REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-766/2021-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Mihanovićeva ulica 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 3. listopada 2025. održane u prisutnosti tužitelja, u odsutnosti tuženika koji je opravdao izostanak, na ročištu za objavu presude 17. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d. dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, iznos od:

- 1.181,93 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,

- 1.369,78 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku, naknadi parnični trošak u iznosu od 812,50 EUR sa zateznom kamatom od 17. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. listopada 2021. navodi da je ozljeda tužitelja ED posljedica povreda koje je on pretrpio 20. kolovoza 2021. u prometnoj nezgodi, na način da je VD upravljajući osobnim vozilom "Fiat Punto" reg. oznake i broja [registarska oznaka] osigurano kod tuženika po polici broj [broj police] prednjom desnom bočnom stranom svog vozila zahvatio ZD i istog vukao po cesti oko 20 metara dok se osobni automobil nije zaustavio s lijeve strane van ceste kojom prilikom je DD zadobio teške tjelesne ozljeda, a kako proizlazi iz Zapisnika o očevidu Istražnog centra Županijskog suda u Puli posl.br. Kir-1083/01 od 21. kolovoza 2001.g. Osiguranik tužitelja da je pred Općinskim sudom u Puli-Pola povodom istog štetnog događaja vodio je postupak pod poslovni broj P-1225/2007 koji je okončan sklapanjem, sudske nagodbe.

1.1. Zbog povreda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja broj 35683 od 21. ožujka 2012. priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-288/2018 od 20. srpnja 2020. potvrđenom presudom VTS RH Pž-3789/2020 od 31. kolovoza 2021. dosuđena je tužitelju naknada štete nastale isplatama invalidske mirovine osiguraniku ZD u razdoblju od 27. rujna 2011. do 31. listopada 2013. i od 25. ožujka 2016. do 31. prosinca 2018., a u kojem postupku je provedeno prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Antonu Radolović koji Nalaz i mišljenje tužitelj prilaže i predlaže koristiti i u ovosudnom postupku.

1.2. Tužitelju je počinjena šteta tiše što je isplaćivao, a i nadalje će isplaćivati novčana davanja iz mirovinskog osiguranja na ime invalidske mirovine osiguraniku tužitelja DD, koja šteta prema Obračunu novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od 14. rujna 2021., za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. iznosi 29.684,10 kn. Budući je utvrđena suodgovornost osiguranika tužitelja nastanku prometne nezgode u omjeru od 70%, tužitelj od tuženika potražuje 30% od ukupnog isplaćenog iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2019 do 31. kolovoza 2021., i to iznos od 8.905,23 kn.

1.3. Slijedom navedenog tuženik da je dužan temeljem odredbi čl. 161. do 170. ZOMO (Narodne novine, br. 157/13…84/21), namiriti tužitelju utuženi iznos na ime naknade štete, stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenični navod da bi se dana 20. kolovoza 2001. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja DD u svojstvu vozača motornog vozila u uporabi (čl.22 ZOOP-a), i osiguranik tuženika UD koji je upravljao motornim vozilom reg. oznake i broja: [registarska oznaka] za koje je na dan štetnog događaja kod tuženika bio zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i o čemu je izdana polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik osporava činjenični navodi da bi osiguranik tuženika bio odgovoran za nastanak štetnog događaja odnosno da bi isti bio suodgovoran. Naime, pravomoćnom odlukom Općinskoga suda u Puli poslovni broj K-108/05, a koja je potvrđena odlukom Županijskoga suda u Puli, osiguranik tuženika je oslobođen optužbe da bi bio odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime u kaznenom postupku je utvrđeno da na strani osiguranika tuženika nema nikakve odgovornosti za nastanak predmetne prometne nezgode jer je upravo osiguranik tužitelja odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tuženik potvrđuje da je pri Trgovačkom sudu u Pazinu vođen postupak pod poslovnim brojem: P-288/2018 i da je isti pravomoćno okončan, međutim tuženik ističe kako je na predmetnu odluku uložio izvanredan pravni lijek, odnosno zahtjev za prijedlog za dopuštenje revizije, obzirom je odgovornost za nastanak predmetnog događaja sporna. U svakom slučaju tuženik ukazuje kako naslovni sud u pogledu odgovornosti nije vezan predmetnom odlukom TS Pazin.

2.1. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj da u činjeničnim navodima tužbe navodi kako je u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021. (31 mjesec) svojemu osiguraniku na ime mirovine temeljem navedenog rješenja isplatio iznos od:

29.684,10 kn, a koji iznos umanjuje za 70% (koliko je po mišljenju tužitelja suodgovornost njegova osiguranika), te u konačnici od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.905,23 kn. Tuženik osporava pravilnost obračuna tužitelja. Imajući u vidu sadržaj rješenja kojega tužitelj dostavlja u sudski spis te iste dovodeći u korelaciju sa potvrdama tužitelja i izvršenim isplatama, to je nejasno temeljem kojih parametara i čega je tužitelj došao do iznosa od: 29.684,10 kn kojega umanjuje za 70%, naime kada se utvrđena visina mirovine u iznosu od: 769,62 kn iz rješenja na kojega se poziva tužitelj pomnoži sa brojem mjeseci 31 za koje tužitelj potražuje isplatu dolazi se do umnoška od: 23.858,22 kn. Poradi čega tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže istoga odbiti a sve primjenom odredbe iz čl.219 st.1 ZPP-a u svezi s čl.221a ZPP-a, te čl.461a st.2 ZPP-a i čl.458 ZPPa, obzirom tužitelj u tužbi nije na okolnosti visine tužbenog zahtjeva, a kraj uočene proturječnosti između njegova rješenja i izvršenih isplata predložio izvođenje dokaza.

2.2. Pasivna legitimacija tuženika da proizlazi iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, te da za taj ugovor vrijede sva opća načela koja inače vrijede za ugovor, s time da je njegov nastanak i sadržaj propisan ZOOP-om, iz kojeg razloga taj ugovor spada u obvezna osiguranja u prometu. Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti je zakonom uređeni, imenovani, dvostrani, formalni ugovor, čiji su sadržaj, opseg pokrića i osigurani rizik uređeni u cijelosti ZOOP-om. Člankom 8. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu (misli se na ZOOP) i uvjetima za osiguranje. Člankom 22. ZOOP-a propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Člankom 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti obvezno naknaditi zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Imajući u vidu navedeno, tuženik kao društvo za osiguranje za štete odgovara u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a sve sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojima je i uređena materija obveznog osiguranja motornih vozila u prometu. S druge strane, ZOMO ne može uređivati ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, sadržaj odgovornosti, te obveze društva za osiguranje po tom ugovoru, budući da takvo što ne proizlazi niti iz općih odredbi ZOMO-a, a niti bilo koje druge odredbe tog Zakona. Isključivo ZOOP-om se može odrediti ugovor o osiguranju, njegov sadržaj te opseg i vrsta obveza društva za osiguranje prema trećim osobama, a sve vodeći računa da isti predstavlja implementaciju direktiva EEZ po pitanjima obveznih osiguranja motornih vozila u prometu. Imajući u vidu navedeno, nužno je primijeniti načelo zakonitosti kao kriterij za rješenje antinomije između odredbi ZOMO-a i čl. 27. ZOOP-a, a koje priječi da se izvodi pravno shvaćanje kako se ZOMO-om reguliraju ugovori iz osiguranja od automobilske odgovornosti. Ukoliko se pasivna legitimacija tuženika temelji na ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti, tada, argumentum a maiori ad minus, upućuje da onda tuženik odgovara sukladno sadržaju tog ugovora i sukladno odredbama Zakona kojima se uređuje ta vrsta ugovora o osiguranju.

2.3. Slijedom svega iznijetoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u spis HZMO, nalaz i mišljenje vještaka, dopuna nalaza i mišljenja te sve isprave iz spisa.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tužitelj u ovomu postupku potražuje od tuženika naknadu imovinske štete u vidu razmjernog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku DD za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021., u smislu odredbi čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/98) umanjeno za doprinos odnosno suodgovornost osiguranika tužitelja od 70%.

6. U ovoj parnici sporna je tuženikova pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode koja se dogodila 20 kolovoza 2001. u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede, zbog kojih mu je rješenjem tužitelja broj 35683 od 21. ožujka 2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo financijsko vještačenje po vještaku Zorici Unukić.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi:

- da bi korisniku invalidske mirovine ZD u vremenskom razdoblju od siječnja/2019. do kolovoza/2021. po osnovi izračuna invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u iznosu od 8.710,22 EUR.

- da je tužitelj korisniku ZD, po osnovi prava na invalidsku mirovinu, u vremenskom razdoblju od siječnja/2019. do kolovoza/2021., ukupno isplatio 3.939,76 EUR.

- nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja ZD, iznosila 4.770,46 EUR.

-primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3. tužitelj da bi bio u obvezi plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu i to za iznos od 4.770,46 EUR.

- po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom ZOOP- a, članak 27. stavak 3., da proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom.

9.2. Tužitelj je imao primjedbe na nalaz i mišljenje radi čega je sud pozvao vještaka na pisano očitovanje na primjedbe tužitelja koje se u bitnom odnose na tvrdnju da razdoblje isplate od 1. rujna 2021. do 31. ožujka 2024. također treba uključiti u obračun te da osiguranik tužitelja od 4. rujna 2001. nije u radnom odnosu pa da se koristi mirovinski faktor 0,8, kao i da postotak uvećanja odnosno dodatka na mirovinu za mirovine ostvarene u 2012. godini iznose 27%, sve sukladno Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 79/2007). U dopuni nalaza i mišljenja vještakinja je navela da:

- bi korisniku invalidske mirovine ZD u vremenskom razdoblju od siječnja/2019. do ožujka/2024. po osnovi izračuna invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u iznosu od 11.443,77 EUR,

- da je tužitelj korisniku ZD, po osnovi prava na invalidsku mirovinu, u vremenskom razdoblju od siječnja/2019. do ožujka/2024., ukupno isplatio 8.505,71 EUR,

- Nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja ZD, iznosila 6.027,92 EUR,

- primjenom ZOOP-a, članak 27. stavak 3. Tužitelj bi bio u obvezi plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu i to za iznos od 6.027,92 EUR,

- po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom ZOOP- a, članak 27. stavak 3., proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom.

9.3. Podneskom od 3. rujna 2025. tužitelj je prigovorio matematičkom izračunu vještaka te naveo da dopunu ne prihvaća.

9.4. Tuženik je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao i dopunu vještačenja.

10. Vještak je u zaključku dopune nalaza i mišljenja omaškom u pisanju naveo da bi korisniku invalidske mirovine ZD u vremenskom razdoblju od siječnja/2019. do ožujka/2024. po osnovi izračuna invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu pripadala mirovina u iznosu od 11.443,77 EUR, dok je u tablici rubrika 6 ispravno prikazao da ta razlika iznosi 14.533,65 EUR.

10.1. Sud unatoč tvrdnjama tužitelja da je dopunom nalaza i mišljenja matematički pogrešan izračun nije zatražio ispravak jer je iz tvrdnji tužitelja utvrđeno da je pretpostavljena mirovina osiguranika tužitelja trebala biti još i veća od one koju je vještak izračunao što bi u tom slučaju predstavljalo još veću razliku, odnosno istovjetno utvrđenje da štete na strani tužitelja nema.

11. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

12. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

13. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

13.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i Rev 682/2022 od 6. prosinca 2023.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

14.1. Iz navedenog da proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

14.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

14.3. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

15. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku DD veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu i to minimalno iznos od 6.027,92 EUR, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).

16.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku sud je priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) i to za sastav odgovora na tužbu (75 bodova) i podneska od 27. lipnja 2025. (100 bodova), 2. listopada 2025. (75 bodova), te za zastupanje na ročištu 22. ožujka 2022. (75 bodova), ukupno 325 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. iznosi 812,50 EUR.

16.2. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.).

U Puli 17. listopada 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.