REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1815/2023-122

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Josip Dubravko Topić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Kliničke bolnice Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, koga zastupa punomoćnik Luka Mađerić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barišić, Mađerić i Barišić d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NM koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017.g. slijedom čega Ugovor o radu sklopljen na neodređeno radno vrijeme broj: 03- 1635/14 od 04. studenog 2014.g. kao i Dodatak ugovora o radu broj: 03-758/15 od 13. studenog 2015.g. nije prestao te se tuženiku nalaže da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, a ako takvog mjesta nema, da ga vrati na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, sve u roku od 8 dana

2. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika od 31. svibnja 2017.g. kojom se zahtjev za zaštitu prava radnika doc.dr.sc. NM, dr.med. odbija kao neosnovan

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troškova teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju NM u roku od osam dana naknaditi tuženiku Kliničkoj bolnici Merkur trošak parničnog postupka u iznosu od 332,50 EUR (slovima: tri stotine trideset dva eura i pedeset centi).

III Odbija se zahtjev tužitelja NM za naknadu troška postupka u iznosu od 1.560,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika Kliničke bolnice Merkur za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 292,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. lipnja 2017. navodi da je tuženik 28. travnja 2017. donio odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog kršenja obveza iz radnog odnosa uvjetovanih skrivljenim ponašanjem protiv koje je, u zakonskom roku, podnio zahtjev za zaštitu prava. Navodi da nikada nije potpisao ugovor za radno mjesto v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega koji bi bio pravno valjan i koji bi vrijedio nakon 17. svibnja 2017., štoviše odbio je potpisati aneks ugovora o radu od 18. svibnja 2016. pa ne postoji tužiteljeva obveza, a niti pravo s obzirom na njegovo radno mjesto za prisustvovanje Stručnom vijeću, da ne postoji nikakav pravilnik o vođenju jutarnjih transplantacijskih sastanaka niti obveza tužitelja da prisustvuje istima, da tužitelj sudjeluje na sastancima urologa i nefrologa koji su dogovoreni i koji se redovito održavaju za potrebe struke urologa i nefrologa, da su prigovori djelatnika bolnice neistiniti i ničim dokazani te da ne predstavljaju razlog za otkaz, da su prigovori pacijenata paušalni, neutemeljeni, protivni pravilima struke i nedokazani, da niti jedan pacijent nije pretrpio štetu niti je protiv tužitelja vođen kakav postupak zbog toga, da nije fotografirao operacijsku dvoranu i slike proslijedio novinarki Jutarnjeg lista te da su te tvrdnje neistinite, lažne i klevetničke, da se transplantacije redovno, sustavno i normalno odvijaju, osporava navode da "trpi proces rada", da nepridržavanje financijskog limita Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega nije razlog za dani otkaz, da je 1. lipnja 2016. uložio prigovor/očitovanje na limit koji je dodijeljen Odjelu za urologiju koji je bio nedostatan za rad, da, ukoliko je zaista bio premašen neki financijski okvir, tada se za voditelja odjela trebalo imenovati nekog drugog jer tužitelj nije imao ugovor o radu za to radno mjesto, već je sve to potpisivao samo po potrebni struke i da ne trpi proces rada, sukladno dogovoru s drugim liječnicima. Ističe da se radničko vijeće protivilo otkazivanju ugovora o radu tužitelju smatrajući da mu je trebala biti izrečena samo sankcija na način da ga se razriješi s mjesta v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega te smatra da mu se, s obzirom da nije bio v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega, nije mogla uputiti opomena zbog navodnog kršenja obveza iz rada za to radno mjesto jer formalno-pravno tužitelj nije obnašao tu funkciju. Navodi da je sve svoje radne zadatke uredno izvršavao i nikada nije povrijedio niti jednu svoju obvezu koja proizlazi iz radnog odnosa, niti je počinio ikakvo drugo djelo protivno zakonu, da je uvijek po kriterijima bio u vrhu ostvarivanja svojih radnih zadataka u svim oblicima, da je najveća tragedija da se Republika Hrvatska, u eri napuštanja liječnika, odlučuje za ovakvu odluku na štetu vrhunskog liječnika koji ima svjetske rezultate, koji je cijenjen i poštovan diljem Europe i svijeta, a sad će tužitelj, radi nečijih osobnih igara, morati napustiti Republiku Hrvatsku. Naposljetku navodi da je pacijentica PM došla na pregled mimo pravila i mimo reda u poslovanju liječnika te da su činjenice glede nje u odluci o otkazu očigledno pobrkane. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 5. travnja 2018. predlaže utvrditi nedopuštenom i nezakonitom Odluku tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, a ako takvog mjesta nema, da ga vrati na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, utvrditi nedopuštenom i nezakonitom odluku tuženika od 31. svibnja 2017. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenje presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6. srpnja 2017. navodi da je Odlukom tuženika od 28. travnja 2017. tužitelju, koji je obavljao poslove doktora medicine specijalista urologije, uži specijalist transplantacije bubrega i urološke onkologije te poslove v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega, otkazan Ugovor o radu broj 03-1635/14 od 4. studenog 2014., kao i svi dodaci ugovora o radu radi kršenja obveza iz radnog odnosa uvjetovanog skrivljenim ponašanjem. Ističe da je tužitelj svojim ponašanjem na izravan način povrijedio svoje radne obveze iz Ugovora o radu i Dodatka Ugovoru o radu na način da je:

- 16. veljače 2017. bez ikakvog opravdanog i razumnog razloga, iako je to bila tužiteljeva radna obaveza, odbio izvršiti zahvat vađenja tzv. JJ proteze pacijentu IM za koji zahvat je pacijent imao izdanu uputnicu i tužitelj je prema rasporedu rada u ambulanti radio u ambulanti u kojoj se takvi zahvati provode, o čemu je tuženika putem pritužbe na nesavjesno i neprofesionalno postupanje od strane tužitelja obavijestila supruga pacijenta GM,

- 30. siječnja 2017. pacijentici PM neopravdano, proizvoljno i bez ikakvog razumnog objašnjenja odbio dati završno medicinsko mišljenje radi stavljanja na listu za transplantaciju, a što je spadalo u opis njegova posla i što je bio dužan, o čemu je tuženika putem pritužbe elektroničkom poštom obavijestila predmetna pacijentica,

- odbio izvršiti urološki pregled cistoskopije pacijentici CM iako je ista temeljem pet uputnica upućena na obavljanje upravo tog medicinskog zahvata,

- na urološkom sastanku dao jasnu uputu svim nazočnim liječnicima urolozima da ne obavljaju urološki pregled za predtransplantacijske preglede kod multiorganskih transplantacija, već da te pacijente isključivo šalju njemu, a potom, unatoč prethodnoj uputi, tužitelj bez ikakvog razumnog razloga utemeljenog na pravilima struke nije obavljao urološke preglede.

Ističe da tužitelj ne smije svoje nezadovoljstvo sadržajem Odluke Ministarstva zdravstva o sastavu i načinu financiranja rada eksplantacijskih i transplantacijskih timova za organe od 20. lipnja 2016. iskazivati odbijanjem izvršavanja svojih radnih obveza. Nadalje navodi da je Odlukom sanacijskog upravitelja od 26. studenog 2014. tužitelj imenovan članom Stručnog vijeća tuženika pa je stoga, sukladno članku 33. Statuta tuženika, bio u obvezi sudjelovati u radu Stručnog vijeća (kao imenovani član od strane ravnatelja, odnosno sanacijskog upravitelja te kao voditelj ustrojstvene jedinice Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega), međutim tužitelj tu svoju radnu obvezu nije uopće izvršavao, odnosno nije sudjelovao niti na jednom obveznom sastanku Stručnog vijeća u razdoblju od 27. studenog 2014. do 28. ožujka 2017. Tužitelj je također povrijedio svoju radnu obvezu jer svojevoljno nije prisustvovao jutarnjim sastancima transplantacijskog tima, što je bila njegova obveza, na temelju članka 75. i članka 77. Pravilnika o radu tuženika, budući da je Odlukama tuženika od 17. travnja 2015. imenovan za člana transplantacijskog tima za bubreg te za člana Povjerenstva transplantacijskog centra za upis na listu čekanja. U svojstvu v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega, tužitelj se nije pridržavao financijskih limita Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega, kojeg su se bili dužni pridržavati svi predstojnici, pročelnici i voditelji. Tužitelj je i prije donošenja Odluke o otkazu u nekoliko navrata povrijedio svoje radne obveze za što su mu izdana Upozorenja na obveze iz radnog odnosa na način da je 8. studenog 2016. tužitelj vrijeđao i fizički prijetio suradniku MM nazvavši ga idiotom, a 3. listopada 2016. za vrijeme operativnog zahvata fotografirao je operacijsku dvoranu te potom fotografije neovlašteno proslijedio novinarki Jutarnjeg lista, čime je počinio povredu obveze iz radnog odnosa propisanu člankom 96. stavkom 1. podstavkom 23. i 32. Pravilnika o radu tuženika. Napominje da je protiv tužitelja bila podnesena i Pritužba za zaštitu od uznemiravanja 5. prosinca 2013. od strane ZM. Naposljetku navodi da je tužitelj nakon 17. svibnja 2016. svojevoljno i dalje nastavio raditi na poslovima v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega iako je odbio potpisati ponuđeni Dodatak Ugovoru o radu od 18. svibnja 2016. i za navedeno je primao plaću utvrđenu za radno mjesto v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega te je u tom svojstvu potpisivao svu medicinsku i poslovnu dokumentaciju, kao i sastavljao raspored dežurstava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Presudom ovog suda od 11. rujna 2023. poslovnog broja Pr-1079/2017-80 utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017. slijedom čega Ugovor o radu sklopljen na neodređeno radno vrijeme broj: 03-1635/14 od 4. studenog 2014. kao i Dodatak ugovora o radu broj: 03-758/15 od 13. studenog 2015. nije prestao te je tuženiku naloženo tužitelja vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, a ako takvog mjesta nema, vratiti ga na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima (stavak I izreke), utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika od 31. svibnja 2017. kojom se zahtjev za zaštitu prava radnika doc.dr.sc. NM, dr. med. odbija kao neosnovan (stavak II izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. rujna 2023. do isplate (stavak III izreke).

4. Povodom žalbe tuženika od 25. rujna 2023., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2023. poslovnog broja Gž R-1148/2023-2 ukinuta je citirana presuda i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave pred drugim sucem pojedincem uz uputu da se u ponovljenom postupku daju valjani i obrazloženi razlozi o odlučnim činjenicama potrebnim za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, uvažavajući izražena shvaćanja drugostupanjskog suda.

5. Tužitelju je 28. travnja 2017. uručena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017., protiv koje je 11. svibnja 2017. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 8-12 spisa). Budući da iz obrazloženja Odluke tuženika od 31. svibnja 2017. proizlazi da je tužitelj Zahtjev za zaštitu prava podnio 12. svibnja 2017. (pravilno dan primitka Zahtjeva od strane tuženika) te da je predmetnom Odlukom tuženik odbio Zahtjev za zaštitu prava tužitelja, ocjena je ovog suda da je tužba podnesena ovom sudu 6. lipnja 2017. podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR).

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 5. svibnja 2017. s povratnicom (list 8-12 spisa), Dodatka Ugovoru o radu od 18. svibnja 2016. (list 13-14 spisa), preslike Interne dostavne knjige (list 15 spisa), dopisa tuženika (list 16 spisa), zahtjeva za isplatu naplate transplantacijskom timu po postupku (list 17-22 spisa), dopisa tužitelja (list 23-27, 208-219, 226-228, 281-283, 286-290, 293, 293 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017. (list 31-34 spisa), Drugog upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 22. veljače 2017. (list 35-36 spisa), Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 17. studenog 2016. (list 52 spisa),

Zapisnika s izvanredne sjednice Povjerenstva za unutarnji nadzor tuženika od 20. veljače 2017. (list 54 spisa), Odluke tuženika od 31. svibnja 2017. (list 55 spisa), Ugovora o radu od 4. studenog 2014. (list 56-57 spisa), Dodataka Ugovoru o radu (list 58-61 spisa), Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 25. ožujka 2014. (list 62-71 spisa), upute o postupanju prilikom dolaska u ambulantu (list 73 spisa), Pritužbe GM od 22. veljače 2017. (list 74 spisa), rasporeda radnog vremena ambulanti (list 75 spisa), Pripreme pacijenata za transplantaciju solidnih organa – perioperacijsko zbrinjavanje (list 76-78 spisa), dopisa Ministarstva zdravstva za očitovanje tuženika povodom pritužbe PM od 28. veljače 2017. (list 79 spisa), Odluke o sastavu i načinu financiranju rada eksplantacijskih i transplantacijskih timova za organe od 20. lipnja 2016. s prilogom o naknadama članovima transplantacijskog tima (list 80-83 spisa), dopisa prim. dr. FM od 13. veljače 2017. (list 84 spisa), Probira i pre- transplantacijske procjene primatelja bubrega te upravljanja listom čekanja (list 85- 87 spisa), uputnica pacijentice ĐM (list 88-92 spisa), Statuta tuženika od 14. veljače 2014. (list 93-100 spisa), zapisnika Stručnog vijeća (list 101-130 spisa), Odluke tuženika o imenovanju članova transplantacijskog tima za bubreg od 17. travnja 2015. (list 131 spisa), Odluke tuženika o imenovanu članova Povjerenstva transplantacijskog centra za upis na listu čekanja (list 132 spisa), Pravilnika o radu tuženika od 24. travnja 2015. (list 133-154 spisa), obračuna troškova odjela tuženika (list 155 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja za razdoblje od 2016. do 2017. (list 156-187 spisa), obavijesti o korištenju godišnjeg odmora tužitelja (list 188 spisa), dopisa tužitelja od 14. ožujka 2017. (list 189 spisa), dopisa Ministarstva zdravstva od 3. kolovoza 2017. s anonimnom predstavkom od 26. srpnja 2017. (list 192-193 spisa), broja dežurstava sa Odjela urologije (list 207 spisa), dopisa prof. dr. sc. MM od 4. travnja 2017. (list 220 spisa), očitovanja dr. sc. RM od 31. siječnja 2014. (list 221-222 spisa), Pritužbe za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja mr. sc. ZM od 28. studenog 2013. (list 223-225 spisa), Potvrde HZMO (list 229-231 spisa), odgovora na dopis voditelja Centra za transplantaciju od 1. ožujka 2017. (list 232-234 spisa), Odluke o stavljanju na listu čekanja (list 235-238 spisa), dopisa (list 239, 262, 280, 284-285 spisa), e-mail korespondencije (list 249, 251 spisa), medicinske dokumentacije pacijenata (list 250, 264, 450-454 spisa), Odluke o dodjeli Grba Grada Raba od 24. ožujka 2017. (list 253 spisa), izjava (list 263, 265-266 spisa), rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-2038/14 od 12. rujna 2014. (list 267-269 spisa), rasporeda radnog vremena (list 270-271 spisa), Imenovanja Stručnog vijeća tuženika od 26. studenog 2014. (list 294 spisa), Optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. listopada 2022. (list 435-443 spisa), saslušani su zastupnik po zakonu tuženika AM (list 297-301, 599-603 spisa), tužitelj NM (list 301-308, 604-608, 645-649, 704-709, 739-745, 765- 771 spisa), te svjedoci UM (list 311-314 spisa), RM (list 314- 315 spisa), FM (list 322-325 spisa), MM (list 325-328 spisa), ĆM (list 329-331 spisa), ŽM (list 331-332 spisa), NMČ (list 338-340 spisa), PMČ (list 340-341 spisa), ČM (list 341-342 spisa), ZM (list 352-353 spisa), VM (list 353-354 spisa), BM (list 354-355 spisa), DM (list 365-366 spisa), EM (list 368 spisa), ŠM (list 370-372, 381- 383 spisa) i GM (list 403-404 spisa).

7. Tužitelj je na ročištima održanim 4. listopada 2022. i 2. prosinca 2022. odustao od ostalih predloženih personalnih dokaza slijedom čega sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka TM, LM, KM i IMČ.

8. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka IM, PM i CM predloženih od strane tuženika budući da su navedeni svjedoci preminuli tijekom postupka.

9. Sud nije uzeo u obzir dokaze predložene na ročištu održanom 12. ožujka 2024. od strane tužitelja i tuženika te materijalnu dokumentaciju dostavljenu u spis nakon predmetnog ročišta budući da je na ročištu održanom 14. ožujka 2018. zaključen prethodni postupak, da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno prilikom zaključenja glavne rasprave 15. svibnja 2023. te činjenice da Županijski sud u Zagrebu u rješenju od 31. listopada 2023. poslovnog broja Gž R-1148/2023-2 nije naveo da je do povreda zbog kojih je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka i postupak vratio u navedenu fazu.

10. Sud je na ročištu održanom 4. rujna 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za ponovnim saslušanjem stranaka u ovom postupku, kao nepotreban i protivan načelu ekonomičnosti postupka budući da su tužitelj i zastupnik po zakonu tuženika u ovom postupku saslušani detaljno i opširno na sedam ročišta u ukupnom trajanju od oko 16 sati.

11. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017. i Odluke tuženika od 31. svibnja 2017., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naloga tuženiku za vraćanje tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, a ako takvog mjesta nema, na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijalista urologije/užeg specijalista transplantacije bubrega i urološke onkologije, te da je, nakon što mu je 28. travnja 2017. uručena Odluka o otkazu ugovora o radu, 11. svibnja 2017. podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio Odlukom od 31. svibnja 2017.

14. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

15. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

16. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

17. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017. utvrđeno je da je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4. studenog 2014., kao i svi ostali ugovori o radu, dodaci i aneksi sklopljeni između stranaka, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, da tužitelju Ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od mjesec i tjedan dana, koji počinje teći od dana dostave predmetne Oduke, da tužitelj nema pravo na otpremninu te da je tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada, a tuženik će mu isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka. Iz obrazloženja predmetne Odluke proizlazi da tužitelj ne sudjeluje u radu Stručnog vijeća i ne prisustvuje sjednicama Stručnog vijeća, što je dužnost svih članova, slijedom čega ne može ni sudjelovati u davanju prijedloga i odlučivanju bitnom za rad tuženika, iako je Odlukom Sanacijskog upravitelja od 26. studenog 2014. imenovan članom Stručnog vijeća, da tužitelj više od godinu dana ne prisustvuje jutarnjim transplantacijskim sastancima koji se svaki dan održavaju u isto vrijeme, da se tužitelj kao v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega ne pridržava financijskog limita Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega, koji je postavljen sukladno mjesečnim izvještajima i prosječnim godišnjim potrošnjama pojedine klinike, kliničkog zavoda i odjela i o kojim limitima su obaviješteni svi predstojnici, pročelnici i voditelji na sjednicama Stručnog vijeća i dužni su ih se pridržavati, da Odjel za urologiju i transplantaciju bubrega svaki mjesec prekoračuje zadani iznos financijskog limita i to prosječno s uvećanjem od 100% bez ikakvog obrazloženja, čime tužitelj uzrokuje štetu tuženiku, da su tijekom radnog staža, a pogotovo unazad godinu dana na ponašanje tužitelja upućene pritužbe od strane radnih kolega i pacijenata čime je ugrožena kvaliteta i efikasnost rada te je došlo do urušavanja međuljudskih odnosa, da je zbog navedenog tužitelj u više navrata upozoren na primjerenu komunikaciju prema djelatnicima i pacijentima, da su tužitelju 17. studenog 2016. i 22. veljače 2017. izdana upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu zbog fotografiranja operacijske dvorane 3. listopada 2016. i prosljeđivanja predmetnih fotografija novinarki Jutarnjeg lista koja je potom objavila senzacionalistički tekst o lošem stanju operacijskih dvorana kod tuženika, čime je tužitelj nanio ozbiljnu štetu ugledu tuženika te odavao saznanja do kojih je došao u obavljanju posla, te zbog vrijeđanja i prijetnje suradniku čime je došlo do iskazivanja nekorektnog, neprimjerenog, nepoželjnog, incidentnog i grubog ponašanja, kao i iskazivanja netrpeljivosti prema suradniku, a za što je već upozoravan 25. ožujka 2014. od strane socijalne radnice Davorke Kavgić, osobe zadužene za zaštitu dostojanstva radnika, da su se unatoč upozorenjima povrede iz radnog odnosa povrede nastavile zbog čega trpi proces rada i tuženiku se nanosi šteta, da je 22. veljače 2017. primljena pritužba GM da je tužitelj odbio izvaditi N protezu s izjavom: "Ja to neću raditi. Tko je N protezu postavio neka ju i vadi.", da je 27. veljače 2017. primljena pritužba pacijentice PM kojom ista tvrdi da joj je tužitelj odbio dati završno mišljenje radi stavljanja na listu za transplantaciju bez ikakvog objašnjenja, a što tužitelj u svom očitovanju nije opovrgnuo, da tužitelj odbija izvršavati cistoskopiju pacijentima koji su predviđeni za stavljanje na transplantacijsku listu, a što je nužno sukladno Standardnom operativnom postupku tijekom obrade pacijenta u svrhu stavljanja na listu za presađivanje organa, odnosno na listu čekanja, kao što je to bilo u slučaju pacijentice CM koja je imala pet neobrađenih uputnica za cistoskopiju, a nije bila obrađena, da je 11. travnja 2017. pročelnik Zavoda za nefrologiju i voditelj programa transplantacije bubrega obavijestio tuženika da urolozi čiji je v.d. voditelja tužitelj ne žele obavljati transplantacije sa živog darivatelja u radno vrijeme jer im se za to ne plaća dodatna naknada, a protive se obavljanju transplantacije sa živog darivatelja izvan radnog vremena. Sve navedeno predstavlja povrede obveza iz radnog odnosa iz članka 96. stavka 1. podstavka 2., 11., 32. i 34. Pravilnika o radu tuženika. Naposljetku je navedeno da je tuženik uputio prijedlog radničkom vijeću radi savjetovanja o Odluci o otkazu s kojom radničko vijeće nije bilo suglasno, već je predložilo da se tužitelja, zbog težine navedenih povreda radnog odnosa, sankcionira razrješenjem s radnog mjesta v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega.

18. Uvidom u Statut tuženika od 14. veljače 2014. utvrđeno je da je člankom 33. propisano da Stručno vijeće imenuje ravnatelj i čine ga voditelji ustrojstvenih jedinica tuženika iz članka 10. Statuta, zamjenik ravnatelja i pomoćnici ravnatelja.

19. Uvidom u odluku tuženika od 26. studenog 2014. broj: 01-13404 utvrđeno je da je tužitelj imenovan članom Stručnog vijeća tuženika.

20. Uvidom u obračunske liste za isplatu plaća tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. do svibnja 2017. utvrđeno je da je tužitelju bila obračunavana i isplaćivana plaća za radno mjesto v.d. voditelja odjela.

21. Uvidom u dopise tužitelja (list 188-189 spisa) utvrđeno je da se tužitelj potpisivao u funkciji v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega.

22. Iz iskaza svjedoka NMČ, predsjednice Stručnog vijeća tuženika u razdoblju od listopada 2010. do listopada 2018., PMČ i ČM, članova Stručnog vijeća tuženika, u bitnome proizlazi da se tužitelj u razdoblju kada je bio voditelj Odjela urologije, odnosno v.d. voditelja Odjela urologije nije odazivao na sastanke Stručnog vijeća, da istima nije prisustvovao, nikada nije ispričao svoj nedolazak niti je na sastanak poslao svog zamjenika ili nekoga iz svog tima, iako je to bila njegova dužnost kao voditelja, odnosno v.d. voditelja, da se Stručno vijeće sastajalo u pravilu jednom mjesečno na kraju mjeseca u popodnevnim satima između 13:30 i 14:00 h, rijetko u jutarnjim satima, da se poziv za sastanak upućivao članovima putem e-maila tjedan dana ranije, da se na sjednicama Stručnog vijeća raspravljalo o financijama i limitima ustrojstvenih jedinica kod tuženika, da su se tražila rješenja za rješavanje prekoračenja financijskih limita, da je Odjel urologije najviše premašivao financijske limite, da je velika većina drugih voditelja, od kojih su neki bili u kumulativnom radnom odnosu kod tuženika kao i tužitelj, sudjelovala na sastancima Stručnog vijeća ili je na ista slala svoje zamjene.

23. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, životno, logično, koherentno, u međusobnoj suglasnosti i suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 101-130 spisa).

24. Uvidom u Zapisnike Stručnog vijeća tuženika utvrđeno je da tužitelj nije prisustvovao niti jednoj sjednici Stručnog vijeća tuženika u razdoblju od studenog 2014. do ožujka 2017.

25. Uvidom u Pravilnik o radu tuženika od 24. travnja 2015. utvrđeno je da je člankom 75. propisano da je radnik dužan stručno i savjesno sudjelovati u povjerenstvima u koje ga imenuje ravnatelj ili od ravnatelja ovlaštena osoba.

26. Uvidom u Odluku tuženika od 17. travnja 2015. broj: 01-4584 utvrđeno je da je tužitelj imenovan članom transplantacijskog tima za bubreg.

27. Uvidom u Odluku tuženika od 17. travnja 2015. broj: 01-4606 utvrđeno je da je tužitelj imenovan članom Povjerenstva transplantacijskog centra za upis na listu čekanja.

28. Iz iskaza svjedoka FM, liječnika kirurga kod tuženika i voditelja Centra za transplantaciju, u bitnome proizlazi da je tužitelj dvije godine prije prestanka ugovora o radu prestao dolaziti na zajedničke transplantacijske sastanke, da je neko vrijeme slao svoje zamjenike, a nakon toga su i oni prestali dolaziti, da je to organizacijski jako otežavalo posao jer se radi o multidisciplinarnom poslu, da nije imao saznanja da urolozi sami održavaju transplantacijske sastanke, da su u jednom trenutku stale obrade pacijenata jer urolozi nisu obavljali obrade zbog čega su im slali i više uputnica na što se nisu odazivali pa su bili prisiljeni slati pacijente u druge bolnice, da je to bilo problematično iz razloga što pacijent ne može doći na listu za transplantaciju dok ne obavi sve obrade, da mu je IM, koji je bio njegov pacijent, rekao da mu tužitelj nije htio izvaditi JJ protezu, da kada za pacijenta postoji uputnica, liječnik mora pregledati pacijenta i postaviti indikaciju ili kontraindikaciju i to mora navesti u medicinskoj dokumentaciji, odnosno u nalazu mora navesti razloge za nepostupanje po uputnici, da uputnicu pacijentu može dati bilo tko tko vodi pacijenta, da je tužitelj obavljao poslove voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega i tako se u komunikaciji predstavljao dok je bio u radnom odnosu kod tuženika.

29. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo, životno, logično, koherentno te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 84, 188-189 spisa). Sud nije ocjenjivao iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojem iskazuje o protokolima u urološkoj ambulanti i zahvatima koji se u njoj obavljaju budući da je svjedok rekao kako isto nije njegova struka pa nema relevantnih saznanja o istom.

30. Iz iskaza svjedoka UM i RM, liječnika specijalista urologa kod tuženika, u bitnome proizlazi da su, dok su urolozi sudjelovali u transplantacijama bubrega s kirurzima održavali zajedničke transplantacijske sastanke, a nakon što su kirurzi izjavili da više ne žele zajedno s urolozima transplantirati bubreg, održavali transplantacijske sastanke urologa i nefrologa na odjelu redovito svako jutro u 8:20 h koje je vodio tužitelj, da su se potonji transplantacijski sastanci održavali u isto vrijeme kao i zajednički transplantacijski sastanci kirurga i gastroenterloga pa urolozi na istima nisu sudjelovali, da indikaciju za urološke zahvate (cistoskopiju i vađenje JJ proteze) postavljaju isključivo urolozi, da je vađenje JJ proteze rutinski urološki zahvat koji može obaviti svaki urolog, da se navedeni zahvat može obaviti nakon pregleda pacijenta i dokumentacije za što se pacijent onda naručuje na zahvat nakon pregleda, da takvi pacijenti nisu hitni pacijenti, da JJ proteza može ostati u pacijentu prosječno 30 dana nakon transplantacije, da se prije transplantacije bubrega mora obaviti cistoskopija, što je rutinska, invazivna pretraga koja se predoperativno obavlja po preporuci urologa, da urolog odlučuje hoće li navedenu pretragu napraviti, da su svi pacijenti dok je tužitelj bio v.d. voditelja Odjela bili pregledavani u urološkoj ambulanti bez narudžbe.

31. Sud je u pretežitom dijelu povjerovao iskazu navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo i u suglasnosti s ostalim svjedocima kojima je sud povjerovao. Sud nije povjerovao iskazima navedenih svjedoka u dijelovima u kojima iskazuju da da indikaciju za urološke zahvate (cistoskopiju i vađenje JJ proteze) postavljaju isključivo urolozi te da transplantirani pacijenti kojima je potreban zahvat vađenja JJ proteze nisu hitni pacijenti.

32. Iz iskaza svjedoka ĆM i ŽM, liječnika urologa kod tuženika, u bitnome proizlazi da je tužitelj bio v.d. voditelja odjela, da su urolozi održavali svoje jutarnje transplantacijske sastanke na odjelu, da je praksa kod tuženika da se JJ proteza u dogovoru s transplantologom odstrani iz pacijenta te da svjedoci obavljaju te zahvate, da nefrolog 30. dan nakon operativnog zahvata zakaže termin za vađenje JJ proteze, da neki urolozi obavljaju te zahvate dok imaju ambulantu, a neki naručuju pacijente za drugi termin, da je uputa bila da se multiorganska obrada uputi tužitelju pa je samo on davao završna mišljenja i obavljao cistoskopije, da je cistoskopija nužna da bi se obavila transplantacija i da se ona obavlja po uputnici gastroenterologa, što je uobičajena praksa kod tuženika, da transplantirani pacijenti imaju prednost pred drugim pacijentima i moraju biti barem pregledani taj dan, da liječnik koji odbije pregledati pacijenta i izvaditi JJ protezu to mora navesti u pacijentovom nalazu.

33. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, životno, logično, koherentno, u međusobnoj suglasnosti te u suglasnosti s ostalim svjedocima kojima je sud povjerovao.

34. Iz tablice utroška lijekova, krvi i sanitetskog materijala proizlazi da je na Odjelu urologije u veljači 2016. indeks potrošnje bio 176,53.

35. Iz iskaza svjedokinje EM, pomoćnice ravnatelja za financijsko poslovanje tuženika, proizlazi da je zajedno s državnom revizijom provjeravala poslovanje bolnice u razdoblju od 2014. -2017., da su u 2015. godini utvrđena velika prekoračenja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega te da su ista bila veća u odnosu na prosjek cijele bolnice, da su za vrijeme dok je taj Odjel vodio tužitelj prekoračenja bila preko 50%, odnosno do 76% na mjesečnoj bazi, a prosjek prekoračenja bolnice je bio 20-30%, da se na stručnim vijećima svaki mjesec radila analiza poslovanja po klinikama i da se to detaljno raspravljalo s voditeljima, odnosno predstojnicima klinika.

36. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu navedene svjedokinje budući da je iskazivala uvjerljivo, životno, logično, koherentno te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 155 spisa).

37. Uvidom u Pravilnik o radu tuženika od 24. travnja 2015. utvrđeno je da je člankom 96. propisano je da se osobito grubim povredama iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu (redovitim ili izvanrednim) otkazom smatraju neizvršavanje obveze iz radnog odnosa, nekorektan odnos ili iskazivanje netrpeljivosti prema pretpostavljenima, kolegama, pacijentima, poslovnim partnerima, suradnicima i drugim osobama s kojima radnik dolazi u kontakt, a osobito neprimjereno, nepoželjno, incidentno i grubo ponašanje (tjelesni napad, tučnjava, uznemiravanje, spolno uznemiravanje, vrijeđanje, povišeni tonovi i sl.), bilo koje ponašanje kojim se nanosi šteta ugledu bolnice, postupanje protivno pravilima struke, propisima i kodeksima koji se odnose na pojedine struke te protivno etičkom kodeksu tuženika.

38. Iz pritužbe GM od 22. veljače 2017. proizlazi da je tužitelj 16. veljače 2017. odbio izvršiti zahvat vađenja JJ proteze IM, suprugu GM navodeći "Ja to neću raditi. Tko je JJ protezu postavio neka ju i vadi.", iako je IM imao uputnicu za navedeni zahvat te je bio naručen.

39. Navedeno u bitnome proizlazi i iz iskaza svjedokinje GM danog na ročištu održanom 4. listopada 2022. Svjedokinja je u svom iskazu dodala da je njen suprug imao uputnicu za vađenje JJ proteze izdanu od strane nefrologa, da su po toj uputnici došli na vađenje JJ proteze mjesec dana nakon transplantacije, da joj je tužitelj rekao da on to neće raditi i da tko je protezu postavio, neka je i vadi te da joj tužitelj nije ponudio neku drugu opciju, odnosno da JJ protezu njenom suprugu izvadi neki drugi liječnik.

40. Iz iskaza svjedoka ŠM, liječnika kirurga kod tuženika, u bitnome proizlazi da je on pacijentu IM ugrađivao JJ protezu, da on kao kirurg ne vadi tu protezu, već pacijente šalje urolozima na vađenje, da je supruga tog pacijenta došla isti dan kod njega u ambulantu i obavijestila ga da urolozi ne žele izvaditi protezu njenom suprugu, da je vađenje proteze tom pacijentu bilo neophodno jer je proteza strano tijelo u tijelu pacijenta, da je taj pacijent imao uputnicu za vađenje JJ proteze i imao je prednost kao transplantirani pacijent, da su već imali probleme jer urolozi nisu željeli obavljati preglede na pacijentima koje treba staviti na listu za transplantaciju, da urolozi nisu dolazili na zajedničke jutarnje transplantacijske sastanke, da od kada je prestao radni odnos tužitelja kod tuženika urolozi dolaze na zajedničke jutarnje transplantacijske sastanke, da ako liječnik ne postupi po izdanoj uputnici, mora dati neko obrazloženje zašto nije postupio, da je završno mišljenje potrebno da bi se pacijent mogao staviti na listu za transplantaciju, da su svi bili uvjerenja da je tužitelj šef urologije.

41. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, životno, logično, koherentno, u međusobnoj suglasnosti te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 74 spisa).

42. Uvidom u pet uputnica za pacijenticu CM od 13. ožujka 2017. izdanih od strane odjela gastroenterologije utvrđeno je da je navedena pacijentica upućena na predtransplantacijsku obradu za Tx bubrega i jetre te da je istima zatražena cistoskopija i mišljenje tužitelja.

43. Uvidom u dopis voditelja Centra za transplantaciju solidnih organa prim. dr. FM od 13. veljače 2017. utvrđeno je da se predmetnim dopisom prim. dr. FM obraća ravnatelju tuženika s, između ostalog, obavijesti da pacijentica CM čeka transplantaciju jetre i bubrega te da je u potpunosti obrađena osim cistoskopije koja je više puta zadana u BIS-u, ali je urolozi ne žele učiniti pa su prisiljeni pacijenticu uputiti u drugu ustanovu na obradu kako bi došla na listu te da će u slučaju daljnjeg istog ponašanja kolega s urologije morati i dalje slati pacijente u drugu ustanovu.

44. Uvidom u Očitovanje tužitelja na pritužbe gospođe PM i gospođe GM od 7. ožujka 2017. utvrđeno je da tužitelj navodi kako je gospođu PM izvijestio da trenutno ne obavljaju preglede za multiorganske transplantacije dok se ne razriješi novonastala situacija, da je po njegovom mišljenju davati završno mišljenje i reći da se pacijent može transplantirati, a istovremeno imati zabranu transplantirati taj organ van pameti, da ako je netko donio odluku da se transplantacijskim urolozima ne dozvoljava transplantirati bubreg u sklopu multiorganskih transplantacija, da mu onda treba zabraniti i predtransplantacijsku obradu i davanje završnog mišljenja, također i posttransplantacijsko praćenje jer očito taj netko smatra da je transplantacijski urolog nesposoban za obavljanje transplantacijskog postupka, da je pritužba gospođe GM također posljedica novonastale situacije, da se na endoskopske zahvate pacijenti naručuju, a ona nije bila naručena, da je gospođu uputio da se javi operaterima što je ona i učinila, da je dogovor transplantacijskih urologa da vađenje JJ proteza i endoskopske zahvate obavljaju operateri, da je bio uvjeren da su licencirani kirurzi za transplantaciju bubrega educirani za takve zahvate, ali očito nisu, da se najiskrenije ispričava gospođama GM i PM zbog neugodnosti koje su imale, ali od Uprave traži da svi urolozi dobiju naputak o daljnjem postupanju vezano za novonastalu situaciju.

45. U svojim iscrpnim i detaljnim iskazima tužitelj NM u bitnome navodi da je odbio potpisati Dodatak Ugovoru o radu od 18. svibnja 2016. iz razloga što do tada nije bio raspisan natječaj za voditelja urologije te da je tim činom zapravo odbio biti v.d. voditelja Odjela urologije što je i usmeno rekao osobi koja mu je donijela Dodatak Ugovoru o radu na potpis, da nije faktički obavljao poslove v.d. voditelja Odjela za urologiju, da ne zna je li po toj osnovi primao veću plaću jer mu je plaća varirala i nije obraćao pažnju na to što na obračunskim listama za isplatu plaća piše, da nije dolazio na sastanke Stručnog vijeća jer je većina njih bila izvan njegovog radnog vremena koje je do 14:25 h, u vrijeme njegovog dežurstva, u dane godišnjeg odmora, stručnih putovanja, transplantacijskih zahvata, hitnih stanja na odjelu, a što smatra opravdanim razlozima za nedolazak, da je on kao savjestan liječnik vodio Odjel urologije da ne bi otišao u kolaps, da je svako jutro predsjedao transplantacijskim sastancima urologa i nefrologa na Odjelu urologije, ne osporava da se nije držao financijskih limita Odjela, da nije točno da je odbio vađenje JJ proteze IM, da on nije njegov pacijent i da ga nikada nije vidio, ali je moguće da je dokumentacija tog pacijenta nekad došla do njega na završno mišljenje, potom navodi da nalazi koje je supruga IM imala sam sobom nisu bili dostatni, da je kod njega došla supruga pacijenta IM u četvrtak kada ima redovnu ambulantu, a ne endoskopsku pa ne izvodi nikakve zahvate, da je GM bila u zabluda da je njen suprug naručen za zahvat, a on ga nije prethodno bio naručio, potom navodi da je odbio izvaditi JJ protezu IM iz razloga što je sala u kojoj se ti zahvati izvode bila kontaminirana, da nefrolozi ne mogu naručivati pacijente za zahvat vađenja JJ proteze, već to mogu isključivo urolozi, da je kod IM vađenje JJ proteze bilo određeno od nefrologa, a ne od urologa, odnosno od osobe koja za to nema ovlasti, da IM nije bio hitan pacijent jer nije bio naručen, da JJ proteza može kod pacijenta biti od šest mjeseci do godine dana u tijelu i ona se ne mora izvaditi nakon mjesec dana, da je GM rekao da se obrati operateru što je ona na kraju očito i učinila, da je PM bila njegova pacijentica te da joj je zbog situacije u kojoj su urolozi bili isključeni iz transplantacije odlučio odgoditi davanje završnog mišljenja pa joj je rekao da se javi transplantacijskoj sestri za termin za novi pregled koji je zakazan u veljači 2018. i na koji pacijentica nije došla jer je u međuvremenu obavila pregled kod drugog urologa, da CM nije napravio cistoskopiju jer je uvidom u njenu medicinsku dokumentaciju utvrdio da nema nikakve indikacije za predmetnu pretragu, da je uputnicu za istu izdala gastroenterologinja koja po njegovom mišljenju nije kompetentna inicirati tu pretragu, već je može inicirati samo urolog, potom navodi da pacijenticu CM nikada u životu nije vidio i da mu nije bila u ordinaciji, da nije vršio fotografiranje operacijske sale, da s obzirom na njihove položaje na fotografiji instrumentarka i tehničarka nisu mogle vidjeti tko je fotografirao salu, da se u radi o arhivskoj fotografiji.

46. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jedino u dijelu u kojem navodi da je održavao i vodio jutarnje transplantacijske sastanke na Odjelu urologije. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u preostalom dijelu budući da je iskazivao kontradiktorno onome što proizlazi iz analizirane materijalne dokumentacije koja je priložena spisu te iz iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika kojim iskazima je sud u cijelosti povjerovao. Za navesti je da je iskaz tužitelja kontradiktoran i sam sebi. Primjerice, tužitelj u iskazima danim na ročištima održanim 13. travnja 2018. i 18. svibnja 2018. osporava da je odbio izvaditi JJ protezu pacijentu IM, dok na ročištu održanom 24. listopada 2024. iznosi razloge zbog kojih je odbio pacijentu IM izvaditi JJ protezu. Također tužitelj na ročištu održanom 18. svibnja 2018. navodi razloge zbog kojih pacijentici CM nije obavio zahvat cistoskopije, dok na ročištima održanim 24. listopada 2024. i 14. siječnja 2025. navodi da nikada nije vidio pacijenticu CM, da mu ista nikada nije bila u ordinaciji, niti ju je pregledao. Sud nije ocjenjivao iscrpne navode tužitelja o njegovom viđenju stanja i organizacije tuženika te različite opaske iznesene na račun zastupnika po zakonu tuženika budući da isto nije relevantno za ovaj postupak niti je predmet istog.

47. U svojim iskazima zastupnik po zakonu tuženika AM u bitnome ponavlja i obrazlaže razloge za otkaz tužitelju navedene u pobijanoj Odluci o otkazu te povrede navedene u pisanim upozorenjima na obveze iz radnog odnosa izdane tužitelju od strane tuženika, navodi da je tužitelj cijelo vrijeme primao plaću i na svim dokumentima se potpisivao kao v.d. voditelja Odjela urologije te u tom svojstvu sastavljao liste dežurstva, da je tužitelj imao prekoračenja limita na mjesečnoj bazi cijelo vrijeme u kojem je on ravnatelj tuženika, da su limite prekoračivali i drugi odjeli, ali voditelji tih odjela su o tome izvještavali Stručno vijeće i na sastancima istog opravdavali prekoračenja limita, da ga je predsjednica Stručnog vijeća obavijestila da tužitelj ne prisustvuje sjednicama Stručnog vijeća, pojašnjava način sazivanja i rad sjednica Stručnog vijeća, da je dr. P, kao pomoćnik za kvalitetu utvrdio da tužitelj godinu dana prije otkaza nije prisustvovao niti jednom jutarnjem transplantacijskom sastanku Centra za transplantaciju, da je dr. FM **.**.2017. podnio prijavu navodeći da CM, pacijentici u postupku za multiorgansku transplantaciju, unatoč pet izdanih uputnica nije bila provedena cistoskopija koja je preduvjet za uvrštavanje na listu za transplantaciju, da tužitelj odbija učiniti tu pretragu pa je pacijenticu uputio u drugu bolnicu da bi riješio tu situaciju, da je bila podnesena pritužba od strane GM **.**.2017. da je tužitelj njenom suprugu odbio izvaditi JJ protezu nakon učinjene multiorganske transplantacije, da se to vađenje proteze obavlja u endoskopiji u ambulanti od strane urologa, da je tom pacijentu JJ protezu izvadio urolog u drugoj bolnici kamo ga je uputio dr. ŠM, da je tuženik od Ministarstva zdravstva dobio zahtjev za očitovanje povodom prijave pacijentice PM, a dan ranije je i sama ta pacijentica uputila prijavu putem e-maila u kojoj navodi da joj je 30. siječnja 2017. tužitelj odbio dati završno mišljenje urologa, da je ta pacijentica potom 31. ožujka 2017. dobila završno mišljenje od strane drugog urologa tuženika.

48. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika budući da je iskazivao uvjerljivo, životno, logično, koherentno, u suglasnosti s iskazima svjedoka saslušanih tijekom postupka te u suglasnosti s gore navedenom i analiziranom materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu.

49. Iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi mogućnošću otkaza ugovora o radu od 17. studenog 2016. u bitnome proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 3. do 5. listopada 2016. počinio osobito grubu povredu obveze iz radnog odnosa (čl. 96. stavak 1. podstavak 23. i 32. Pravilnika o radu tuženika) time što je nakon operativnog zahvata izvršenog 3. listopada 2016. fotografirao operacijsku dvoranu te fotografije proslijedio novinarki Jutarnjeg lista koja je potom objavila senzacionalistički tekst o lošem stanju operacijskih dvorana kod tuženika čime je tužitelj nanio ozbiljnu štetu ugledu tuženika i odao saznanja do kojih je došao u obavljanju posla, što se, sukladno članku 25. Pravilnika o radu tuženika smatra odavanjem poslovne tajne.

50. Iz iskaza svjedokinja VM, sestre instrumentarke kod tuženika, i BM, medicinske tehničarke kod tuženika, u bitnome proizlazi da su obje vidjele tužitelja kako 3. listopada 2016. jedini vrši fotografiranje operacijske sale koje fotografije su potom sljedećeg dana bile objavljene u Jutarnjem listu.

51. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedokinja budući da su iskazivale uvjerljivo, životno, logično, koherentno, u međusobnoj suglasnosti i suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 265-266 spisa).

52. Iz Drugog upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu od 22. veljače 2017. u bitnome proizlazi da je tužitelj 8. i 14. studenog 2016. počinio osobito grubu povredu obveze iz radnog odnosa (čl. 96. stavak 1. podstavak 11. Pravilnika o radu tuženika) time što je vrijeđao i fizički prijetio suradniku prof. dr. sc. MM, dr. med., nazvavši dr. MM idiotom i rekavši mu da će mu razbiti nos. To nije prvi put da je tužitelj upozoren na nekorektan odnos i grubo ponašanje prema suradnicima budući da je 25. ožujka 2014. već bio upozoren na obvezu korektnog odnosa prema suradnicima zbog sukoba s dr. ZM.

53. Iz iskaza svjedoka MM, liječnika nefrologa kod tuženika, u bitnome proizlazi da mu je tužitelj fizički prijetio i vrijeđao ga što je svjedok prijavio ravnatelju tuženika i policiji, da tužitelj često nije sudjelovao na zajedničkim transplantacijskim sastancima niti je slao svog zamjenika, da je on izdao uputnicu pacijentu IM za vađenje JJ proteze, što je bila uobičajena praksa, da nikada nije bilo problema s urolozima povodom takve prakse, da svaki liječnik u okviru medicinske struke donosi svoje odluke, ali sve opaske mora napisati u povijest bolesti pacijenta, da tužitelj nije upisao nikakvu kontaindikaciju u nalaz IM, da je praksa da JJ proteza bude u pacijentu najduže mjesec dana od transplantacije jer je ista strano tijelo pa može dovesti do infekcije, da se završno mišljenje mora dati ako to pacijent zatraži jer pacijent ne može biti uvršten na listu za transplantaciju bez njega.

54. Iz iskaza svjedoka ZM, bivšeg zaposlenika tuženika, proizlazi da je za vrijeme radnog odnosa kod tuženika imao situaciju s tužiteljem zbog koje je podnio tuženiku pritužbu radi zaštite dostojanstva zbog uznemiravanja, a zbog toga je podnio i kaznenu prijavu.

55. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, životno, logično, koherentno, u međusobnoj suglasnosti i suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 223-225 spisa).

56. Sud nije ocjenjivao iskaz svjedokinje DM budući da činjenice o kojima je ona iskazivala nisu bile relevantne za odluku u ovoj pravnoj stvari (pritužba pacijentice HM protiv dr. ŽM).

57. Pri ocjeni postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za trajanja ugovorenog radnog odnosa, i to ponašanje s obzirom na obveze koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati.

58. Tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda, tuženik je dokazao postojanje razloga koji opravdavaju donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja.

59. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u radu Stručnog vijeća iako je odlukom tuženika od 26. studenog 2014. broj: 01-13404 bio imenovan članom Stručnog vijeća tuženika i u istom je bio dužan sudjelovati sukladno članku 33. Statuta tuženika, da nije prisustvovao zajedničkim jutarnjim transplantacijskim sastancima iako je Odlukama tuženika od 17. travnja 2015. bio imenovan članom transplantacijskog tima za bubreg i članom Povjerenstva transplantacijskog centra za upis na listu čekanja, a što je bio dužan sukladno članku 75. Pravilnika o radu tuženika, već je održavao i predsjedao jutarnjim transplantacijskim sastancima koje je održavao na Odjelu urologije, da se za vrijeme obavljanja funkcije v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega, koju funkciju je faktično obnašao, nije pridržavao financijskog limita Odjela, već je isti znatno premašivao, da navedeno nije niti pokušao opravdati na sjednicama Stručnog vijeća, da su na njegov rad i ponašanje upućene mnoge pritužbe od strane kolega (dr. MM i dr. ZM) za što je tužitelju i izdano pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa, i pacijenata (odbijanje obavljanje zahvata vađenja JJ proteze pacijentu IM, odbijanje davanja završnog mišljenja pacijentici PM i odbijanje obavljanja cistoskopije pacijentici CM), čime je počinio osobito grube povrede iz radnog odnosa propisane člankom

96. Pravilnika o radu tuženika.

60. Napominje se da su za potonje povrede obveza iz radnog odnosa navodi tužitelja tijekom postupka kontradiktorni, ali se svejedno navodi da se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja o razlozima odbijanja obavljanja predmetnih zahvata/davanja završnog mišljenja pacijentima jer tijekom postupka tužitelj nije tvrdio, a posljedično niti dokazao da je tim pacijentima u njihovu medicinsku dokumentaciju unio razloge odbijanja provođenja predmetnih zahvata, odnosno neke nije niti pregledao ili ih barem naručio za pregled u drugom terminu, što je praksa u slučaju kada liječnik smatra da pretragu za koju pacijent ima uputnicu ili je upućen kod njega ne može iz nekog razloga obaviti.

61. Navedeno u bitnom proizlazi iz gore navedene i analizirane materijalne dokumentacije koja je priložena spisu te iskaza zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka saslušanih tijekom postupka.

62. Zaključno se navodi da prema ocjeni ovog suda tužitelj, koji je prema vlastitim navodima vrhunski stručnjak u svom području koji ima svjetske rezultate, cijenjen i poštovan diljem Europe i svijeta, ne može opravdavati povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih mu je ugovor o radu otkazan pobijanom Odlukom o otkazu, a počinjenje kojih je utvrđeno u ovom postupku, nezadovoljstvom rada sustava, odnosno tuženika i Ministarstva zdravstva, a što iz njegovih iskaza i pisanih očitovanja koja su priložena spisu proizlazi. Tužitelj je, kao liječnik i vrhunski stručnjak u svom području, imao mogućnost izabrati i otići iz sustava, odnosno prekinuti radni odnos kod tuženika ili nastaviti raditi kod tuženika sukladno propisanim i zadanim pravilima i procedurama, stavljajući dobrobit pacijenata na prvo mjesto, usprkos sustavu koji katkada ne funkcionira onako kako tužitelj smatra da bi trebao.

63. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku, odluka tuženika od 31. svibnja 2017. kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tužitelja ocijenjena je pravilnom i osnovanom.

64. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj prije otkazivanja Ugovora o radu bio dva puta pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa, ocjena je ovog suda da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 119. stavka 1. ZR.

65. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 3. ZR i članka 115. stavka 1. točke 3. ZR, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

66. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

67. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

68. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 1,33 EUR (Tbr. 50 Tarife) te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42 Tarife), ukupno iznosi 332,50 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan budući da je zatražen u previsokom iznosu.

69. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 1.560,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.

70. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana, sukladno odredbi članka 436. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), a na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).

71. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. listopada 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.