REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4707/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1989. u mjestu Tbilisi, država Gruzija, državljanina Gruzije, kojeg zastupa opunomoćenica ČS, pravnica u udruzi "Bez granica", Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8C, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 17. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/28647, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 10. listopada 2024.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/28647, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 10. listopada 2024. riješeno je: „I. Odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koji je podnio ĆS, rođen **.**.1989. godine u mjestu Tbilisi, država Gruzija, državljanin Gruzije. II. U roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja ĆS dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.“ 2. Tužitelj u tužbi u bitnom osporava rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu, smatrajući da je ono nezakonito i protivno načelima zakonitosti, materijalne istine i slobodne ocjene dokaza (čl. 5., 8. i 9. ZUP-a), te da ne sadrži valjano obrazloženje (čl. 98. st. 5. ZUP-a). Tužitelj navodi da je napustio Gruziju zbog represije, ograničenja slobode izražavanja i okupljanja, te ruske političke dominacije. Aktivno je sudjelovao u prosvjedima i javnim okupljanjima, a 8. srpnja 2023. prisustvovao je manifestaciji u organizaciji LGBT zajednice u Tbilisiju, na kojoj su ga napale ekstremno desne i pro-ruske skupine („ALT-INFO“). Policija nije zaštitila sudionike, što, prema tužitelju, dokazuje nepostojanje stvarne zaštite države. Osim političkih razloga, navodi i zdravstvene razloge – u Gruziji nije imao pristup adekvatnoj medicinskoj skrbi. Također tvrdi da je izgubio posao predavača zbog izražavanja neslaganja s odlukama sveučilišta i kritike uprave, što pokazuje da sloboda mišljenja nije zajamčena. Tužitelj tvrdi da je pogrešno protumačena njegova izjava prilikom podnošenja zahtjeva jer je zbog jezične barijere došlo do pogrešnog prijevoda – navodno je rekao da nije sudjelovao u Pride manifestaciji, iako jest, a da je unatoč njegovu objašnjenju, tuženik je ocijenio njegov strah neutemeljenim, čime je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Tužitelj tvrdi da je njegov subjektivni strah objektivno osnovan, jer su osobe koje izražavaju različite političke i društvene stavove u Gruziji izložene nasilju, prijetnjama i proizvoljnim pritvaranjima, uz izostanak zaštite države. Navodi primjere i izvješća međunarodnih organizacija (U.S. Department of State, Amnesty International, Human Rights Watch, Transparency International – Georgia) koji potvrđuju nasilje nad prosvjednicima, nesrazmjernu upotrebu sile, nekažnjivost i represivne mjere vlasti. Ističe da su političke prilike u Gruziji dodatno pogoršane nakon parlamentarnih izbora 2024., obilježenih izbornim nepravilnostima i prosvjedima, što potvrđuje postojanje opasnosti od progona po povratku. Također se boji da bi mogao biti proglašen stranim agentom zbog duljeg boravka u inozemstvu. Tužitelj tvrdi da je došlo do bitnih povreda odredaba upravnog postupka jer tuženik nije prikupio niti ocijenio sve relevantne činjenice sukladno čl. 28. st. 2. i 3. Zakona, nije primijenio načelo materijalne istine (čl. 8. ZUP-a), nije osigurao dosljednost obrazloženja i nije primijenio relevantne međunarodne standarde (Konvencija iz 1951. i Protokol uz Konvenciju). Predlaže poništiti osporavano rješenje, odobriti mu azil, podredno supsidijarnu zaštitu, odobriti mu besplatnu pravnu pomoć te naložiti tuženiku isplatu troškova pružene pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ističe da su navodi tužitelja već bili razmotreni i ocijenjeni kao nevjerodostojni, budući da tužitelj sam priznaje da nikada nije imao problema s policijom, pravosuđem niti je bio izložen progonu, nasilju ili ograničenju političkih prava. Tuženik smatra da u Gruziji nisu zabranjeni javni prosvjedi niti okupljanja, pa tvrdnje o sustavnom kršenju slobode izražavanja nisu osnovane. Tuženik predlaže tužbu odbiti.
4. Tužitelj u podnesku od 5. listopada 2025., zaprimljenom u sudu 6. listopada 2025., u bitnom navodi da je napustio Gruziju zbog pogoršanja političke situacije, sustavnog kršenja temeljnih ljudskih prava te ugrožene slobode mišljenja i izražavanja. Smatra da su osobe koje se protive vladajućoj stranci Gruzijski san izložene progonu, prijetnjama, otkazima i kaznenom gonjenju, a da država ne pruža zaštitu. Iz tih razloga, tvrdi da ima opravdan strah od progona zbog političkih uvjerenja u smislu članka 20. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Poziva se na novije događaje u Gruziji – rezoluciju Europskog parlamenta od 28. studenoga 2024. o sankcioniranju čelnika vladajuće stranke, prekid pregovora s EU- om, te masovne prosvjede koje je vlada nasilno ugušila uporabom sile i represivnih mjera. Navodi da su zabilježeni brojni slučajevi premlaćivanja, uhićenja i nestanaka prosvjednika, uključujući maloljetnike, što prema tužitelju predstavlja državno nasilje i teror nad građanima. Tužitelj prilaže izvješće Human Rights Watcha od 16. siječnja 2025., prema kojem je Gruzija ušla u „ozbiljnu krizu ljudskih prava“, obilježenu represivnim zakonima, brutalnim policijskim postupanjima i gušenjem slobode medija i civilnog društva. Ističe da su vlasti donijele diskriminatorne propise protiv LGBT osoba i uvele nadzor nad nevladinim organizacijama. Smatra da to potvrđuje nepostojanje učinkovite državne zaštite i stvarni rizik od progona po povratku. Uz političke razloge, tužitelj ističe i zdravstvene okolnosti – boluje od kronične bolesti koja zahtijeva kontinuirano liječenje. Prema izvješću EUAA „Georgia – Provision of Healthcare“ (ožujak 2025.), zdravstveni sustav Gruzije pokriva samo osnovne usluge, dok su specijalističke terapije i lijekovi financijski teško dostupni, što bi njegov povratak učinilo rizičnim za zdravlje i dostojanstvo. Također navodi da je visoko integriran u hrvatsko društvo, ima zakonito zaposlenje, ugovor o radu, preporuke poslodavaca, svjedodžbu o znanju jezika, ugovor o najmu i potvrdu o volontiranju, čime dokazuje stabilnost, odgovornost i društvenu uključenost. Na temelju svega navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i poništi osporeno rješenje tuženika te mu prizna međunarodnu zaštitu, a podredno, da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 14. listopada 2025. održao raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika te sudskog tumača za engleski jezik.
5.1. Sud je na raspravi saslušao tužitelja. Tužitelj je izjavio da u Hrvatskoj radi i ostvaruje mjesečnu plaću od 937 eura, od čega 400 eura izdvaja za najam stana, a jednokratno je ostvario honorar od 400 eura za sudjelovanje u kazališnim predstavama. Nema imovine, a boluje od ankiloznog spondilitisa dijagnosticiranog 2011. godine. Liječi se lijekom Arkoxia 60 mg, koji sam kupuje u ljekarni (16,50 eura po pakiranju). Istu terapiju koristio je i u Gruziji, gdje je lijek bio skuplji (oko 20 eura za 7 tableta). U Gruziji je imao plaću oko 500 eura i radio kao predavač na Sveučilištu, ali mu ugovor nije produžen nakon što je putem društvenih mreža uputio kritiku Ministarstvu obrazovanja. Pojašnjava da bi takav postupak danas u Gruziji doveo do kaznenog ili prekršajnog progona, što pokazuje pogoršanje stanja slobode izražavanja. Kao glavni razlog napuštanja Gruzije, naveo je nemogućnost slobodnog izražavanja mišljenja, posebice kritike vlasti i podrške ljudskim pravima. Opisao je događaj s prosvjeda 8. srpnja 2023., kada su napadnuti sudionici „Parade ponosa“ od strane bandi povezanih s vladajućom strankom „Gruzijski san“, dok je policija ostala pasivna. Nakon tog iskustva shvatio je da država ne pruža zaštitu onima koji se mirno izjašnjavaju protiv vlasti. Istaknuo je da se politička situacija u Gruziji dodatno pogoršala nakon izbora 2024. i 2025. godine jer je vladajuća stranka preuzela potpunu kontrolu, zabranjuje javna okupljanja i progoni prosvjednike. Boji se da bi u slučaju povratka bio etiketiran kao agent Europske unije i podvrgnut ispitivanju ili pritvaranju, jer se smatra osobom koja je boravila u [adresa] i „plaća prosvjednike“. Zdravstveno, naveo je da mu je u Gruziji bila preporučena skuplja terapija lijekom Flamegis (1.500 eura po dozi), no bolnice je nisu znale primijeniti. U Hrvatskoj koristi samo Arkoxiu, koja mu učinkovito ublažava simptome i poboljšava kvalitetu života. Na kraju je izjavio da se u Hrvatskoj osjeća sigurno i zahvalno prema institucijama i udrugama koje su mu pomogle (udruga „Bez granica“, Crveni križ, Porin, Ministarstvo i sud).
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj, državljanin Gruzije, 16. kolovoza 2023. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a zahtjev je podnio 30. kolovoza 2023.;
- da je tužitelj kao razloge napuštanja Gruzije naveo je pogoršanje političke situacije i jačanje proruskih snaga, širenje homofobne propagande, nedostatak slobode izražavanja i posljedice koje je pretrpio zbog javnog iznošenja mišljenja na društvenim mrežama, incident povezan s Pride manifestacijom 8. srpnja 2023. te nemogućnost adekvatnog liječenja zbog dijagnosticiranog ankilozantnog spondilitisa;
- da je tijekom saslušanja 1. srpnja 2024. naveo da je prisustvovao Prideu, ali u dijelu bez incidenata, da nikada nije imao problema s policijom ili pravosuđem te da je dobrovoljno napustio posao u Gruziji;
- da je tužitelj dostavio osobne isprave, medicinsku dokumentaciju, dopise s institucijama, diplome i druge dokaze, uključujući izvješća o političkoj situaciji u Gruziji;
- da tužitelj u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju i ozbiljnoj nepravdi;
- da je tužitelj u zemlji podrijetla mogao nabavljati terapiju za svoje zdravstveno stanje i da je lijekove mogao financijski priuštiti.
8. Tuženik nije utvrdio postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon), već je tužiteljev strah od mogućeg proganjanja procijenjen kao subjektivan. Tuženik nije utvrdio opravdane razloge da bi se tužitelj povratkom u Gruziju suočio s ozbiljnom nepravdom u smislu članak 21. Zakona.
9. Pri procjeni vjerodostojnosti izjava tužitelja, tuženik ukazuje na proturječnost
- „na zahtjevu je naveo da nije prisustvovao Pride manifestaciji, dok je na saslušanju isto opovrgnuo ističući da mu se ništa nije dogodilo.“ Zapisnici zaista sadrže različite izjave o toj temi u različitim fazama postupka. Iz Zapisnika od 30. kolovoza 2023. proizlazi da je tužitelj izjavio da „osobno nisam bio prisutan na Prideu jer ne mogu trčati brzo i nisam smatrao da je sigurno otići“, dok je iz Zapisnika od 1. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj osobno prisustvovao manifestaciji, ali je stajao sa strane, odnosno u dijelu gdje je sve proteklo mirno. Iz Zapisnika od 1. srpnja 2024. proizlazi da je nadležni službenik tužitelju pružio priliku da objasni te nedosljednosti, a tužitelj je izjavio – „krivo je shvaćeno prilikom uzimanja zahtjeva, jer sam bio tamo, ali moje kretanje je ograničeno, uz pomoć štapa (…) ja ne posjedujem nikakav video ili slike s te manifestacije.“
9.1. Tuženik je u postupku pravilno cijenio iskaz tužitelja kao nedosljedan i djelomično nevjerodostojan. Naime, iz usporedbe izjava danih u različitim fazama postupka proizlazi očita proturječnost glede ključne okolnosti — sudjelovanja tužitelja na Pride manifestaciji, koju je sam naveo kao jedan od razloga straha od progona. Dok je u zahtjevu za međunarodnu zaštitu naveo da nije prisustvovao navedenom događaju jer se nije osjećao sigurnim, u kasnijem iskazu, danom na zapisnik 1. srpnja 2024., izjavio je suprotno, odnosno da je ipak bio prisutan, ali da je stajao po strani, u mirnom dijelu događaja.
9.2. Tužitelj je imao priliku objasniti navedenu nedosljednost, no njegovo pojašnjenje – da je prilikom podnošenja zahtjeva „krivo shvaćen“ – nije dovoljno uvjerljivo niti logično u kontekstu cjelokupnog iskaza.
9.3. Tuženik je stoga opravdano zaključio da takva proturječnost u iskazima, koja se odnosi na okolnost od bitnog značaja za procjenu osnovanosti zahtjeva, upućuje na manjak vjerodostojnosti. Nadalje, tužitelj nije iznio druge konkretne, detaljne ni uvjerljive činjenice koje bi potkrijepile njegovu tvrdnju o strahu od progona, pa je tuženik u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza pravilno zaključio da tužiteljev iskaz nije pouzdan u bitnim elementima.
9.4. Slijedom navedenoga, ocjena tuženika o nevjerodostojnosti tužiteljeva iskaza temelji se na razumno utvrđenim činjenicama, dosljedno provedenom postupku i logičnoj procjeni izjava stranaka u njihovom međusobnom odnosu, zbog čega je takav zaključak opravdan i zakonit.
10. Sud nalazi da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i zakonito ocijenio da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite u smislu članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju, prijetnjama, fizičkom nasilju, uhićenju ili sličnom postupanju od strane državnih tijela, niti je imao teškoća zbog svoje političke orijentacije ili drugih osobnih okolnosti. Sam tužitelj naveo je da nije bio član niti jedne političke organizacije, da nikada nije zatražio zaštitu domaćih vlasti te da je zemlju podrijetla napustio dobrovoljno i zakonito, koristeći valjanu putnu ispravu.
12. Navodi tužitelja o općoj nesigurnosti i mogućem pogoršanju političke situacije u Gruziji ne ukazuju na postojanje individualiziranog rizika od progona, već se temelje na subjektivnom osjećaju straha. Takve okolnosti ne dosežu prag osnovanog straha od progona u smislu članka 20. Zakona, niti stvarnog rizika od ozbiljne nepravde u smislu članka 21. istoga Zakona.
13. Tuženik je pravilno ocijenio i navode o zdravstvenim razlozima, budući da tužitelj ne boluje od bolesti koja bi zahtijevala medicinsku zaštitu nedostupnu u zemlji podrijetla, niti je dokazano da bi mu povratkom bila uskraćena medicinska skrb na način koji bi predstavljao nečovječno postupanje.
14. S obzirom na sve utvrđene činjenice, tuženik je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje objektivne okolnosti koje bi upućivale na progon ili ozbiljnu nepravdu, te je pravilno primijenio članak 38. stavak 1. točku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kojim je propisano da se zahtjev odbija kada se utvrdi da tražitelj ne ispunjava uvjete za azil ili supsidijarnu zaštitu.
15. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.
16. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).
17. Tužitelj je u iskazu danom na raspravi naveo da ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu od 937,00 eura te da za troškove smještaja u unajmljenom stanu u [adresa] izdvaja iznos od 400,00 eura mjesečno. Nadalje, izjavio je da je jednokratno ostvario naknadu u ukupnom iznosu od 400,00 eura za dvije predstave izvedene za Centar za kazalište potlačenih Pokaz, te da ne posjeduje pokretnu ili nepokretnu imovinu veće vrijednosti.
18. Sukladno čl. 8. st. 2. toč. 1. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj 140/15. i 155/22., dalje Pravilnik), besplatna pravna pomoć odobrit će se ako ukupna novčana sredstva korisnika i članova njegova kućanstva ne prelaze iznos proračunske osnovice. Međutim, prema st. 7. istoga članka Pravilnika, iznos novčanih sredstava koje korisnik izdvaja za troškove smještaja ne uračunava se u iznos iz st. 2. toč. 1. navedenog članka. Prema odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 149/24.) proračunska osnovica za 2025. godinu iznosi 441,44 eura.
19. U konkretnom slučaju, nakon što se od mjesečne plaće tužitelja u iznosu od 937,00 eura oduzme iznos od 400,00 eura koji tužitelj izdvaja za troškove smještaja, proizlazi da tužitelju preostaje 537,00 eura raspoloživih novčanih sredstava mjesečno. Taj iznos prelazi proračunsku osnovicu od 441,44 eura, zbog čega osnovni uvjet iz čl. 8. st. 2. toč. 1. Pravilnika nije ispunjen.
21. Polazeći od navedenog, Sud ocjenjuje da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje besplatne pravne pomoći iz čl. 8. st. 2. Pravilnika. Stoga je odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude primjenom odredbe čl. 60. st. 3. Zakona.
U Zagrebu, 17. listopada 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Udruga „Bez granica“ – elektroničkim putem
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ilica 335, [adresa] Zagreb
3. U spis