. I ove godine da je tužena bila tri puta bila ispred njezine kuće i vikala, njezinoj kćerki da šalje zahtjeve za prijateljstvo na Facebook. Zato kada se ovo dogodilo 24.6.2023. ona da nije reagirala već je samo molila Z da se čim prije makne i da se ništa ne dogodi jer nisam htjela s tuženom ulaziti u ikakve rasprave. Budući da je bilo obiteljskog nasilja naspram VŽ, policajci da su im rekli neka izbjegavaju bio kakve kontakte s tuženom i njezinom obitelji. Dodala je kako VŽ ima video nadzor koji je spojen kod njegove sestrične te je nakon ovog incidenta kontaktirao sestričnu. Ona da ga je vodila kod nje da vide videosnimku. Sa tim videozapisom VŽ da je otišao kod odvjetnice u na Policiju. Zna da VŽ živi u prizemlju od srpnja 2013. jer da je uvijek govorio kako se preselio kada je Hrvatska ušla u EU, a to zna i zato jer je bila i gore kod njega u stanu. Predmetne zgode tužena da nije tražila ikakvo dopuštenje da uđe u stan, već je samo prošla iza nje. Na objektu da postoje naljepnice sa oznakom da je objekt pod video nadzorom, a te naljepnice da je ona kupila VŽ u listopadu ili studenom 2022. Video nadzor da je morao staviti jer ga je ZŽ bila optužila da ju je pretukao 4.10.2022. nakon prvostupanjske presude. Tužena da nije VŽ vratila otuđene pokretnine, a ne zna je li ih on tražio da mu ih vrate. Kamera na verandi da ima glasovni zapis, a u dnevnom boravku nema. Ne zna nalazi li se u stanu od VŽ kakav uređaj za zajedničko kućanstvo odnosno i za stan u prizemlju za stan na katu.
9. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima tužitelja i saslušane svjedokinje NŽ, dok nije poklonio vjeru iskazu tužene. Naime, i tužitelj i svjedokinja su detaljno, jasno, uvjerljivo i dosljedno opisali okolnosti spornog događaja, te se u ovom dijelu njihovi iskazi ne razlikuju od iskaza same tužene. Sud je posebno poklonio vjeru iskazu svjedokinje NŽ, koja je unatoč tenzijama s tuženom i njezinim suprugom, navela razloge svoje suzdržanosti prilikom predmetnog događaja i zbog čega nije željela ulaziti u potencijalne sukobe s tuženom.
9.1. S druge strane, iskaz tužene je proturječan i neuvjerljiv. Naime, tužena u svojem iskazu navodi da je ušla u stan kako bi provjerila curi li voda, no na izlasku odnosi osobne stvari koje očito nemaju nikakve veze s eventualnim curenjem vode. Ne objašnjava zašto nije zatražila dopuštenje za ulazak, niti zašto nije odmah obavijestila tužitelja o razlozima ulaska o stan i o namjeri iznošenja predmeta. Nadalje, prema mišljenju ovog suda motivacija tužene za uzimanje stvari je nelogična i pravno irelevantna. Tužena tvrdi da je iznijela stvari kako bi „zaštitila dostojanstvo pokojne svekrve“, jer ju je uznemirila fotografija svjedokinje NŽ nasuprot fotografije njezine svekrve. Takvo obrazloženje sud smatra izgovorom, a ne stvarnim razlogom. Odluka da se samovoljno uzmu tuđe stvari zbog osobne uvrijeđenosti nije pravno dopustiva, niti može opravdati čin smetanja posjeda. Tužena u svojem iskazu navodi kako kipić i slika nisu od tužitelja već „pripadaju kući i njezinoj djeci“, ali ne nudi nijedan dokaz da su te stvari bile u njihovom posjedu ili da ih je itko od njezine obitelji prethodno koristio. Nasuprot tome, tužitelj daje detaljnu povijest posjedovanja i razloge zašto je upravo kipić njemu otac ostavio, a svjedokinja potvrđuje da je sliku sama uokvirila za njega.
9.2. Na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedokinje sud je utvrdio da odlučne činjenice de facto nisu sporne budući da i sama tužena priznaje da je ušla u stan u posjedu tužitelja, uzela sliku i kipić i odnijela ih, i to bez dozvole. S druge strane njezino pravdanje zbog čega je to učinila (moralna opravdanost, zaštita dostojanstva svekrve i dr.) pravno su irelevantni. Zbog navedenog, sud nije proveo dokaz pregledavanjem snimke video nadzora budući da u pogledu ovih odlučnih činjenica nije bilo proturječnosti u iskazima. Sud nije proveo niti dokaz saslušanjem svjedokinje RŽ budući da za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije odlučno gdje se nalazi uređaj koji služi svim kućanstvima u zgradi kojima tužena i njezin suprug navodno nisu imali pristup jer postojanje zajedničkog bojlera u stanu u posjedu tužitelja ne može biti opravdanje za neovlašten ulazak u stan i otuđivanje predmetnih stvari. Nisu provedeni niti ostali dokazi (uvid u kaznene i ostavinske spise) budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.
10. U odnosu na navode tužene da tužitelj nije bio samostalni posjednik niti stana, a niti predmetnih stvari, već pomoćnik u posjedovanju, valja istaći kako je sud iz iskaza tužitelja i svjedokinje NŽ utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana još od 2013. kada se u njega preselio iz stana na katu te je tada sa sobom donio i predmetnu sliku i kipić. Da je tužitelj samostalni posjednik proizlazi iz činjenice što tužena nema ključ od predmetnog stana, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, te činjenice da je tužitelj samostalno odlučio postaviti videonadzor za zaštitu što također ukazuje na faktično vršenje posjeda. Sukladno čl. 11. st.2. ZV-a posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno, a tužena nije dokazala suprotno niti iz provedenih dokaza proizlazi da bi tužitelj bio pomoćnik u posjedovanju.
11. Ovdje je važno istaći kako u parnici radi smetanja posjeda nije odlučno utvrditi ima li tužitelj pravo na dom u konvencijskom smislu jer se u ovom sporu štiti faktički posjed sukladno ZV-u, a ne pravo na dom sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava. Stoga niti ishod postupka u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. Ps-9/2020 radi iseljenja i predaje u posjed, nije odlučan za donošenje odluke u ovom sporu.
12. Nadalje, sukladno čl. 21. st.1. ZV-a pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, dok je sukladno čl. 20. st.1. ZV-a samovlast zabranjena. Sukladno čl. 20. st.2. ZV-a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Pri tom je važno istaći kako tužitelj nije bio dužan prethodno izričito zabraniti pristup ili uzimanje stvari da bi zaštitio svoj posjed budući da već samo otuđenje i ulazak bez dozvole predstavljaju čin smetanja. Sud je posebno cijenio okolnosti koje je navela svjedokinja NŽ kao razlogom za nereagiranjem nakon što je vidjela da tužena iznosi predmetne stvari iz stana tužitelja (verbalni napadi tužene na svjedokinju, napadi tužene na tužitelja, obraćanje njezinoj djeci, pokušaji difamacije na poslu od strane supruga tužene i dr.) pa je tim više opravdana pasivnost tužitelja i svjedokinje prilikom predmetnog događaja.
13. Slijedom svega navedenog, a budući da je sud u postupku utvrdio kako je tužena 24. lipnja 2023. smetala tužitelja u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu predmetnog stana, pobliže označenog u izreci rješenja, na način da je neovlaštenim ulaskom u nekretninu uzela sliku pokojne majke tužitelja i brončani kipić radnika 3. V koji su se u tom prostoru nalazili, valjalo je usvojiti deklaratorni dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem čina smetanja. S obzirom da tužena nesporno nije vratila fotografiju i predmetni kipić, valjalo je naložiti i uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
14. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke rješenja.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljima je priznat paušalni iznos za zastupanje u ovom sporu prema Tbr. 7/2 (500,00 EUR) uvećano za pripadajući PDV.
15.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke rješenja.
U Rijeci, 17. listopada 2025.
Sutkinja
Iva Ivanišević Mostovac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
-pun. tužitelja eKomunikacijom
-pun. tužene eKomunikacijom
