Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2534/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1969/2024-6 od 9. travnja 2025., dana 17. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1969/2024-6 od 9. travnja 2025., u dijelu izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.062,50 eura i rješava:
1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.062,50 eura.
2. Nalaže se tuženici da na ime naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 3.110,93 eura u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 2.543,46 EUR i to sa kamatom koja na pojedine mjesečne iznose od po: - 3,55 EUR teče od 31. ožujak 2006., - 3,55 EUR teče od 30. travanj 2006., - 3,55 EUR teče od 31. svibanj 2006., - 3,54 EUR teče od 30. lipanj 2006., - 3,52 EUR teče od 31. srpanj 2006., - 3,53 EUR teče od 31. kolovoz 2006., - 3,53 EUR teče od 30. rujan 2006., - 3,53 EUR teče od 31. listopad 2006., - 3,51 EUR teče od 30. studeni 2006., - 3,49 EUR teče od 31. prosinac 2006.,
- 3,45 EUR teče od 31. siječanj 2007., - 3,43 EUR teče od 28. veljača 2007., - 3,42 EUR teče od 31. ožujak 2007., - 3,42 EUR teče od 30. travanj 2007., - 3,37 EUR teče od 31. svibanj 2007., - 3,33 EUR teče od 30. lipanj 2007., - 3,30 EUR teče od 31. srpanj 2007., - 3,32 EUR teče od 31. kolovoz 2007., - 11,45 EUR teče od 30. rujan 2007., - 11,25 EUR teče od 31. listopad 2007., - 11,21 EUR teče od 30. studeni 2007., - 11,34 EUR teče od 31. prosinac 2007., - 11,26 EUR teče od 31. siječanj 2008., - 11,45 EUR teče od 29. veljača 2008., - 34,26 EUR teče od 31. ožujak 2008.,
- 34,78 EUR teče od 30. travanj 2008., - 33,88 EUR teče od 31. svibanj 2008., - 33,50 EUR teče od 30. lipanj 2008., - 33,87 EUR teče od 31. srpanj 2008., - 33,21 EUR teče od 31. kolovoz 2008., - 33,18 EUR teče od 30. rujan 2008., - 50,77 EUR teče od 31. listopad 2008., - 54,83 EUR teče od 30. studeni 2008., - 51,99 EUR teče od 31. prosinac 2008., - 55,43 EUR teče od 31. siječanj 2009., - 55,88 EUR teče od 28. veljača 2009., - 56,04 EUR teče od 31. ožujak 2009., - 55,29 EUR teče od 30. travanj 2009., - 55,34 EUR teče od 31. svibanj 2009., - 54,24 EUR teče od 30. lipanj 2009., - 53,40 EUR teče od 31. srpanj 2009., - 53,51 EUR teče od 31. kolovoz 2009.,
- 53,82 EUR teče od 30. rujan 2009., - 53,70 EUR teče od 31. listopad 2009., - 53,21 EUR teče od 30. studeni 2009., - 53,87 EUR teče od 31. prosinac 2009., - 54,36 EUR teče od 31. siječanj 2010., - 55,12 EUR teče od 28. veljača 2010., - 54,82 EUR teče od 31. ožujak 2010., - 55,87 EUR teče od 30. travanj 2010., - 55,55 EUR teče od 31. svibanj 2010., - 55,86 EUR teče od 30. lipanj 2010., - 59,39 EUR teče od 31. srpanj 2010., - 58,53 EUR teče od 31. kolovoz 2010., - 60,69 EUR teče od 30. rujan 2010., - 59,79 EUR teče od 31. listopad 2010., - 58,40 EUR teče od 30. studeni 2010., - 51,87 EUR teče od 31. prosinac 2010., - 54,61 EUR teče od 31. siječanj 2011., - 52,48 EUR teče od 28. veljača 2011., - 53,13 EUR teče od 31. ožujak 2011.,
- 52,12 EUR teče od 30. travanj 2011., - 52,17 EUR teče od 31. svibanj 2011., - 55,84 EUR teče od 30. lipanj 2011., - 56,07 EUR teče od 31. srpanj 2011., - 59,09 EUR teče od 31. kolovoz 2011., - 57,33 EUR teče od 30. rujan 2011., - 47,78 EUR teče od 31. listopad 2011., - 47,49 EUR teče od 30. studeni 2011., - 47,26 EUR teče od 31. prosinac 2011., - 47,85 EUR teče od 31. siječanj 2012., - 1,61 EUR teče od 1. veljača 2012., do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena. II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak s kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana na ime naknade parničnog troška isplati tuženiku iznos od 3.062,50 eura.
2. Tužitelj podnosi žalbu protiv presude, a iz žalbe proizlazi da pobija samo odluku o trošku i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu odluku na način da tužitelju prizna sve troškove sukladno popisu troška predanom na ročištu od 11. veljače 2025., kao i da mu se prizna dodatni trošak sastava ove žalbe.
3. Žalba tužitelja je osnovana
4. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju do pokretanja parničnog postupka došlo isključivo zbog krivnje tužene koja je na ugovorni odnos s tužiteljem primijenila nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te da je tužena prouzročila parnicu ne udovoljavanjem zahtjevu tužitelja u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe te je naknadnim protivljenjem povlačenju tužbe i traženjem donošenja meritorne odluke uzrokovala dodatne troškove i nepotrebni angažman suda. Slijedom navedenog tužitelj smatra da je u pogledu troškova postupka trebalo primijeniti načelo culpae te naložiti tuženoj da u cijelosti podmiri troškove postupka.
6. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj 10. lipnja 2019. podnio tužbu kojom od tužene traži isplatu na ime razlike u iznosima kamata u ukupnom iznosu od 2.543,46 eura s kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže naznačeno u tužbi te troškove postupka,
- u tužbi se kao prilog svojim tvrdnjama poziva na presude donesene radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.) kojima je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe, u konkretnom slučaj odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo,
- da je prvostupanjski sud donio presudu pod poslovnim brojem: P-3085/2019 od 7. lipnja 2022. kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 19.162,91 kunu / 2.543,46 eura s kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos,
- da je Županijski sud u Zagrebu potvrdio prvostupanjsku presudu, presudom poslovni broj: Gž-3185/2022-2 od 14. ožujka 2023.,
- da je nakon toga Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Revd 2929/2023-2 od 4. listopada 2023. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv prvostupanjske i drugostupanjske presude,
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Rev-544/2024-2 od 23. travnja 2024. prihvatio reviziju tuženice i ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz obrazloženje da je sud morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu na drugi način dane odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama, a što u konkretnom slučaju nižestupanjski sud nije omogućio odbijanjem provođenja predloženog dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja, odnosno odbijanjem saslušanja djelatnice tuženice,
- da je 14. studenog 2024. održano ročište za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom na kojem je doneseno rješenje da glavna rasprava počinje iznova,
- da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. veljače 2025. godine tužitelj istaknuo da je tužena isplatila tužitelju iznos od 2.543,46 eura pa da sukladno tome povlači taj dio tužbenog zahtjeva, a ustraje u zahtjevu kojim traži naknadu parničnog troška, a tužena je priznala da je tužitelju isplatila iznos koji je tužitelj potraživao tužbenim zahtjevom, ali se svejedno protivila povlačenju tužbenog zahtjeva te ustraje u zahtjevu za naknadu parničnog troška,
- prvostupanjski sud potom 9. travnja 2025. donosi pobijanu odluku kojom odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan i nalaže tužitelju da tuženoj naknadi sav parnični trošak u iznosu od 3.062,50 eura.
7. Dakle tužitelj je ovaj postupak pokrenuo radi povrata iznosa koji je tužitelj preplatio prilikom vraćanja iznosa dobivenog od tužene na temelju ugovora o kreditu u CHF, a u koji ugovor je tužena ugradila odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koje su kasnije u kolektivnom sporu ocijenjene kao nepoštene.
8. U konkretnom slučaju, u trenutku podnošenja tužbe već je bila donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da su tužene banke (od kojih i tužena) mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
9. U posebnim parnicama za naknadu štete, fizičke i pravne osobe mogu se pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu, a pravni učinak te presude je takav da je sud u toj individualnoj parnici vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora. Pa iako tužitelj u tužbi nije postavio i deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih odredbi predmetnog ugovora, sud je kao prethodno pitanje morao utvrditi jesu li konkretne odredbe spornog ugovora ništetne, a pri tome je vezan za utvrđenje o ništetnosti iz parnice povodom kolektivnog spora.
10. Stoga, iako je nakon ispunjenja od strane tužene, tužiteljev zahtjev postao neosnovan, prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebalo je uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. Prema kriterijima ESLJP, potrebno je uzeti u obzir mogućnost predviđanja izgleda za uspjeh u sporu, posebno u kontekstu postojanja sudske prakse koja bi omogućila predviđanje takvih izgleda. Dakle treba uzeti u obzir da je do ispunjenja došlo nakon pokretanja postupka i to ne odmah nakon podnošenja tužbe, već nakon što je postupak trajao skoro šest godina. Da su prije ispunjenja od strane tužene već donesene prvostupanjska presuda (kojom je glavni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen osnovanim), a koju je potvrdio i drugostupanjski sud svojom presudom. Trebalo je uzeti u obzir i da je tuženik inicirao pokretanje revizijskog postupka povodom kojeg su ukinute donesene odluke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako bi se proveo dokazni prijedlog tužene. Tužena u ponovljenom postupku, prije nego li je sud uopće došao u priliku provesti dokazni prijedlog tužene (a upravo zbog neprovođenja tog dokaznog prijedloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku), plaća tužitelju iznos koji on potražuje glavnim tužbenim zahtjevom.
11. Dakle, treba uzeti u obzir da je tužitelj imao pravnog interesa podnijeti tužbu i sudskim putem pokušati ostvariti svoje potraživanje, da je imao razloga vjerovati da postoji veliki izgled da će njegov zahtjev biti osnovan, da je tuženik ustrajao u vođenju parnice pa čak i podnošenjem izvanrednog pravnog lijeka, da bi kasnije, isplatom, priznao osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Također treba uzeti u obzir i činjenicu da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu u ponovljenom postupku, odmah nakon primljene isplate, pokušao povući glavni tužbeni zahtjev, ali tužena na to nije pristala. Nakon toga sud je na tom ročištu zaključio glavnu raspravu i zakazao ročište za objavu presude.
12. Prema čl. 193. st. 1. ZPP tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Nadalje čl. 193. st. 2. ZPP je propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. U ovoj parnici tužena se pravovremeno usprotivila povlačenju tužbe, a tužitelj se nije odrekao svoga tužbenog zahtjeva pa je pravilno prvostupanjski odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja u trenutku donošenja presude neosnovan jer je tužitelju prethodno izvansudskim putem, ispunjen glavni tužbeni zahtjev. No kada je prvostupanjski sud tužitelju naložio da tuženiku naknadi troškove postupka, odnosno iznos od 3.062,50 eura, koji premašuje visinu glavnog tužbenog zahtjeva, a visini troškova postupka je pridonio upravo tuženik, ne udovoljavanjem očito osnovanom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je odluku o trošku donio pogrešnom primjenom materijalnog prava, ne uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.
13. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, a prema čl. 158. st. 2., iznimno od st. 1. istog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
14. Odredbom čl. 156. st. 1. ZPP je propisano da je stranka dužna, neovisno o ishodu parnice, nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom.
15. Slijedom navedenog, sukladno čl. 158. st. 2. ZPP u vezi s čl. 156. st. 1. ZPP troškove postupka dužna je naknaditi tužena budući da je nesporno da je upravo tužena dala povoda tužbi i duljini trajanja postupka te bi suprotnim tumačenjem, u situaciji kada tužitelj povuče tužbu nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, tužena strana (koja tek naknadno postupa sukladno utuženom, a zatim se protivi povlačenju) imala pravo na troškove postupka kojeg je sama uzrokovala. Takvo postupanje i posljedično priznavanje troškova postupka tuženoj zbog protivljenja povlačenju tužbe, nedvojbeno bi predstavljalo zlouporabu prava u postupku, a upravo je dužnost suda da, sukladno članku 10. ZPP istu onemogući. Takav stav u pogledu troškova postupka je u skladu sa sudskom praksom izraženom u presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-930/2025-2 od 23. srpnja 2025.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 164. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP uz odgovarajuću primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. – dalje: Tarifa). Tužitelju se priznaju troškovi na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnose na trošak sastava tužbe od 10. lipnja 2019. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 21. siječnja 2021., 9. rujna 2021., 4. studenog 2021. i 15. studenog 2024. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 8. rujna 2021., 3. prosinca 2021., 26. travnja 2022., 14. studenog 2024. i 11. veljače 2025. u iznosu po 100 bodova svako (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu presude od 7. srpnja 2022. i 9. travnja 2025., svako u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.3. Tarife), što ukupno predstavlja 1100 bodova. Kako je vrijednost boda 2,00 eura to predstavlja iznos od 2.200 eura koji se uvećava za 25% pripadajućeg PDV-a (550,00 eura), što čini ukupan iznos od 2.750,00 eura kao trošak zastupanja. Ovom iznosu pridodan je iznos od 71,94 eura na ime sudske pristojbe za tužbu i iznos od 71,94 eura na ime sudske pristojbe za presudu, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak sudske pristojbe na odgovor na reviziju u iznosu od 17,97 eura tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.110,93 eura (2.750,00 eura + 360,93 eura), a koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška, a koji je iznos tuženik u obvezi naknaditi tužitelju. U preostalom dijelu, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 2. prosinca 2021. jer je navode iz istog punomoćnik tužitelja mogao iznijeti na ročištu za glavnu raspravu 3. prosinca 2021. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na žalbu protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-3085/2019 od 7. lipnja 2022. jer tužitelj nije uspio s tom žalbom. Slijedom navedenog sukladno čl. 380. t. 3. ZPP te primjenom čl. 373. t. 3. ZPP u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u t. I. izreke.
17. U odnosu na troškove ovog žalbenog postupka, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, priznaje mu se trošak za sastav žalbe u visini 100 bodova (Tbr. 10.1. Tarife) što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 250,00 eura, uvećano za pripadajući PDV (62,50 eura), dakle ukupno 312,50 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke.
U Zagrebu 17. listopada 2025. godine
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
